Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6165/2020-48

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nicole Kwiatkowski, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika VERBRIEFUNG & Co. d.o.o., Zagreb, Hribarov prilaz 6/A, OIB: 50053576872, koje zastupa punomoćnik Nikola Remenar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Remenar&Remenar j.t.d. u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 10. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Nicole Kwiatkowski, odvjetnice i punomoćnika tuženika Nikole Remenara, odvjetnika, 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

"1. Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1351/20, određena rješenjem poslovni broj Ovr-1351/20-8 od dana 12. lipnja 2020.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici PC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku VERBRIEFUNG & Co. d.o.o., Zagreb, Hribarov prilaz 6/A, OIB: 50053576872 parnične troškove u iznosu od 2.798,63 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. ožujka 2025. do isplate po stopi koja tuženiku pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi, koju je podnijela ovom sudu 15.12.2020., navodi da je zaključkom ovog suda posl.br. Ovr-1351/20 od 23. studenog 2020. upućena kao ovršenica u tom postupku da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja osiguranja nedopuštenim iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona. Tuženik u ovršnom postupku potražuje iznos od 41.454,74 EUR. - a zajedno sa zateznom kamatom na temelju sklopljenog pravnog posla i mjerodavnog stranog prava i to po stopi od 13,75% tekućom od 18. prosinca 2013. pa do isplate. Tuženik se pritom poziva na ovršnu ispravu i to Očitovanje potvrđeno od strane javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, Zelinska 3 pod poslovnim brojem OU-1112/2007 od 12.11.2007. (dalje: Očitovanje). Iz odredbi Očitovanja je razvidno da je tužiteljica predmetno Očitovanje dala kao jamac i založni dužnik te da su korisnici kredita ŠC i NC. U čl. I. Očitovanja navodi se da se Očitovanje daje na temelju Ugovor o jednokratnom kreditu br. računa 535.070 od 24.10.2007., koji kredit je odobren u iznosu od 45.000,00 € s aktivnom kamatnom stopom od 8,75% godišnje, zateznom kamatom od 5% godišnje, efektivnom godišnjom kamatnom stopom od 9,5% godišnje te svim ostalim naknadama, troškovima, glavnim i sporednim obvezama, koje mogu nastati na temelju navedenog ugovora. Međutim, iz Ugovora o jednokratnom kreditu razvidno je da su ŠC i PC sklopili Ugovor o jednokratnom kreditu na iznos od 45.000,00 € uz kamatnu stopu od 8,75% godišnje, koja je vezana uz EURIBOR 3 mjeseca (tromjesečni EURIBOR), na dan prilagodbe dodatak od 4,125%, apsolutno, te da se u slučaju kašnjenja dodaju zatezne kamate 5% p.a., jednokratni troškovi obrade 900 €, jednokratna naknada 360 € te završni troškovi 6 €.

1.1. Dalje tužiteljica navodi da prijedlog za ovrhu, pa tako i rješenje o ovrsi, nije u skladu s ovršnom ispravom, kao što i Očitovanje kao ovršna isprava nije u skladu s Ugovorom o jednokratnom kreditu, pa stoga smatra da tuženik nije ovlašten na temelju predmetnog Očitovanja tražiti ovrhu radi naplate tražbine po Ugovoru o jednokratnom kreditu, a kojeg Ugovora o jednokratnom kreditu tužiteljica nije stranka. Nadalje, iz rješenja o ovrsi nije razvidno niti je moguće utvrditi na koji način je tuženik kao ovrhovoditelj odredio visinu potraživanja, kao što nije jasno zašto obračunava zateznu kamatu od 18. prosinca 2013. i to po stopi od 13,75%, kao i iz kojeg pravnog posla proizlazi ta stopa zatezne kamate, kao i o kojem se to stranom materijalnom pravu radi iz kojeg bi proizlazilo da je ovrhovoditelj ovlašten zaračunati zateznu kamatu po točno toj godišnjoj stopi. Na tuženiku kao ovrhovoditelju je da dokaže to strano materijalno pravo, a što isti nije učinio, već se je neodređeno pozvao na neko strano materijalno pravo. Dakle, na temelju koje isprave tuženik kao ovrhovoditelj dokazuje visinu svog potraživanja upravo u navedenom iznosu s obzirom da uz prijedlog za ovrhu ne prileži nikakav obračun, niti promet po kreditu, niti izvod iz poslovnih knjiga. Stoga je potpuno nejasno na temelju čega je sud utvrdio da je tražbina tuženika kao ovrhovoditelja osnovana s obzirom da uz prijedlog za ovrhu ne prileži:

- stanje glavnice;

- obračun redovne kamate, kao niti dokaz da je ista obračunavana u skladu s Ugovorom o kreditu (3M EURIBOR + 4,125%);

- obračun zatezne kamate, niti dokaz po kojoj stopi je obračunata kamatna stopa i zašto baš po toj stopi.

1.2. Tužiteljica prigovara i zastari potraživanja. Ugovor o jednokratnom kreditu sklopljen je 24.10.2007. te s obzirom da se radi o tražbini, koja se plaća u anuitetima kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim davanjima otplaćuje glavnica i kamate, to je uz primjenu odredbe čl. 226. st. 2. ZOO tražbina zastarjela, s obzirom da takva tražbina zastarijeva za tri godine od dospjelosti, sukladno odredbi čl. 226. st. 1. ZOO-a. Nadalje, sukladno odredbi čl. 227. ZOO zastarjelo je i pravo iz kojeg proistječe povremena tražbina. Nadalje, odredbom čl. 233. st. 2. ZOO propisano je da tražbine koje proistječu iz javnobilježničkih akata i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina, što uz primjenu odredbe čl. 226. st. 1. i 2. ZOO znači da je predmetna tražbina opet zastarjela. Nadalje, odredbom čl. 222. ZOO propisano je da se vjerovnik kada protekne vrijeme zastare, a tražbina je osigurana hipotekom, može iz opterećene stvari namiriti ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Međutim, st. 2. čl. 222. ZOO-a propisano je da zastarjelu tražbinu kamata i drugih povremenih davanja vjerovnik ne može namiriti iz opterećene stvari. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o tražbini iz čl. 226. ZOO te da je tuženik pokrenuo ovršni postupak 28.5.2020. to je tražbina tuženika zastarjela i kao takva nije naplativa iz zaloga.

