REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27, Split
P-751/2022-52
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Zvonimiru Raiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & Partneri d.o.o. Split, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 3. prosinca 2024. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja, tuženika i pun. tuženika, dana 28. ožujka 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 11.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15.srpnja 2021.godine do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; dok se za više zatraženi iznos od 38.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama i više zatražene zakonske zatezne kamate od dosuđenih na dosuđeni iznos glavnice od 11.000,00 EUR zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
Obrazloženje
Dana 13.listopada 2021.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je dana 11.lipnja 2012.g. tužiteljev prednik - sada pok. AC - pozajmio tuženiku 49.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, s time da se tuženik obvezao vratiti taj zajam sukladno slijedećoj dinamici:
1. iznos od 3.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate najkasnije do 11.srpnja 2012.godine,
2. iznos od 3.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate najkasnije do 11.kolovoza 2012.godine,
3. iznos od 3.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate najkasnije do 11.rujna 2012.godine,
4. iznos od 3.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate najkasnije do 11.listopada 2012.godine, te 5. iznos od 37.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate najkasnije do 15.studenog 2012.godine. Pravomoćnim ostavinskim rješenjem iza pok. FC od 25.svibnja 2018.godine tužitelj da je utvrden nasljednikom pok. FC. Prema dogovoru nasljednika pok. FC (tj. tužitelja i NC), da je isključivo tužitelj ovlašten ostvarivati prava koja pripadaju KC prema tuženiku. Pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-3204/20 od 23.travnja 2021.godine fiducijarni ugovor o zajmu da je utvrđen ništetnim, s obzirom na tu presudu, tužitelj da više nema mogućnost ovršnim putem ostvariti novčanu tražbinu koju ima prema tužitelju po osnovi činjenice primopredaje zajma 11.lipnja 2012.godine, odnosno tužitelj da sada ima pravni interes ishoditi utvrđenje postojanja navedene novčane tražbine prema tuženiku, pa se predlaže da sud donese presudu kao u izreci, potražuje od tuženika iznos od 49.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, ujedno potražuje i naknadu parničnog troška.
U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, traži da isti bude odbijen, a tužitelj osudi na plaćanje troškova spora. Naime, pravni osnov traženja po ovoj tužbi da je ugovor o zajmu, međutim, da je riječ o ništetnom pravnom poslu, a što jasno proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe pod točkom III. Posljedice ništetnosti da su propisane u odredbi čl. 323 ZOO-a. Tužitelj da nema pravo tražiti povrat naznačenih iznosa, jer je citiranim ugovorom počinjeno kazneno djelo, pa da se ništa ne može zadržati ono što je „zarađeno“ tim djelom. Opreza radi osporava se i visina, jer se radilo o lihvarskom ugovoru, a posebno se osporava i kamata.
Tužitelj svojim podneskom od 14.ožujka 2024.godine, s obzirom na promjenu valute i obračun zatezne kamate, uređuje svoj tužbeni zahtjev tako da isti glasi kao u izreci ove presude.
U svom podnesku od 20.travnja 2023.godine tuženik navodi, između ostalog, da je predniku tužitelja uplatio 4 rate po 3.000,00 EUR, odnosno 12.000,00 EUR, imajući u vidu koliko mu je stvarno dano novca prilikom sklapanja ugovora o zajmu, maksimalan dug tuženika da može biti 8.000,00 EUR, tužitelj da nema pravo na kamate, ujedno se poziva i na odredbu čl.323.st.2 ZOO-a, navodi da je isključivi krivac za zaključenje štetnog ugovora upravo prednik tužitelja.
Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 49.000,00 EUR sa kamatama, vezano za ugovor o zajmu koji je dana 11.lipnja 2012.godine kao zajmodavac zaključio prednik tužitelja (njegov pokojni sin AC) sa tuženikom kao zajmoprimcem.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj Ovr-596/20, Ovr-1780/20 i Ovr-61/21; Izjave ĐC od 6. lipnja 2012. godine; presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3204/20 od 23. travnja 2021. godine i presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-774/21 od 15. srpnja 2021. godine; Specijalne punomoći tuženika od 6. lipnja 2012. godine; rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu O-3262/18 od 25. svibnja 2018. godine; Ugovora o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretninama radi osiguranja tražbine zaključenog između prednika tužitelja pok. FC i tuženika dana 11. lipnja 2012. godine; rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KOV-1649/20 od 1. travnja 2021. godine; optužnice ODO Zagreb broj K-DO-541/15 od 21. svibnja 2015. godine; presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Ko-1406/14 od 19. rujna 2016. godine; vještva stalnog sudskog vještaka za rukopise Ljerke Zdunić od 24. ožujka 2020. godine; priloga predmeta Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO- 1895/13; Specijalne punomoći tuženika od 7. prosinca 2012. godine, 6. lipnja 2012. godine i 11. lipnja 2012. godine; presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K- 904/15 od 27. travnja 2021. godine; bjanko zadužnice od 11. lipnja 2012. godine i opoziva punomoći od 10. ožujka 2014. godine; potvrda o transakcijama Zagrebačke banke d.d. od 10. srpnja 2012. godine, 10. kolovoza 2012. godine i 11. listopada 2012. godine; odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-898/17 od 21. kolovoza 2018. godine; zahtjeva ODO Zagreb broj Ko-DO-38/13 od 12. rujna 2019. godine; Ugovora o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine zaključenog dana 6. lipnja 2012. godine između prednika tužitelja pok. FC i UC sa Specijalnom punomoći UC od 6. lipnja 2012. godine i 5. lipnja 2012. godine; rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1456/20 od 15. srpnja 2020. godine; presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1070/15 od 9. veljače 2016. godine; presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5376/14 od 15. siječnja 2016. godine; presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1461/18 od 2. ožujka 2020. godine; rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-5182/21 od 12. listopada 2022. godine; Opoziva izjave ĐC od 10. lipnja 2014. godine; zapisnika u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5376/14 od 7. srpnja 2015. godine; dopisa Zagrebačke banke d.d. od 16. travnja 2024. godine i 10. svibnja 2024. godine; zapisnika u predmetu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj P-2273/20 od 5. srpnja 2024. godine te saslušanjem tuženika u svojstvu parnične stranke.
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.
Tuženik, star 60 godina, nesrodan sa tužiteljem, u svom iskazu navodi da je kao poduzetnik odnosno ugostitelj zbog financijskih problema, a i nadolazeće turističke sezone imao potrebu za novčanim sredstvima, da je tražio tko mu može dati pozajmicu i preko HC, preko kojeg su isključivo išli ovi dogovori sa pok. prednikom tužitelja, da je došao do FC, da FC nije niti poznavao, da je tražio kredit, a u konačnici da je došlo do toga da je preko HC dogovorio pozajmicu koju je trebao dati prednik tužitelja i da se radilo o isključivo iznosu od 30.000,00 eura koji mu je na ime pozajmice predan na ruke. Navodi da su postojala dva ugovora, jedan od 6. lipnja 2012. godine, drugi od 11. lipnja 2012. godine, uvjet zajmodavca da je bio da garancija bude nekretnina bez tereta, čista nekretnina, da su na svim tuženikovim nekretninama bile hipoteke te da je zamolio