REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P-416/2021-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika: 1) mal.RČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2) TČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ovaj pod 1) zastupanoj po onoj pod 2 kao zakonskoj zastupnici, a oboje zastupani po punomoćnicima odvjetnicima iz Ljubičić-Vrdoljak&partneri odvjetničko društvo d.o.o. Split, protiv tuženika-protutužitelja: 1) ŠČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2) AČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], obje zastupane po punomoćnici Josipi Simsig Zorić, odvjetnici u Šibeniku, radi isplate, nakon održane glavne rasprave, zaključene dana 11.veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu dana 28.ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I - Utvrđuje se da postoji potraživanje tužitelja-protutuženika prema tuženicima- protutužiteljima u iznosu od 965,90 EUR te da postoji potraživanje tuženika- protutužitelja prema tužiteljima-protutuženicima u iznosu od 746,91 EUR.

II - Prebijaju se međusobna potraživanja stranaka do iznosa od 746,91 EUR.

III - Nalaže se tuženicima-protutužiteljima da u roku od 15 dana isplate tužiteljima- protutuženicima iznos od 218,99 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19.travnja 2019. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

IV - Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika prema tuženicima- protutužiteljima kojim su zahtijevali:

a)isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 218,99 EUR za razdoblje od 14.travnja 2014. do 18.travnja 2019.;

b)isplatu iznosa od 1.049,90 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14.travnja 2014. do isplate.

V - Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Dužni su tužitelji-protutuženici isplatiti tuženicama-protutužiteljicama iznos od 414,76 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27. siječnja 2022. do konačne isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2.Dužni su tužitelji-protutuženici tuženicama-protutužiteljicama naknaditi prouzročeni parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja do konačne isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

VI - Nalaže se tuženicima-protutužiteljima da u roku od 15 dana isplate tužiteljima- protutuženicima parnični trošak iznos od 310,89 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28.ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelji su 19.4.2019. protiv tuženika podnijeli tužbu radi isplate iznosa od 900,00 EUR i 8.407,00 kuna (što sad nakon konverzije ukupno iznosi 2.015,8 0 EUR). Tužba se činjenično temelji na tome: da su stranke suvlasnici, svaki za po 1/4, nekretnine u [adresa] koju su naslijedili iza pok. ŽČ; da su u istim omjerima naslijedili brodicu i osobno vozilo; da su tužitelji od trenutka otvaranja nasljedstva snosili sve troškove koji se tiču održavanja predmetne nekretnine i pokretnina; da tužitelji utuženim iznosima traže da tuženice plate polovinu nastalih troškova.

2.Tuženice su u odgovoru na tužbu protivile se tužbi i navele u bitnom: da priznaju da su u utuženom razdoblju bili suvlasnici predmetnih stvari; da su tužitelji držali u isključivom posjedu predmetne stvari i odbijali tuženicima predati ih u suposjed; da su tuženice u suposjed nekretnine uvedene tek 30.10.2020. u ovršnom postupku; da i dalje nisu mogle koristiti vozilo i plovilo jer je vozilo u [adresa], a plovilo na suhom vezu; da nisu priloženi dokazi o podmirenju računa; da su tuženice platile troškove suhog veza za plovilo za 2019. -2021.godinu; da je uslijed postupanja tužitelja došlo do propadanja broda koji je zbog neusklađenja podataka izbrisan iz registra; da ističu prigovor radi prebijanja jer su platili suhi vez u istim iznosima; da sve troškove za razdoblje dok su sami koristili stvari trebaju snositi samo tužitelji; da ističu prigovor radi prebijanja zbog plaćanja troškova električne energije i odvoza otpada.

Istim podneskom tuženice su postavile i protutužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 3.125,00 kuna na ime troškova premještaja broda na suhi vez na drugoj lokaciji budući da je na prethodnoj lokaciji brod oštećen uslijed nemara tužitelja.

2.1.Tužitelji su se na ročištu od 27.4.2023. protivili protutužbi.

2.2.Na prvom ročištu tuženice su, zbog promjene valute, precizirale zahtjev na iznos od 414,76 EUR.

3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja te saslušanjem tužiteljice pod 2).

3.1.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

3.2.Protutužbeni zahtjev nije osnovan, a prigovor radi prebijanja je djelomično osnovan.

4.Predmet spora su međusobni zahtjevi stranaka za isplatu iznosa koje su stranke platile umjesto drugih suvlasnika.

4.1.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO).

4.2.Nisu među strankama sporni suvlasnički udjeli (po 1/4 svaka od stranaka) stečeni nasljeđivanjem (iza smrti ŽČ umrlog **.**.2014.) već je sporno jesu li ispunjeni zakonski uvjeti za naknađivanje plaćenog protivnoj stranci.