1.3. Tužiteljica još ističe da predmetnu tražbinu tuženik nije ovlašten naplatiti na temelju Očitovanja, niti je na temelju Ugovora o jednokratnom kreditu sud mogao donijeti rješenje o ovrsi jer Ugovor nije ovršna isprava niti je tužiteljica založni dužnik za obvezu po predmetnom kreditu, s obzirom da se ne radi o istom pravnom poslu, a što se može nedvosmisleno utvrditi samo gramatičkom usporedbom i čitajući tekst Očitovanja i Ugovora o jednokratnom kreditu. S obzirom da je ovršni postupak strogo formalne prirode te da prijedlog za ovrhu nije u skladu s ovršnom ispravom, a ovršna isprava nije u skladu s Ugovorom o jednokratnom kreditu to je sud, u suprotnosti s odredbama Ovršnog zakona, donio pobijano rješenje o ovrsi te je isto u cijelosti neosnovano, pa je slijedom toga, nedopuštena ovrha, koja se provodi na temelju rješenja o ovrsi ovoga suda pod br. Ovr-1351/20 od 12. lipnja 2020. Stoga tužiteljica predlaže sudu donijeti presudu, kojom će utvrditi nedopuštenom ovrhu u predmetu ovog suda posl.br. Ovr-1351/20, određenu rješenjem posl.br. Ovr-1351/20-8 od 12.6.2020. uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu poriče i osporava sve navode iz tužbe i protivi se tužbenom zahtjevu i zahtjevu za naknadu troškova postupka u cijelosti. Tuženik ističe da je predmetna tužba neuredna i nepodobna za raspravljanje s obzirom da je tužitelj bio dužan u tužbi naznačiti vrijednost predmeta spora, pa predlaže tužbu odbaciti, a podredno pozvati tužitelja na dopunu tužbe u navedenom smislu. Tuženik ističe da je Očitovanje jednostrani pravni posao u kojem su sudjelovali isključivo ŠC i NC kao primatelji kredita te tužitelj kao založni dužnik. S obzirom da je riječ o jednostranoj izjavi volje kojom je tužitelj kao založni dužnik dozvolio predniku tuženika da osigura svoje tražbine iz Ugovora o kreditu upisom hipoteke u zemljišnoj knjizi te da je isto u potpunosti sastavljeno sukladno Zakonu o javnom bilježništvu, isto proizvodi valjane pravne učinke te ne postoji niti jedan razlog na temelju kojeg isto ne bi imalo svojstvo valjane ovršne isprave. S tim u vezi, valja istaknuti i to da je Hrvatska javnobilježnička komora u svom dopisu od 26. svibnja 2015. zauzela jasan i nedvosmislen stav kako predmetna očitovanja sastavljena po javnom bilježniku Branku Jakiću predstavljaju javne isprave sa svim propisanim elementima javnobilježničkog akta te da su ista u potpunosti sastavljena u skladu sa Zakonom o javnom bilježništvu. Člankom 54. stavkom 1. Zakona o javnom bilježništvu propisano je da je javnobilježnički akt ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obveznika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti iste, neposredno provesti prisilnu ovrhu.

2.1. Pritom tuženik ističe da je iz Očitovanja razvidno sljedeće:

a. da je isto izdano kao sredstvo osiguranja tražbina tuženika iz Ugovora o kreditu (dakle, riječ je o činidbi o kojoj se stranke mogu nagoditi);

b. da je tužiteljica izričito ovlastila tuženika da može radi namirenja tražbina iz Ugovora o kreditu pokrenuti ovrhu na svoj njihovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, novčanim tražbinama i materijalnim pravima (pritom primatelji kredita predstavljaju obveznike); c. da u slučaju zakašnjenja s otplatom bilo koje rate kredita nastupa dospjelost cjelokupne tražbine iz Ugovora o kreditu. Iz svega naprijed navedenog jasno proizlazi kako Očitovanje udovoljava svim pretpostavkama valjanosti propisanih člankom 54. stavkom 1. Zakona o javnom bilježništvu da bi isto moglo imati pravnu snagu ovršnog javnobilježničkog akta. Prema članku 22. Ovršnog zakona sud određuje ovrhu na temelju ovršne isprave, a člankom 23. stavkom 1. točkom 4. Ovršnog zakona izrijekom je propisano da su ovršne javnobilježničke isprave ovršne isprave. S tim u vezi, potrebno je također istaknuti kako se tužiteljica nije žalila na rješenje o zasnivanju založnog prava na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] (dalje: „Nekretnina“) u korist tuženika, niti je u trenutku zaprimanja rješenja o zasnivanju založnog prava na Nekretnini pokrenula postupak utvrđenja ništetnosti Očitovanja, a što je bilo za očekivati ukoliko očitovanje tužiteljice kao založnog dužnika iz Očitovanja nije odgovaralo njezinoj volji. Dakle, tužiteljica je potpuno legitimno i dobrovoljno putem jednostrane izjave, sastavljene kod javnog bilježnika u obliku javnobilježničkog akta, dopustila tuženiku da se u slučaju neplaćanja Ugovora o kreditu ili zakašnjenja s njegovom otplatom namiri iz založene Nekretnine. Iz navedenog je razvidno kako Očitovanje nije u suprotnosti s nijednim prisilnim propisom.

2.2. Tuženik još ističe da je Očitovanje u potpunosti usklađeno s odredbama Zakona o javnom bilježništvu te predstavlja valjani javnobilježnički akt i valjanu ovršnu ispravu. Obzirom na navedeno, prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi u ovršnom postupku u potpunosti su u skladu s ovršnom ispravom- Očitovanjem, a Očitovanje u skladu s Ugovorom o kreditu. U potpunosti su bespredmetni navodi tužiteljice kako ovrhovoditelj nije bio ovlašten pokrenuti ovršni postupak protiv ovdje tužiteljice iz razloga što ista nije bila stranka Ugovora o kreditu. Tuženik ovršni postupak nije pokrenuo na temelju Ugovora o kreditu, već Očitovanja te je tužiteljica stranka Očitovanja. Tuženik ističe kako za postupak u ovom predmetu nije ni od kakve važnosti osporavanje visine potraživanja tuženika u ovršnom postupku. Tuženik ističe kako je tvrdnja tužiteljice da „iz rješenja o ovrsi nije moguće utvrditi na koji način je tuženik kao ovrhovoditelj odredio visinu potraživanja kao što nije jasno zašto obračunava zateznu kamatu od 18. prosinca 2013...“ nejasna i nerazumljiva. Tuženik u ovršnom postupku, koji se vodi na temelju ovršne isprave (Očitovanja), nije dužan dokazivati visinu svog potraživanja. Tuženik ističe kako je isti uz prijedlog za ovrhu priložio sve što je na temelju članka 39. i 82. OZ-a te ne postoji zakonska obveza tuženika kao ovrhovoditelja da uz prijedlog za ovrhu dostavi specifikaciju duga ovršenika. S tim u vezi, tuženik posebno napominje kako je prijedlog za ovrhu podnesen na temelju ovršne isprave, odnosno Očitovanja, a kojim su osigurana potraživanja tuženika kao ovrhovoditelja do određenog iznosa, sve uvećano za pripadajuće kamate, naknade, troškove, glavne i sporedne obveze, koje mogu nastati na temelju Ugovora o kreditu. Obzirom da tuženik kao ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu nije bio dužan dokazivati visinu svoje tražbine, to je prigovor tužiteljice u pogledu visine potraživanja i kamate u potpunosti neosnovan.

2.3. Tuženik ukazuje kako sastavni dio sklopljenog Ugovora o kreditu predstavljaju i Opći uvjeti poslovanja tuženika. Navedeno je razvidno iz točke C Ugovora o kreditu. S tim u vezi, tuženik ističe kako je točkom Z20 Općih uvjeta poslovanja određeno kako se na sve pravne odnose, pa tako i na Ugovor o kreditu primjenjuje austrijsko pravo. Budući da su stranke slobodne u izboru prava koji žele da se primjeni na njihov eventualni spor, meritornu odluku o tužbenim zahtjevima postavljenim u ovom postupku potrebno je donijeti na temelju austrijskih pravnih propisa. Međutim, čak i u slučaju da u ovoj pravnoj stvari ne postoji sporazum o primjeni mjerodavnog prava, primjena mjerodavnog prava Republike Austrije nameće se sama po sebi budući da: a. su kreditni poslovi realizirani preko austrijske kreditne institucije;

b. se cjelokupna obrada kredita odvijala u Republici Austriji;

c. su svi obrasci, zahtjevi i ostala popratna dokumentacija na temelju koje je odobren kredit sastavljeni u skladu s austrijskim propisima i podliježu nadzoru nadležnih austrijskih državnih agencija;

d. su kreditna sredstva isplaćena u Republici Austriji.