svog prijatelja UC koji je imao jednu nekretninu bez tereta iznad Hotela Medena, da mu dopusti na nekoliko mjeseci upis tereta vezano za zajam, on da je na to pristao i da je tuženiku prvi put predan na ruke iznos od 75.000,00 kn odnosno protuvrijednost od 10.000,00 eura, u apoenima po 1.000,00 kn, od strane FC jer su naveli da nemaju više sredstava u tom trenutku, a tjedan dana nakon toga iznos od 150.000,00 kn odnosno protuvrijednost od 20.000,00 eura i to u dvije hrpe i apoenima od po 1.000,00 kn. Navodi da su kamate ugovorene na 10 % mjesečno i HC da mu je poslao SMS poruku sa brojem računa FC u Zagrebačkoj banci na koji treba izvršiti prvenstveno uplatu prva četiri mjeseca kamata u iznosu od po 3.000,00 eura, a posljednji peti obrok je trebao biti povrat čitavog zajma i kamate u iznosu od 3.000,00 eura. Te poruke da je priložio spisu i on da bi ga porukom podsjetio odnosno pitao je li izvršio uplatu za taj mjesec, tvrdi, a za što postoji dokumentacija, da je za srpanj, kolovoz, rujan i listopad 2012. godine uplatio iznos od po 3.000,00 eura za te mjesece, ukupno da se dobije iznos od 12.000,00 eura i da su to te kamate, nakon toga da nije više ništa platio, da su vođeni postupci pa da je jasno kakav je bio tijek događaja po tim postupcima, a pred Općinskim sudom u Splitu, Stalna služba u Trogiru da se vodi ovršni postupak protiv UC, u biti za isto potraživanje, dakle, navodi da je na ime ovih ugovora odnosno cjelokupne pozajmice primio 30.000,00 eura i od toga vratio 12.000,00 eura. Na posebno pitanje pun. tuženika, tuženik navodi da je on pored ovih 12.000,00 eura, UC predao iznos od 16.000,00 eura, nešto malo više od toga jer je to upravo UC na ime ove pozajmice skinuto sa računa pa da je on osobno morao obeštetiti UC zbog ovoga. Na posebno pitanje zamj. pun. tužitelja, tuženik navodi da je ovaj iznos UC skinut prošle godine.
Tužitelj nije pristupio radi saslušanja u svojstvu parnične stranke, kako se radi o supsidijarnom dokazu, a svi potrebni dokazi u postupku su izvedeni radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, to sud smatra da i nije bilo potrebe saslušati tužitelja.
Pregledom spisu priloženog Ugovora o zajmu (list 32 spisa) utvrđeno je da je su prednik tužitelja, sada pokoji AC, kao zajmodavac i predlagatelj osiguranja i tuženik kao zajmoprimac i protivnik osiguranja, dana 11. lipnja 2012. godine zaključili taj Ugovor o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretninama radi osiguranja tražbine iz kojeg kao bitno proizlazi da je predmet ugovora reguliranje iznosa i uvjeta pozajmljivanja novčanog iznosa od 49.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, ovdje tužitelju uz osiguranje povrata tih novčanih sredstava fiducijarnim prijenosom prava vlasništva nekretnina tuženika u korist prednika tužitelja pok. AC. Tuženik potpisom ugovora potvrđuje primitak spomenutog iznosa (čl.1. i 2.), te se obvezuje vratiti taj iznos u pet uzastopnih mjesečnih obroka, i to četiri obroka po 3.000,00 EUR (prvi do 11. srpnja 2012, drugi do 11. kolovoza 2012., treći do 11. rujna 2012., četvrti do 11. listopada 2012.) i peti obrok u iznosu 37.000,00 EUR najkasnije do 15. studenog 2012., sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, uz izdavanje pisane i kod javnog bilježnika ovjerene potvrde o primitku uplaćenog iznosa od strane prednika tužitelja pok. FC. Prema odredbama Ugovora o zajmu zajam se daje bez kamata (čl.3.), a radi osiguranja naplate ima se na prednika tužitelja pok. FC prenijeti vlasništvo većeg broja nekretnina i to poslovnog prostora - restorana, 8 apartmana i 1 stana sagrađeno na zk.č.br.1329/1 i upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (pobliže opisano u čl.5. ugovora), u odnosu na koje nekretnine su upisane hipoteke za korist Volksbank d.d.Zagreb (radi osiguranja povrata 920.000,00 CHF) i Credo banka d.d. Split (radi osiguranja povrata 250.000,00 kn).
