Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 3
Posl. broj: R1 Ob-550/2024-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Jasmini Drageljević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice AK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Zvjezdani Drašner, odvjetnici u Daruvaru, protiv protustranke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Ulica Antuna Mihanovića 3, Područni ured Virovitica , zastupan po punomoćniku po zaposlenju HK, radi utvrđenja izvanbračne zajednice, dana 28. ožujka 2025. godine,
r i j e š i o j e
Utvrđuje se postojanje izvanbračne zajednice između predlagateljice AK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i pok. TK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koja izvanbračna zajednica je trajala neprekidno od 2000.godine do dana smrti TK **.**.2024.
O b r a z l o ž e n j e
1.Predlagateljica AK je kod ovog suda podnijela prijedlog radi utvrđenja izvanbračne zajednice u kojem navodi da je predlagateljica s pokojnim DK, bila u braku koji brak je razveden presudom o razvodu braka Općinskog suda u Daruvaru br. P-372/98-7 od 23.031999. No tijekom 2000. godine predlagateljica i pok. TK su zasnovali izvanbračnu zajednicu, te su sve to vrijeme živjeli su i na adresi [adresa]. Tijekom tog vremena ostvarena je potpuna zajednica života stranaka kao izvanbračnih drugova, te su predlagateljica i pok. TK, doprinosili financijski zajednici, zajedno snosili troškove stanovanja i života, pomagali se u zajedničkom životu, te obradi poljoprivrednog zemljišta. TK preminuo je 16.srpnja 2024.g. te je bio korisnik mirovine, to predlagateljica ostvaruje pravo na obiteljsku mirovinu po toj osnovi, no potrebno je da se istoj, a temeljem čl. 22.st.3. Zakona o mirovinskom osiguranju utvrdi status izvanbračne zajednice. Nakon smrti pok. DK, ostala su neriješena statusna pitanja predlagateljice i to posebice u odnosu na pravo na obiteljsku mirovinu, slijedom čega predlagateljica ima pravni interes da se utvrdi status izvanbračne zajednice između nje i pok. DK, sve sukladno čl.22.st.3. Zakona o mirovinskom osiguranju.
Slijedom navedenog predlagateljica predlaže da sud, a nakon provedenog postupka, utvrdi postojanje i status izvanbračne zajednice između predlagateljice IK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i pokojnog DK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]
2. Protustranka pozvana na očitovanje na prijedlog je podneskom od 14.03.2025. navela kako se za priznanje prava na obiteljsku mirovinu temeljem Zakona o mirovinskom osiguranju prema čl. 22.at.3. pod članom obitelji koji ima pravo na obiteljsku mirovinu iz stavka 1.točke 1. navedenog čl. 22. smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, te da je u postupku priznavanja prava na obiteljsku mirovinu potrebno priložiti između ostalog i sudsko izvanparnično utvrđenje postojanja i valjanog trajanja izvanbračne zajednice, pa se protustranka ne protivi da se ovaj postupak utvrđivanja statusa i trajanja izvanbračne zajednice provede po pravilima izvanparničnog postupka, te se opreza radi za sada protivi prijedlogu. Nadalje, protustranka predlaže da se u svrhu dokazivanja o okolnostima postojanja i valjanog trajanja izvanbračne zajednice saslušaju predloženi svjedoci predlagateljica i nasljednici te da predlagateljica dostavi rješenje o nasljeđivanju iza pok. DK ili dokaz zašto nije vođen ostavinski postupak te da dostavi uvjerenje o prebivalištu za pok., te izvod iz matične knjige rođenih za sebe i za pok. TK radi uvida u bračni status. Nadalje ističe kako predlagateljica mora dokazati postojanje izvanbračne zajednice, predočiti materijalne i druge dokaze iz kojih se može nesporno isčitati da je izvanbračna zajednica postojala i trajala najmanje tri godine prije smrti osiguranika ili korisnika mirovine, i da je izvanbračna zajednica bila između neudate žene i neoženjenog muškarca što iz ovog prijedloga ne proizlazi da je postojala izvanbračna zajednica između predlagateljice i pok. TK.