5. U postupku je utvrđeno sljedeće:

Iz računa HEP ELEKTRA d.o.o. od 10.11.2016. i obračuna na poleđini istog (list 8) je vidljivo da je u razdoblju od 13.4.2016. do 19.10.2016. uplaćeno 134,85 kuna (cca 20-ak kn mjesečno) i nije bilo potrošnje električne energije.

Iz računa HEP ELEKTRA d.o.o. od 1.5.2017. i obračuna na poleđini istog (list 9) je vidljivo da je u razdoblju od 19.10.2016. do 22.4.2017. uplaćeno 124,80 kuna (cca 20-ak kn mjesečno) i nije bilo potrošnje električne energije.

Navedena plaćanja je obavila tužiteljica pod 2) što je vidljivo iz potvrda o platnoj transakciji (list 23-33).

Iz računa HEP ELEKTRA d.o.o. od 30.4.2022. i obračuna na poleđini istog (list 73) je vidljivo da je u razdoblju od 1.11.2021. do 30.4.2022. uplaćeno 298,05 kuna (cca 50- ak kn mjesečno) i nije bilo potrošnje električne energije.

Iz računa HEP ELEKTRA d.o.o. od 30.4.2022. i obračuna na poleđini istog (list 79) je vidljivo da je u razdoblju od 1.11.2021. do 30.4.2022. za drugi ugovorni račun uplaćeno 138,05 kuna (cca 20-ak kn mjesečno) i bilo je potrošnje manje količine električne energije.

Navedena plaćanja je obavila majka tuženica ČČ što je vidljivo iz potvrda o platnoj transakciji (list 75-78, 81-84).

5.1.Na prijedlog tužitelja od dobavljača električne energije HEP-ODS d.o.o. i HEP Elektra d.o.o. zatraženi su podaci o plaćanju električne energije za cjelokupno razdoblje i to od otvaranja nasljedstva dana 14.8.2014. pa do dostave podataka. Navedene pravne osobe su dostavile podatke (list 127-190, 193-233). Međutim, iz dostavljene knjigovodstvene dokumentacije tih pravnih osoba nije vidljivo koji točno nasljednik je podmirivao pojedina dugovanja mjernog mjesta koje glasi na ime pokojnog ŽČ. Stoga, ovaj sud zaključuje da je svaka stranka trebala dostaviti priznanice o podmirenju pojedinog mjesečnog dugovanja te bi činjenica da je određena stranka u posjedu priznanice bila indicija da je upravo ta stranka podmirila to dugovanje.

Nadalje, treba primijetiti da u navedenoj dostavljenoj dokumentaciji (pri tom se misli na račune s obračunima potrošnje na poleđini istih) stoji podatak da već negdje od prosinca 2014. (uz iznimke pojedinih mjeseci) nije bilo značajnije potrošnje električne energije već su se računi odnosili na naknade koje se dobavljaču plaćaju zbog postojanja obračunskog mjesta neovisno o potrošnji električne energije.

5.2.Iz računa KONG d.o.o. od 29.11.2014. je vidljivo da je tužiteljica pod 2) gotovinom tog dana platila na ime smještaja broda 1.500,00 kuna, a na računu stoji naznaka da za cijelu godinu smještaj košta 400,00 EUR. Za drugu polovicu naknade joj je 24.1.2015. izdan račun na daljnjih 1.500,00 kuna.

Nadalje, dana 14.11.2015. je plaćen od strane tužiteljice pod 2) iznos od 3.000,00 kuna za daljnju godinu dana, a isto tako je 5.11.2016. tužiteljica pod 2) platila iznos od 3.011,85 kuna.

Majka tuženica je 19.11.2021. KONG d.o.o. platila iznos od 9.000,00 kuna na ime troškova smještaja broda za 2019., 2020. i 2021. godinu (list 70).

5.3.Pokojnog ŽČ je poreznim rješenjem od 7.8.2014. obvezala Porezna uprava da plati porez na plovila u iznosu od 200,00 kuna. Porezna uprava je dopisom od 21.5.2024. (list 272) izvijestila ovaj sud da nije u mogućnosti navesti tko je izvršio uplate iznosa od 202,70 kuna i 200,00 kuna nakon smrti ŽČ na ime podmirenja ove vrste poreza.

5.4.Pokojnog ŽČ se računom od 27.8.2014. obvezalo da plati nadležnoj županiji naknadu za upotrebu pomorskog dobra u iznosu od 229,52 kuna. Računom je također dotični trebao platiti naknadu Plovput d.o.o. od 89,00 kuna. Tužitelji nisu dostavili u spis priznanicu kao dokaz da su platili ove iznose čak ni nakon što je im rješenjem od 17.1.2024. naloženo da sami pribave i dostave dokaze o plaćanju.

