REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1202/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari tužiteljice ĆF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnice obrta [obrt] Obrt [obrt], [adresa], koju zastupa punomoćnik Tomislav Valičević, odvjetnik iz Zagreba, Ilica 36, protiv tuženika ORION GRUPA d.o.o. - u stečaju, OIB 89775200621, Zagreb, Jaruščica 7A, kojeg zastupa punomoćnik Alan Milinković, odvjetnik iz Zagreba, Palmotićeva 70, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2475/2021 od 22. siječnja 2024., 28. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se tuženikova žalba, ukida presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2475/2021 od 22. siječnja 2024. u točkama I. i III. njene izreke i predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.
II. Odbacuje se tuženikova žalba kao nedopuštena u odnosu na točke II. i IV. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2475/2021 od 22. siječnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2475/2021 od 22. siječnja 2024. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Tihane Sudar poslovni broj Ovrv-1101/2021 od 2. srpnja 2021. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da plati tužitelju iznos od 3.323,26 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose i po stopi pobliže označenim u točki I. izreke navedene presude (točka I. izreke), ukinuto je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i odbijen tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju trošak ovrhe u iznosu od 14,44 EUR sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate (točka II. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 1.079,68 EUR, sa zateznom kamatom koja teče od 22. siječnja 2024. pa do isplate (točka III. izreke) i odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu dijela parničnog troška od 295,32 EUR, kao neosnovan.
2. Ovaj sud primjećuje da je u točkama III. i IV. izreke navedene presude pogrešno označeno da je odlučeno o tuženikovom zahtjevu za naknadu parničnih troškova (umjesto o tužiteljevom zahtjevu), a da se radi o pogrešci jasno je vidljivo i iz obrazloženja te presude (točke 14. – 19. obrazloženja). Međutim, ova pogreška ne čini pobijanu presudu nejasnom ni nerazumljivim, a pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom ispravit će sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća u svako doba (članak 342. stavak 1. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj: 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.).
3. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza iskazan u navedenim utuženim računima te se smatra da tražbina postoji, a tuženik tijekom postupka nije dokazao suprotno. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev i donio pobijanu presudu.
4. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom žalbenom sudu da pobijanu presudu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da ju preinači na način da odbije tužbeni zahtjev. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe od 250,00 EUR.
5. Tuženik u žalbi u bitnome navodi da je izreka presude nerazumljiva i proturječna njenim razlozima, a prvostupanjski sud nije utvrdio činjenično stanje. Ističe da iznos glavnice nije na pravilan način utvrđen jer je glavnica određena u iznosu od 3.323,26 EUR, a zbroj iznosa od 414,79 EUR za osam mjeseci daje 3.318,32 EUR.
5.1. Također, ističe da su dospijeća svakog pojedinog računa krivo određeni, jer je kamata morala biti određena s prvim sljedećim radnim danom nakon isteka roka dospijeća na računu. Navodi i da tužitelj nije obavio usklađenje tužbenog zahtjeva i preračunao kune u EUR, pa je prvostupanjski sud postupao izvan tužbenog zahtjeva.
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. Žalba je osnovana.
8. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 345. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku.
9. Tuženikova žalba u odnosu na točke II. i IV. izreke pobijane presude nije dopuštena, jer je u tom dijelu ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbijen tužiteljev tužbeni zahtjev, kao dio zahtjeva za naknadu parničnog troška.
10. Prema odredbi članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla ili odustala od žalbe, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.
11. U konkretnom slučaju, tuženik nema pravnog interesa za podnošenje žalbe u odnosu na onaj dio odluke kojim su odbijeni tužiteljevi zahtjev.
12. Zbog toga je valjalo, s obzirom na to da je tuženikova žalba u odnosu na točke II. i IV. izreke pobijane presude ocijenjena nedopuštenom u smislu citiranog članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku, na temelju članka 367. Zakona o parničnom postupku takvu nedopuštenu žalbu odbaciti.
13. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev postavljen u kunama opravdano preračunao u eure u skladu sa zakonskim odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22. i 88/22.) i neosnovano tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev time što je tužitelju dosudio tražbinu u valuti EUR umjesto u zatraženoj valuti kune.
14. Međutim, preračunavanje je navedenim Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, kao i člankom 2. stavkom 2. Odluke Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 85/22) utvrđeno po fiksnoj stopi od 7,53450 kuna za jedan euro.
15. Stoga je nejasno na koji je način prvostupanjski sud došao do iznosa od 414,79 EUR i 3.323,26 EUR, a osnovano tuženik u žalbi navodi i da zbroj pojedinačnih iznosa ne odgovara ukupno dosuđenom iznosu, što presudu čini nerazumljivom. Ovaj sud zapaža da prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro, iznosi koje je tužitelj zahtijevao preračunato daju sljedeće iznose u EUR:
- 3.125,00 kn iznosi 414,76 EUR,
- 3.162,50 kn iznosi 419,74 EUR,
- 25.037,50 kn iznosi 3.323,05 EUR.
16. Isto tako, u smislu odredbe članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate. Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje (članak 183. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima). Vrijeme ispunjenja (dospijeće obveze) je trenutak od kojeg vjerovnik može zahtijevati ispunjenje obveze, pa ako je računom određeno „vrijeme dospijeća“ na određeni dan, treba uzeti da je taj dan (koji je odredio vjerovnik) dan kad je dužnik bio dužan ispuniti svoju obvezu. Stoga je dužnik došao u zakašnjenje s ispunjenjem novčane obveze slijedeći dan i od slijedećeg dana vjerovnik ima pravo na zateznu kamatu što osnovano u žalbi ističe tuženik.
17. Slijedom iznesenog, na temelju odredbe članka 369. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu označenom u točki I. izreke ovog rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
18. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu postupka na koju je ukazao ovaj sud i konverziju EUR u kune obaviti prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kn za jedan euro, pazeći pri tome da svi pojedinačni zatraženi iznosi nisu jednaki, kao i da ukupan iznos odgovara zbroju pojedinačnih utuženih iznosa, a paziti će i na to da početak tijeka zatezne kamate odredi od trenutka kad je tuženik pao u zakašnjenje.
Zagreb, 28. ožujka 2025.
Sudac
Davor Pustijanac