Dakle, u ovom postupku valjalo je utvrditi je li zahtjev tužitelja osnovan, je li tuženik u obvezi tužitelju kao nasljedniku pokojnog zajmodavca FC isplatiti iznos od 49.000 EUR sa kamatama. U ovom slučaju radi se o specifičnoj situaciji, dakle, pored okolnosti što je zaključen pisani Ugovor o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretninama radi osiguranja tražbine dana 11.lipnja 2012.godine, za navesti je da je VC (ovdje tuženik) kao tužitelj podnio tužbu protiv CC (ovdje tužitelja) radi utvrđenja da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke upravo taj Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva. Postupak se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u predmetu pod broj P-3204/20, dana 23.travnja 2021.godine donesena je presuda tog suda, prihvaćen je zahtjev tužitelja i izreka iste glasi:
"I.Utvrđuje se da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva od 11. lipnja 2012. potvrđen od strane Velimira Čerića, javnog bilježnika iz Zagreba, Hrvatskog proljeća 65 pod poslovnim brojem OV-6807/12 od 11. lipnja 2012.
II.Nalaže se tuženiku SC iz [adresa]. Mitnička 5, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu 43.850,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 23. travnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
Ova presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž- 774/2021. od 15.srpnja 2021.godine, prvostupanjska presuda pravomoćna je postala upravo tog dana, dakle, predmetni Ugovor o zajmu od 11.lipnja 2012.godine utvrđen je ništetnim i ne proizvodi pravne učinke. U tom postupku utvrđeno je, a što prihvaća i ovaj sud kao utvrđeno:
- da je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 10. srpnja 2017. broj Ko- 895/13 i to pod toč.VII. presuđeno da su okrivljenici - pok. AC i HC krivi što su tijekom svibnja i lipnja 2012., prema dogovoru i zajedničkoj nakani stjecanja znatne materijalne dobiti u korist pok. AC, najprije HC neistinito predočio VC da će mu pok. AC pozajmiti 30.000,00 EUR uz mjesečnu kamatu od 3.000,00 EUR uz osiguranje povrata zajma prijenosom vlasništva na pašnjaku površine 575 m2 iz zk. ul. [broj ZK uloška] Zemljišne knjige Općinskog suda u Trogiru (vrijednim 92.379,50 kn), nakon čega je VC dana 6. i **.**.2012. sa pok. AC sklopio 2 ugovora o zajmu na sveukupan iznos od 65.000,00 EUR, u kojima je kao osiguranje vraćanja posuđenog novca ugovoren sporazum o prijenosu prava vlasništva nad Banićevom nekretninom - hotel Astoria upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vrijednosti 1.503.362,50 EUR i nad gore navedenim pašnjakom, iako su mu prije potpisa pokazani ugovori na iznos 30.000,00 EUR i osiguranjem povrata prijenosom vlasništva samo nad pašnjakom, sukladno ranijem dogovoru i iznosu koji je doista i primio, a kad je VC saznao 6. srpnja 2012. da je na pok. FC preneseno vlasništvo i nad hotelom, suprotno usmenom ugovoru, obojica su VC neistinito naveli da je ta odredba stavljena u ugovor samo kao osiguranje povrata i da razlika iznosa koji je primio i onog u ugovoru predstavljaju kamate, na koji način je pok.KC upisom vlasništva pribavljena nepripadna dobit u iznosu 11.231.000,00 kn, dakle, isti je s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi doveo drugoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a HC je s ciljem da drugom pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, pa su time počinili kazneno djelo prijevarom iz čl. 236 st.1.i 2.KZ/11;