5.5.Iz potvrde od 4.5.2016. proizlazi da je tužiteljica pod 2) platila 500,00 kuna na ime naknade za legalizaciju objekta, a iz potvrda o platnoj transakciji (list 20-22) je vidljivo da je platila također još i: dana 19.9.2016. iznos 3.549,20 kn (komunalni doprinos za garažu - po rješenju od 29.8.2016., list 18); dana 26.1.2017. iznos od 998,21 kn (vodni doprinos); dana 28.7.2016. iznos od 236,16 kn (Gradu Šibeniku - nije vidljiva osnova).

5.6.Rješenjem Lučke kapetanije Šibenik od 31.12.2020. izbrisana je iz upisnika brodova brodica kojoj je bio vlasnik ŽČ, a koju brodicu su naslijedile stranke. Brisanje je obavljeno zbog toga što vlasnik broda nije podnio zahtjev za usklađenje podataka.

5.7.Dana 26.1.2022. majka tuženica je vučnoj službi platila 3.125,00 kuna za prijevoz broda u Vodice što je vidljivo iz računa (list 71).

5.8.U zapisniku od 13.5.2021., koji je sačinio komunalni redar na licu mjesta, sadržana je izjava majke tuženica koja je izjavila da tužiteljica pod 2) na adresi [adresa] u [adresa] ne živi već 6 godina te je majka tuženica u narednih mjesec dana po nalogu komunalnog redara uredila okućnicu objekta koja je bila u zapuštenom stanju.

5.9.Iz bankovnih izvadaka (list 89, 101), dostavljenih od strane tuženica, je vidljivo da su platili 460,84 kuna pravnoj osobi Zeleni grad Šibenik d.o.o. na ime naknade za odvoz otpada (razdoblje listopad 2021. -rujan 2022.) te 1.358,04 kuna pravnoj osobi Vodovod i odvodnja d.o.o. na ime naknade za opskrbu vodom (razdoblje siječanj 2021.-kolovoz 2022.).

5.10.Tužiteljica pod 2), koja je ujedno i zakonski zastupnik maloljetnog tužitelja pod 1), je u iskazu navela: da ostaje pri svojim tvrdnjama iznesenim u tužbi i tijekom postupka te ih smatra točnim i istinitim; da nakon smrti njezinog supruga brodicu i kombi nije koristio nitko od nasljednika; da je u stanu u [adresa] ona stanovala do prije nekih dvije ili tri godine kad je s tuženicima izvršila podjelu te su tada one i uvedene u suposjed te nekretnine; da od trenutka smrti ŽČ pa do te podjele tuženici nisu koristili tu nekretninu, ali su u tom razdoblju se dogovarali oko uvjeta podjele s tim da je bilo dosta pregovora jer nije pristajala na sve njihove uvjete; da je obaviještena da su tuženici brodicu premjestili i to u trenutku kada su istu preuzeli, a preuzeli su ju kad je prije dvije-tri godine izvršena spomenuta podjela između njih; da je brodica pripala isključivo u vlasništvo tuženicima u toj podjeli; da prije podnošenja protutužbe u ovom predmetu tuženici od nje nisu tražili da podmiri troškove premještanja brodice.

6.S obzirom na sadržaj izvedenih dokaza, odlučeno je kao u izreci zbog sljedećih razloga.

Prije svega, treba reći da plaćanje određenog duga od strane samo jednog od suvlasnika u ime svih suvlasnika sudska praksa (ŽS Zadar: Gž-1028/2021) tumači kao stjecanje bez osnove - izdatak za drugog (čl.1119.ZOO).

6.1.Budući da su plaćeni računi za električnu energiju iznosili 20-ak kuna mjesečno (a s druge strane u istom razdoblju prosječno hrvatsko kućanstvo za stan u kojemu se stanuje je mjesečno plaćalo barem 400,00 kuna mjesečno) i na obračunima nije zabilježena veća količina potrošene energije, to ovaj sud zaključuje da plaćeni računi za električnu energiju su se odnosili na paušalne troškove mjernog mjesta koje svi suvlasnici trebaju snositi prema suvlasničkim dijelovima čak i ako nema potrošnje električne energije.

Kako je ranije navedeno (toč.5. i 5.1.), tužitelji su dokazali da su platili 259,65 kuna (34,46 EUR), a tuženici da su (putem svoje majke) platili 436,10 kuna (57,88 EUR) tako da bi tužitelji prema tuženicima imali potraživanje u iznosu polovine plaćenog (17,23 EUR) i obrnuto tuženici prema tužiteljima (28,94 EUR).

