REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: P-160/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Požegi po sutkinji ovoga suda Meliti Novak u parničnom premetu tužitelja ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi , protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg Bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate, 24.ožujka 2025. nakon održane i dovršene glavne javne rasprave u nazočnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te punomoćnika tuženika odvjetnika Filipa Fuština, dana 28.ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se, da su ništetne odredba članka 1 i 7 Ugovora o namjenskom kreditu broj 158/2006 od dana 23.06.2006. godine, koji je tužitelj ĐU, [adresa], zaključio sa tuženikom Zagrebačka banka d.d. Trg bana Josipa Jelačića 30, Zagreb, koje glase:

"Članak 1 Korisnik odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 92.000,00 CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Korisnik kredita se obavezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorm.

Članak 7 Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 577,57 CHF, po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja."

II Nalaže se tuženiku, Zagrebačka banka d.d. Trg bana Josipa Jelačića 30, da tužitelju ČU, [adresa], isplati iznos od 4.202,07 EUR na ime stečenog bez osnove, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku od dospijeća do 31.srpnja 2008 godine, po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008 godine, do 31.srpnja 2015 godine, po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015 godine do 31.srpnja 2022 godine, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobre tekućom od 29.11.2011 godine, a od 1.kolovoza 2015 godine, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023 godine, pa do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sukladno odredbi članka 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima i sukladno članku 1. Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima i da joj naknadi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe i to na dolje navedene iznose kako slijedi:

- za iznos od 35,82 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.12.2012.

- za iznos od 125,25 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2013.

- za iznos od 117,16 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.02.2013.

- za iznos od 118,13 EUR sa z.z.kamatom počevši od 18.03.2013.

- za iznos od 124,22 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.04.2013.

- za iznos od 113,22 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.05.2013.

- za iznos od 115,06 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.06.2013.

- za iznos od 110,18 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.07.2013.

- za iznos od 113,19 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.08.2013.

- za iznos od 114,78 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.09.2013.

- za iznos od 119,47 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.10.2013.

- za iznos od 121,16 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.11.2013.

- za iznos od 125,03 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.12.2013.

- za iznos od 119,23 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.01.2014.

- za iznos od 125,46 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.02.2014.

- za iznos od 127,42 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.03.2014.

- za iznos od 125,63 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.04.2014.

- za iznos od 122,60 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.05.2014.

- za iznos od 122,59 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.06.2014.

- za iznos od 125,52 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.07.2014.

- za iznos od 127,63 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.08.2014.

- za iznos od 130,53 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.09.2014.

- za iznos od 129,56 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.10.2014.

- za iznos od 133,94 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.11.2014.

- za iznos od 135,20 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.12.2014.

- za iznos od 135,65 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.01.2015.

- za iznos od 135,93 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.02.2015.

- za iznos od 135,93 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.03.2015.

- za iznos od 135,93 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.04.2015.

- za iznos od 135,93 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.05.2015.

- za iznos od 135,93 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.06.2015.

- za iznos od 135,93 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.07.2015.

- za iznos od 135,93 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.08.2015.

- za iznos od 135,93 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.09.2015. sve do isplate.

III Nalaže se. tuženiku, Zagrebačka banka d.d. Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužitelju ČU, [adresa], isplati zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća do 31.srpnja 2008 godine, po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008 godine, do 31.srpnja 2015 godine, po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015 godine do 31.srpnja 2022 godine, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobre tekućom od 29.11.2011 godine, a od 1.kolovoza 2015 godine, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023 godine, pa do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sukladno odredbi članka 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima i sukladno članku 1. Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima i to na dolje navedene iznose kako slijedi:

- za iznos od 1,39 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.09.2009 do 17.02.2016.

- za iznos od 14,59 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.10.2009 do 17.02.2016.

- za iznos od 14,44 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.11.2009 do 17.02.2016.

- za iznos od 18,13 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.12.2009 do 17.02.2016.

- za iznos od 22,56 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.01.2010 do 17.02.2016.