- da iz obrazloženja navedene kaznene presude, u odnosu na djelo iz toč. VII., proizlazi Banićev iskaz da mu je HC predočio da će mu pok. AC pozajmiti 30.000,00 EUR uz mjesečnu kamatu od 3.000,00 EUR uz osiguranje povrata zajma prijenosom vlasništva na pašnjaku površine 575 m2 iz zk. ul. [broj ZK uloška]. Zemljišne knjige Općinskog suda u Trogiru, jer 2012. više nije mogao pribavljati sredstva za poslovanje hotela Astoria kojeg je bio vlasnik s obzirom da nije bio kreditno sposoban, da je došao preko oglasa do osobe prezimena C, koja ga je spojila s osobom imena HC i s istim se sastao, a HC je tražio kao osiguranje kredita nekretninu, da mu je pomogao prijatelj UC tako da spomenuti pašnjak služi kao garancija za povrat zajma, da ga je nakon par dana kontaktirao odvjetnik Raić tražeći dokumentaciju za hotel, procjenu nekretnine, ugovore o kreditu s bankama i izjavu supruge da je suglasna da može se raspolagati s nekretninom stečenom u braku, da je sklopio prvo ugovor o zajmu s prijenosom prava vlasništva na pašnjaku u vlasništvu UC, koji mu je za to dao punomoć, da se on sastao sa pok. AC i sinom odvjetnika Zvonimira Raića, pa su kod javnog bilježnika Čerića potpisali ugovor o zajmu na 16.000,00 EUR, iako je dobio samo 10.000,00 EUR, te su dogovorili potpis drugog ugovora za posudbu 30.000,00 EUR i mjesečno plaćanje po 3.000,00 EUR u kunama, međutim, prilikom potpisivanja tog drugog ugovora dobio je 20.000,00 EUR, iako se u ugovoru navodi 49.000 EUR, pri čemu je usmeno dogovoreno upisivanje hipoteke, a ne fiducija, da je dobio obavijest od suda da se **.**.2012. pok. AC upisao kao vlasnik njegovog hotela u cijelosti i na traženje objašnjenja mu je rečeno da banka uvijek ima prvenstvo naplate te da će mu se izdati brisovnica te da je po proučavanju ugovora vidio da su navedeni različiti iznosi i dobio je objašnjenje da je to samo u slučaju da bude produljenje rokova;
- da je AC preminuo je 14. ožujka 2018., te je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Lucije Popov od 25. svibnja 2018. broj O-3262/18 je nasljednikom proglašen tuženik, a iz rješenja o nasljeđivanju proizlazi da ostavinsku imovinu čine, između ostalog, nekretnine koje su predmetom spornog Ugovora;
- da je presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 21. kolovoza 2018. broj Kž- 898/17, prihvaćena je žalba u odnosu na okrivljenog HC i preinačena je prvostupanjska presuda od 10. srpnja 2017. broj Ko-1895/13, u odluci o kazni u odnosu na istog uz prihvaćanje po prvostupanjskom sudu utvrđenih pojedinačnih kazni zatvora zbog kaznenog djela iz čl. 242 st.2. u vezi s čl.28 KZ/11 te čl. 236 st.2 KZ/11, na način da je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, dok je temeljem čl. 199. Zakona o kaznenom postupku, protiv pok. AC, obustavljen kazneni postupak zbog kaznenih djela iz čl. 242. st. 1. i 2. KZ/11 činjenično i pravno opisano pod toč. I izreke prvostupanjske presude te kaznenih djela iz čl. 236. st.1.i 2. KZ/11 činjenično i pravno opisanih pod toč. II-VII. izreke presude, a oštećenici, između ostalih i VC, upućeni su s imovinsko pravnim zahtjevima u parnicu;