2.4. Tuženik ističe kako je prigovor zastare tužiteljice u potpunosti neosnovan. Potvrda ovršnosti na predmetnom Očitovanju istaknuta je 18. prosinca 2013. Obzirom da se radi o tražbini utvrđenoj javnobilježničkim aktom, sukladno članku 233. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima rok zastare iznosi 10 godina. Osim toga, primatelji kredita su u razdoblju od 2007. do 2013. povremeno vršili uplate prema Ugovoru o kreditu čime su prekinuli tijek zastare. Međutim, došli su u zakašnjenje s otplatom predmetnog kredita, slijedom čega je cjelokupno potraživanje tuženika, prema Ugovoru o kreditu, dospjelo na naplatu. Obzirom na navedeno, tuženik je od javnog bilježnika zatražio potvrdu ovršnosti na predmetno Očitovanje iz koje je razvidno da je isto postalo ovršno 18. prosinca 2013. Sukladno članku VII. Očitovanja, razvidno je kako dospjelost cjelokupne tražbine vjerovnika nastupa i u slučaju ukoliko primatelji kredita u bilo kojem trenutku dođu u zakašnjenje s otplatom bilo koje rate kredita, kao i ukoliko do 20. prosinca 2022. za Ugovor o kreditu ne podmire u cijelosti. Obzirom da primatelji kredita nisu platili nekoliko uzastopnih rata kredita, tuženik je učinio dospjelim cjelokupno potraživanje iz Ugovora o kreditu. Pritom je tuženik, prilikom zahtjeva javnom bilježniku za izdavanje potvrde ovršnosti, naveo podatak o tome da su primatelji kredita primili ugovoreni iznos kredita i s kojim su danom pali u zakašnjenje. Obzirom na navedeno, javni bilježnik je sukladno članku VIII. Očitovanja i u njemu izraženoj volji primatelja kredita izdao potvrdu ovršnosti na predmetno Očitovanje. Podredno, tuženik ukazuje da se na pravni odnos iz Ugovora o kreditu primjenjuje austrijsko materijalno pravo, a sukladno odredbama paragrafa 1478 i 1479. Austrijskog građanskog zakonika, na tražbine iz predmetnog Ugovora o kreditu primjenjuje se tridesetogodišnji zastarni rok. Zaključno, tuženik predlaže sudu odbiti tužbu i obvezati tužiteljicu da tuženiku naknadi troškove ovog postupka.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaze čitanjem cjelokupne spisu priložene dokumentacije, koja se odnosi na presliku zaključka ovog suda posl.br. Ovr-1351/20- 16 od 23.11.2020. (list 6-8 spisa), presliku očitovanja od 12.11.2007. posl.br. OU- 1112/07 (list 9-12 spisa), presliku Ugovora o jednokratnom kreditu od 24.10.2007. (list 13-16 spisa), presliku Ugovora o jamstvu od 24.10.2007. (list 17-19 spisa), preslika izvatka iz knjige položenih ugovora za k. o. [katastarska općina], broj [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] (list 20 spisa), preslika dopisa Hrvatske javnobilježničke komore od 26.5.2015. (list 34 spisa), preslika Općih uvjeta poslovanja tuženika, verzija 2003. s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik (list 35-56 spisa), preslika presude Županijskog suda u Zadru posl.br. Gž-1505/16-3 od 12.12.2018. (list 57-63 spisa), preslika dokumentacije iz spisa posl.br. Ovr-1351/2020 (list 66-107 spisa), izvršen je uvid u spis ovog suda posl.br. Ovr-1351/2020 (list 148-165 spisa), preslika ovjerenog prijevoda paragrafa 1478. i 1479. Austrijskog građanskog zakonika (list 134-146 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 183-243 i 383-430 spisa), pročitano je mjerodavno austrijsko pravo s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik (list 279-286, 292-380 spisa), ovjereni prijevod paragrafa 1000. Austrijskog građanskog zakonika (list 287-290 spisa), izvršen je uvid u spis ovog suda posl.br. Ovr-2567/2024 te su priloženi preslici važnih dijelova spisa (list 454-488 spisa), te je pročitana i priložena sudska praksa (list 112-133, 262- 273 i 443-446 spisa). Drugih dokaza stranke nisu predlagale, pa je sud glavnu raspravu zaključio.

4. Na temelju svih naprijed navedenih dokaza, cijeneći odredbu čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet ovog spora je proglašenje ovrhe nedopuštenom na nekretnini u vlasništvu ovršenice (tužiteljice) upisanom u [broj poduloška]/ z. k. ul. [broj ZK uloška] knjiga PU Granešina. Naime, tužiteljica je zaključkom ovog suda Ovr-1351/20-16 od 23. studenog 2020. upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe u tom predmetu nedopuštenom iz razloga propisanih odredbom čl. 50.st.1. toč.7. i 11. Ovršnog zakona. Zato je u ovoj parnici bilo potrebno utvrditi postoje li razlozi za proglašenje ovrhe nedopuštenom upravo iz razloga navedenih rješenjem Ovr-1351/20-16 od 23. studenog 2020., odnosno razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog Zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje: OZ-a).

6. Navedena odredba čl. 50.st.1.toč.7. i 11. OZ-a propisuje da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu:

7. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika,

11. ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

7. U tijeku postupka sud je čitanjem spisa ovog suda poslovni broj Ovr-1351/2020 utvrdio da je ovrhovoditelj - ovdje tuženik podnio 28.5.2020. prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave protiv ovdje tužiteljice kao ovršenika radi naplate novčane tražbine tuženika u visini iznosa od 41.454,74 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 18.12.20213. do isplate. Ovršnu ispravu predstavlja Očitovanje, potvrđeno od javnog bilježnika pod brojem OU-1112/2007 od 12.11.2007. Predlaže se provođenje ovrhe na nekretnini u vlasništvu ovršenice (tužiteljice) upisano u [broj poduloška]/ z. k. ul. [broj ZK uloška] knjiga PU Granešina, a koja se sastoji od stana na III (trećem) katu, koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija ukupne površine 72,43 čm, u Stambenoj zgradi [adresa]. Sud je donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1351/20 od 12. lipnja 2020. (list 149-158 i 471 spisa). Ovršenica, ovdje tužiteljica izjavila je 26.6.2020. žalbu protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-1351/2020 kojom osporava aktivnu legitimaciju ovrhovoditelja, ovdje tuženika, visinu potraživanja i osnov, ističe ništetnost ovršne isprave, pogrešan obračun visine potraživanja, kamate i troškove, ističe prigovor zastare. Povodom žalbe sud je zaključkom od 23.11.2020. uputio ovršenika (ovdje tužiteljicu) u parnicu. Provedeno je građevinsko vještačenje na okolnost procjene vrijednosti nekretnine, koja je predmet ovrhe. Rješenjem Ovr-1351/20-41 od 7.3.2022. postupak je djelomično obustavljen, a djelomično nastavljen. Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru Gž Ovr-615/2020-11 od 30.9.2022. djelomično je preinačeno i potvrđeno rješenje o ovrsi od 12.6.2020. Rješenjem Ovr-1351/20-59 od 30.3.2023. prekinut je ovršni postupak do okončanja parničnog postupka, a protiv tog rješenja ovrhovoditelj je izjavio žalbu, koja je djelomično odbijena i djelomično prihvaćena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu Gž Ovr-1314/2023-2 od 20.6.2023. Spisu je dodijeljen novi poslovni broj Ovr-2567/2024, a dalje prileže pozivi suda strankama radi očitovanja te nema drugih radnji u spisu. Važni dijelovi tog spisa preslikani su i uvezani u spis na listovima 455-488.

