Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: P-63/2022-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice OPĆINA VIR, Vir, Trg Sv. Jurja 1, OIB: 95169016556, zastupane po punomoćnicima - odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Korljan & partneri d.o.o. iz Zadra, Obala kneza Branimira 27, radi isplate, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 17. veljače 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ĆG, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika EG, na ročištu za objavu odluke od 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.332,99 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 15. travnja 2020. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.“

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.500,00 eura, sve u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška u iznosu od preostalih 125,00 eura odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 28. ožujka 2022. u bitnome navodi kako se 12. ožujka 2007. u Viru dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao CG, putnik u vozilu reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao VG osiguranim policom osiguranja broj [broj police osiguranja] kod tužitelja i TG, upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod Jadranskog osiguranja d.d. Oštećeni CG je povodom prometne nezgode pred Općinskim sudom u Zadru podigao tužbu koja se vodi pod posl. br. P- 784/2010 i o toj parnici je, radi zasnivanja intervencijskog efekta, obaviještena tuženica. Temeljem pravomoćne presude donesene u tom postupku 30. prosinca 2015. oštećenom je isplaćeno 15. travnja 2020. naknada štete u iznosu od 2.332,99 eura. Temeljem utvrđenih činjenica u tom postupku kao i u vezanom spisu Trgovačkog suda u Zadru, posl. br. P-335/09, iz zapisnika o očevidu i kaznene prijave proizlazi da na cesti Prezid XXII nije bila postavljena prometna signalizacija kojom bi se sudionicima u prometu ukazalo na činjenicu da se tom cestom dolazi na raskrižje s cestom koja ima prednost prolaska (državnom cestom DC306), stoga je sukladno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama odgovorna ovdje tuženica. Sva prava osiguranika su temeljem čl. 963. Zakona o obveznim odnosima isplatom štete prešla na ovdje tužitelja.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu podnesenom sudu 26. travnja 2022. u bitnome navodi kako ponajprije ističe prigovor zastare, jer je obveza tužitelja na isplatu štete oštećenom nastala pravomoćnošću presude Općinskog suda u Zadru posl. br. P-784/10 dana 27. prosinca 2018. Iz naloga za doznaku kojeg tužitelj prilaže tužbi razvidno je kako je isti postupio po pravomoćnoj sudskoj odluci tek 8. travnja 2020. Sada tužitelj od tuženice pored glavnice potražuje i sva sporedna potraživanja odnosno parnične troškove i kamate koje su nastale zbog njegove zakašnjele isplate korisniku. Tuženica spori da bi ona bila odgovorna za predmetnu prometnu nesreću na bilo koji način. Naime, pred Općinskim sudom u Zadru pod posl. br. P-1516/2020 vodi se parnični postupak po tužbi ŠG protiv ovdje tuženice radi naknade štete uslijed istog štetnog događaja. U tom je postupku 21. veljače 2020. napravljeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Damiru Jordanu koji je u svom nalazu i mišljenju naveo kako je za utvrđenje odgovornosti sudionika prometne nesreće bitno utvrditi dinamiku kretanja vozila prije sraza, način na koji se automobil kojim se kretao ŠG uključivao na državnu cestu DC306 iz smjera Vira prema Zadru. Iz citiranog nalaza i mišljenja proizlazi i zaključak vještaka da je prometnim pravilom, odnosno činjenicom da su obje prometnice bile unutar naseljenog mjesta, brzina kretanja za oba vozila bila na mjestu nesreće za oba vozila bila ograničena na 50 km/h. S tim u vezi je vještak zaključio da se vozilo VW Transporter kojim je upravljao UG kretalo brzinom od oko 63,5 km/h, dakle iznad ograničenja te da do sudara ne bi ni došlo da se isti kretao unutar ograničenja od 50 km/h jer da bi se ŠG u toj situaciji stigao uključiti na traku za suprotan smjer ispred teretnog vozila. Iz navedenoga jasno slijedi da nepostojanje prometne signalizacije spornih prometnica nije odlučna činjenica u ovoj pravnoj stvari, već okolnost da do nesreće ne bi došlo da su se sudionici pridržavali prometnih pravila. Dakle, sve da na cesti i nije postojala prometna signalizacija, kako to tvrdi tužitelj, i dalje postoji obveza iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama koja kaže da su sudionici u prometu dužni postupati u skladu s propisima o prometnim pravilima.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid te pročitao svu dokumentaciju priloženu spisu kao i dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet, zaštitu na radu i zaštitu od požara Marijanu Kamenjaševiću te je izvršio uvid u ovosudni spis posl. br. P-182/2019, spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-7903/2008 i Općinskog suda u Zadru posl. br. P-784/2010 i P- 1516/2010.

