REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-1609/2023-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Martini Sučević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, sa sjedištem u [adresa], OIB: 02958272670, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju VR, protiv I-tuženice VRR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženice SR, vlasnice obrta " [obrt]", obrt za trgovinu i proizvodnju, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja VR i II-tuženice SR, vlasnice obrta " [obrt]", obrt za trgovinu i proizvodnju, dana 28. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je Ugovor o radu s početkom radnog odnosa 28. srpnja 2021. kojeg su sklopile VRR i SR, vl. obrta „ [obrt]“ bez pravnog učinka.
Obrazloženje
1. Tužitelj Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod) je ovom sudu podnio tužbu u kojoj navodi da se I-tuženica zaposlila kod II-tuženice s početkom rada od dana 28. srpnja 2021., a da je navedeni radni odnos odjavljen s danom 31. srpnja 2021. Ujedno navodi da u je u konkretnom slučaju za I-tuženicu to bila prva prijava statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju te da je od 10. kolovoza 2021. obavezno osigurana u statusu nezaposlene osobe. Navodi da je svrha prijave isključivo ostvarivanje prava na obvezno zdravstveno osiguranje te da je ovdje riječ o prividnom ugovoru. Slijedom navedenog, predlaže usvojiti tužbeni zahtjev koji je na ročištu od 16. siječnja 2025. specificirao na način da sada traži utvrđenje da je predmetni ugovor o radu bez pravnog učinka.
2. I-tuženica nije podnijela odgovor na tužbu.
3. II-tuženica je u svom odgovoru na tužbu navela da I-tuženicu ne poznaje, nije ju nikada vidjela niti ju je zaposlila. Za činjenicu da je ista prijavljena na njezin obrt saznala je u trenutku zaprimanja zdravstvene knjižice I-tuženice na njezinu adresu te je nastavno na taj događaj saznala da je njezin raniji knjigovođa, danas preminuli ŽR, izvršio prijavu nekoliko osoba na njezin obrt, bez njezinog znanja i dopuštenja.
4. Sud je izvršio uvid u izvadak iz obrtnog registra (list 3 spisa), prijavu osiguranje osobe za I-tuženicu (list 4-6 spisa), očitovanje II-tuženice podneseno tužitelju (list 7-8 spisa), zaključak tužitelja s pozivom na očitovanje upućeno I- tuženici (list 9-10 spisa), zaključak tužitelja s pozivom na očitovanje upućeno II- tuženici (list 11-152 spisa), prijava HZMO (list 13 spisa), izvadak MUP-a (list 14- 15), proveo je dokaz saslušanjem II-tuženice kao stranke te je proveo dokaz saslušanje svjedoka MR. I-tuženica nije saslušana kao stranka jer iako uredno pozvana na pripremnom ročište i glavnu raspravu, nije se istome odazvala.
5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je Ugovor o radu kojeg su sklopili I-tuženica i II-tuženica bez pravnog učinka.
7. Među strankama nije sporno da se I-tuženica nakon prestanka radnog odnosa kod II-tuženice prijavila na Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje te da je 10. kolovoza 2021. stekla status osigurane osobe.
8. Sporno je je li kod I-tuženice i II-tuženice postojala volja za sklapanjem Ugovora o radu te koja je bila pobuda za sklapanje tog pravnog posla, odnosno je li postojala namjera da se sklopi Ugovor o radu radi obavljanja posla koji je predmet tog ugovora.
9. Iz iskaza II-tuženice proizlazi da ista ne poznaje I-tuženicu te da je na njezin obrt bilo prijavljeno čak sedam različitih osoba koje ona nije imala namjeru zaposliti. Navodi da je na adresu zaprimila zdravstvenu iskaznicu I-tuženice kao i drugih osoba, ali je isprva mislila da je riječ o pogrešci. Kontaktirala je tadašnje knjigovodstvo, međutim u to vrijeme bila je COVID pandemija te se knjigovođa ŽR razbolio, kasnije i preminuo stoga je u vezi ove situacije komunicirala s njegovom zaposlenicom MR. Navodi i da joj je Porezna uprava blokirala račun radi ustezanje dugovanih doprinosa za te prijavljene radnike.
10. Iz iskaza svjedokinje MR proizlazi da je ista bila zaposlena u knjigovodstvenom uredu pokojnog ŽR te da je za vrijeme njegovog boravka u bolnici saznala da su u obrtu II-tuženice bile prijavljene kao radnici određene osobe. Kontaktirala je ŽR u vrijeme dok je bio u bolnici te joj je rekao da će riješiti tu situaciju čim će biti u prilici. Navodi da su joj te prijavljene osobe bile u potpunosti nepoznate, nepoznatih imena, nikad ih nije osobno upoznala.
11. Ovaj sud ocijenio je iskaze II-tuženice i svjedokinje MR kao životne i uvjerljive. Iskazi su suglasni jedan s drugim oko odlučnih činjenica koje se odnose na to da kod II-tuženice nije bilo volje za sklapanje Ugovora o radu s I- tuženicom te da II-tuženica o toj prijavi nije imala nikakvih prethodnih saznanja.
12. Iz provedenih dokaza ovaj sud je utvrdio da II-tuženica nije zaposlila I- tuženicu radi izvršenja ugovora o radu te da je treća osoba izvršila prijavu i odjavu radnog odnosa I-tuženice u obrtu II-tuženice.
13. Sukladno odredbi čl. 10. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, u daljnjem tekstu: ZR) radni odnos zasniva se ugovorom o radu. Nadalje, sukladno čl. 8. st. 4. ZR na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi obveznoga prava.
14. Prema tome, u pogledu tvrdnje tužitelja da je u konkretnom slučaju riječ o prividnom ugovoru, primjenjuju se opći propisi obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO).
15. Sukladno čl. 285. st. 1. ZOO prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Dakle, riječ je o pravnom poslu koji je pravno nepostojeći u smislu odredbe čl. 247. ZOO. Kod nepostojećih ugovora nisu ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak, kao što je to ovaj sud utvrdio u konkretnom slučaju.
16. Isto takvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Rev 175/2024-2 od 11. lipnja 2024., Rev-12/2020 od 14. travnja 2021. i Rev-3586/2018 od 21. siječnja 2020.
17. Slijedom svega navedenog, s obzirom da je ovaj sud utvrdio da je u konkretnoj pravoj stvari ugovor bez pravnog učinka jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njegov nastanak, stoga je valjalo usvojiti zahtjev tužitelja te odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 28. ožujka 2025.
Sutkinja
Martina Sučević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. I. tuženici
3. II. tuženiku