8. Sud je čitanjem dostavljene dokumentacije utvrdio da su zajmoprimci ŠC i NC **.**.2007. sklopili Ugovor o jednokratnom kreditu s Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsber eGen, Sankt Stefan in Rosental, Republika Austrija i da je pravni prednik tuženika otkazao Ugovor o kreditu (nesporno između stranaka). Sam Ugovor o jednokratnom kreditu vlastoručno je supotpisan na svakoj stranici Ugovora i od strane PC. Tužiteljica je u predmetnom pravnom poslu sudjelovala kao jamac na temelju Ugovora o jamstvu, kojeg je 24.10.2007. zaključila sa kreditorom Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsber (list 17-19 spisa). Također, tužiteljica je i založni dužnik na temelju Očitovanja od 12.11.2007. (list 90-92 spisa), kojim je tužiteljica PC prihvatila sve obveze zajmoprimatelja kredita i navela da za njihove obveze odgovara neograničeno i solidarno i ovlašćuje davatelja kredita da na temelju istog može tražiti neposrednu ovrhu na svoj njenoj pokretnoj i nepokretnoj imovini i novčanim potraživanjima, a radi naplate svih postojećih i budućih potraživanja uključujući kamate, troškove i dodatne naknade po Ugovoru o jednokratnom kreditu br. računa 535.070 od 24.10.2007. (toč.VI. Očitovanja). Istim je Očitovanjem u točki II. založni dužnik PC dala dozvolu da se, bez ikakvog njenog daljnjeg pitanja i privole, na nekretninama upisanim u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] br. [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] u naravi Stambena zgrada [adresa], sagrađena na čest.br. 2986/1149, po novoj izmjeri čest.br. 6210/1 k. o. [katastarska općina] i to stan na III (trećem) katu koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija ukupne površine 72,43 čm, upiše pravo zaloga (hipoteka) radi osiguranja potraživanja prema zajmoprimateljima ŠC i NC u iznosu od 45.000,00 EUR s aktivnom kamatnom stopom od 8,75 % godišnje, zateznom kamatom od 5% godišnje, efektivnom godišnjom kamatnom stopom od 9,5% godišnje te svim ostalim naknadama, troškovima, glavnim i sporednim obvezama koje mogu nastati na temelju Ugovora o jednokratnom kreditu br. računa 535.070 od 24.10.2007. u korist vjerovnika

Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg, registrierte Genossenschaft mit beschränkter Haftung A-8083 Sankt Stefan in Rosental, Austrija. Točkom III. Očitovanja založni dužnik PC ujedno ovlašćuje vjerovnika da temeljem istog može tražiti neposrednu ovrhu na nekretninama opisanim pod točkom II. Očitovanja, a radi naplate osiguranog potraživanja po dospijeću bilo koje obveze iz Ugovora o jednokratnom kreditu br. računa 535.070 od 24.10.2007. u skladu s tim ugovorom i Očitovanjem.

9. U ovoj pravnoj stvari sud je čitanjem predmetnih Očitovanja te Ugovora o jamstvu, kojeg je tužiteljica supotpisala s Raiffesenbank St. Stefan-Jagerberger- Wolfsberg, Republika Austrija, utvrdio da su Ugovor o jednokratnom kreditu te Ugovor o jamstvu sklopljeni u Republici Austriji u St. Stefanu, gdje je sjedište zajmodavca, pa se u konkretnoj pravnoj stvari primjenjuju propisi Republike Austrije. Naime, Zakonom o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Narodne novine broj 53/91 i 88/01, dalje: ZRS) propisano je u kojim slučajevima se primjenjuje pravo koje države, Odredba čl. 20. st. 1. toč. 20. ZRS propisuje da se za ostale ugovore (koji nisu navedeni ranijim točkama) kao mjerodavno pravo primjenjuje pravo mjesta gdje se u vrijeme primitka ponude nalazilo prebivalište, odnosno sjedište ponudioca dočim je odredbom čl. 5. ZRS propisano da se ne primjenjuje pravo strane države koje bi bilo mjerodavno prema odredbama ovoga ili drugoga saveznog zakona ako bi cilj njegove primjene bio izbjegavanje primjene prava Republike Hrvatske, što se ne primjenjuje u konkretnoj situaciji. Prema odredbi čl.20. toč. 8. ZRS, u slučaju da ugovorne strane nisu odabrale mjerodavno pravo, mjerodavno pravo za ugovor o zajmu je pravo mjesta gdje se u vrijeme primitka ponude nalazilo sjedište zajmodavca. Stoga, a budući je zajmodavac (ovdje – tuženik, a u ovrsi ovrhovoditelj) pravna osoba sa sjedištem u [adresa], to se na pravni odnos između stranaka – pa tako i na sporna pitanja načina ugovaranja, obračuna kamata i visine kamatne stope zateznih kamata – primjenjuje austrijsko materijalno pravo. Nadalje, odredbom čl. 252. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, 126/21, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da se smatra da je ugovor sklopljen u mjestu u kojem je ponuditelj imao svoje sjedište, odnosno prebivalište u trenutku davanja ponude.

10. Što se pak tiče tvrdnje tužiteljice da je Očitovanje sastavio javni bilježnik Branko Jakić u Republici Hrvatskoj, a da isto nije valjano u smislu čl. 54.st.1. Zakona o javnom bilježništvu, valja navesti da takva tvrdnja nije osnovana. Naime, odredbom čl. 54.st.1. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine broj 78/93, 29/94 i 16/07; dalje: ZJB) propisano je da je javnobilježnički akt ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obveznika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilnu ovrhu. Imajući na umu da je predmetno Očitovanje izdano kao sredstvo osiguranja tražbina tuženika iz Ugovora o kreditu (o kojoj se stranke mogu nagoditi), zatim da je tužiteljica izričito ovlastila tuženika da može radi namirenja tražbina iz Ugovora o kreditu pokrenuti ovrhu na svoj njenoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, novčanim tražbinama i materijalnim pravima te da u slučaju zakašnjenja s otplatom bilo koje rate kredita nastupa dospjelost cjelokupne tražbine iz Ugovora o kreditu. Prema tome, predmetno Očitovanje udovoljava svim pretpostavkama valjanosti propisanim čl. 54. st.1. ZJB, a neovisno o tome što je javni bilježnik iz Hrvatske isto sačinio u uredu u Zagrebu navedeno se u svemu odnosi na Ugovor o kreditu i Ugovor o jamstvu, koji su zaključeni u Austriji i sukladno austrijskom pravu.

11. Kako je, dakle, utvrđeno da je u Republici Austriji Ugovor o jednokratnom kreditu, Ugovor o jamstvu i Očitovanje, koje je tužiteljica supotpisala s Raiffesenbank St. Stefan-Jagerberger-Wolfsberg eGen, A-8083 Sankt-Stefan in Rosental, Republika Austrija, to se u konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje austrijsko pravo, a ne pravo Republike Hrvatske, kako to neosnovano smatra tužiteljica. Slijedom navedenog, sud je stajališta kako se tužiteljica neosnovano poziva na propise Republike Hrvatske budući se u ovoj konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje austrijsko pravo.

12. Tuženik je u spis dostavio mjerodavno austrijsko pravo (list 134-147 spisa), čitanjem kojeg je utvrđeno da, prema odredbama paragrafa 1478. i 1479. tražbine zaostalih godišnjih primanja, osobito kamata, mirovina, doprinosa za uzdržavanje, zemljoradničke zarade kao i otplate dogovorenih anuiteta prestaju za tri godine, samo pravo zastaruje neizvršavanjem kroz trideset godina. Prema tome, zastara u konkretnoj situaciji nije nastupila jer se primjenjuje tridesetogodišnji zastarni rok.