- da iz obrazloženja gore navedene presude proizlazi da se radi o kaznenim djelima protiv imovine - lihvarskog ugovora u odnosu na pok. FC činjenično i pravno opisano pod toč. I. prvostupanjske presude te kaznenim djelima prijevare opisanim pod toč. II-VII. izreke prvostupanjske presude, a u odnosu na HC zbog kaznenog djela lihvarskog ugovora u pomaganju i prijevare činjenično i pravno opisano pod toč. VII izreke prvostupanjske presude, uz utvrđenje da su, u odnosu na kazneno djelo iz toč. VII. izreke prvostupanjske presude, pok. AC i HC postupali kao supočinitelji, zajedno i po prethodnom dogovoru, tako što je HC ovdje VC predočio uvjete - odredbe ugovora pod kojima bi prednik tuženika pok. AC bio spreman dati zajam, nedvojbeno znajući čime se pok. AC bavio, a imovinsku korist je za sebe ostvario upravo pok. AC;
Dakle, u ovom slučaju je utvrđeno da je pok.AC počinio kazneno djelo, kao i HC, pravomoćno je presuđeno u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-3204/20 da se radi o ništetnom pravnom poslu koji ne proizvodi pravne učinke, u odnosu na predmetni Ugovor o zajmu od 11.lipnja 2012.godine, utvrđeno je da se radi o zelenaškom ugovoru, vezano za odredbu čl.329. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO), dakle, Ugovor o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine od 11.lipnja 2012.godine zelenaški je ugovor i sud je primjenom odredbe ovog članka u svezi sa čl.322. ZOO-a isti utvrdio ništetnim.
U tom postupku nedvojbeno je utvrđeno da po predmetnom Ugovoru na zajmu po kojem je naveden iznos zajma od 49.000,00 EUR, taj iznos nije predan od strane pok.FC tuženiku, nego je taj ugovor kao zelenaški ugovor sadržavao glavnicu i kamate na glavnicu, iako se čini da je posao ugovoren bez kamata. Utvrđeno je, a to proizlazi iz svih izvedenih dokaza, da je po ovom pravnom poslu pok.FC zajmoprimcu – tuženiku, predao na ime pozajmice iznos od 20.000,00 EUR i to je onaj iznos koji bi u stvari tuženik istom i trebao vratiti. Dakle, nije pozajmljen iznos od 49.000,00 EUR nego iznos od 20.000,00 EUR i ovaj iznos je kao pozajmica tuženiku i predan, iako nasljednik pok.FC (ovdje tužitelj) traži neosnovano iznos od 49.000,00 EUR koji nije bio pozajmljen tuženiku i to je pravomoćno i presuđeno temeljem utvrđenja u navedenom predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, a to proizlazi i iz utvrđenja iz ovog postupka, iskaz tuženika je logičan i uvjerljiv, sud ga prihvaća jer je u skladu sa svim izvedenim dokazima i navedenim ranijim presuđenjem.
Dakle, za navesti je da je odredbom čl.323. ZOO-a propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora (što je ovdje pravomoćno utvrđeno) svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.