4. Prema odredbi čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 (i 96/08), 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

5. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je regresni zahtjev tužitelja.

8. Naime, tužitelj je nesporno naknadio štetu oštećeniku na temelju pravomoćne sudske presude Općinskog suda u Zadru posl. br. P-784/10 od 30. prosinca 2015. (potvrđena odlukom Županijskog suda u Zadru, posl. br. Gž-263/16-4 od 27. prosinca 2018.). Tom presudom je određeno da je ovdje tužitelj dužan isplatiti oštećenom (tamo tužitelju) CG na ime naknade štete iznos od 17.577,95 kuna. Nesporno je kako je taj iznos tužitelj oštećenom isplatio 15. travnja 2020.

9. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na odredbi čl. 963. Zakona o obveznim (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) prema kojoj isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

10. Tuženica je najprije istakla prigovor zastare potraživanja, međutim, taj je prigovor neosnovan budući da se kod regresnih zahtjeva zastara računa od dana plaćanja štete jer je to trenutak od kojega je tužiteljica i stekla pravo potraživati ovakvu naknadu, i računa se tri godine od toga trenutka (tako i Vrhovni sud RH u odlukama Rev-56/00, Rev-1371/09, Rev-1432/10). Budući da je tužiteljica platila oštećeniku dosuđeni iznos 15. travnja 2020., a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 25. ožujka 2022., jasno je kako je tuženičin prigovor zastare neosnovan.

11. Nesporne su u ovom postupku bile činjenica nastanka prometne nezgode, kao i tko bi bio oštećenik te činjenica tužiteljičine isplate dosuđene naknade oštećeniku.

12. Ono što je bilo sporno i što je trebalo utvrditi u ovom postupku je činjenica eventualnog postojanja odgovornosti tuženice za nastanak predmetne prometne nezgode samim nepostojanjem prometne signalizacije na mjestu nastanka nezgode.

13. Uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn- 7903/08 utvrđeno je, u bitnome, kako se isti vodio povodom tužbe tužitelja ŠG protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. radi naknade štete nastale u prometnoj nezgodi koja se dogodila 12. ožujka 2007. u 14h u mjestu Vir na raskrižju DC 306 i Ulice Prezida XXII u kojoj nezgodi je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede, tu nezgodu da je skrivio VG koji je upravljao teretnim vozilom reg. oznake i br. [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika. U tom predmetu je 28. ožujka 2018. donesena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja. Presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-3861/18-2 od 11. rujna 2018. preinačena je prvostupanjska presuda te je naloženo tuženiku naknaditi štetu tužitelju u iznosu od 560.000,00 kuna na ime neimovinske štete, 150.955,00 kuna na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu za vrijeme liječenja, na ime rente za trajnu tuđu pomoć i njegu mjesečni iznos od po 2.415,60 kuna i na ime naknade štete zbog izgubljene zarade iznos od 12.215,56 kuna.

14. Uvidom u spis Općinskog suda u Zadru posl. br. P-784/10 utvrđeno je kako je isti vođen povodom tužbe tužitelja CG protiv Croatia osiguranja d.d. i Jadranskog osiguranja d.d. radi naknade imovinske i neimovinske štete koja mu je nastala u prometnoj nezgodi 12. ožujka 2007. u Viru kada je došlo do sudara između teretnog vozila kojim je upravljao VG i osobnog vozila kojim je upravljao ŠG, pri čemu je tužitelj stradao kao putnik u opisanom teretnom vozilu. U tom predmetu donesena je 30. prosinca 2015. presuda kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev tužitelja. Presudom Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-263/16-4 od 27. prosinca 2018. prvostupanjska je presuda djelomično potvrđena, a djelomično preinačena. U tom prvostupanjskom postupku obaviještena i Općina Vir radi zasnivanja intervencijskog efekta.