3.Tijekom postupka Sud je izvršio uvid u isprave sadržane u spisu predmeta te je izveo dokaz saslušanjem svjedoka CK i ČK, i predlagateljice. Druge personalne dokaze u vidu saslušanja nasljednika iza pok. TK sud nije izvodio obzirom da je činjenično stanje bilo dovoljno utvrđeno i bez provođenja tih dokaza, jer iz u spis dostavljenog rješenja o nasljeđivanju iza pok. TK proizlazi da su u ostavinskom postupku iza pok. TK na nasljeđivanje pozvani njegova djeca GK i OK koji su se prihvatili nasljedstva i ustupili ga majci AK, izvanbračnoj supruzi ostavitelja u cijelosti.
4.Izvedene dokaze Sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku u svezi sa odredbom članka 17.st.3. Zakona o izvanparničnom postupku (NN 59/23).
5. Uzevši u obzir sve izvedene dokaze tijekom postupka, sud je stajališta da je prijedlog predlagateljice osnovan.
6. Uvidom u podatke Jedinstvenog registra osoba RH (MUP) za predlagateljicu i sada pokojnog TK proizlazi da je predlagateljica živjela na [adresa] od 28.07.1977.godine, te i danas ima prebivalište na istoj adresi, dok je pok. TK na adresi [adresa] imao prijavljeno prebivalište od 26.07.1977. sve do smrti 16.07.2024.
Dakle, iz navedenih isprava na istovjetan način proizlazi da su predlagateljica i pok. TK, u periodu od 1977. sve do smrti pok. TK imali prijavljeno prebivalište na istoj adresi.
7.Iz Izvadaka iz matice rođenih za predlagateljicu i pok. TK proizlazi da oni za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice nisu bili u bračnoj zajednici sa drugim osobama.
8.Iz rješenja o nasljeđivanju donesenog po javnom bilježniku Mladen Čop sa sjedištem u [adresa] broj:O-1600/2024, UPP-OS-O-30/2024-2 od 02.10.2024. proizlazi da je zakonskom nasljednicom iza pok. TK proglašena njegova izvanbračna supruga
9.Svjedok CK u svom iskazu navela je kako ona poznaje predlagateljicu, a poznavala je i pok. DK, zna da su oni bili razvedeni, a oni su susjedi u istoj ulici i zna da su živjeli zajedno u istoj kući, zna da su radili zajedno. Kada ju se pita kakva je bila po njenoj ocjeni veza između predlagateljice i pok. TK, navodi da ona zna da su oni radili skupa, obrezivali voće, imali su nekad i krave i druge životinje, a kakva je bila njihova intimna veza, ona to ne zna. Nadalje, navodi da je njoj poznato da je TK umro pred nekih 5, 6 mjeseci, ona je bila na njegovoj sahrani, sahranu su organizirali svi zajedno gospođa AK i njihova djeca, oni su imali dvoje djece, to su odrasli ljudi. Na daljnji upit da li je ona pok. TK i ovdje predlagateljicu doživljavala kao supružnike, navodim da je.
Svjedok EK u svom iskazu navela je kako je njoj poznata predlagateljica i poznavala je pok. DK, te da je njena rođakinja njihova susjeda, te joj je poznato da su se predlagateljica i TK rastali, ali da su ostali živjeti u istoj kući, jer nisu mogli jedan drugog isplatiti. Nadalje, navodi da joj je poznato da je predlagateljica njemu kuhala, pok. TK je imao problema s alkoholom i to je bio razlog njihove rastave, a kasnije kada je TK prestao piti, to je bila sasvim druga priča, oni su živjeli kao partneri, ona ne može govoriti o intimnim odnosima tih ljudi, ali viđala ih je zajedno, kretali su se zajedno, oni su zajedno i radili, predlagateljica ga je služila do kraja života, odnosno do kad se razbolio, poznato joj je da kada je TK umro posljednji ispraćaj organizirala je AK zajedno sa njihovom zajedničkom djecom, te da ih je ona doživljavala kao muža i ženu, jer da joj oni sami nisu rekli da su se oni rastali, ona to ne bi niti znala, niti zaključila.
Iz iskaza predlagatlejice proizlazi da je ona sa pok. DK bila u braku sve do 1998. godine kada su se rastali, da su nakon rastave braka nastavili zajedno živjeti u istoj kući, a 2000. godine obnovili su njihovu emocionalnu vezu i zajednicu, rodio se njihov unuk i dvije unučice i oni su dalje nastavili živjeti kao da se nikada nisu rastavili. Nadalje, navodi da su si međusobno pomagali, a kada je njezin suprug obolio od raka godinu dana brinula se o njemu u njihovoj kući, djeca i ona ga nisu htjeli dati u dom i kada je on umro organizirala je sa njihovom zajedničkom djecom njegov posljednji ispraćaj, te ističe da ona prima poljoprivrednu mirovinu, a TK je primao starosnu mirovinu.
