REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I – 4920/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja IA, rođenog **.**.1995. u mjestu Patiala, državljanina Indije, s trenutnim boravkom u Prihvatilištu za strance u Ježevu, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, 28. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/24-06/13968, URBROJ: 511-01-212-24-8 od 19. studenog 2024.

II. Tužitelju se odobrava besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da pružatelju pravne pomoći, odvjetniku Zoranu Baueru isplati iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/24-06/13968, URBROJ: 511-01-212-24-8 od 19. studenog 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj.

2. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga, u bitnome navodeći da tuženik nije na valjani način ispitao objektivne okolnosti koje u ovom predmetu prate tužitelja. U tom smislu propustio je obrazložiti razloge o odlučnim činjenicama. Navodi da je na okolnosti međunarodne zaštite ispitivan u Ježevu, zatvorenom prihvatnom centru gdje se bojao davati bilo kakve izjave i podatke, budući da je u nekoliko navrata bio verbalno i fizički napadnut od strane drugih korisnika prihvatnog centra, zbog čega nije imao volje na valjani način sudjelovati u postupku međunarodne zaštite, na koju okolnost predlaže da ga sud sasluša. Navodi da su u okrugu u kojima je živio lokalne vlasti oduzimale ljudima vlasništvo zemlje na način da su za istu plaćale neznatne iznose, to sve pod okriljem vlasti, ali prisilno, na način da su osobe ostavljali bez ikakvih prihoda od kojih bi mogle preživljavati, a isto se dogodilo i njegovoj obitelji. Za ovakvu praksu postupanja lokalnih vlasti navodi da je učestala, te su se ljudi počeli buniti, zbog čega su bili u nekoliko navrata i različiti protesti kojima se i on pridružio, a kako je postojala realna opasnost za njega te nije vidio koristi od preseljenja izvan Punjaba u drugi dio Indije, napustio je zemlju podrijetla. O problemima, koji su posljedica povećane industrijalizacije u Indiji pisali su mnogi, pa se poziva na izjave prof. IAH na Department od Social Antropology koji je i ekspert za Indiju, na Sveučilištu u Kopenhagenu, koji navodi „U posljednjih nekoliko godina vidjeli smo neke prilično drastične pokušaje da se obični ljudi izbace sa zemlje koju obrađuju i na kojoj žive – na nacionalnoj razini pa sve do pojedinačnih gradskih vijeća“.

2.1. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje i odobri međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, uz odobrenje besplatne pravne pomoći i nalog tuženiku da plati troškove zastupanja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako odbija kao netočne navode tužitelja, s obzirom na to da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje, te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ broj: 70/15, 127/17 i 33/23, dalje: ZMPZ) i Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20, 114/22. i 151/22.), uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih Zakona. Razloge koje tužitelj navodi u tužbi vezano za smještaj u Ježevu tuženik cijeni neosnovanima, a dalje ističe kako tužitelj iznosi nove činjenice koje je tuženik iznio na dan puštanja iz Prihvatnog centra, a koje su kontradiktorne s izjavama koje je tužitelj dao u tijeku postupka.

3.1. Tuženik navodi da je tužitelj samovoljno napustio Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite gdje je smješten 29. studenog 2024. nakon putanja iz Prihvatnog centra te nije prijavio novo boravište u zakonski predviđenom roku, pa ne raspolaže podacima o tome gdje se sada nalazi, stoga smatra da tužitelj zloupotrebljava institut međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, radi odlaska u Talijansku Republiku.

3.2. Predlaže da sud u slučaju žalbe postupi po odredbi članka 51. stavka 3. ZMPZ- a, te se pri tom poziva na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-4354/19-3.

3.3. Tužbu smatra neosnovanom, pa predlaže da sud istu odbije iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja i odgovoru na tužbu.

4. Sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. dalje u tekstu: ZUS), 21. ožujka 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja održana je usmena rasprava, na kojoj je strankama omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, s tim da je odgovor na tužbu tuženika prije održavanja ročišta dostavljen tužitelju.

4.1. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je održana u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio, a nedolazak na raspravu opravdao je činjenicom da je tužitelj samovoljno napustio Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu u koje se više nije vratio.

Odgodu ročišta tuženik nije predložio.

5. Na temelju odredbe članka 90. stavka 2. i 3. ZUS-a i članka 12. stavka 1. ZMPZ- a sa navedene rasprave javnost je isključena raspravnim rješenjem suda.

6. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

6.1. Od dokaznog prijedloga za saslušanjem tužitelja, opunomoćenik tužitelja je na raspravi odustao.

7. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i činjenice koje je sam utvrdio.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u postupku po zahtjevu tužitelja o čemu je sastavljen zapisnik Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UPI-216-03/24-06/13968, URBROJ: 511-01- 213-24-3 od 03. rujna 2024.

