REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-992/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Matas, u pravnoj stvari tužitelja ZM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ranije vlasnik obrta „[obrt]“, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nikolica Brbora, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kačić i Brbora j.t.d. Zagreb, Petrova 48A, protiv tuženika OPTIMAL SISTEMI d.o.o., Zagreb, Rapska 46/B, OIB: 74899611119, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Kos, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kos & Partneri j.t.d. Zagreb, Nodilova 1, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3949/2018-73 od 3. veljače 2025., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj Povrv-3949/2018-78 od 11. veljače 2025., 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3949/2018-73 od 3. veljače 2025., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Povrv-3949/2018-78 od 11. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3949/2018-73 od 3. veljače 2025., ispravljeno rješenjem istoga suda poslovni broj Povrv-3949/2018-78 od 11. veljače 2025. u točki IV. njegove izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR i sudske pristojbe po određenju suda.

Obrazloženje

1. Presudom označenom u izreci Trgovački sud u Zagrebu je odlučio: „Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovr-55/2018 od 25. travnja 2018. koje je donio javni bilježnik Alemka Gajski iz Zagreba u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.086,13 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. prosinca 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 (osam) dana.“

2. Prema obrazloženju, sud je primijenio odredbe čl. 9., čl. 29. i čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) te čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. Zakona o parničnom postupku.

2.1. Isti sud ispravio je navedenu presudu i rješenje svojim rješenjem od 11. veljače 2025. na način da je ispravio broj rješenja o ovrsi u Ovrv umjesto Ovr.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći u bitnom kako u spisu egzistiraju dva nalaza i mišljenja vještaka - Krunoslava Ormuža i Ante Zaninovića, koji su krajnje neusuglašeni, a prvostupanjski sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za suočavanjem navedenih vještaka na ročištu 19. prosinca 2024. (isti dokazni prijedlog je istaknut i podneskom tuženika od 9. listopada 2024.), kako bi pokušali otkloniti prigovore stranaka, kao i što je odbio prijedlog tuženika za provođenjem novog brodostrojarskog vještačenja na istom ročištu. Nadalje, sud je presudio u cijelosti u korist tužitelja, što tuženik smatra nedopustivim - nalaže mu se plaćanje dijela roba i usluga koje nije naručio, za robu za koju nije jasno odakle potječe (originalni ili zamjenski dijelovi, novi ili rabljeni dijelovi, ostalo je nejasno), usluge za koje nije jasno jesu li uopće izvršene i je li ih tuženik tražio, odnosno za koje nije nikada obaviješten, za što je tužitelj izdao čak četiri računa, odnosno ponude, na različite iznose (koji prileže spisu), s različitim stavkama, za što nema razumnog opravdanja. Nije točan navod iz Par. 15.4. obrazloženja pobijane presude, da bi stranke dogovorile izvođenje predmetnih radova, a da nisu usuglasile cijenu. smatra i da je odluka o troškovima postupka u presudi i točki IV. izreke rješenja posljedično pogrešna i neosnovana. Tuženik ističe da je tijekom postupka utvrđeno da tuženik nije koristio pravo na odbitak pretporeza po spornom računu. Sud nije meritorno odlučio o zahtjevu tuženika za naknadom troškova postupka. Predložio je preinačiti pobijani dio presude i rješenja u smislu žalbenih navoda ili je ukinuti, uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi trošak sastava žalbe i PDV 312,50 EUR i sudsku pristojbu u iznosu od 195,00 EUR.

3.1. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio njezine navode, predložio odbijanje žalbe i potvrđivanje presude i rješenja te zatražio trošak sastava odgovora na žalbu i PDV u iznosu od 250,00 EUR te sudsku pristojbu koju odredi sud.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe iz čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i zakonita.

6. Tužbeni zahtjev odnosi se na zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.086,13 EUR (38.321,45 kn) koji predstavlja razliku između iznosa na koji je izdan račun br. F-77/FIN/1 od 29. prosinca 2017. (75.821,45 kn) i iznosa koji je tuženik platio tužitelju po tom računu (37.500,00 kn). Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela navedenog računa koji je tuženiku izdan na ime naknade za pružene usluge popravka brodice PYLA.

6.1. U konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a) pa ovaj sud nije dužan razmatrati žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se razlog odnosi pretežiti dio žalbe.

7. Pobijana presuda je jasna i detaljno obrazložena, a ne sadrži proturječnosti pa ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalitelj.

8. Činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno i pravilno je primijenjeno materijalno pravo (čl. 590. ZOO-a). Pravilo o teretu dokaza sud jednako tako pravilno primjenjuje kada zaključuje da je tužitelj dokazao svoje tvrdnje, odnosno tražbinu dok tuženik nije dokazao osporavanje osnovanosti tužbenog zahtjeva.

9. Ovaj sud prihvaća stav prvostupanjskog suda o tome da su stranke usmeno dogovorile ugovor o djelu onako kako je utuženo. Sud je jasno i detaljno ocijenio iskaze svjedoka i stranaka te ih povezao i s nalazima i mišljenjima vještaka. Glede vještačenja, sud je također pravilno odbio suočavanje vještaka i tu svoju odluku jasno obrazložio u smislu odredbe čl. 261. ZPP-a. Na temelju stručnog nalaza vještaka Zaninovića, koji je odgovorio na sve primjedbe i pitanja, sud je utvrdio relevantne činjenice, što žalitelj nije doveo u pitanje.

10. Odluka o parničnim troškovima je također pravilna. Prvostupanjski je sud tužitelju priznao zatražene opravdane troškove sukladno vrijednosti predmeta spora i svoju odluku jasno i detaljno obrazložio. Neosnovano žalitelj ukazuje kako sud nije odlučio o njegovom zahtjevu za naknadom troškova postupka, budući da je donesena odluka o priznavanju potrebnih troškova postupka tužitelju koji je uspio u sporu dovoljna i u vezi žaliteljevog zahtjeva koji je time odbijen, sukladno recentnoj sudskoj praksi.

11. Slijedom navedenog je tuženikova žalba odbijena kao neosnovana primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i potvrđena pobijana prvostupanjska presuda. Neosnovan je tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu jer se ne radi o potrebnom trošku u ovoj parnici u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

Zagreb, 28. ožujka 2025.

Sutkinja

Dubravka Matas