10.Odredbom čl. 11. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da se odredbe toga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.
11.Po ocjeni ovoga Suda, iz ove zakonske definicije proizlaze četiri pretpostavke za postojanje izvanbračne zajednice: 1. postojanje životne zajednice, 2. da su partneri muškarac i žena, 3. da su partneri slobodni od bračnog statusa, odnosno nisu u braku, i 4. da zajednica traje najmanje tri godine, osim u slučaju rođenja zajedničkog djeteta ili sklapanja braka između partnera. Da bi izvanbračna zajednica proizvodila pravne učinke moraju kumulativno biti ispunjene sve ove pretpostavke.
Odredbom čl. 11. st. 2. Obiteljskog zakona propisano je da izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz stavka 1. istoga članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.
12.Nadalje, s obzirom da se izvanbračna zajednica utvrđuje sa sada pokojnom osobom, za napomenuti je da se prema odredbama članka 8. Zakonu o nasljeđivanju izvanbračnom zajednicom smatra životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka. Dakle, definicija izvanbračne zajednice po Zakonu o nasljeđivanju djelomično se razlikuje od definicije u Obiteljskom zakonu s obzirom na pretpostavku trajanja vremena koje se definira kao: “dulje vrijeme“, a ne tri godine kao što je to u Obiteljskom zakonu. Uz ono što je isto tj. slobodni bračni status, zajednica je trebala trajati dulje i prestati ostaviteljevom smrću, a trebale su biti ispunjene pretpostavke za valjanost braka (punoljetnost partnera, sposobnost za rasuđivanje, osobe izvan nedopuštenog krvnog srodstva i osoba slobodnog bračnog stanja – čl. 25. do 28. Obiteljskog zakona). Navedeno je važno iz razloga što se na temelju navoda predlagatelja iznijetih u prijedlogu zaključuje da je predlagateljica ovaj postupak pokrenula radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu iza sada pokojnog TK.
Naime, odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine, invalidske mirovine i privremene invalidske mirovine osigurani su članovi njegove obitelji, a st. 3. istog zakonskog članka je propisano da se pod članom obitelji iz st. 1. toč. 1. ovog članka smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje 3 godine.
Odredbom čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku ali se u istoj ne navodi prema materijalnim odredbama kojega propisa, kao što to na primjer čini Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju koji u pogledu prava na zdravstveno osiguranje supružnika upućuje na propis o obiteljskim odnosima (čl.10. st. 1. t. 1.) ili Opći porezni zakon koji to pak također ne definira (čl. 15. st. 1.).
Imajući u vidu sve naprijed navedeno za napomenuti je i to da Sud u ovom postupku utvrđuje da li je postojala izvanbračna zajednica u slučaju predlagateljice i sada pokojnog TK, a ne to da li je predlagateljica stekla pretpostavke za ostvarenje prava na obiteljsku mirovinu sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (čl. 22., 65., 67., 72. i dr.) jer će se te pretpostavke utvrđivati pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje u postupku u kojem će odluka iz ovog predmeta biti tek jedna od isprava kojom će se dokazivati ispunjenje Zakonom o mirovinskom osiguranju propisanih pretpostavki (u tom slučaju postojanje izvanbračne zajednice), kao što ista u tu svrhu može eventualno poslužiti i u nekim drugim postupcima. Dakle, s obzirom na sve navedeno, po ocjeni ovoga Suda, u ovom konkretnom slučaju kada nisu precizno propisane odredbe kojega materijalnog i procesnog zakona primijeniti kod donošenja odluke i kod provođenja postupka (npr. kao što bi to u ostavinskom postupku bila primjena Zakona o nasljeđivanju) primjenjuju se, kao opće, odredbe Obiteljskog zakona. Prema tome, u smislu naprijed citiranih odredbi članka 11. Obiteljskog zakona u slučaju predlagateljice utvrđeno je da je ona sa pok. TK tijekom predmetnog perioda živjela u zajedničkom kućanstvu i to na način da su međusobno bili u emotivnim odnosima te da su održavali zajedničke socijalne kontakte sa drugim osobama, da su zajednički skrbili o svojoj imovini i raspolagali sa sredstvima koja su imali, brinuli se međusobno jedan o drugome, a isto tako i o zajedničkoj djeci, te je predlagateljica skrbila i brinula o pok. DK i u trenucima njegove teške bolesti sve do njegove smrti, a u konačnici organizirala i njegov posljednji ispraćaj i sahranu nakon njegove smrti. Uz navedeno utvrđeno je i to da je njihova izvanbračna zajednica trajala u neprekidnom period dužem od tri godine (više od 20 godina) te da za to vrijeme nijedan od njih nije bio u braku sa drugom osobom radi čega su u njihovom slučaju, po ocjeni ovoga Suda, bile kumulativno ispunjene sve pretpostavke propisane odredbama članka 11. st. 1. Obiteljskog zakona radi čega je Sud prijedlog smatrao osnovanim i odlučio kao u izreci ovog rješenja, odnosno sud je iz navedenih razloga prijedlog smatrao osnovanim u odnosu na HZMO – ovdje naznačenu protustranku, a HZMO-u je status pasivno legitimirane stranke priznao iz razloga kako slijedi.