13. Imajući u vidu da je tužiteljica tvrdila da tuženik kao ovrhovoditelj nije pravilno obračunao potraživanje, čiju naplatu zahtijeva u ovršnom postupku, izvedeno je financijsko vještačenje na navedenu okolnost. Stalni sudski vještak mr. sc. Zrinko Ručević je u svom nalazu i mišljenju od 20.9.2022. (list 183-243 spisa) naveo da su Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberf-Wolfsberg (u daljnjem tekstu: Raiffeisenbank) kao kreditor i ŠC i NC kao korisnici kredita zaključili su 27. listopada 2007. Ugovor o jednokratnom kreditu, broj računa 535.070 (u daljnjem tekstu: Ugovor), sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima:

- iznos kredita od 45.000,00 EUR,

- rok otplate 180 mjesečnih paušalnih obroka1, svakog 20. –og u mjesecu počevši od 20. siječnja 2008. u iznosu od 450,00 EUR mjesečno,

- promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata, koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 8,75% godišnje u EUR.

Kamatna stopa se određuje prema EURIBOR-u za 3 mjeseca s dodatkom od 4,125 % godišnje, zaokruženo na najbližu punu osminu postotka.

Usklađenja se vrše 1. siječnja, 1. travnja, 1. srpnja i 1. listopada svake godine, prvo usklađenje 1. siječnja 2008.

Usklađenje se vrši smanjivanjem ili povećavanjem uvijek početkom tromjesečja prema razvoju srednje vrijednosti ukupne dobiti na tržištu vrijednosnih papira i 3-mjesečnog EURIBOR-a iz srednjeg mjeseca kvartala nakon kojeg je izvršeno posljednje usklađenje, u srednjem mjesecu posljednjeg kvartala, promjene ispod 0,25 % bodova se ne provode,

- u slučaju kašnjenja s plaćanjem zaračunavaju se zatezne kamate od 5,0 % godišnje. Tuženik, društvo Verbirefung & Co. d.o.o. je kao cesionar s ranijim vjerovnikom (kreditorom) odnosno cedentom Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg Egen sklopio Sporazum o reguliranju međusobnih odnosa, a predmet ustupa je potraživanje koje vjerovnik/ ovrhovoditelj kao cedent ima prema ovršeniku kao cesusu temeljem predmetnog Ugovora o kreditu.

13.1. Napominje da su Ručević vještačenja d.o.o. od tuženika dopisom od 5. srpnja 2022. specificirali potrebnu dokumentaciju (promet po predmetnom kreditu i specifikaciju uplata), te dopisom od 9. rujna 2022. zatražili dodatno otplatni plan. Tuženik je dostavio izvadak iz računa (u excel Tablici) tzv. promet pojedinih obveza po kreditu (isplate, uplate, redovne kamate, zatezne kamate, razni troškovi (troškovi zaključenja, osiguranja, opomena i sl.), ali nije dostavio otplatni plan, prema kojem je kreditor teretio korisnika, iz kojeg bi bilo razvidno utvrditi iznos pojedine obveze po kreditu (dospijeće i iznos anuiteta, visina kamatne stope i redovnih kamata itd.) Umjesto otplatnog plana tuženik je vještaku dostavio Odredbe o otplati kredita (izvorno: Ruckzahlungsregelung) od 15. studenoga 2011. kojim se regulira reprogramiranje duga po predmetnom kreditu (navedeni Ugovor nije priložen u spis predmeta, niti se tuženik na njega referira, pa vještak isto neće uzeti u obzir pri izračunu potraživanja tuženika).

13.2. Nadalje, uvidom u dostavljeni promet po kreditu, vještak je utvrdio da je kredit nekoliko puta otkazan pod oznakom „dospijeće cijele tražbine“ (s danom 19.8.2011., 16.4.2012. i 11 srpnja 2012.). Umjesto da je na dan otkaza kredita, iskazana preostala glavnica koja je dospjela na naplatu, tužiteljici su i dalje zaračunavane redovne kamate i svi ostali troškovi, kao da se i dalje radi o redovnoj anuitetskoj otplati, a od dana 15. studenoga 2011. tužiteljica je terećena redovnim kamatama i ostalim troškovima u skladu s reprogramom kredita (ukupno 13,75% umjesto početno ugovorenih 12,875%, te povećanih troškova zaključenja). Prema navedenom, iznosi nalaz u mjeri koja je moguća (s obzirom da je kredit više puta otkazivan) i to na sljedeći način, a u skladu sa zadatkom suda:

1. inačica: Otplatni plan temeljem odobrenog kredita s aktivnom kamatnom stopom od 8,75%,

a. za razdoblje od isplate kredita, 26. studenoga 2007. do prvog datuma otkaza kredita, 19. kolovoza 2011. (Tabela 1),

b. za razdoblje od isplate kredita, 26. studenoga 2007. do dana potraživanja 18. listopada 2013. iz prijedloga za ovrhu broj Ovr-1351/2020 od 23. studenog 2020. (Tabela 2),

2. inačica: Otplatni plan temeljem predmetnog Ugovora o jednokratnom kreditu, uz kamatnu stopu od 8,75% godišnje koja je vezana uz EURIBOR 3 mjeseca (tromjesečni EURIBOR), te na dan prilagodbe dodatak od 4,125% na dan prilagodbe. Kako bi se mogao iskazati otplatni plan u skladu s inačicom 2. vještak u Tabeli 3 daje prikaz stopa tromjesečnog EURIBOR-a u skladu s predmetnim ugovorom, te temeljem dobivenih godišnjih kamatnih stopa iskazuje otplatni plan:

a. za razdoblje od isplate kredita, 26. studenoga 2007. do prvog datuma otkaza kredita, 19. kolovoza 2011. (Tabela 4),

b. za razdoblje od isplate kredita, 26. studenoga 2007. do dana potraživanja 18. listopada 2013. iz prijedloga za ovrhu broj Ovr-1351/2020 od 23. studenog 2020. (Tabela 5),

13.3. Vještak napominje, da je iz izvatka računa razvidno da je tužiteljici isplaćen kredit u iznosu od 44.226,00 EUR a ne 45.000,00 EUR, te se daje plan otplate na iskorišteni iznos kredita u visini od 44.226,00 EUR.

Nadalje, na temelju danih otplatnih planova, te uračunavanju svih izvršenih uplata, daje se obračun visine potraživanja po predmetnom kreditu s danom 8. kolovoza 2019.

(datum posljednje evidentirane uplate), kako slijedi:

- redovna kamatna stopa 8,75% za razdoblje od korištenja kredita do 19. kolovoza 2011. (datum prvog otkaza kredita) (Tabela 1a),

- redovna kamatna stopa 8,75% za razdoblje od korištenja kredita do 18. listopada 2013. (datum potraživanja tuženika iz ovršnog prijedloga) (Tabela 2a),

- kamatna stopa 8,75% godišnje koja je vezana uz EURIBOR 3 mjeseca (tromjesečni EURIBOR), uz dodatak od 4,125% za razdoblje od korištenja kredita do 19. kolovoza 2011. (datum prvog otkaza kredita) (Tabela 4a),

- kamatna stopa 8,75% godišnje koja je vezana uz EURIBOR 3 mjeseca (tromjesečni EURIBOR), uz dodatak od 4,125% za razdoblje od korištenja kredita do 18. listopada 2013. (datum potraživanja tuženika iz ovršnog prijedloga) (Tabela 5a).