- za iznos od 22,77 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.02.2010 do 17.02.2016.

- za iznos od 26,31 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.03.2010 do 17.02.2016.

- za iznos od 34,77 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.04.2010 do 17.02.2016.

- za iznos od 36,81 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.05.2010 do 17.02.2016.

- za iznos od 41,25 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.06.2010 do 17.02.2016.

- za iznos od 60,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.07.2010 do 1747,2016.

- za iznos od 47,70 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.08.2010 do 17.02.2016.

- za iznos od 78,39 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.09.2010 do 17.02.2016.

- za iznos od 64,34 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.10.2010 do 17.02.2016.

- za iznos od 60,12 EUR sa z.z.kaamtom počevši od 08.11.2010 do 17.02.2016.

- za iznos od 78,82 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.12.2010 do 17.02.2016.

- za iznos od 95,69 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.01.2011 do 17.02.2016.

- za iznos od 72,92 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.02.2011 do 17.02.2016.

- za iznos od 89,39 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.03.2011 do 17.02.2016.

- za iznos od 76,19 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.04.2011 do 17.02.2016.

- za iznos od 97,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.05.2011 do 17.02.2016.

- za iznos od 113,20 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.06.2011 do 17.02.2016.

- za iznos od 114,72 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.07.2011 do 17.02.2016.

- za iznos od 163,91 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.08.2011 do 17.02.2016.

- za iznos od 119,07 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.09.2011 do 17.02.2016.

- za iznos od 110,08 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.10.2011 do 17.02.2016.

- za iznos od 110,78 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.11.2011 do 17.02.2016.

- za iznos od 111,17 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.12.2011 do 17.02.2016.

- za iznos od 120,61 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.01.2012 do 17.02.2016.

- za iznos od 126,55 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.02.2012 do 17.02.2016.

- za iznos od 126,86 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.03.2012 do 17.02.2016.

- za iznos od 123,05 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.04.2012 do 17.02.2016.

- za iznos od 124,85 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.05.2012 do 17.02.2016.

- za iznos od 128,93 EUR sa z.z kamatom počevši od 11.06.2012 do 17.02.2016.

- za iznos od 124,28 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.07.2012 do 17.02.2016.

- za iznos od 122,06 EUR sa z.z.kamatom počevši od 17.08.2012 do 17.02.2016.

- za iznos od 116,62 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.09.2012 do 17.02.2016.

- za iznos od 119,28 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.10.2012.do 17.02.2016.

- za iznos od 123,62 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.11.2012 do 17.02.2016.

- za iznos od 87,43 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.12.2012 do 17.02.2016.

r i j e š i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbe od 19.siječnja 2025.

II Nalaže se. tuženiku Zagrebačka banka d.d. Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužitelju ČU, [adresa] naknadi parnični trošak u iznosu od 1.773,17 EUR, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj ĐU podnio je tužbu protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., radi isplate. U tužbi navodi da je tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili 23.ožujka 2006. Ugovor o kreditu broj 158/2006, te su tako sačinjenu privatnu ispravu podnijeli na potvrdu Javnom bilježniku Niki Bagariću iz [adresa], broj ovjere OU- 179/2006.Rok otplate kredita je 20 godina. Tužitelj je s tuženikom sklopio dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverziju kredita iz CHF u EUR.

1.1. U navedenom ugovoru, u članku 1. ugovoreno je, da Kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku kredita, kredit u kunskoj protuvrijednosti od 92.000,00 CHF, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Korisnik kredita se obavezuje iznos iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i način utvrđen tim Ugovorom. Člankom 7. Ugovora ugovoreno je da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 577,57 CHF, obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.

1.2. Dana 17.veljače 2016., parnične stranke su sklopile Dodatak ugovoru o kreditu, na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju - Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR. U Članku 5. tog dodatka ugovora ugovoreno je da prema izračunu konverzije, zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate, veći je od zbroja anuiteta/rata po kreditu u EUR u skladu sa otplatnim planom za kredit u EUR, računajući od dana 30.rujna 2015. Njihova razlika na temelju Zakona predstavlja više uplaćeni iznos na dan 30.rujna2015. i iznosi 25.273,93 HRK.