13.Naime, u odnosu na HZMO naznačenog kao protustranku, po ocjeni ovoga Suda, nužno je za istaknuti nekoliko stvari, a to su prije svega odgovor na pitanje tko je pasivno legitimirana stranka u postupku radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice kada je posredni i konačni cilj toga ostvarivanje mirovinskih prava prema Zakonu o mirovinskom osiguranju kao što je to i u ovom slučaju jer su pravna shvaćanja sudova o tome različita.
Dio sudova (npr. Županijski sud u Zagrebu u odluci broj: Gž Ob-193/18-2) je zauzeo pravno shvaćanje da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, a ne nasljednici, pasivno legitimirana stranka u izvanparničnom postupku radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice kada je to pretpostavka za ostvarivanje prava predlagatelja na obiteljsku mirovinu. S druge pak strane dio sudova (npr. Županijski sud u Splitu br. Gž Ob-220/15) je u odnosu na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje utvrdio da isti nije pasivno legitimiran u postupku radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice već da se isti vodi u odnosu na nasljednike umrlog izvanbračnog partnera, a sve to jer smatraju da se u tom postupku ne odlučuje o pravima i interesima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pa on stoga niti ne može biti pasivno legitimiran u toj vrsti postupaka. Vrhovni sud Republike Hrvatske je iznio stav da se prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju pod članom obitelji iz čl. 22. st. 1. toč. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, time da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku, no, prema tom shvaćanju iz te odredbe ne proizlazi da bi u izvanparničnom postupku, u kojem se utvrđuje postojanje izvanbračne zajednice, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje bio pasivno legitimiran.
Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je iznio i stav da je prema odredbi čl. 436. Obiteljskog zakona propisano tko su stranke u izvanparničnom postupku te smatra da je iz sadržaja iste jasno da stranka ne može biti Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, budući da se status izvanbračne zajednice ne utvrđuje u odnosu na javnopravno tijelo koje provodi određeni upravni postupak, već se status izvanbračne zajednice i eventualna prava koja iz toga stranke stječe, utvrđuje u odnosu na osobe koje imaju određena nasljedna prava u odnosu na osobu koja je umrla. Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je navedeno pravno shvaćanje u odluci Rev-1639/18 od dana 2. veljače 2022. godine.
14.S tim u svezi za navesti je da je sam Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje izrazio protivljenje stavu da oni ne mogu biti pasivno legitimirani kao protustranka jer smatraju da oni kao javna ustanova koja brani javni interes racionalnog raspolaganja javnim novcem iz kojega će se isplatiti mirovine ne bi trebali biti isključeni iz takvih postupaka kao stranka.
Dio sudova (npr. Županijski sud u Zagrebu u odluci broj: 4 Gž Ob-1002/2022-2) je mišljenja da, iako je zaključkom sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2018. godine pozivom na odredbe čl. 438. Obiteljskog zakona zaključeno kako se u izvanparničnom postupku ne može tražiti utvrđivanje postojanja izvanbračne zajednice da se to ne odnosi na situacije kada je pokretanje takvog postupka predviđeno posebnim propisom kao što je to u ovom slučaju članak 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.