Za preostale iznose račun za električnu energiju, kako je ranije navedeno, nema dokaza koja točno stranka je podmirila pojedine račune pa se može reći da stranke nisu dokazale svoja potraživanja u višim iznosima od ovih.

6.2.Glede troškova smještaja brodice, za reći je da su tužitelji dokazali da su platili 9.011,85 kuna (1.196,08 EUR) na ime tih troškova, a tuženici da su platili 9.000,00 kuna (1.194,51 EUR) na ime istih troškova pa polovine tih iznosa predstavljaju međusobna potraživanja stranaka.

6.3.Što se tiče poreza na plovila, naknade za upotrebu pomorskog dobra i naknade pravnoj osobi Plovput d.o.o., treba reći kako tužitelji nisu dokazali da su baš oni podmirili te troškove, a na njima je teret tog dokaza.

6.4.Tužitelji su dokazali da su platili ukupan iznos od 5.283,57 kuna (701,25 EUR) na ime naknade za legalizaciju objekta, komunalnog doprinosa za garažu, vodnog doprinosa i određene naknade Gradu Šibeniku. Te vrste davanja se mogu smatrati zajedničkim za sve suvlasnike pa stoga tužitelji prema tuženicima po ovoj osnovi imaju potraživanje u visini od 350,63 EUR.

6.5.Nadalje, treba reći da su tuženici dokazali da su za odvoz otpada i opskrbu vodom platili 1.818,88 kuna (241,41 EUR) koji troškovi terete sve suvlasnike pa stoga tuženici imaju potraživanje prema tužiteljima u iznosu od 120,71 EUR.

6.6.Što se tiče iznosa od 3.125,00 kuna (414,76 EUR) za prijevoz brodice u Vodice, treba reći da tuženici ovaj iznos potražuju kao naknadu štete za koju drže da im je nastala time što su tužitelji loše održavali brodicu. Po ocjeni ovog suda, tuženici priloženom fotografijom nisu dokazali loše održavanje brodice (štetnu radnju) niti da je premještaj brodice u drugu lučicu bio nužan da bi se spriječilo daljnje oštećivanje brodice. Utoliko nema odštetne odgovornosti na strani tužitelja pa nije osnovan protutužbeni zahtjev.

6.7.Kad se zbroji sve navedeno pod točkama 6.1 do 6.5., dođe se do zaključka da tužitelji prema tuženicima imaju potraživanje u iznosu od 965,90 EUR, a tuženici prema tužiteljima u iznosu od 746,91 EUR.

Stoga, temeljem čl.338.st.3.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) utvrđeno je postojanje potraživanje u navedenim iznosima i izvršen prijeboj do iznosa od 746,91 EUR, a za preostalu razliku od 218,99 EUR naloženo je tuženicima da taj iznos plate tužiteljima.

Na dosuđeni iznos su dosuđene zatezne kamate od utuženja 19.4.2019. u skladu s čl.1115.ZOO, a za više traženo razdoblje je odbijen zahtjev jer tužitelji nisu dokazali da su prije utuženja pozvali tuženike da plate taj iznos čime bi tuženici postali nesavjesni stjecatelji.

6.8.Protutužbeni zahtjev u cijelosti te tužbeni zahtjev za više traženo od 1.049,90 EUR (razlika između 2.015,80 i 965,90 EUR) su odbijeni budući da u ovom dijelu stranke nisu dokazale postojanje svojih potraživanja.

7.Odluka o troškovima se temelji na čl.154.st.2.ZPP i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT). Tužitelji su uspjeli u osnovi tužbenog i protutužbenog zahtjeva, ali i u ukupnoj visini zahtjeva za 26% (633,75 EUR od 2.430,56 EUR) pa je njihov uspjeh 63%, a tuženika 37% te bi tuženici trebali tužiteljima naknaditi 26% troška koji im je nastao.

7.1.Tužiteljima je priznato: po 100 bodova za sastav tužbe te za ročišta od 27.4.2023., 7.3.2024., 11.12.2024., 25 bodova za ročište od 25.4.2024., što zbrojeno, pretvoreno u EUR i uvećano za PDV od 25% iznosi 1.062,50 EUR. Kad se doda 66,63 EUR pristojbe tužbe te 66,61 EUR pristojbe presude dobije se iznos od 1.195,74 EUR, a 26% od tog iznosa je 310,89 EUR.

Zatezne kamate na trošak su dosuđene temeljem čl.151.st.3.ZPP.

7.2.Tužiteljima nije priznat trošak ročišta od 11.2.2025. jer su održavanje istog prouzročili tužitelji svojim traženjem roka na prethodnom ročištu, a trošak dvaju podnesaka nije priznat jer je riječ o nepotrebnom trošku (čl.155.st.1.ZPP).

U Splitu, 31.ožujka 2025.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-pun.tuženika