Poslovni broj: Us I-472/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I  R J E Š E NJ E

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze i Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LN, državljanina Narodne Republike Bangladeš, rođenog **.**.1993., trenutno u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenica ŠN, pravnica iz udruge „Bez granica“ u Zagreb, Ulica Milana Šenoe 8C, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova u Zagrebu, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi produljenja ograničenja kretanja smještanjem u prihvatni centar za strance, 28. ožujka 2025. godine.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/24-06/18137, URBROJ: 511-01-213-25- 13, od 20. siječnja 2025.

II Odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć.

III Nalaže se tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova u Zagrebu, Ilica 335, OIB: 36162371878, da pružateljici pravne pomoći, HN, pravnici iz udruge „Bez granica“, Zagreb, Ulica Milana Šenoe 8C, isplati iznos od 1.000,00 (tisuću) Eura, u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem produljuje se tužitelju ograničenje kretanja njegovim smještajem u Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82. , uz obrazloženje tuženika kako je izrečena mjera nužna da bi se osigurala prisutnost tužitelja u postupku međunarodne zaštite kojeg je tužitelj inicirao svojim zahtjevom i u kojem je dužan osobno sudjelovati.

2. Tužitelj u svojoj tužbi navodi kako je tuženik osporenim rješenjem povrijedio načelo utvrđenja materijalne istine, načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza, ali i da odluka u konkretnom ne sadržava odlučne razloge, odnosno valjano obrazloženje. Ukazuje kako je točno da je u Republiku Hrvatsku došao iz Grčke, koristeći krivotvorenu stranu identifikacijsku ispravu, iz kojeg razloga je pravomoćno osuđen zbog počinjenog kaznenog djela. Bez obzira na ovu okolnost ističe kako su zakonom propisane i blaže mjere ograničenja kretanja te smatra kako nije obrazloženo iz kojeg razloga mu je određena mjera smještaja u Centar, koja je kao najteža moguća nerazmjerna okolnostima slučaja. Mišljenja je i kako je to određenje protivno članku 31. Konvencije Ujedinjenih naroda o statusu izbjeglica te je mišljenja da ga se određenom mjerom kažnjava zbog korištenja krivotvorene isprave, iako je to bio jedini način na koji je mogao prijeći državnu granicu. Ovom dodaje i kako je zahtjev za međunarodnom zaštitom podnio odmah nakon što je stekao takvu mogućnost, jer da prilikom prvog kontakta sa službenim osobama nije bio prisutan prevoditelj kojeg razumije. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje, donese odluku kojom se odmah pušta na slobodu, usvoji njegov zahtjev za odobrenjem besplatne pravne pomoći te da te troškove postupka isplati pružateljici pravne pomoći.

3. Tuženik u svom odgovoru navodi kako je točno da je tužitelj pokušao preći državnu granicu koristeći krivotvorenu ispravu te da je nastavno zbog krivotvorenja isprave pravomoćno oglašen krivim. Napominje i da je tužitelj kada je zadržan po policijskim službenicima Aerodroma „Pleso“, izričito iskazao kako se želi vratiti u zemlju podrijetla te da je tek naknadno, 24. listopada 2024. podnio zahtjev za međunarodnom zaštitom. Stoga je ocijenjeno da tražitelj želi otežati ili onemogućiti svoj povratak u zemlju podrijetla, iz kojih razloga u ukupnosti određenje konkretne mjere u ovom slučaju smatra zakonitim. Predlaže Sudu da odbije tužbeni zahtjev i na snazi ostavi osporeno rješenje.

4. Sud je 26. ožujka 2025. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i u prisutnosti opunomoćenika tuženika, čime je strankama, u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, te je radi točnog utvrđenja činjeničnog stanja izvršio uvid u spis tuženika i priložene isprave.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 114. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Člankom 54. stavkom 2. točkom 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25. - u daljnjem tekstu Zakon), određeno je da se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno: zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima.

8. Sud navodi kako je premet ovog spora produljenje već određenog smještaja tužitelja u prihvatni centar, a koji smještaj je bio utemeljen na rješenju Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/24-06/18137, URBROJ: 511-01-213-24-2, od 21. listopada 2024. Presudom ovog suda, poslovni broj UsI - 4484/2024, zakonitim je ocjenjeno naprijed navedeno rješenje o smještanju tužitelja u prihvatni centar te se razlozi zakonitosti, odnosno pravilnosti tog rješenja ne mogu preispitivati u ovom upravnom sporu.

9. Člankom 54. stavkom 9. Zakona propisano je da se mjere ograničavanja slobode kretanja izriču dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca.