1.3. Navodi da je takvim postupanjem, a na način kako je to određeno u članku 1. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu, tuženik je doveo do nesrazmjera u pravima i obvezama, do nejednakosti u pravima i obvezama, tj nije savjesno i pošteno da sklopljeni pravni posao jednu ugovornu stranu dovede do egzistencijalnih problema i narušavanja životnog standarda, što je suprotno moralu društva, te zasigurno to nije bila prava volja tužitelja u trenutku zaključenja tog ugovora. Takvo postupanje tužene, je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, načelu savjesnosti i poštenja, te uz neodredivost promjenjive kamatne stope, što je u ukupnosti dovelo do nejednakosti u pravima i obvezama ugovornih strana, velikog povećanja rata kredita tužitelja, što je itekako dovoljan razlog za utvrđenje tih odredbi ugovora o kreditu ništetnom. Naime, u članku 1. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu, a zatim i njenom neopravdanom naplatom, tuženik je nezakonito i neosnovano stavio tužitelja u neravnopravan položaj, protivno dolje navedenim zakonima. Tužitelj ističe da je Zakonom o obveznim odnosima u članku 3. određeno, da sudionici ugovornog odnosa moraju biti ravnopravni, a člankom 4. da se sudionici kod ugovaranja moraju pridržavati načela savjesnosti i poštenja, stoga jednostrana promjena ugovorenih obaveza svakako ne spada u obveznopravni odnos, niti je takav način određivanja obveza utemeljen na načelu savjesnosti i poštenja. Tužitelj je kod tuženika podigao namjenski kredit za nekretnine, a nakon sklapanja Ugovora o namjenskom kreditu došlo je do primjene tečaja CHF, pri čemu je istovremeno mijenjan (povećan) anuitet kredita. Isto tako, u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4.srpnja 2013.godine utvrđeno je da je između ostalih banaka i tuženica u razdoblju od 2004.godine, do 31.prosinca 2008.godine, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i dalje.

1.4. Navodi da je Dodatak ugovoru o kreditu, koji je između stranaka sklopljen temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju, tj Konverzija, ništetna, s obzirom na to, da su u konverziju „ušle“ odredbe o valutnoj klauzuli (a koja je bila ništetna) i promjenjivim kamatnim stopama na način, da se mijenjaju jednostranom odlukom banke (a koja je bila ništetna) a ne početne postavke (početni isplatni tečaj i početna kamatna stopa) a što je uslijed ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli (i promjenjivim kamatnim stopama na način da se mijenja jednostranom odlukom banke) bilo stvarno stanje koje se potvrđuje nepostojanjem podredno ništetnosti „Konverzije“. Sukladno članku 270.st.1. ZOO-a, kada je činidba nemoguća ugovor je ništetan. A konkretno predmet ugovora, konvertiranje CHF-a je ništetna, kao i primjena ništetne kamatne stope. Konkretno, primjena valute CHF, a koji ugovor je bio ništetan, bio je glavni predmet konverzije, uz što je izmijenjena i ništetna cijena. Jasno je, da uslijed ništetnosti glavnog predmeta konverzije, a koje je ništetno stanje je „ušlo“ u konvertiranje sukladno članku 324.st.1 ZOO-a, sklopljena konverzija ne može opstati, jer se iz nje, ne mogu izvući nikakve početne postavke temeljem kojih bi ona mogla valjana. Tužitelj ne spori, da mu je tuženik utvrdio gore navedenu pretplatu u konverziji, međutim ista je učinjena protivno zakonu, ali kako tužitelj nije mogao dobiti prikaz, sa izračunom te pretplate, stoga je tužiteljica prisiljena podignuti ovu tužbu. Osim toga, iz konverzije nije jasno, što se odnosi na utvrđenu pretplatu, da li promjenjiva kamata ili pak valutna klauzula. Upravo iz toga proizlazi, da je tuženik samovoljno odredio pretplatu, bez bilo kakvog pregovaranja sa korisnikom kredita.

