Republika Hrvatska
Općinski sud u Koprivnici
48000 Koprivnica - Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: P-18/2024-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Sonji Gundić-Biškup kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sada na adresi [adresa], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Papcu, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženice RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Sonji Dušić-Poljak, odvjetnici iz Koprivnice, radi povrata zajma, nakon provedene usmene javne glavne rasprave zaključene dana 17. ožujka 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, tuženice i njene punomoćnice, te objavljene presude dana 28. ožujka 2025., temeljem odredbe čl. 335. st. 3. Zakona o parničnom postupku, istog dana
p r e s u d i o j e
I.Tuženica RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužna je tužitelju AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada na adresi [adresa], D, po osnovi povrata zajma platiti iznos od 990,84 € (slovima: devetstodevedeseteuraiosamdesetčetiricenta) sa zakonskom zateznom kamatom koja počinje teći od 18. siječnja 2024., pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te je tuženica dužna tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 422,60 € (slovima: četristodvadesetdvaeuraišezdesetcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja počinje teći od 28. ožujka 2025., pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev u iznosu od 3.298,23 € (slovima: tritisućedvjestodevedesetosameuraidvadesettricenta) sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2023., pa do isplate, te u dijelu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 990,84 € (slovima: devetstodevedeseteuraiosamdesetčetiricenta) za vrijeme od 1. siječnja 2023., pa do 17. siječnja 2024.
Obrazloženje
1.Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 18. siječnja 2024., protiv tuženice, radi isplate.
1.1.U tužbi navodi da mu se tuženica obratila tužitelju u rujnu mjesecu 2020. s upitom da li joj može pozajmiti određeni iznos novca koji joj je potreban za kupnju automobila, te su dogovorili da će joj tužitelj pozajmiti novac i to ne odjednom, već prema svojim mogućnostima u budućem periodu, pa je tako tužitelj tuženici u razdoblju od 14. rujna 2020. pa do 13. svibnja 2021. pozajmio sveukupni iznos od 4.289,07 €/32.316,00 kn. Po saznanju tužitelja tuženica je i kupila osobni automobil marke "Peugeot". Po uputi tuženice, tužitelj je dio pozajmice u ukupnom iznosu od 407,46 €/3.070,00 kn uplaćivao na njezin račun, a veći dio pozajmice u iznosu od 3.881,611 €/29.246,00 kn, na njezino traženje i po njenoj uputi uplatio je za tužiteljicu na račun kojeg je korisnik njena kćerka KŽ. Tako je tužitelj na račun tuženice RŽ, broj:
[broj bankovnog računa], dana 26. siječnja 2021. uplatio iznos od 265,45 €/2.000,00 kn, dana 30. ožujka 2021. iznos od 75,65 €/570,00 kn, te dana 30. ožujka 2021. iznos od 66,36 €/500,00 kn, dok je na račun njene kćerke KŽ, broj računa:
[broj bankovnog računa], dana 14. rujna 2020. uplatio iznos od 59,19 €/446,00 kn, dana 16. listopada 2020. iznos od 530,89 €/4.000,00 kn, dana 19. listopada 2020. iznos od 39,82 €/300,00 kn, dana 15. ožujka 2021. iznos od 1.990,84 €/15.000,00 kn, dana 15. travnja 2021. iznos od 663,61 €/5.000,00 kn, te dana 13. svibnja 2021. iznos od 597,25 €/ 4.500,00 kn.
1.2. Parnične stranke sporazumjele su se da tuženica sveukupni pozajmljeni iznos od 4.289,07 € (32.316,00 kn) vrati tužitelju najkasnije do 31. prosinca 2022., ali tuženica do dana podnošenja ove tužbe pozajmljeni iznos nije vratila. Tužitelj je u više navrata kontaktirao tuženicu da mu vrati pozajmljeni iznos, te je tuženica u početku obećavala da će to učiniti, da bi u posljednjim kontaktima tužitelju decidirano izjavila da to ne želi učiniti, uz izjavu „ako želiš novac, tuži me“. Kako tuženica odbija u mirnom postupku vratiti pozajmljeni dospjeli iznos od 4.289,07 €, to tužitelj predlaže da sud nakon izvedenih dokaza iz ove tužbe i provedenog postupka donese presudu.