Predmetni Ugovor o zajmu od 11.lipnja 2012.godine utvrđen je ništetnim pravnim poslom, zelenaškim ugovorom, koji ne proizvodi pravne učinke i zaista je tuženik u obvezi vratiti predniku pok.FC ono što je primio na temelju takva ugovora, a primio je iznos od 20.000,00 EUR, što je nedvojbeno i utvrđeno. Dakle, ovaj iznos bi tuženik trebao isplatiti tužitelju, pa je valjalo utvrditi je li tuženik vratio dio primljenog iznosa predniku tužitelja. Sud drži da jest, da je tuženik predniku tužitelja pok.KC vratio iznos od ukupno 9.000,00 EUR, odnosno iznos od po 3.000,00 EUR u tri navrata. To je tuženik i dokazao prilaganjem tri priznanice (list 286, 287 i 288 spisa), radi se o dokazima o uplati tuženika kao platitelja na račun pok.FC kao primatelja uplata, uplaćenih iznosa (protuvrijednosti po 3.000,00 EUR), i to na dan 10.srpnja 2012.godine, 10.kolovoza 2012.godine i 11.listopada 2012.godine. Predmetni Ugovor o zajmu zaključen je 11.lipnja 2012.godine, dakle, radi se o djelomičnom plaćanju tuženika pokojnom FC upravo po ovom pravnom poslu. Sud drži da je ovim uplatama vraćen dio pozajmljene glavnice i da se ne radi o plaćanju kamata, jer je utvrđeno da je ovaj pravni posao zelenaški pravni posao, pa je tuženik od pok.FC primio 20.000,00 EUR na ime zajma, a tuženik mu je isplatio iznos od ukupno 9.000,00 EUR, što je tuženik dokazao, pa je konačno tuženik u obvezi vratiti tužitelju iznos do 20.000,00 EUR odnosno ukupno iznos od 11.000,00 EUR. Tuženik navodi da bi trebao eventualno isplatiti iznos od 8.000,00 EUR, jer je pok.KC platio 4 obroka po 3.000,00 EUR, što nije dokazao, jer je priložio uplatnice odnosno 3 potvrde banke, pa sud ne može prihvatiti ono što tuženik nije dokazao, a dokazao je samo tri uplate po 3.000,00 EUR, odnosno ukupno plaćanje iznosa od 9.000,00 EUR. Drugostupanjski sud može biti drugačijeg stava po četvrtoj uplati, međutim, ovaj sud drži da je dokazano od strane tuženika plaćanje iznosa od 9.000,00 EUR, ukupno, a ne 12.000,00 EUR, ukupno.
Dakle, temeljem odredbe čl. 323 ZOO-a, tuženik je obvezan tužitelju kao pravnom slijedniku pok.FC vratiti ono što je temeljem predmetnog ništetnog Ugovora o zajmu primio, iznos od 11.000,00 EUR, za više zatraženi iznos i više zatražene zakonske zatezne kamate valjalo je zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.
Ovaj pravni posao treba sagledati, po pitanju zahtjeva za isplatu temeljem ništetnog ugovora, a ništetnost je utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom, odvojeno od onog ugovora koji je pok.prednik tužitelja AC zaključio sa UC, tuženikovim prijateljem, a ovršenikom u predmetima Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, br. Ovr-596/20, Ovr-61/22 i Ovr-1780/20, u kojima je prijedlog za ovrhu protiv njega podnio upravo tužitelj kao nasljednik pok.FC. Naime, prednik tužitelja, pok. AC je kao zajmoprimac i predlagatelj osiguranja dana 6.lipnja 2012.godine zaključio sa UC, kao zajmoprimcem-protivnikom osiguranja, Ugovor o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine, iznos zajma je 16.000,00 EUR, radi se o očito istovjetnoj situaciji kao i kod predmetnog Ugovora o zajmu sa tuženikom od 11.lipnja 2012.godine, i ovaj Ugovor o zajmu od 6.lipnja 2012.godine je kao privatna isprava potvrđen od strane javnog bilježnika i ima snagu ovršnog akta. Kod zaključenja ovog ugovora tuženik je bio punomoćnik UC, nominalno zajmoprimca, sud u potpunosti poklanja vjeru iskazu tuženika, jer je to u skladu sa svim izvedenim dokazima, da je UC postupajući u dogovoru sa tuženikom i iz usluge tuženiku, zaključio sa pok.AC ovaj ugovor o zajmu, umjesto tuženika kao zajmoprimca. Očito je tome bilo tako, međutim, u smislu presuđenja i dosuđenja onoga što tuženik ima vratiti tužitelju temeljem pravomoćno utvrđenog ništetnim Ugovora o zajmu od 11.lipnja 2012.godine, treba donijeti presudu temeljem pozajmljenog iznosa iz ugovora od 11.lipnja 2012.godine, umanjeno za ono što je tuženik već od tog, upravo tog iznosa od utvrđenih 20.000,00 EUR vratio AC, pa je sud donio odluku kao u izreci ove presude.
Okolnost valjanosti Ugovora o zajmu između AC i tuženika predmet je pregledanih predmeta Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, po prijedlozima za ovrhu ovdje tužitelja spram UC i tu se trebaju razriješiti odnosi stranaka u tom postupku, a očito i trećih osoba, međutim, kako je UC umjesto tuženika zaključio sa AC Ugovor o zajmu dana 6.lipnja 2012.godine, tako će oni, tuženik i UC, uzajamno razriješiti svoje odnose nakon pravomoćnog okončanja postupaka pred Općinskim sudom u Splitu, Stalna služba u Trogiru, koji su vezani upravo za taj Ugovor o zajmu od 6.lipnja 2012.godine, a mogu to napraviti i ranije, to je pitanje njihovog internog dogovora i iznose koji su stvarno pozajmljeni i koliko je stvarno vraćeno, ovaj sud drži da treba riješiti odvojeno, uostalom, tužitelj se kod podnošenja tužbe veže isključivo za ovaj Ugovor o zajmu od 11.lipnja 2012.godine i potražuje iznos po tom Ugovoru od 49.000,00 EUR sa kamatama. Ovaj sud donoseći ovu presudu ne može po pitanju presuđenja zaći u pitanje valjanosti Ugovora između Ibrišimovića i prednika tužitelja od 6.lipnja 2012.godine, pitanje dopustivosti i provođenja ovrhe i vraćenih iznosa po tom pravnom poslu, što je predmet ovršnog postupka i u tom postupku, postupcima, će se i razriješiti. Dakle, sud je po postavljenom zahtjevu, temeljem svih izvedenih dokaza, stava da je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno i da je izvođenje daljnjih dokaza suvišno, radilo bi se o nepotrebnom odugovlačenju postupka.
Dakle, temeljem ništetnog pravnog posla – Ugovora o zajmu od 11.lipnja 2012.godine, zaključenog između prednika tužitelja i tuženika, vezano za pravomoćnu odluku da je taj pravni posao ništetan i citiranu odredbu ZOO-a, sud je stava da valja naložiti tuženiku da predniku tužitelja vrati ono što je temeljem tog ništetnog pravnog posla primio, 20.000,00 EUR umanjeno za vraćenih 9.000,00 EUR, odnosno konačno iznos od 11.000,00 EUR i to sa zakonskim zateznim kamatama od pravomoćnosti sudske odluke kojom je ništetnost Ugovora o zajmu od 11.lipnja 2012.godine utvrđena, jer zastarni rok za restitucijski zahtjev s osnove ništetnosti ovog pravnog posla počinje teći od dana pravomoćnosti te odluke, u ovom slučaju presude Županijskog suda u Bjelovaru Gž-774/21 koja je donesena dana 15.srpnja 2021.godine i kojom je u cijelosti potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3204/20 od 23.travnja 2021.godine. Dakle, temeljem odredbe čl.323 i čl.1115. ZOO-a, na dosuđeni iznos od 11.000,00 EUR tuženik tužitelju treba platiti i zakonske zatezne kamate od pravomoćnosti citirane presude, a ta presuda postala je pravomoćna dana 15.srpnja 2021.godine. Za više zatraženi iznos glavnice od 38.000,00 EUR sa kamatama i za više zatražene kamate na dosuđeni iznos glavnice od 11.000,00 EUR zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan.
Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je odlučio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak, tužitelj je uspio u osnovu zahtjeva, u manjem dijelu u visini zahtjeva, vezano za sve okolnosti slučaja, uspjeh stranaka u sporu, postavljeni zahtjev i trošak koji je bio potreban za vođenje postupak i utvrđenje potrebnih činjenica i činjeničnog stanja, sud je je valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
U Splitu, 28. ožujka 2025. godine
S U D A C
Julijana Ponoš
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