1.5. Zbog navedenoga predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da su ništetne odredbe članka 1.i 7. Ugovora o namjenskom kreditu, koji je tužitelj zaključio s tuženom dana 23.ožujka 2006. pod brojem 158/2006, koje glase: „Članak 1. Korisnik odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku Kredita, kredit u kunskoj protuvrijednosti od 92.000,00 CHF, obračunato po srednjem tečaju Hrvatska narodne banke. Korisnik kredita se obavezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom. Članak 7. Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 577,57 CHF, obračunao po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem da dan plaćanja. Utvrditi da je ništetna odredba članka 5.3. Dodatka Ugovoru o kreditu, sve na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, koja glasi: Članak 5. Prema izračunu konverzije, zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate, veći je od zbroja anuiteta/rata po kreditu u EUR u skladu sa otplatnim planom za kredit u EUR, računajući od dana 30.rujna 2015.godine. Njihova razlika na temelju Zakona predstavlja više uplaćeni iznos na dan 30.rujna 2015. i iznosi 25.273,93 HRK. Također predlaže da sud naloži tuženiku da mu isplati novčani iznos čija će se visina utvrditi financijskim vještačenjem.

1.6. Podneskom od 19.sječnja 2025. tužitelj je povukao dio tužbenog zahtjeva kojim je tražio utvrđenje ništetnosti članka 5. Dodatka Ugovoru o kreditu broj 158/2006 od 17.veljače 2026. te je tužbeni zahtjev uskladio s nalazom vještaka i od tuženika potražuje isplatu iznosa od 4.202,07 EUR na ime stečenog bez osnove te potražuje isplatu zakonske zatezne kamate na iznose koji su mu u konverziji priznati kao preplata.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava istaknute tužbene zahtjeve kao neosnovane, uključujući osnovu, visinu, izračun te činjenice i razloge iz tužbenog zahtjeva, kao i istinitost tužbenih navoda

2.1.Tuženik nadalje ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su dospjeli prije 21.svibnja 2018.

2.2. Nadalje, tuženik navodi da je konverzija Ugovora o kreditu izvršena na temelju zahtjeva korisnika kredita te je konverzijom izjednačen s položajem potrošača koji su se zadužili kreditom u EUR, sve na način koji je bio utemeljen na valjano, od strane banke primijenjenim, a iscrpno propisanim procedurama i svim uvjetima koje je zakonodavac normirao u ZID ZKP/15, uključujući svako povišenje CHF kamatne stope i povišenje CHF tečaja tijekom otplate. Zbog toga smatra da je tužitelj obeštećen te da nema više osnova zahtijevati da se utvrdi da je raniji ugovor o kreditu ništetan.

2.3. Dodatak ugovora o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika 17.veljače 2016., kao pravni posao koji je sklopljen slobodnom voljom stranaka sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju "Narodne novine", broj 102/2015, proizvodi pravne učinke od samoga početka i valjan je.

2.4. Dodatkom ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika stvorena je nova pravna osnova koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu i koja uspostavlja ravnotežu između tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca.

2.5. Tužitelj kao korisnik kredita u CHF nema pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i/ili valutnoj klauzuli, niti posljedično potraživati bilo kakva navodna obeštećenja s te osnove.

2.6. Tužitelj je prihvatom konverzije odnosno sklapanjem Dodatka pristao biti korisnik kredita s valutnom klauzulom u EUR od početka ugovornog odnosa, te ga stoga treba promatrati isključivo kao korisnika kredita u EUR-ima, koji se ne može pozivati na odluke iz kolektivnog spora, a sve iz razloga što se kolektivni spor odnosi samo na CHF korisnike kredita.