2. U odgovoru na tužbu tuženica navodi da nije točno da bi se obratila tužitelju s molbom da joj pozajmi novac koji joj je potreban za kupnju automobila. Također, osporava da bi joj tužitelj pozajmio novčani iznos od 4.289,07 €. Naime, tužitelj i tuženica su tijekom 2019., 2020. i 2021. bili u izvanbračnoj vezi, te su novac koji su zarađivali, zajedno i trošili te jedan drugome prebacivali preko računa u svrhu zajedničkog korištenja. Sporne uplate koje tužitelj spominje u svojoj tužbi jednim su dijelom novac kojim su se stranke zajednički koristile, a jednim dijelom je novac koji je tužitelj “vraćao” tuženici jer je u mjesecu studenom 2020. automobilom u vlasništvu tuženice, skrivio prometnu nezgodu, te joj prouzročio značajniju materijalnu štetu. Tuženici šteta nije priznata po osiguranju budući da je tužitelj istu skrivio u vrijeme kad nije imao položen vozački ispit. Upravo zbog štete na automobilu, tuženica je bila prisiljena kupiti novi automobil, što je učinila u mjesecu ožujku 2021.
2.1. Kako su stranke tada bile u vezi, a tužitelj je bio svjestan činjenice da joj je razbio automobil, odlučio je tuženici pripomoći u kupnji novog te ni u jednom trenutku nije bilo govora da bi mu tuženica novac trebala i vratiti. Međutim, nikako se ni nije radilo o iznosu od 4.289,07 €, kako to tvrdi tužitelj u tužbi. Nije logično ni životno da bi tužitelj za kupnju automobila manji dio pozajmice, u iznosu od 407,46 € uplaćivao na račun tuženice, a veći dio pozajmice u iznosu od 3.881,61 € na račun njezine kćerke KŽ. Također, nije logično ni životno da bi tužitelj za kupnju automobila tuženici pozajmljivao novac u periodu od listopada 2020. do lipnja 2021. i to u malim novčanim iznosima od 39,82 €, 59,19 €, 66,36 € i sl., a automobil je još i kupljen u mjesecu ožujku 2021.
2.2. Ukoliko je tužitelj tuženici tijekom trajanja veze i prebacio nešto novaca, kako bi joj time pripomogao, stranke su se time međusobno uzdržavale i nikad nisu razgovarale o bilo kakvom zajmu, odnosno vraćanju novaca. Tuženica tužitelju nikad ništa nije ostala dužna. Baš naprotiv, tužitelju je novac mnogo češće bio potreban na ime uzdržavanja, pa mu ga je tuženica davala osobno ili slala po svojoj kćerki KŽ. Za vrijeme trajanja njihove veze, upravo je tuženica ta koja je pretežno financirala tužitelja, odnosno isti je od nje imao koristi. Nakon prekida veze, tužitelj je tuženicu u nekoliko navrata molio da mu pošalje novac jer nema od čega živjeti budući je dobio otkaz, ali ne na ime povrata duga, već kao molbu za pomoć. Tuženica je i na to pristala, zbog sažaljenja prema njemu, iako to ničim nije bila u obvezi. Upravo je kćerka tuženice tužitelju nosila novac nakon što joj ga je majka poslala na račun.
3. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem potvrde o prometu po računu (listovi 4-5), potvrde na listu 13, potvrde od 21. kolovoza 2022., prijave i odštetnog zahtjeva (listovi 13-17), odštetnog zahtjeva, prigovora (listovi 18-19), fotografija i poruka (listovi 20-26), prometa po računu (listovi 27-29), potvrde na listu 30, rješenja na listu 34, poreznog rješenja i potvrde s lista 33-34, ispisa poruka (list 44). Tužitelj i tuženica saslušani su kao stranke u svrhu dokazivanja, te je saslušana svjedokinja KŽ. Sud nije provodio dokaz saslušanjem svjedoka BŽ jer je tužitelj, nakon što su se za istoga dostave poziva vračale neuručene, povukao dokaz prijedlog za njegovim saslušanjem.
4. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; - dalje u tekstu: ZPP), te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
5. Primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, sud u postupku može utvrđivati samo one činjenice koje su stranke predložile tijekom postupka, te izvoditi samo one dokaze koje su stranke predložile tijekom postupka.