Prilikom obračunavanja potraživanja po dospjeloj glavnici obračunati će se zatezne kamate u visini od 5,0% godišnje u skladu s predmetnim ugovorom, te primjenom proporcionalne metode obračuna (jednostavan kamatni račun s proporcionalnim kamatnjakom izračunanim na bazi stvarnog broja dana u godini).

13.4. Nadalje, uplatama se zatvaraju obveze na način da se prvo podmiruju dospjele nenaplaćene redovne kamate, zatim zatezne kamate, a potom se umanjuje glavnica kredita, a obračuni se daju do dana zadnje uplate, odnosno do 8. kolovoza 2019. U nastavku se daje rekapitulacija stanja po predmetnom kreditu, po gore navedenim inačicama, kako slijedi:

Iz Tabele 1a proizlazi kako na dan posljednje evidentirane uplate (8. kolovoza 2019.), uzimajući u obzir, da je kredit prvi puta otkazan dana 19. kolovoza 2011., a uz primjenu redovne kamatne stope od 8,75% godišnje, dospjelo potraživanje tuženika iznosi ukupno 37.156,24 EUR, kako slijedi:

(+) Dospjela glavnice kredita: 44.226,00 EUR

(+) Redovne kamate: 13.507,15 EUR

(+) Zatezne kamate: 15.082,97 EUR

(-) Uplate: 35.659,88 EUR

Ukupno: 37.156,24 EUR

Iz Tabele 2a proizlazi kako na dan posljednje evidentirane uplate (8. kolovoza 2019.), uzimajući u obzir, da je kredit otkazan s danom potraživanja tuženika iz ovršnog prijedloga (18. listopada 2013.), a uz redovne kamatne stope od 8,75% godišnje, dospjelo potraživanje tuženika iznosi ukupno 40.907,51 EUR, kako slijedi:

(+) Dospjela glavnice kredita: 44.226,00 EUR

(+) Redovne kamate: 20.300,21 EUR

(+) Zatezne kamate: 12.041,16 EUR

(-) Uplate: 35.659,88 EUR

Ukupno: 40.907,48 EUR

Iz Tabele 4a proizlazi kako na dan posljednje evidentirane uplate (8. kolovoza 2019.), uzimajući u obzir da je kredit otkazan s danom 19. kolovoza 2011, a uz primjenu početne ugovorene kamatne stope od 8,75% godišnje, a vezano uz tromjesečni EURIBOR, te dodatak od 4,125%, dospjelo potraživanje tuženika iznosi ukupno 37.782,35 EUR, kako slijedi:

(+) Dospjela glavnice kredita: 44.226,00 EUR

(+) Redovne kamate: 9.955,05 EUR

(+) Zatezne kamate: 13.261,18 EUR

(-) Uplate: 35.659,88 EUR

Ukupno: 31.782,35 EUR

Iz Tabele 5a proizlazi kako na dan posljednje evidentirane uplate (8. kolovoza 2019.), a uzimajući u obzir da je kredit otkazan s danom potraživanja tuženika iz ovršnog prijedloga (18. listopada 2013.), a uz primjenu početne ugovorene kamatne stopu od 8,75% godišnje, a vezano uz tromjesečni EURIBOR, te dodatak od 4,125%, dospjelo potraživanje tuženika iznosi ukupno 31.631,05 EUR, kako slijedi:

(+) Dospjela glavnice kredita: 44.226,00 EUR

(+) Redovne kamate: 13.554,71 EUR

(+) Zatezne kamate: 9.510,23 EUR

(-) Uplate: 35.659,88 EUR

Ukupno: 31.631,05 EUR

Nadalje, u visinu glavnog duga nisu uračunati razni troškovi u ukupnom iznosu od 6.598,64 EUR. Radi se o sljedećim troškovima:

- troškovi zaključenja po kvartalu u iznosu od 6 EUR/kvartal

- troškovi opomena,

- troškovi osiguranja,

- troškovi knjiženja,

- troškovi obrade,

- troškovi poštarine,

- naknade za vođenje računa.

13.5. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, te u skladu sa zadatkom suda, mišljenja je kako potraživanje tuženika po Ugovoru o jednokratnom kreditu od 26. studenoga 2007. na dan zadnje evidentirane uplate (8. kolovoza 2019.) iznosi:

- ukupno 37.156,24 EUR (36.223,97 EUR dospjela glavnica kredita, te 932,27 EUR dospjele nepodmirene zatezne kamate), ako Sud utvrdi da je dan otkaza kredita bio 19. kolovoz 2011. te uz primjenu redovne kamatne stope od 8,75% do otkaza kredita (izračuni su dani u Tabeli 1a nalaza).

Na dospjeli nepodmireni glavni dug (glavnica kredita) obračunavaju se daljnje zatezne kamate za razdoblje od 9. kolovoza 2019. pa do isplate.

ili

- ukupno 40.907,48 EUR (39.569,75 EUR dospjela glavnica kredita, te 1.337,73 EUR dospjele nepodmirene zatezne kamate), ako Sud utvrdi da je dan otkaza kredita bio 18. listopada 2013. te uz primjenu redovne kamatne stope od 8,75% do otkaza kredita (izračuni su dani u Tabeli 2a nalaza).

Na dospjeli nepodmireni glavni dug (glavnica kredita) obračunavaju se daljnje zatezne kamate za razdoblje od 9. kolovoza 2019. pa do isplate.

ili

- ukupno 31.782,35 EUR (31.342,31 EUR dospjela glavnica kredita, te 440,04 EUR dospjele nepodmirene zatezne kamate), ako Sud utvrdi da je dan otkaza kredita bio 19. kolovoz 2011. te uz primjenu početne redovne kamatne stope od 8,75%, tromjesečnog EURIBOR-a i dodatne marže od 4,125% (izračuni su dani u Tabeli 4a nalaza).

Na dospjeli nepodmireni glavni dug (glavnica kredita) obračunavaju se daljnje zatezne kamate za razdoblje od 9. kolovoza 2019. pa do isplate.

ili

- ukupno 31.631,05 EUR (31.204,87 EUR dospjela glavnica kredita, te 426,18 EUR dospjele nepodmirene zatezne kamate), ako Sud utvrdi da je dan otkaza kredita bio 18. listopada 2013., te uz primjenu početne redovne kamatne stope od 8,75%, tromjesečnog EURIBOR-a i dodatne marže od 4,125% (izračuni su dani u Tabeli 5a nalaza).

Na dospjeli nepodmireni glavni dug (glavnica kredita) obračunavaju se daljnje zatezne kamate za razdoblje od 9. kolovoza 2019. pa do isplate.

14. Nalazu i mišljenju vještaka prigovorio je u cijelosti tuženik podneskom od 7.11.2022. (list 252 spisa) te je stalni sudski vještak mr. sc. Zrinko Ručević na ročištu 22.11.2023. (list 260-261 spisa) naveo da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja, koji je izrađen u skladu sa zadatkom suda. Naveo je da je u svim varijantama izračuna zatezne kamate računao primjenom kamatne stope od 5 %, koja se obračunavala na iznos dospjele glavnice, kao i na iznos dospjelih nepodmirenih redovnih kamata, a što je vidljivo iz stope koja je za svako pojedino razdoblje obračuna naznačena u stupcu "m" Tabela u pisanom nalazu i mišljenju kao i da je navedenu stopu primijenio u skladu s postavljenim zadatkom. Na pitanje na temelju kojeg prava je izvršen obračun, vještak je odgovorio da njegov zadatak nije primjena prava, već je izračun izradio u skladu sa zadatkom suda. Tuženik je na ročištu i nakon usmenog očitovanja vještaka i dalje ustrajao kod svih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka te je predložio da se provede dodatno vještačenje u skladu sa austrijskim pravom.