2.7. Navodi da zakonske ili regulatorne odredbe država članica kojima se izravno ili neizravno utvrđuju uvjeti potrošačkih ugovora ne sadržavaju nepoštene odredbe, već stvaraju ravnotežu između prava potrošača i prava prodavatelja robe ili pružatelja usluge Uzimajući u obzir prethodno navedeno i izraženi pravni stav VSRH-a i Suda EU, jasno je da tužitelj nema pravni interes za vođenjem ovog postupka, jer je u ovom slučaju konverzija provedena sukladno strogim zakonskim odredbama ZIDZPK/15, te ne postoje bilo kakvi drugi razlozi nevaljanosti takvog ugovornog odnosa, a što je uostalom i nesporno među strankama.

2.8. Tuženik ističe da tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da je sredstva kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe. Štoviše, nije apsolutno ništa rečeno o namjeni kredita. Istovremeno, zakon ne predviđa da bi se takva svrha trebala presumirati. Budući da se svrha ne podrazumijeva, na tužitelju je teret dokaza u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, koji izričito propisuje, da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

2.9. Zbog svega navedenoga tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu broj 156/2006 od 23.ožujka 2006., u Dodatak ugovora o kreditu od 17.velajče 2016., u nalaz i mišljenje financijskog vještaka Borisa Belunjaka od 10.siječnja 2025., saslušao je tužitelja u svrhu dokazivanja, te je izvršio uvid u sve priloge i podneske u spisu.

4. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. U ovoj pravnoj stvari nesporno je utvrđeno da su tuženik Zagrebačka banka d.d. i tužitelj dana 23.ožujka 2006. sklopili Ugovor o namjenskom kreditu za kupnju stana kojim je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 92.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, koji se tužitelj obvezao vratiti kreditoru, uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen tim Ugovorom, te se tužitelj obvezao tuženiku u mjesečnim anuitetima vratiti navedeni iznos kao i redovnu kamatu koja je promjenjiva i na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,5%, a utvrđuje se Odlukom o kamatnim stopama (čl. 2. Ugovora), s rokom otplate kredita od 20 godina (čl. 3. Ugovora), što sve proizlazi iz toga ugovora koji je priložen spisu.

6. Sporna je međutim osnova i visina tužbenog zahtjeva, zastara potraživanja te je li tužitelj imao svojstvo potrošača .

7. Iz iskaza tužitelja danog u svrhu dokazivanja utvrđeno je da je tužitelj predmetni kreditu podigao u Zagrebačkoj banci jer su mu tamo bili najpovoljniji uvjeti i to u CHF jer tada nije ni bilo kredita u kunama, a nisam bio solventan za kredit u eurima. Osim toga u banci su mu rekli da mu je najpovoljnije dići kredit u CHF i tada su i oni koji su mogli podići kredit u eurima dizali kredite u CHF jer je bio povoljniji. S bankom nije mogao ništa pregovarati o uvjetima. Kreditom je kupio stan za školovanje djece. Iz banke su ga zvali radi mogućnosti konverzije kredita. Utvrđeno je da ima preplatu. Rata kredita je u početku iznosila oko 2.500,00 kuna da bi narasla na preko 5.000,00 kuna, a plaća mu je bila nešto malo više te je ja banci predlagao da uzme stan jer taj iznos nisam mogao plaćati, ali kako nisu htjeli pristao je na konverziju. Ni u vezi konverzije nije mogao s bankom ništa pregovarati. U vrijeme kada je podizao kredit reklame su bile na TV -u da su krediti u CHF povoljni i novi, a kada su rate počele rasti s bankom se više nije moglo ni razgovarati. Ugovor o kreditu je letimično pročitao. Nije imao nekih posebnih nejasnoća, a bilo mu je najbitnije kolika je kamata i kolika je rata. Znao je što je valutna klauzula, ali ta valutna klauzula nije ništa značila međutim, sada svi na to gledaju poučeni iskustvom s CHF. Sam je otplaćivao kredit, skidali su mu s plaće. Bio je svjestan da tečaj može varirati, ali ne toliko. Misli da su banke znale da će doći do takvog porasta tečaja, ali on to nije mogao znati.

8. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj predmetni ugovor o kreditu sklopio kao slabija stranka i to u svojstvu fizičke osobe u svrhu kupnje stana, on ima svojstvo potrošača.

9. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

9.1. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

9.2. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1 toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

9.3. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanje povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi isplate.

9.4. Uvidom u navedeni Ugovor o kreditu od 8. srpnja 2005. utvrđeno je da je tuženik korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 425.727,49 CHF koji prema čl. 3. Ugovora o kreditu ima rok vraćanja od 26 godina.

9.5. Kako je sud u ovoj parnici vezan za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe, odnosno za utvrđenja u parnici br. Pž-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 u odnosu na valutnu klauzulu, to su dakle ništave odredbe predmetnog Ugovora u kojima je upravo ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF (čl. 1. Ugovora o kreditu).

9.6. Naime, i Vrhovni sud RH u odluci br. Rev-3142/2018-2 od 26. svibnja 2020; te Ustavni sud RH u odluci br. U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u pogledu učinka 8 Poslovni broj: P-125/2023-20 pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu, zauzeli su stav da nije potrebno provoditi dokazni postupak na okolnost nepoštenosti (ništetnosti) odredbi ugovora u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, obzirom da postoji temeljem naprijed navedene odredbe čl. 502. c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15-dalje ZPP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. stavak 1. ZPP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

9.7. Ocjena ovoga suda je da postupanje tuženika u pogledu valutne klauzule nije bilo dopušteno, da je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao stranke ugovora, slijedom čega sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu osnovan, točnije drugi stavak članka 1. Ugovora o kreditu, a isto tako sud nalazi da je osnovan zahtjev za isplatom razlike između plaćenih anuiteta kredita po tečaju na dan isplate kredita bez valutne klauzule.

9.8. Obzirom da su stranke sklopile ugovor koji sadrži ništetne odredbe to se na sporni odnos stranaka primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO) koje se odnose na ništetne ugovore tj. odredbe od čl. 322-329. ZOO-a. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

9.9. Odredbom članka 1111. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Prema članku 1115. istog zakona kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

9.10. Na temelju naprijed navedenog sud nalazi da je odredba ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika kojim se korisnik kredita obvezao kreditoru iznos kredita vratiti kojom se kamata i glavnica veže uz valutu švicarski franak nepoštena, posljedica čega je ništetnost takvih odredbi pa tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takve ništetne ugovorne odredbe naplatio i primio od tužitelja ocjenjujući da je ništetnom odredbom tuženik tako naplaćeni novčani iznos stekao bez osnove u smislu članka 1111. ZOO-a.

10. Sud nalazi da je tuženik prilikom konverzije kredita postupao sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju pa ne nalazi da bi ta odredba dodatka ugovoru o kreditu bila ništetna te je tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti članka 5. Dodatka ugovoru o kreditu kao s neosnovanim odbio. Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem broj U-I-3685/2015 od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja fizičkih 10 Poslovni broj: P-125/2023-20 osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15.) i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine", broj: 102/15.) te ocijenio da su oba zakona usklađena s Ustavom Republike Hrvatske. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a kojim je propisano postupanje s kreditima u CHF i njegova konverzija u kredit s valutom EUR na način da je položaj potrošača s kreditom u CHF izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u valuti u EUR.

10.1. Ocjena je suda da izvršena konverzija kredita i sklopljeni sporazum ugovornih strana ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama zakona temeljem kojega je izvršena konverzija, a niti sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjena kamatna stopa i valutna klauzula i posljedice tih odredbi koje su utvrđene ništetnim. Dakle, time se nije rješavalo pitanje preplaćenih anuiteta kredita zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule za ovdje utuženo razdoblje.

10.2. Sud nalazi da tužitelj iako je izvršena konverzija kredita ima pravo utvrđivati ništetnost odredbi osnovnog ugovora o kreditu i sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru i provođenjem konverzije ne gubi pravo na potraživanje stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF.