6. U svome iskazu tužitelj je naveo da je s tuženicom bio u kratkoj vezi u vrijeme dok je radio u Njemačkoj, dok je za to vrijeme tuženica bila u Hrvatskoj. Navodi da se radilo o vezi koja je trajala mjesec dana. Tuženica je pak u svom iskazu navela da je s tužiteljem bila u vezi, te su oboje radili u Njemačkoj, a po povratu iz Njemačke živjeli su u [adresa] u podstanarskom stanu. Navodi da su bili u vezi tijekom 2020., pa i u vrijeme kupnje njenog novog automobila marke "Peugeot" u ožujku 2021.
7. Između stranaka nije sporno da je tužitelj uplaćivao na račun tuženice i njene kćerke određene novčane iznose tijekom 2020. i 2021., međutim tužitelj u tužbi tvrdi da je navedene uplate na njihove račune vršio s osnova pozajmice tuženici za kupnju osobnog automobila u iznosu od 4.289,07 €. Za razliku od tužitelja, tuženica u odgovoru na tužbu tvrdi da su se uplate na račun njene kćerke i na njen račun vršile s osnova troškova međusobnog uzdržavanja stranaka, dok nije bilo govora o bilo kakvom zajmu i vraćanju novaca.
8. Za razliku od navoda tužbe i odgovora na tužbu saslušane kao stranke u svrhu dokazivanja, i tužitelj i tuženica različito su iskazivali od navoda tužbe i odgovora na tužbu.
9. Tužitelj DŽ u svom iskazu je naveo da je da ga je tuženica u listopadu 2020. ili 2021. zamolila da joj pozajmi novac za kupnju automobila marke "Peugeot" i to u vrijeme kada su bili u vezi. Navodi da je tražila pozajmicu od tadašnjih 15.000,00 kn, odnosno današnjih 2.000,00 € i on joj je izvršio pozajmicu uplatama kako je navedeno u tužbi i u računu banke" (listovi 4-5 spisa). Navodi da je na račun kćerke tuženice KŽ uplaćivao novac za popravak automobila tuženice, marke "Opel Astra", jer se radi o automobilu kojim je on upravljao i skrivio prometnu nesreću. Odgovara da se ne može izjasniti iz kojih razloga je radio pojedinačne uplate na račun tuženice i to manjih iznosa. Navodi da je na račun KŽ uplatio i tadašnjih 15.000,00 kn, a što je bila pozajmica tuženici za kupnju automobila. Ne može se izjasniti kada je tuženica automobil kupila. Navodi da je tuženici pozajmio 4.200,00 € za kupnju automobila, dok mu je ona vratila samo 1.000,00 €. Ne može se izjasniti kako to da je jedna od uplata izvršena 15. travnja 2021., a što je bilo mjesec dana nakon kupnju automobila. Navodi da je tuženici dao novac na način da je tražio da mu vrati natrag 15.000,00 kn, bez određenog roka, od čega je ona vratila 1.000,00 €. Ne može se izjasniti kada je prvi puta zatražio od tuženice da mu vrati tih 1.000,00 €, a ne sjeća se ni kada je zadnji puta od nje zatražio povrat zajma.
10. U svom iskazu tuženica RŽ navela je da je u kolovozu mjesecu 2020. tužitelj platio popravak njenog automobila marke "Opel Astra" u iznosu od 500,00 €, s obzirom da je skrivio prometnu nesreću upravljajući tim automobilom. Navodi da od tužitelja nije potraživala bilo kakve druge iznose za popravak automobila jer je ostatak iznosa za retrovizor i sitni popravak sama platila. Navodi da je u ožujku 2021. kupila novi automobil marke "Peugeot" i to u vrijeme kada su ona i tužitelj bilo još uvijek u vezi. Navodi da je istinita tvrdnja tužitelja da joj je pozajmio iznos od tadašnjih 15.000,00 kn i to na način da je iznos uplatio na račun njene kćerke KŽ, negdje oko sredine ožujka mjeseca 2021. Međutim, navodi da mu je taj novac vratila, na način da mu ga je predala u kuverti na ruke krajem lipnja ili početkom srpnja 2021., a što je bilo ispred trgovine DM-a u [adresa] dok je on išao u auto školu. U to vrijeme radila je i boravila u [adresa], gdje nije imala otvoren račun, tako da je iz tog razloga tužitelj taj iznos uplatio na račun njene kćerke u Hrvatskoj. Manji iznosi koje je tužitelj uplaćivao na račun njene kćerke odnosi su se na njihove međusobne troškove jer su si pomagali. Ne može se izjasniti zašto je tužitelj na račun njene kćerke uplatio 59,19 € i 530,89 €, odnosno navodi da se iznos od 530,89 € odnosi na popravak automobila. Navodi da se ne može izjasniti o uplaćenim iznosima zbog proteka vremena, a i zbog toga što je mislila da je s tužiteljem riješila dug. Navodi da nema dokaz da je tužitelju vratila 2.000,00 € koje joj je pozajmio, a iz razloga jer mu je novac vratila na ruke. Tužitelj i ona radili su u Njemačkoj 2020. i 2021., ali nisu živjeli zajedno. Navodi da je morala postupati na način da svoje zarađene novce u Njemačkoj predaje tužitelju kako bi on te novce sa svog računa prebacivao na račun kćerke, a za njene potrebe plaćanja režija i studiranja. Ovo iz razloga jer nije imala otvoren račun u Njemačkoj jer u to vrijeme zbog administrativnih razloga nisam mogla otvoriti račun. Odgovara da nitko nije bio prisutan kada je tužitelju pred DM-om vratila novce.
11. Iz iskaza svjedokinje KŽ proizlazi da joj je poznato da je tužitelj pozajmio njenoj majci, ovdje tuženici, u ožujku mjesecu 2021. iznos od tadašnjih 15.000,00 kn. U to vrijeme majka je bila u Njemačkoj, a ona je bila u Hrvatskoj i u kratkom vremenu su našle automobil koji im odgovara, marke "Peugeot", tako da su morale skupiti novac za njegovu kupnju. Iznos od sadašnjih 2.000,00 € tužitelj je uplatio na njen račun, a iz razloga jer je tužitelj u to vrijeme bio u Njemačkoj, a ona je prodavatelju automobila morala te novce platiti u Hrvatskoj. Tužitelj je na njen račun vršio uplate određenih novčanih svota, ali te novčane svote su se odnosile najvećim dijelom na plaćanje najma i režija zajedničkog podstanarskog stana tužitelja i tuženice, s obzirom da je svjedokinja bila u [adresa] kada tužitelj i njena majka nisu bili u Hrvatskoj, te je umjesto njih plaćala navedene iznose stanodavcu u [adresa]. Nekada je tužitelj znao na taj način vršiti uplate novca koji su bile za njene potrebe, a sve uplate nisu bile iz njegovih financijskih sredstava, nego je on samo vršio prebacivanje novca jer tuženica nije imala otvoren račun u banci. Navodi da je tuženica tužitelju vratila iznos od 2.000,00 €, a što joj je poznato jer je s tuženicom bila zajedno kod kuće kada je te novce stavila u kovertu, kako bi ih odnijela tužitelju. Radilo se o iznosu u kunama. Ne sjeća se kada je to bilo, ali je bilo malo poslije kupnje novog automobila. Njena majka obično je ljeti dolazila kući, tako da je to vjerojatno bilo tada. Njena majka rekla joj je da je novac predala tužitelju u podstanarskom stanu kojeg su još uvijek imali zajedno. Navodi da su stranke bile u vezi do sredine 2022. godine. Navodi da je tužitelj i nakon kupnje automobila znao tražiti od njih da mu pozajme novac govoreći da nema za hranu ili neke druge potrebe. Isto tako, spominjao je da mu trebaju vratiti neke novce i svaki puta je govorio o drugačijem iznosu. Navodi da se tužitelj i tuženica nikada nisu dogovarali o bilo kakvom zajmu. I u odnosu na ovih 2.000,00 € za auto tužitelj nije nikada izričito govorio, da je to zajam, nego pomoć jer su bili u vezi. Navodi da je tužitelj pozajmio majci novac zato što je ona baš u tom trenu čekala plaću, a auto se morao odmah platiti, tako da se ne radi o situaciji u kojoj majka ne bi ima novac za kupnju auta. Navodi da se ne može izjasniti o pojedinačnim iznosima koje je tužitelj uplaćivao na njen račun, za koju su namjenu, ali ovdje se radi o iznosima koji su uplaćeni nakon kupnje automobila. Misli da tužitelj od njene majke potražuje novce jer je već tada pod kraj njihove veze bio u lošoj materijalnoj situaciji. Majci je slao poruke da mu posudi novce.
12. Iz Potvrde o prometu po računu "Zagrebačke banke" od 8. siječnja 2024. , čiji je korisnik DŽ, proizlazi da je s njegovog računa na račun tuženice RŽ uplaćen iznos od 265,45 €/2.000,00 kn dana 26. siječnja 2021., iznos od 75,65 €/570,00 kn dana 30. ožujka 2021., te iznos od 66,36 €/500,00 kn dana 27. travnja 2021. Sa istog računa na ime KŽ uplaćeno je dana 14. rujna 2020. iznos od 59,19 €/446,00 kn, dana 16. listopada 2020. iznos od 530,89 €/4.000,00 kn, dana 19. listopada 2020. iznos od 39,82 €/300,00 kn, dana 15. ožujka 2021. iznos od 1.990,84 €/15.000,00 kn, dana 15. travnja 2021. iznos od 663,61 €/5.000,00 kn, te dana 13. svibnja 2021. iznos od 597,25 €/4.500,00 kn.
13. Analizirajući provedene dokaze tijekom ovog postupka, zaključak je suda je iskaz tužitelja kontradiktoran jer je u svom iskazu iznosio različite stavove o izvršenoj pozajmici, a isto tako isti se razlikuju od onih navoda u tužbi. Tako tužitelj tvrdi u tužbi da je tuženici pozajmio iznos od 4.289,07 € za kupnju automobila i to višekratnim uplatama na njen račun i račun njene kćerke KŽ, te da se tuženica obvezala vratiti pozajmljeni iznos do 31. prosinca 2022., a što nije učinila niti do podnošenja tužbe. U svome iskazu tužitelj i nadalje tvrdi da je pozajmio tuženici 4.200,00 € za kupnju automobila, dok potom u istom iskazu navodi da ga je tuženica tražila pozajmicu od tadašnjih 15.000,00 kn i da joj je pozajmio novac uplatama kako proizlazi iz njegovih računa na njen račun, te na račun njene kćerke. Iskaz tužitelja kontradiktoran je i dijelu gdje navodi da je s tuženicom bio u vezi mjesec dana tijekom 2020., da bi potom navodio da ga je tuženica u listopadu 2020. tražila pozajmicu za kupnju automobila u vrijeme u kojem su oni bili u vezi. Iz navedenog iskaza tužitelja proizlazi da su bili u vezi samo tih mjesec dana, u kojem je tuženica od njega tražila pozajmicu, a što ne odgovara istini jer suprotno proizlazi iz iskaza tuženice i svjedokinje KŽ, te iz Prometa po računu tužitelja priloženih u spisu, prema kojima je tužitelj uplate na račun tuženice i njene kćerke vršio sve do svibnja 2021., pa se postavlja pitanje s kojeg osnova bi on vršio uplate na njihove račune nakon što je prestao s tuženicom biti u vezi, a i nakon što je kupljen automobil marke "Peugeot", a što je bilo u ožujku 2021.
14. Cijeneći provedene dokaze i to iskaz samog tužitelja, te tuženice, zaključak je suda da je tužitelj tuženici pozajmio za kupnju automobila iznos od tadašnjih 15.000,00 kn, odnosno današnjih 1.990,84 € jer navedeno proizlazi iz iskaza stranaka i saslušane svjedokinje te iz prikaza isplata sa računa tužitelja Zagrebačke banke. Iz Prometa po računu tužitelja "Zagrebačke banke" proizlazi da je tužitelj na račun svjedokinje KŽ dana 15. ožujka 2021., uplatio iznos od 15.000,00 kn, a što je bilo u mjesecu u kojem je tuženica kupila novi automobil. Stoga sud poklanja vjeru iskazu samog tužitelja i tuženice da je upravo tom uplatom izvršenom na račun KŽ izvršena pozajmica tužitelja tuženici. Iako se radi o računu treće osobe sud prihvaća iskaze tuženice i svjedokinje da se radilo o situaciji iz razloga što tuženica nije imala otvoren račun u banci. Sud prihvaća ovakve iskaze jer je iz navedenog Prometa po računu vidljivo da je tužitelj u vremenu od dvije godine vršio povremene uplate raznih iznosa na račun tuženice i svjedokinje s raznim osnova. Neživotna je i neuvjerljiva tvrdnja tužitelja da je on kroz 9 uplata raznih iznosa od rujna 2020. do svibnja 2021. uplatama na račun tuženice i svjedokinje izvršio pozajmicu novca za kupnju automobila tuženici u iznosu od 4.289,07 €, a ovo tim više što su se uplate odnosile na vrijeme od rujna 2020., pa do svibnja 2021., a što je bilo vrijeme nakon kupnje automobila tuženice. Navedeno znači da su se uplate na ove račune vršile i s drugih osnova, a ne samo s osnova pozajmice, kako to tvrdi tužitelj. Osim navedenoga mijenjajući svoj iskaz tužitelj tužitelj je sam naveo da je pozajmio tuženici iznos od 15.000,00 kn.
15. U odnosu na povrat zajma tužitelj je u svome iskazu naveo da mu je tuženica vratila iznos od 1.000,00 €. Tuženica je navela da je pozajmljeni iznos vratila tužitelju krajem lipnja ili početkom srpnja 2021. pred DM-om u [adresa] predavši mu navedeni iznos u omotnici. Za isto nema dokaz jer nitko nije bio prisutan toj predaji, a o tome nije sastavljen niti pisani dokument. Na temelju provedenih dokaza, sud ne poklanja vjeru iskazu tuženice da je tužitelju vratila navedeni iznos. Ovo iz razloga jer za to tuženica nije priložila dokaz, a u odnosu na iskaz svjedokinje KŽ radi se o zainteresiranoj svjedokinji, kćerki tuženice, koja nije bila prisutna navedenoj predaji novca pa o istoj nema neposredna saznanja. Osim navedenoga, svjedokinja je iskazivala da je tuženica vratila novac tužitelju u njihovom podstanarskom stanu, u kojem dijelu se njen iskaz razlikuje od iskaza same tuženice. Stoga je zaključak suda da tuženica nije tužitelju vratila pozajmljeni novac predajom novaca pred DM-om. Kako je utvrđeno da je tužitelj tuženici pozajmio iznos od 1.990,84 €, a iz njegovog iskaza proizlazi da mu je tuženica vratila iznos od 1.000,00 €, proizlazi da je tuženica u obvezi vratiti tužitelju iznos od 990,84 €. Iako je tužitelj iskazivao da mu je tuženica od 4.289,07 € vratila 1.000,00 €, s obzirom da je sud utvrdio da je tužitelj tuženici pozajmio iznos od 1.990,84 €, plaćeni iznos prema tužiteljevom iskazu odbijen je od iznosa utvrđene pozajmice od 1.990,84 € jer je na temelju provedenih dokaza utvrđeno da preostali iznos nije uplaćivan na račune tuženice i njene kćerke s osnova zajma. Stoga je sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 990,84 €, te je tužitelju dosudio zakonsku zateznu kamatu na navedeni iznos od dana podnošenja tužbe 18. siječnja 2024., pa do isplate jer iz iskaza samog tužitelja proizlazi da s tuženicom nije dogovorio rok povrata zajma, a niti je uspio dokazati, jer za to nije pružio dokaze, da ju je pozivao da vrati zajam do 31. prosinca 2023. Stoga je odlučeno na način naveden u točki I. izreke presude.
16. Zbog obrazloženih razloga sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 3.298,23 € sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2023., pa do isplate, te u dijelu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 990,84 € (slovima: za vrijeme od 1. siječnja 2023., pa do 17. siječnja 2024. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.
17. I tužitelj i tuženica tražili su naknadu parničnog troška prema troškovnicima koje su predali u spis.
18. Trošak tužitelja utvrđen je prema vrijednosti predmeta spora i troškovniku predanom u spis, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) i odnosi se na nagradu punomoćnika odvjetnika za sastav tužbe u iznosu od 200,00 € prema Tbr. 7.1. OT, zastupanje na ročištima 4. lipnja 2024. i 17. ožujka 2025. svako u iznosu od 200,00 € prema Tbr. 8.1. OT, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 89,34 €, sudska pristojba na presudu u istom iznosu, što prema troškovniku tužitelja sveukupno iznosi 768,69 €, PDV na radnje odvjetnika u zatraženom iznosu od 150,00 € i sveukupno prema troškovniku tužitelja iznos od 918,69 €. Kako je tužitelj uspio s pravnom osnovom u omjeru od 100%, te u odnosu na visinu u omjeru od 23%, a tuženica je uspjela u odnosu na visinu postavljenog zahtjeva u omjeru od 77%, proizlazi da ukupni parnični trošak tužitelja sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a iznosi 46%, odnosno 422,60 €, koji iznos je tužitelju dosuđen zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.
19. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
Koprivnica, 28. ožujka 2025.
Sutkinja:
Sonja Gundić-Biškup
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
Dostaviti:
1. Odvjetnik Krešimir Papac, Koprivnica
2. Odvjetnica Sonja Dušić-Poljak, Koprivnica