15.U smislu odredbi članka 436. st. 1. Obiteljskog zakona stranke u izvanparničnom postupku su: predlagatelj, osoba koju je predlagatelj označio kao protustranku ili ju je inače naveo kao stranku, svaka osoba na čiji bi pravni položaj mogla izravno utjecati odluka koja se predlaže ili odluka koju sud u povodu prijedloga ili po službenoj dužnosti može donijeti, odnosno osoba na čiji bi pravni položaj mogla izravno utjecati neka druga radnja suda i svaka osoba, tijelo ili oblik udruživanja koja se na temelju zakona treba uključiti u postupak.
Imajući u vidu naprijed citirani sadržaj odredbe čl. 436. st. 1. Obiteljskog zakona kojim je propisano tko su stranke u izvanparničnom postupku, ovaj Sud je stajališta kako iz te odredbe ne proizlazi da stranka ne može biti Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. S tim u svezi za napomenuti je da je, po ocjeni ovoga Suda, uz tvrdnju da je ovakav postupak dozvoljen samo između fizičkih osoba nelogično pozivanje na odredbe članka 436. stavak 1. Obiteljskog zakona jer ista u točki 2. upravo navodi termin: "Svaka osoba" pa to onda ne može biti samo fizička osoba već će se u svakom slučaju pod terminom: "svakom osobom" prije može smatrati i pravna i fizička osoba.
Imajući u vidu sve naprijed navedene prijepore, a i sam sadržaj odredbe članka 436. st. 1. Obiteljskog zakona, po ocjeni ovoga Suda, iz navedene zakonske odredbe proizlazi da u izvanparničnom postupku, u kojem se utvrđuje postojanje izvanbračne zajednice sa svrhom ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje može biti pasivno legitimiran i to iz dva razloga: prvi razlog je taj što ga je predlagatelj označio kao protustranku, a kako to propisuje odredba članaka 436. stavak 1. točka 2. Obiteljskog zakona, te drugi razlog je to što na njegov pravni položaj može utjecati odluka u tom postupku, a kako to propisuje članak 436. stavak 1. točka 3. Obiteljskog zakona.
16.Naime, iz sadržaja prijedloga je jasno vidljivo da je predlagatelj naznačio kao protustranku Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (prvi razlog), a po ocjeni ovoga Suda, odluke iz postupka utvrđenja izvanbračne zajednice će imati direktan utjecaj na pravni položaj Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (drugi razlog) jer će odluke u postupcima u kojima se utvrdi postojanje izvanbračne zajednice tj. u kojima prijedlog bude usvojen, naknadno stranke upotrijebiti u postupcima radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu pa će time biti određen i pravni položaj Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao tijela koje će biti u obvezi iz sredstava kojima raspolaže isplaćivati obiteljske mirovine dok to neće biti u obvezi prema strankama koje ne uspiju u postupcima utvrđivanja izvanbračne zajednice. Po ocjeni ovoga Suda, u postupcima gdje je na strani predlagatelja bivši izvanbračni partner / partnerica pokojne / pokojnog, a na drugoj strani potomci pokojnog, odnosno njegova djeca kao njegovi nasljednici, najčešći je slučaj da su protustranke ujedno djeca i predlagatelja / predlagateljice pa kao njoj / njemu bliske i sklone osobe imaju interes da im roditelj ima dodatna primanja kroz ostvarenje sredstava u vidu primitka obiteljske mirovine.
17.Slijedom svega navedenog, u smislu naprijed citiranih odredbi članka 11. Obiteljskog zakona u slučaju predlagateljice utvrđeno je da je ona sa pok. TK tijekom predmetnog perioda tj. neprekidno od 2000. godine . pa do dana smrti TK **.**.2024., živjela u zajedničkom kućanstvu i to u izvanbračnoj zajednici, a što su potvrdili i saslušani svjedoci.
Uz navedeno utvrđeno je i to da je njihova izvanbračna zajednica trajala u neprekidnom period dužem od tri godine (preko 20 godina) te da za to vrijeme nijedan od njih nije bio u braku sa drugom osobom radi čega su u njihovom slučaju, po ocjeni ovoga Suda, bile kumulativno ispunjene sve pretpostavke propisane odredbama članka 11. st. 1. Obiteljskog zakona radi čega je Sud prijedlog smatrao osnovanim i odlučio kao u izreci ovog rješenja.
S obzirom na to da niti jedna od stranaka nije potraživala trošak ovog postupka, Sud o istima nije donosio odluku.
Bjelovar, 28. ožujka 2025.
Sudac
Jasmina Drageljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana primitka ovoga rješenja.