10.3. Naime, u odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 koji je stupio na snagu 30. rujna 2015.) nije predviđeno i propisano da se sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu gubi pravo temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja dodatka ugovoru. Isto tako, iz samog dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita provođenjem konverzije odrekao prava koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima (članak 19.a do članka 19.e ZIDZPK/15). Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne sklapanju sasvim novog ugovora i osnovni ugovor o kreditu vrijedio je od dana sklapanja 2005. pa do sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i imao je pravne posljedice te nema zapreke za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, ali ničim nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije.

11. Tuženik se nije protivio povlačenju deklaratornog tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti čl.5. Dodatka ugovoru te je predložio da sud odredi VPS u odnosu na povučeni zahtjev i shodno tome tuženiku dosudi razmjerni dio troška.

12. Povlačenejm deklaratornog tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti čl.5. Dodatka ugovoru nije došlo do promjene VPS-a, odnosno zbog povučenog dijela tužbenog zahtjeva nisu nastali dodatni troškovi pa stoga tuženik nema pravo na naknadu istih.

13. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio temeljem nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Borisa Belunjaka koji nalaz ocjenjuje stručnim i objektivnim, a na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbe, te je tužitelj sukladno istom i specificirao određeni tužbeni zahtjev.

14. Tuženik je istaknuo prigovor zastare na sve preinačene iznose

15. Tuženikov prigovor zastare potraživanja je neosnovan.

15.1. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P- 1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, odnosno donošenja presude Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem valutne klauzule, kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu ''Franak''. Od toga dana ponovno teče rok zastare za podnošenje zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007. odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od pet godina koji teče od 14. lipnja 2018. S obzirom na to da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245. st. 1. ZOO/05), to je izvjesno da u pogledu preplate po osnovu ugovorene valutne klauzule tuženikov prigovor zastare neosnovan jer je tužba u ovome predmetu podnesena 8.lipnja 2023., a najstarije potraživanje je dospjelo 15.prosinca 2009. Isto se odnosi i na zakonske zatezne kamata na više plaćene iznose zbog povećanja tečaja CHF koji su priznati u konverziji, ali kao preplata jer je zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR veći od zbroja iznosa potrebnog za pomirenje duga u skladu s otplatnim planom za kredit u EUR (članka 6. Dodatka ugovora o kreditu).

16. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Borisa Belunjaka koji nalaz ocjenjuje stručnim i objektivnim, a na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbe, te je tužitelj sukladno istom i specificirao tužbeni zahtjev.