10. Razmatrajući konkretno rješenje, a kojim je, ponovljeno, produljeno ograničenje kretanja tužitelju, Sud nalazi i kako nije sporno da osnovni razlog zbog kojeg je ograničenje prvotno određeno (osiguranje prisutnosti u postupku određenja međunarodne zaštite), nije prestao postojati, iz kojeg razloga Sud nalazi kako je u konkretnom slučaju opravdano mjeru ograničenja kretanja tužitelja produljiti na daljnji rok od tri mjeseca. Stoga Sud osporeno rješenje ocjenjuje zakonitim.

11. Otklanjajući prigovore tužitelja Sud navodi i kako primjene drugih mjera ograničenja slobode kretanja, propisane u članku 54. stavku 5. Zakona, u konkretnom slučaju nisu primjenjive, jer tužitelj ne posjeduje vlastitu putnu ispravu te posebno jer je već pravomoćno osuđen zbog krivotvorenja tuđe isprave; jer je sam iskazao kako nema novčanih sredstava, a iz kojeg razloga mu je u ovom predmetu i odobrena besplatna pravna pomoć; te konačno i iz razloga što ranije djelovanje tužitelja ukazuje na stvarnu mogućnost njegovog daljnjeg nezakonitog kretanja, iz kojeg razloga ograničavanje slobode kretanja izricanjem zabrana ili nalogom na osobno pristupanje, ni po ocjeni ovog suda ne predstavlja adekvatnu ni razmjernu mjeru koja bi osigurala prisutnost tužitelja za vrijeme trajanja postupka u kojem se razmatra osnovanost njegovog zahtjeva za odobrenjem međunarodne zaštite na teritoriju Republike Hrvatske.

12. Isto tako neosnovano tužitelj smatra da ga se izrečenom mjerom kažnjava na bilo koji način, jer je on u kaznenom postupku pravomoćno osuđen zbog krivotvorenja isprave (a ne zbog nezakonitog prelaska granice) te mu krivotvorena isprava nije ni služila za izlazak, odnosno bijeg iz zemlje svog porijekla, već radi odlaska iz Grčke, gdje je također podnio zahtjev za azil, a koji je, po njegovoj vlastitoj izjavi bio odbijen. Na ovom mjestu Sud navodi i kako ograničavanje slobode kretanja nije kazna, već mjera kojom se osigurava prisutnost tužitelja u upravnom postupku kojeg je osobno inicirao. Konačno i iz naprijed navedenih razloga u ukupnosti Sud nalazi kako saslušanje tužitelja i nije relevantno, jer njegov iskaz ne može imati utjecaja na naprijed utvrđeno činjenično stanje, a koje u odlučnim dijelovima i nije sporno.

13. Stoga je temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u točci I izreke ove presude.

14. Tužitelj je u ovom sporu podnio zahtjev za besplatnu pravnu pomoć, jer smatra kako ispunjava propisane uvjete za odobravanje iste.

15. Člankom 8. stavkom 1. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj 140/15. i 155/22. - u daljnjem tekstu Pravilnik, propisano je da Upravni sud odlučuje ima li korisnik pravo na besplatnu pravnu pomoć na temelju njegovog zahtjeva, ovisno posjeduje li dostatna novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti.

16. Člankom 8. stavkom 2. Pravilnika određeno je da će se besplatna pravna pomoć odobrit ako: ukupna novčana sredstva korisnika i članova kućanstva ne prelaze iznos proračunske osnovice; ukupna vrijednost pokretne imovine korisnika i članova kućanstva ne prelazi iznos prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj; ukupna vrijednost nepokretne imovine korisnika i članova kućanstva ne prelazi iznos od 60 proračunskih osnovica; korisnik iz objektivnih razloga ne može raspolagati novčanim sredstvima, stvarima veće vrijednosti i/ili imovinom te ako prihod ili imovina kojom korisnik može raspolagati ne prelazi iznos iz točke 1., 2. ili 3. ovoga stavka.

17. Sud nalazi da tužitelj prema podacima spisa ne raspolaže novčanim sredstvima i imovinom, slijedom čega ispunjava uvjete za odobravanjem besplatne pravne pomoći u ovom sporu sukladno odredbi članka 8. stavak 1. i 2. Pravilnika. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

18. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je člankom 9. stavkom 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, (u daljnjem tekstu: Tarifa), umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

19. Odluka o nadoknadi troškova upravnog spora temelji se stoga na članku 9. Pravilnika te je Sud, primjenom tbr. 23. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23. - u daljnjem tekstu Tarifa), na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora u cijelosti priznao pravo na trošak sastava tužbe u iznosu od traženih 500 Eura te na temelju tbr. 27. točka 2. Tarife, podnio zahtjev za naknadu troškova za pristup na ročište održano 14. veljače 2024. u iznosu od po traženih 500 Eura, a što ukupno iznosi 1.000,00 Eura. Stoga je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

U Zagrebu 28. ožujka 2025.

Sudac:

Vlaho Bassegli Gozze

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. ŠN, pravnica iz udruge „Bez granica“, Zagreb, Ulica Milana Šenoe 8c

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335

3. U spis