15. Za napomenuti je kako se kod ocjenjivanja utjecaja intervencijskog efekta uzimaju u obzir objektivne granice intervencijskog efekta koje su šire od objektivnih granica pravomoćnosti pa tako prema trećoj osobi koja je o parnici bila obaviještena djeluju ne samo odlukom o tužbenom zahtjevu već i stavovima suda o bitnim činjenicama iznesenima u obrazloženju presude.

16. Slijedom toga, u presudi Općinskog suda u Zadru posl. br. P-784/10 utvrđena je solidarna odgovornost za nastanak prometne nezgode osiguranika ovdje tužitelja (vozač teretnog vozila) i osiguranika Jadranskog osiguranja d.d. (vozač osobnog vozila) i u skladu s time je i donesena pravomoćna presuda. U tom postupku tuženici, osiguravajuća društva, jesu spomenuli oslobođenje odnosno djelomično oslobođenje od odgovornosti zbog nepostojanja prometne signalizacije, ali je stav suda u tom postupku bio da eventualni takav propust Općine Vir nije od značenja glede postojanja solidarne odgovornosti tuženika ad. 1. i 2. (Croatia osiguranje d.d. i Jadransko osiguranje d.d.) za naknadu štete prouzročene tamo tužitelju CG kao trećoj osobi.

17. Nadalje, izvršen je uvid i u spis Općinskog suda u Zadru posl. br. P- 1516/10 koji se vodio povodom tužbe tužitelja ŠG protiv tuženice Općine Vir radi naknade imovinske i neimovinske štete nastale u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 12. ožujka 2007. u 14,00 sati u mjestu Vir na raskrižju ulica Virski put i Prezida XXII. U postupku je 7. srpnja 2020. doneseno rješenje o prekidu do okončanja postupka po reviziji podnesenoj na presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-3861/18-2 od 11. rujna 2018.

18. Uvidom u ovosudni spis koji se vodio pod posl. br. P-182/2019 utvrđeno je kako se isti vodio povodom tužbe tužitelja Croatia osiguranje d.d. protiv tuženice Općine Vir radi regresne isplate iznosa od 2.072.073,49 kuna koji iznos je tužitelj isplatio ŠG – oštećenom u prometnoj nezgodi koja se dogodila 12. ožujka 2007. u Viru. U tom postupku je donesena presuda 20. listopada 2022. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja jer, u bitnome, nije dokazano da bi tuženica bila odgovorna za nastanak prometne nezgode nepostavljanjem prometne signalizacije odnosno prometnih znakova na mjestu nezgode. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-5071/2022-3 od 6. prosinca 2023. potvrđena je prvostupanjska presuda.

19. U svrhu utvrđivanja dinamike nastanka predmetne prometne nezgode ovaj sud je po prijedlogu tuženice proveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet Marijanu Kamenjaševiću, i to naročito iz razloga što takva vrsta vještačenja iz spisa Općinskog suda u Zadru posl. br. P-1516/10 ne obvezuje tužitelja koji se istome i protivi, jer tužitelj nije sudjelovao u tom predmetu.

20. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Marijana Kamenjaševića od 23. srpnja 2024., u bitnome, proizlazi kako se 12. ožujka 2007. vozač osobnog vozila marke Seat Ibiza reg. oznake [registarska oznaka] kretao ulicom Prezida XXII u smjeru ulice Virski put s namjerom skretanja ulijevo. Vozač osobnog vozila se ne zaustavlja pred raskrižjem nego brzinom od oko 32,2 km/h ulazi u raskrižje. U tom trenutku iz smjera Vira, a prema Zadru, brzinom od oko 63,5 km/h kretalo se teretno vozilo marke VW Transporter reg. oznaka [registarska oznaka]. U križanju dolazi do udarca prednjeg dijela teretnog vozila u prednji lijevi i bočni dio osobnog vozila. Vozač teretnog vozila postupio je u suprotnosti sa čl. 53. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24; u daljnjem tekstu: ZOSPC) odnosno vozač se ne smije kretati brzinom većom od 50 km/h, odnosno brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom za cijelo naselje ili njegov dio. Hijerarhijski redoslijed na raskrižju je sljedeći: ovlaštena osoba (prometni policajac) – prometna svjetla – prometni znakovi – prometna pravila – dogovor. Prema dostupnim podacima raskrižje nije bilo regulirano ovlaštenom osobom, prometna svjetla ni prometni znakovi nisu bili postavljeni. sukladno hijerarhijskom redoslijedu, regulaciju raskrižja uređivala su prometna pravila. Utvrđeno je kako prometnice nisu iste važnosti, prema tome ne može se primijeniti odredba čl. 57. ZOSPC-a koja govori o obvezi propuštanja vozila koje dolazi sa desne strane na raskrižju ceste iste važnosti. Vozač osobnog vozila postupio je u suprotnosti s čl. 58. ZOSPC-a odnosno prilikom približavanja raskrižju nije vozio s povećanim oprezom koji odgovara prometnim uvjetima na raskrižju. Iz nalazu i mišljenju priloženih fotografija razvidno je kako je riječ o nepreglednom raskrižju te je vozač osobnog vozila bio obvezan prilagoditi brzinu uvjetima te voziti s povećanim oprezom prilikom uključivanja u promet na ulicu Virski put.

21. Nalazu i mišljenju vještaka usprotivio se tužitelj koji je naveo, u bitnome, kako je vještak ukazao da je križanje Virskog puta i Ulice Prezida XXII jako nepregledno te vozač teretnog vozila može vidjeti osobno vozilo tek ako se vozilo koje se kreće iz sporedne ulice zaustavi neposredno prije uključivanja na glavnu prometnicu. Navodi da je netočno da je iz smjera kretanja teretnoga vozila ograničenje brzine bilo 50 km/h, već je isto bilo 60 km/h, dakle navedeno se vozilo kretalo u okviru dopuštene brzine, ako se uzme da se u prometu tolerira 10% odstupanja propisanog ograničenja. Ne slaže se da do sudara ne bi došlo da se teretno vozilo kretalo brzinom od 50 km/h, budući da je vozač teretnog vozila ima osobno vozilo u vidokrugu tek na udaljenosti od cca 5m, dakle, kretanje teretnog vozila nije niti u jednom dijelu doprinijelo nastanku prometne nezgode, već isključivo radnja osobnog vozila čiji vozač nije imao postavljen adekvatan prometni znak, koji je bila u obvezi postaviti tuženica

22. Tuženica nije imala prigovora nalazu i mišljenju vještaka, istakla je kako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi zaključak da je do štetnog događaja došlo iz razloga što se vozači vozila koja su sudjelovala u prometnoj nesreći nisu pridržavali prometnih pravila. Okolnost neregulacije križanja prometnim znakovima istaknuta je opisno kako bi se moglo zaključiti o dužnosti postupanja vozača u kontekstu Zakona o sigurnosti prometa na cestama u takvom slučaju. Tuženik je u nastavku istaknuo i prigovor promašene pasivne legitimacije, jer je presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-3861/2018 od 11. rujna 2018. utvrđeno da je za predmetni štetni događaj kriv osiguranik tužitelja pa tako tužitelj neosnovano ističe regresni zahtjev prema tuženici, jer regresni zahtjev može postaviti samo prema osobi koja je odgovorna za štetu. Za nastanak štete važno je jedino postojeće stanje na prometnici u trenutku nastanka štete, a ne što je eventualno trebalo biti. Tuženica je uputila na postojanje pravomoćne odbijajuće odluke u regresnoj parnici koja proizlazi iz istog štetnog događaja, ali se odnosi na isplatu naknade štete drugom oštećeniku, ŠG.

23. Sud je nalaz i mišljenje vještaka Kamenjaševića u ovoj pravnoj stvari uzeo u obzir u potpunosti kao vjerodostojan i izrađen u skladu s pravilima struke, a također se i sam nalaz i mišljenje podudara sa ostalim utvrđenjima iz ovoga postupka a i iz drugih postupaka u koje je sud izvršio uvid. Prigovori tužitelja koji se odnose na dopuštenu brzinu kretanja vozila na mjestu sudara kao i na činjenicu da je tužitelj nezadovoljan zaključkom vještaka da je vozač teretnog vozila odgovoran za sudar (osiguranik tužitelja) – po stavu ovoga suda ne utječu na činjenicu donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari pa iz toga razloga nije ni pozvan vještak dodatno se očitovati na te prigovore. Isto tako, a u odnosu na osporavanje vještakovog utvrđenja dopuštene brzine kretanja vozila na mjestu sudara upućuje se na odredbu čl. 53. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prema kojoj je ograničenje brzine do maksimalnih 50 km/h prometno pravilo, a odstupanje od istoga je dopušteno samo i isključivo ako prometna signalizacija takvo što dopušta, što ovdje nije bio slučaj. Isto tako, dodatno očitovanje vještaka o tome je li protupravno postupao vozač teretnog ili osobnog vozila nije relevantno, budući da je sami vještak bio izričit po pitanju nepostojanja odgovornosti tuženice.

24. Naime, prema odredbi čl. 61. Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23, 133/23; u daljnjem tekstu: ZC) prometni znakovi, signalizacija i oprema te turistička i ostala signalizacija postavljaju se na javnoj cesti na temelju prometnog elaborata. Za javne ceste koje su izgrađene do stupanja na snagu toga zakona, a nemaju prometni elaborat, mjerodavno je postojeće stanje prometne signalizacije i opreme. Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o. i koncesionar uz prethodnu suglasnost ministra, odnosno županijska uprava za ceste uz prethodnu suglasnost nadležnog upravnog tijela županije odnosno Grada Zagreba u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na prostorno uređenje ovlašteni su izmijeniti prometni elaborat iz st. 1. ovoga članka, odnosno postojeće stanje iz stavka 2. ovoga članka.

25. Na odredbe ZC-a upućuju i odredbe ZOSPC-a, naročito čl. 5. koji uređuje obveze jedinica lokalne samouprave po pitanju uređenja prometa na svom području. Isto tako i Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisuje obvezu postojanja prometnog elaborata za postavljanje bilo kakve prometne signalizacije i to neovisno o tome tko bi bio obveznik postavljanja iste.

26. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, utvrđeno je kako je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

27. Naime, primjenom citiranih zakonskih i podzakonskih odredbi a naročito odredbi čl. 57. i 58. ZOSPC-a koji detaljno opisuju prometna pravila, kako je sve to ranije navedeno i naročito objašnjeno u nalazu i mišljenju vještaka, sud zaključuje kako nikako ne bi postojala odgovornost tuženice za nastalu štetu zbog nepostavljanja prometne signalizacije, a naplatu koje štete je tužitelj preuzeo na sebe isplatom iste oštećeniku, sudionici u prometu bili su dužni poznavati i poštivati prometna pravila.

28. Slijedom svega iznesenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. ZPP-a pa sud sukladno uspjehu tuženice u odnosu na tužitelja priznaje tuženici troškove, sukladno naprijed navedenoj zakonskoj odredbi, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.; u daljnjem tekstu: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora i to trošak sastava odgovora na tužbu i dva obrazložena podneska od 10. rujna 2024. i 5. veljače 2025. od po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1.) te trošak zastupanja na ročištima održanim 11. listopada 2022., 13. prosinca 2022. i 17. veljače 2025. od po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.) što prema vrijednosti boda od 2,00 eura i uz pripadajući PDV ukupno iznosi 1.500,00 eura. Sud nije tuženici priznao trošak zastupanja na ročištu za objavu presude uz pripadajući PDV u iznosu od 125,00 eura, jer isti trošak ne smatra potrebnim za vođenje ovoga postupka, sve sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

30. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zadru 28. ožujka 2025.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno, u 3 istovjetna primjerka.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

- Tužitelju uz poziv za plaćanje sudske pristojbe za presudu u iznosu od 69,78 eura

- Tuženici po pun.