16.1. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Borisa Belunjaka proizlazi da razlika više plaćenih anuiteta u kunama koju čini razlika između stvarno plaćenih anuiteta u CHF preračunate u kune po srednjem tečaju HNB za 1 CHF za kune na dane plaćanja po stvarno primijenjenim redovnim kamatnim stopama s jedne strane i početnom anuitetu prema početnom planu otplate kredita uz početno ugovorenu redovnu kamatnu stopu od 4,50% i prosječnom ponderiranom srednjem tečaju HNB za CHF za kune za 1 CHF = 4,6169280 kuna na dane isplate kredita, ukupna razlika iznosi više plaćeno 86.736,08 kuna. To su razlike koje su primarno izračunate i iznose ukupno i više plaćene i manje plaćene. Od ukupno izračunatog samo više plaćene razlike anuiteta iznose 87.515,22 kuna, a samo manje plaćene razlike anuiteta iznose (potplaćeno) – 779,14 kuna. Da bi utvrdio razliku više plaćenog po kreditu zbog primjene tzv. „valutne klauzule“, odnosno zbog utjecaja primjene tečaja CHF za kune u otplati kredita, u ovom predmetu iz ukupne razlike više plaćenih anuiteta u kunama izračunatih u iznosu od 86.736,08 kuna vještak je isključio utjecaj ukupne razlike više plaćenih anuiteta u CHF preračunatih u kune na dane plaćanja, a zbog promjene (i povećanja i smanjenja) redovnih kamatnih stopa u ukupnom iznosu od više plaćenog od 29.801,69 kuna koji je izračunatih u prilogu 1.(list spisa113-1) te je dobiven iznos više plaćenog od 56.934,39 kuna što tečajem konverzije 1 EUR=7,53450 kuna preračunato iznosi 7.556,49 EUR. Iznos ukupno do visine više plaćenih anuiteta izračunat samo zbog primjene tzv. „valutne klauzule“, odnosno zbog primjene srednjeg tečaja HNB za CHF za kune u otplati anuiteta po kreditu, u odnosu na srednji tečaj HNB za CHF za kune na dan isplate kredita, izračunate nalazom vještaka, od ukupno više plaćenih anuiteta od 56.934,39 kuna (u kojem je u potpunosti isključen utjecaj promjena redovne kamatne stope), umanjen je za iznos priznate preplate tužitelju prema ugovornoj dokumentaciji o konverziji kredita iz CHF u EUR dana 17.veljače 2016. godine, između tužitelja i tuženika u iznosu od 25.273,93 kuna, te tako izračunata umanjena razlika više plaćenog od tužitelja u korist tuženika tijekom kreditnog odnosa iznosi 31.660,46 kuna, a što preračunato tečajem konverzije zbog primjene EUR-a u Republici Hrvatskoj od 01.siječnja 2023. godine tečajem konverzije za 1 EUR = 7,53450 kuna iznosi više plaćeno 4.202,07 EUR.

17. Budući je tužitelj svoj tužbeni zahtjev uskladio s nalazom vještaka sud je prihvatio njegov tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 4.202,07 EUR, odlučivši kao u točki II izreke presude.

18. Vještak je u Tablici 7.(list spisa 110) Izračun više plaćenih anuiteta do visine ukupno plaćenih anuiteta po osnovi valutnih razlika umanjeno za preplatu po konverziji kredita, kolona 10., naveo umanjenja preplate prema Dodatku ugovora o kreditu po konverziji kredita od 17.veljače 2016., koja je banka uračunala tužitelju prilikom izračuna konverzije(izraženo u kunama), a na koje je tužitelju dosuđena zakonska zatezna kamata od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije (izraženo u EUR) kako je to tužitelj naveo u svom tužbenom zahtjevu.

19. Tuženik je sukladno čl. 1115. ZOO dužan tužitelju isplatiti zatezne kamate od dana stečenog bez osnove, jer je nepošteni stjecatelj obzirom je navedena odredba ugovora ništava te tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta kao dana stjecanja bez osnove, a prema datumima uplata utvrđenim nalazom sudskog vještaka, prikazanim u Tablici 7., kolona 3.

20. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva, no sud je dopustio preinaku jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a, kao i da tužitelj u tom smislu nije mogao prije vještačenja točno specificirati tužbeni zahtjev, pa je odlučeno kao u izreci rješenja.

21. Nije osnovan tuženikov prigovor zastare preinačenog tužbenog zahtjeva jer prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske 27.svibnja 2024. "U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

22. Budući je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom odluka o troškovima temelji se na članku 154. stavak 1.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14. -OUSRH i 70/19., 80/22 i 114/22 dalje: ZPP) te je tuženik tužitelju dužan naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od ukupno 1.773,17 EUR koji troškovi se odnose se na sastav tužbe s PDV-om (250,00 EUR), zastupanje na dva ročišta s PDV-om (2x250,00 EUR), pristup na ročište za objavu presude s PDV-om (125,00 EUR), sastav 2 podneska s PDV-om (2x250,00 EUR) % te trošak vještačenja u iznosu od 398,17 EUR.

28. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

Požega, 28.ožujka 2025.

Sutkinja:

Melita Novak

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude i rješenja dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Velimir Galić, odvjetnik, Požega

2. OD Porobija & Porobija, Zagreb