15. Sud je rješenjem posl.br. P-6165/2020-33 od 9.2.2024. (list 381-382 spisa) odredio da vještak izradi dopunu nalaza i mišljenja primjenom austrijskog prava, odnosno na temelju parametara iz Ugovora o kreditu što znači da se u slučaju kašnjenja na aktivnu (ugovorenu) kamatnu stopu od 8,75% godišnje dodaju zatezne kamate od 5% godišnje te da tuženik na iznos glavnice, ostalih naknada (ugovorene kamate) te troškova ima pravo naplatiti zatezne kamate u iznosu od 13,75%.

16. Vještak je u svojoj dopuni nalaza i mišljenja od 22.2.2024. (list 383-430 spisa) naveo da u skladu sa zadatkom suda, na prijedlog tuženika, daje nove izračune, na istovjetan način, po istoj metodologiji, kao i u osnovnom nalazu i mišljenju izrađenom dana 19. rujna 2022., ali uz obračun zateznih kamata po stopi od 13,75% tj. daje se obračun visine potraživanja po predmetnom kreditu s danom 8. kolovoza 2019. (datum posljednje evidentirane uplate), kako slijedi:

- redovna kamatna stopa 8,75% za razdoblje od korištenja kredita do 19. kolovoza 2011. (datum prvog otkaza kredita) (Tabela 1b),

- redovna kamatna stopa 8,75% za razdoblje od korištenja kredita do 18. listopada 2013. (datum potraživanja tuženika iz ovršnog prijedloga) (Tabela 2b),

U nastavku daje rekapitulaciju stanja po predmetnom kreditu, po gore navedenim inačicama, kako slijedi:

16.1. Iz Tabele 1b proizlazi kako na dan posljednje evidentirane uplate (8. kolovoza 2019.), uzimajući u obzir, da je kredit prvi puta otkazan dana 19. kolovoza 2011., a uz primjenu redovne kamatne stope od 8,75% godišnje, dospjelo potraživanje tuženika iznosi ukupno 66.582,78 EUR, kako slijedi:

(+) Dospjela glavnice kredita: 44.226,00 EUR

(+) Redovne kamate: 13.507,15 EUR

(+) Zatezne kamate: 44.603,43 EUR

(-) Uplate: 35.659,88 EUR

Ukupno: 66.582,78 EUR

16.2. Iz Tabele 2b proizlazi kako na dan posljednje evidentirane uplate (8. kolovoza 2019.), uzimajući u obzir, da je kredit otkazan s danom potraživanja tuženika iz ovršnog prijedloga (18. listopada 2013.), a uz redovne kamatne stope od 8,75% godišnje, dospjelo potraživanje tuženika iznosi ukupno 62.545,53 EUR, kako slijedi:

(+) Dospjela glavnice kredita: 44.226,00 EUR

(+) Redovne kamate: 20.300,21 EUR

(+) Zatezne kamate: 33.679,20 EUR

(-) Uplate: 35.659,88 EUR

Ukupno: 62.545,53 EUR

16.3. Iz Tabele 4b proizlazi kako na dan posljednje evidentirane uplate (8. kolovoza 2019.), uzimajući u obzir da je kredit otkazan s danom 19. kolovoza 2011, a uz primjenu početne ugovorene kamatne stope od 8,75% godišnje, a vezano uz tromjesečni EURIBOR, te dodatak od 4,125%, dospjelo potraživanje tuženika iznosi ukupno 59.308,01 EUR, kako slijedi:

(+) Dospjela glavnice kredita: 44.226,00 EUR

(+) Redovne kamate: 9.955,05 EUR

(+) Zatezne kamate: 40.786,85 EUR

(-) Uplate: 35.659,88 EUR

Ukupno: 59.308,01 EUR

16.4. Iz Tabele 5a proizlazi kako na dan posljednje evidentirane uplate (8. kolovoza 2019.), a uzimajući u obzir da je kredit otkazan s danom potraživanja tuženika iz ovršnog prijedloga (18. listopada 2013.), a uz primjenu početne ugovorene kamatne stopu od 8,75% godišnje, a vezano uz tromjesečni EURIBOR, te dodatak od 4,125%, dospjelo potraživanje tuženika iznosi ukupno 49.660,31 EUR, kako slijedi:

(+) Dospjela glavnice kredita: 44.226,00 EUR

(+) Redovne kamate: 13.554,71 EUR

(+) Zatezne kamate: 27.539,48 EUR

(-) Uplate: 35.659,88 EUR

Ukupno: 49.660,31 EUR

16.5. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz osnovnog i ovog dopunskog nalaza, te u skladu sa zadatkom suda, mišljenja je kako potraživanje tuženika po Ugovoru o jednokratnom kreditu od 26. studenoga 2007. uz obračun zateznih kamata po stopi od 13,75%, na dan zadnje evidentirane uplate (8. kolovoza 2019.) iznosi:

- ukupno 66.582,78 EUR (40.312,78 EUR dospjela glavnica kredita, te 26.270,01 EUR dospjele nepodmirene zatezne kamate), ako Sud utvrdi, da je dan otkaza kredita bio 19. kolovoz 2011., te uz primjenu redovne kamatne stope od 8,75% do otkaza kredita (izračuni su dani u Tabeli 1b iz dopune).

Na dospjeli nepodmireni glavni dug (glavnica kredita) obračunavaju se daljnje zatezne kamate za razdoblje od 9. kolovoza 2019. pa do isplate.

ili

- ukupno 62.545,53 EUR (40.093,01 EUR dospjela glavnica kredita, te 22.452,52 EUR dospjele nepodmirene zatezne kamate), ako Sud utvrdi, da je dan otkaza kredita bio 18. listopada 2013., te uz primjenu redovne kamatne stope od 8,75% do otkaza kredita (izračuni su dani u Tabeli 2b nalaza).

Na dospjeli nepodmireni glavni dug (glavnica kredita) obračunavaju se daljnje zatezne kamate za razdoblje od 9. kolovoza 2019. pa do isplate.

ili

- ukupno 59.308,01 EUR (36.995,54 EUR dospjela glavnica kredita, te 22.213,48 EUR dospjele nepodmirene zatezne kamate), ako Sud utvrdi, da je dan otkaza kredita bio 19. kolovoz 2011., te uz primjenu početne redovne kamatne stope od 8,75%, tromjesečnog EURIBOR-a i dodatne marže od 4,125% (izračuni su dani u Tabeli 4b nalaza).

Na dospjeli nepodmireni glavni dug (glavnica kredita) obračunavaju se daljnje zatezne kamate za razdoblje od 9. kolovoza 2019. pa do isplate.

ili

- ukupno 49.660,31 EUR (33.968,78 EUR dospjela glavnica kredita, te 15.691,53 EUR dospjele nepodmirene zatezne kamate), ako Sud utvrdi, da je dan otkaza kredita bio 18. listopada 2013., te uz primjenu početne redovne kamatne stope od 8,75%, tromjesečnog EURIBOR-a i dodatne marže od 4,125% (izračuni su dani u Tabeli 5a nalaza).

Na dospjeli nepodmireni glavni dug (glavnica kredita) obračunavaju se daljnje zatezne kamate za razdoblje od 9. kolovoza 2019. pa do isplate.