9.1. Prije donošenja odluke, o saslušanju tužitelja sastavljen je, na temelju članka 35. stavka 1. do 8. ZMPZ-a u vezi sa člankom 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) zapisnik Službe za međunarodnu zaštitu, Odjela za postupak međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216- 03/24-06/13968, URBROJ: 511-01-212-24-2 od 07. studenog 2024. u kojemu su detaljno navedene izjave tužitelja, a koji zapisnik je tužitelj bez primjedbi potpisao.

10. Uvidom u osporeno rješenje vidljivo je da se u istome iznosi sadržaj izjava tužitelja te razlozi na kojima je temeljio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. U razlozima napuštanja zemlje podrijetla istaknuo je da je zemlju napustio zbog ekonomskih razloga, budući da nije imao posao niti je isti mogao pronaći, a kako roditelji nemaju zemlje odlučio je pronaći sreću i bolji život u Europi. Iskazao je da dolazi iz siromašne obitelji, roditelji i brat su mu bolesni, nisu se mogli uzdržavati pa je odlučio otići iz Indije kako bi im pokušao pomoći. Nije obrazovan i ne može naći adekvatan posao u zemlji podrijetla, zadužio se kod kamatara kako bi platio 10000 eura za put u Europu iz kojeg razloga se ne može vratiti u zemlju podrijetla jer bi mu zbog problema s kamatarima život bio ugrožen.

10.1. Tuženik obrazlaže da se u Priručniku Ureda visokog povjerenika UNHCR-a o postupku i uvjetima za utvrđivanje statusa izbjeglica prema Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951. godine i Protokolu iz 1967. godine o statusu izbjeglica navodi kako je migrant osoba koja, zbog razloga koji nisu sadržani u definiciji pojma izbjeglice, dobrovoljno napusti svoju zemlju kako bi se nastanila negdje drugdje. Može bii potaknut željom za promjenom ili avanturom, obiteljskim ili nekim drugim razlogom privatne naravi, a ako je potaknut na odlazak isključivo ekonomskim razlozima, on je ekonomski migrant, a ne izbjeglica. Stoga, imajući u vidu razloge na kojima tužitelj temelji zahtjev za međunarodnom zaštitom tuženik zaključuje da su u konkretnom predmetu tužitelja ekonomski razlozi napuštanja zemlje podrijetla, a koji prema međunarodnim i nacionalnim pozitivnim propisima nisu osnova za odobrenje međunarodne zašite i isti se dalje neće razmatrati.

10.2. U procjeni budućeg rizika za tužitelja tuženik iznosi podatke o zemlji podrijetla vezano za gospodarstvo, nezaposlenost i inflaciju, te ističe da s obzirom na prihvaćenu činjenicu o identitetu i državljanstvu tužitelja u odnosu na situaciju u zemlji podrijetla ne postoji stvarni budući rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde.

10.3. Tuženik se poziva na odredbe članka 20., 21. i 38. ZMPZ-a te odluku donosi uz obrazloženje da tužitelj ne ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

11. Člankom 20. ZMPZ-a propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

12. Člankom 21. stavkom 1. ZMPZ-a propisano je da će se supsidijarna zaštita priznat tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

12.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

13. Člankom 38. stavkom 1. točkom 3. ZMPZ-a propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. ovoga Zakona.

14. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, primjenjujući citirane propise, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja osporene odluke tuženika, te u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedeno u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava. Nisu utvrđene niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

14.1. Tuženik je u obrazloženju rješenja naveo razloge zbog kojih odbija zahtjev, kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se očitovao na sve u postupku iznesene razloge i okolnosti na kojima je tužitelj temeljio zahtjev za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj te iste doveo u vezu sa činjenicama utvrđenima o zemlji podrijetla tužitelja, a s obzirom na iznesene razloge napuštanja zemlje podrijetla, koji se iscrpljuju u ekonomskim razlozima.

14.2. Rješenje je doneseno u zakonito provedenom postupku u kojemu je tužitelju omogućeno sudjelovanje.

14.3. Tuženik je postupio u cijelosti u skladu sa odredbom članka 28. stavka 2. ZMPZ- a, te odluku donio nakon prikupljanja i razmatranja svih okolnosti konkretnog predmeta. Imajući u vidu navode koje je tužitelj iznosio tijekom postupka pred upravnim tijelom te podatke sadržane u spisu sud zaključuje da je tuženik imao osnova odbiti zahtjev tužitelja iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

15. Budući da tužitelj na zakazanu raspravu nije pristupio, a prema podacima spisa predmeta, službene bilješke Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu od 11. prosinca 2024. tužitelj je napustio Prihvatilište 04. prosinca 2024. te se u isto nije vratio, od dokaznog prijedloga u tužbi za saslušanjem tužitelja, opunomoćenik tužitelja je na raspravi odustao.

16. Prema ocjeni suda, u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđene su sve okolnosti koje su relevantne za odluku budući da je prema podacima spisa, izjava tužitelja u zapisniku o podnesenom zahtjevu te zapisniku o saslušanju pravilan zaključak tuženika da su razlozi napuštanja zemlje podrijetla isključivo ekonomske prirode, te da je napuštanje Indije motivirano željom za boljim životom u smislu pronalaska zaposlenja i osiguranja financijskih uvjeta života kako bi tužitelj mogao pomagati roditeljima te bolesnom bratu i vratiti novčani dug posuđen od kamatara na ime organizacije puta u Europu. Dakle, u postupku nisu utvrđeni razlozi zbog kojih bi tužitelju trebalo pružiti međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, odnosno nisu utvrđeni razlozi postojanja osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. ZMPZ-a ili rizik prijetnje da bi tužitelj povratkom u zemlju podrijetla bio suočen s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, mučenjem, nečovječnim ili ponižavajućim postupanjem ili kažnjavanjem te ozbiljnom individualnom prijetnjom zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba u smislu članka 21. ZMPZ-a.

17. Navodima u tužbi tužitelj ne dovodi u sumnju činjenice utvrđene na način kako je to učinio tuženik u upravnom postupku, a napuštanjem Prihvatilišta prije okončanja postupka povodom tužbe pred ovim sudom, tužitelj je propustio ostvariti pravo da pred sudom bude saslušan kao stranka te da eventualno otkloni sve nejasnoće imajući u vidu činjenicu da u tužbi iznosi razloge koje nije iznio u postupku pred tuženikom, odnosno da za svoje navode i tvrdnje ponudi dokaze, odnosno predloži njihovo izvođenje.

17.1. U konkretnom predmetu, prema ocjeni suda, nisu utvrđene okolnosti i razlozi koji bi opravdavali primjenu instituta međunarodne zaštite, azila ili supsidijarne zaštite u odnosu na tužitelja, u smislu članka 20. i 21. Zakona.

18. Postupak koji je prethodio ovom sporu proveden je u skladu sa odredbama ZMPZ-a i ZUP-a, bez povreda odredaba postupka na štetu tužitelja.

19. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

20. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

21. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo je odlučiti kao u izreci (točka I.).

22. Člankom 60. stavkom 1. ZMPZ-a propisano je da pravo na besplatnu pravnu pomoć u provedbi ovoga Zakona ima tražitelj i stranac u transferu te ga ostvaruje na temelju vlastitog zahtjeva ako ne posjeduje dovoljna novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti.

22.1. Prema stavku 2. članka 60. ZMPZ-a pravna pomoć iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća:

1. pomoć u sastavljanju tužbe

2. zastupanje u prvostupanjskom upravnom sporu i

3. oslobođenje od plaćanja troškova prvostupanjskog upravnog spora.

22.2. Prema stavku 3. članka 60. ZMPZ-a upravni sud odlučuje o pravu na besplatnu pravnu pomoć iz stavka 1. ovoga članka i visini troškova pravne pomoći iz stavka 2. ovoga članka.

23. Člankom 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“ broj: 140/15 i 155/22, dalje: Pravilnik) propisano je da upravni sud odlučuje ima li korisnik pravo na besplatnu pravnu pomoć na temelju njegovog zahtjeva, ovisno posjeduje li dostatna novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti (stavak 1.).

24. Člankom 9. stavkom 1. Pravilnika propisano je da o visini troškova pravne pomoći odlučuje upravni sud u odluci povodom upravnog spora pokrenutog protiv prvostupanjske odluke, uzimajući u obzir sve okolnosti vezane za ostvarivanje sadržaja pravne pomoći.

24.1. Prema stavku 2. članka 9. Pravilnika trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje se sukladno odredbama Tarife o nagradama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

25. Nadalje, člankom 10. stavkom 1. Pravilnika propisano je da će Ministarstvo isplatiti iznos troškova pravne pomoći sukladno odluci upravnog suda.

25.1. Prema stavku 2. članka 10. Pravilnika ako upravni sud odobri korisniku pravo na besplatnu pravnu pomoć, pružatelj je dužan Ministarstvu dostaviti račun sukladno odluci upravnog suda.

26. Iz podataka spisa predmeta, sadržaja podnesenog zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći koji prileži spisu, proizlazi da tužitelj nema prihode niti imovine veće vrijednosti, stoga je osnovan zahtjev tužitelja za odobrenjem besplatne pravne pomoći u predmetnom upravnom sporu.

27. Pri ocjeni osnovanosti zahtjeva za trošak sud je primjenom Tbr. 27. točka 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23., dalje: Tarifa), na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora u cijelosti priznao pravo na trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu u iznosu od po 250 bodova, (50% od propisanih 500 bodova), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) daje iznos od 1.000,00 eura, uvećano za PDV od 25% (Tbr.46. Tarife), daje iznos od 1250,00 eura, naveden u izreci.

27.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama II. i III. izreke.

U Zagrebu 28. ožujka 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 51. st. 3. ZMPZ-a).

Dna:

1. Odvjetnik Zoran Bauer, [adresa] Zagreb, Kozarčaninova 2

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis