REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1235/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja CUBUS4 GMBH, OIB 75766938788, Leonding, Republika Autrija, kojeg zastupa punomoćnica Zorica Škopić, odvjetnica u Zagrebu, protiv ovršenika ĆF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ozren Tatarac, odvjetnik u Zagrebu, radi ovrhe iseljenjem drugih osoba, odlučujući o ovršenikojoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-14/2021 od 22. svibnja 2023., 28. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se ovršenikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-14/2021 od 22. svibnja 2023.

Obrazloženje

1. Rješenjem poslovni broj Ovr-14/2021 od 22. svibnja 2023. Trgovački sud u Zagrebu odbio je ovršenikove prijedloge od 5. svibnja 2023. i 10. svibnja 2023. za odgodu ovrhe.

2. Protiv tog rješenja ovršenik je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga te je predložio preinačiti pobijano rješenje i odgoditi predmetnu ovrhu. U žalbi u bitnome naveo da je prvostupanjski sud ignorirao njegove navode o njegovim razlozima za odgodu ovrhe glede toga da u predmetnom postupku ovrhovoditelj nije u dobroj vjeri, da nije postupao s dužnom pažnjom prilikom kupnje predmetne nekretnine, da je ignorirao dostavljenu sudsku praksu, da predmetna nekretnina predstavlja jedini ovršenikov dom i da mu prijeti teška i nenadoknadiva šteta.

3. Ovrhovoditelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijano rješenje u smislu odredaba čl. 365. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/2020; dalje: OZ), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Iz spisa proizlazi da je u predmetnom ovršnom postupku predmetna nekretnina prodana kupcu Cubus4 GMBH iz Austrije elektroničkom javnom dražbom te da je u korist kupaca doneseno rješenje o dosudi ( čl. 103. st. 4. OZ-a) i zaključak o predaji u posjed i upisu prava vlasništva (čl. 108. st. 1. i 3. OZ-a). S obzirom na to da kupac nije mogao ući u posjed nekretnine iz razloga što se u posjedu nekretnine nalazi žalitelj, kupac nekretnine je podnio prijedlog da se osobama koje bespravno koriste predmetnu nekretninu naredi da mu predaju nekretninu i da sud u istom rješenju odredi ovrhu na temelju tog rješenja o predaji nekretnine, a sud je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-14/21 od 3. ožujka 2021. odredio predloženu ovrhu. Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenik je podnio žalbu koja je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2405/2022-2 od 23. kolovoza 2022. odbačena kao nepravovremena. Nadalje, ovršenik je 15. travnja 2021. podnio prvostupanjskom sudu prijedlog za prekid postupka, te podneskom od 20. travnja 2021. prijedlog za odgodu ovrhe, a prvostupanjski sud je rješenjem od 17. siječnja 2022. odbio ovršenikov prijedlog za prekid postupka i odgodu ovrhe. To rješenje je postalo pravomoćno. Ovršenik je podneskom od 2. veljače 2022. predložio odgoditi predmetnu ovrhu, a prvostupanjski sud je rješenjem od 11. ožujka 2022. odbacio kao nedopušten ovršenikov prijedlog. To rješenje je također postalo pravomoćno. Potom je ovršenik podneskom od 14. rujna 2022. ponovno predložio odgoditi ovrhu, a prvostupanjski sud je rješenjem od 2. studenog 2022. odbacio ovršenikov prijedlog. Navedeno rješenje je ukinuto rješenjem ovog suda poslovni broj Pž-1677/23 od 1. veljače 2024. Ovršenik je podnescima od 5. svibnja i 10. svibnja 2023. predložio odgoditi ovrhu, a prvostupanjski sud je rješenjem od 22. svibnja 2023. odbio ovršenikove prijedloge.

7. Pretpostavke za odgodu ovrhe na ovršenikov prijedlog propisane su odredbom čl. 65. OZ-a. Prema toj odredbi sud može u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu, samo ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje s tim da uz jednu od navedenih pretpostavki mora biti ispunjen i neki od razloga naveden u odredbi čl. 65. st. 1. t. 1. - 8. OZ-a.

8. U konkretnom slučaju ovršenik je izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi iz čl. 52. st. 1. OZ-a, stoga je ispunjen jedan od dva kumulativno propisanih uvjeta za odgodu ovrhe na ovršenikov prijedlog.

9. Međutim, drugi uvjet, vjerojatnost da bi ovršenik provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno vjerojatnost da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje nije ispunjen. Štoviše, u prijedlozima za odgodu ovrhe nastajanje nenadoknadive ili teško nadoknadive štete nije istaknuo niti kao tvrdnju, niti je za to priložio kakve dokaze.

10. Ovršenik mora učiniti vjerojatnim opasnost nastanka štete ako se ovrha ne odgodi i vjerojatnost da će tom odgodom opasnost otkloniti. Samim provođenjem ovrhe ne nastaje šteta budući je ovrhovoditelj na temelju sudske odluke stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini i u zakonitom postupku nastoji iseliti osobe koje se nalaze u nekretnini koja mu je dosuđena rješenjem o dosudi.

11. Stoga i ovaj sud smatra da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a za odgodu ovrhe i da je ovršenikove prijedloge za odgodu trebalo odbiti.

12. Neosnovano ovršenik smatra da mu je postupanjem prvostupanjskog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje budući da su ovršeniku dostavljene svi podnesci i isprave koje je dostavio ovrhovoditelj kao i sve odluke koje je donosio prvostupanjski sud. Činjenica što ovršenik nije zadovoljan odlukom prvostupanjskog suda ne znači da je takva odluka nezakonita niti da mu je njom povrijeđeno navedeno pravo kao niti pravo na nepovredivost vlasništva. Konačno, neosnovan je i žalbeni navod da bi ovršeniku bilo povrijeđeno pravo na dom i da zaštita njegovog prava na dom preteže nad zaštitom prava vlasništva ovrhovoditelja. Ovo stoga što nije dostavio nikakav relevantan dokaz (npr. potvrdu Zemljišnoknjižnog odjela nadležnog Općinskog suda da nije vlasnik neke nekretnine, potvrdu nadležnog Katastra da nije u posjedu nikakve nekretnine i sl.), iz koje bi proizlazilo da sporni stan predstavlja njegov dom i da nema drugih nekretnina za život, tim više što i u tijekom postupka tvrdio da je vlasnik još jednog stana od 177,53 m2 o kojem se vodi drugi ovršni postupak.

13. S obzirom na sve navedeno, trebalo je na temelju odredbe iz čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odbiti ovršenikovu žalbu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

Zagreb, 28. ožujka 2024.

Sudac

Ružica Omazić