17. Sud ocjenjuje da su nalaz i mišljenje vještaka, njegovo usmeno obrazloženje kao i dopuna nalaza u cijelosti vjerodostojni jer su izrađeni u skladu s priloženom dokumentacijom i zadatkom suda. Sud, međutim, kako je ranije u obrazloženju navedeno (točka 9. i 11.) prihvaća kao relevantnu u konkretnoj situaciji, dopunu nalaza i mišljenja, izrađenu u skladu s mjerodavnim austrijskim pravom, s time da ovaj sud ne smatra potrebnim utvrđivati, koji od navedenih dana se ima smatrati danom otkaza predmetnog kredita budući se u ovom postupku utvrđuje nedopustivost ovrhe, a ne na koji način će se ista provoditi, odnosno, koji je datum relevantan za utvrđenje visine potraživanja. Ono što je bitno je to da iz nalaza i mišljenja i to svih, po vještaku utvrđenih varijanti, jasno i nedvojbeno proizlazi da potraživanje tuženika nije namireno, a tuženik je ovrhu zatražio u visini iznosa od 41.454,74 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 18.12.20213. do isplate, a koji iznos je manji od najmanjeg iznosa jedne od varijanti, koja je utvrđena dopunom nalaza i mišljenja vještaka (49.660,31 EUR). Prema tome, utvrđeno je da tužiteljica duguje viši iznos, prema obračunima sukladno austrijskom zakonu, a što je utvrđeno na temelju pisanog dopunskog očitovanja, pa stoga tužiteljica neosnovano osporava dugovanje u cijelosti (nepostojanje tražbine tuženika).

18. Shodno svemu izloženom, a kako je na temelju valjanog ovršnog javnobilježničkog akta tj. gore citiranog Očitovanja određena ovrha to tužiteljica neosnovano ističe da tuženik nije ovlašten na temelju istog voditi ovršni postupak. Nadalje da je Očitovanje od 12.11.2007. javnog bilježnika Branka Jakića, iz Zagreba, valjani ovršni javnobilježnički akt očitovala se i Hrvatska javnobilježnička komora u svom mišljenju broj HJK-O-63/15 od 26. svibnja 2015. godine (list 34 spisa).

19. Sud je čitanjem spornog Očitovanja od 12.11.2007. utvrdio da isto ima sva obilježja javnobilježničkog akta (čl.3. stavak 1. Zakona o javnom bilježništvu- Narodne novine broj 78/93, 29/94, 16/07, 75/09, 120/16, 57/22, dalje: ZJB) te je isto sastavljeno sukladno čl. 2. i čl. 54. Zakona o javnom bilježništvu. Kako je tuženik pokrenuo ovršni postupak na temelju valjanog javnobilježničkog akta to tužiteljica neosnovano osporava pravni osnov. Slijedom navedenog, sud je ocijenio kao neosnovane navode tužiteljice kojim osporava pravni osnov na kojem tuženik temelji svoj zahtjev da se radi naplate novčane tražbine ovdje tuženika odredi ovrha na nekretnini ovršenice, ovdje tužiteljice, odnosno da tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju predmetnog Očitovanja tražiti ovrhu protiv ovršenika, ovdje tužiteljice (čl. 50. st.1. toč. 7. OZ-a).

20. Kao što je već ranije u obrazloženju u točci 12. navedeno, sud je ocijenio prigovor zastare neosnovanim. U tijeku ovog postupka sud je utvrdio da je zastarni rok od 30 godina (čl. 1478. ABGB-a), kojom odredbom je propisano ako cjelokupni ugovor o kreditu dospijeva za otplatu odjednom, vjerovnikovo potraživanje povrata kreditnog kapitala podliježe dugom roku zastare od 30 godina. Rok zastare počinje teći danom dospijeća duga, odnosno od trenutka u kojem je davatelj kredita prvi put mogao raskinuti ugovor ili izdati opomenu, a navedeni rok od 30 godina zastare vrijedi i ako glavnicu treba platiti u obrocima. Nadalje je propisano da se zastara prekida priznanjem duga ili podnošenjem tužbe, a vrijeme prije prekida se ne računa (čl. 1480- ABGB-a). Tužiteljica je supotpisala Ugovor o jednokratnom kreditu i zaključila Ugovor o jamstvu 24.10.2007., tuženik je otkazao je Ugovor o jednokratnom kreditu, a tužiteljica je kao jamac potpisala Očitovanje OU-1112/07 dana 12.11.2007. Tuženik je pokrenuo ovršni postupak 19.5.2021. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je datum posljednje evidentirane uplate 8.8.2019., a ako se uzme kao dan otkaza Ugovora o jednokratnom kreditu prvi datum otkaza kredita 19.8.2011. to zastara nastupa s danom 20.8.2041. Kada bi se rok i računao od zadnje evidentirane uplate 8.8.2019. tada bi zastarni rok nastupio s još kasnije 9.8.2049. Slijedom navedenog, sud je ocijenio neosnovanim prigovor zastare tražbine tuženika (čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a). Kako tužiteljica nije dokazala da bi bili ispunjeni uvjeti iz čl. 50. stavak 1. točka 7. i točka 11. Ovršnog zakona to je sud u cijelosti odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kao pod točkom I. izreke presude.

21. Što se pak tiče pozivanja tužiteljice na primjenu čl.5. Rimske konvencije i u tom smislu da se ima primijeniti zastarni rok propisan hrvatskim pravom, za naglasiti je da je odredbom čl.3. Rimske konvencije propisana mogućnost izbora mjerodavnog prava, koji su učinile stranke, a u konkretnoj su situaciji stranke Ugovorom o jednokratnom kreditu, koji je supotpisan od strane tužiteljice kao i Ugovorom o jamstvu, kojeg je zaključila tužiteljica, ugovorile primjenu austrijskog prava (prema općim uvjetima, koji su potpisima na navedenim dokumentima prihvaćeni kao relevantni). Imajući u vidu navedeno, u potpunosti su neosnovani navodi tužiteljice da bi odredba, kojom je ugovorena primjena austrijskog prava kao mjerodavnog, bila bez učinka, a tim više jer je tužiteljica ugovorila upravo primjenu tog prava kao mjerodavnog, pa je takav sporazum i obvezuje. Tvrdnja tužiteljice da joj nikada nisu uručeni Opći uvjeti nije ni uvjerljiva niti potkrijepljena ijednim dokazom.

22. Odluka o troškovima donesena je u skladu s čl. 154.st.1. ZPP-a i čl.155. ZPP-a i tuženiku je dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku-odvjetniku, sukladno priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: OT). Nije u pravu tuženik kada tvrdi da tužiteljica nije označila vrijednost predmeta spora u tužbi jer je ista označena u iznosu od 10.000,00 kn/ sada: 1.327,23 €. Tuženiku je kao potreban priznat trošak sastava odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), pristupa na ročišta 15.9.2021., 16.3.2022., 22.11.2023., 23.10.2024. i 10.3.2025. po 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 OT), sastava podnesaka od 18.10.2021., 18.2.2022., 23.11.2023. i 29.4.2024. za svaki po 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), odnosno ukupno 1000 bodova, odnosno 2.000,00 € jer je vrijednost 1 boda 2,00 €, a uz PDV od 25% od 500,00 € te troškove plaćenih predujmova za pristup vještaka na ročište od 33,18 € (l-256) i za dopunu vještačenja 265,45 € (l-436) ukupno iznose 2.798,63 €. Tuženik ima pravo na kamate na troškove po čl. 151.st.3. ZPP-a i po stopi iz čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO).

Zagreb, 28. ožujka 2025.

Sudac:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte