REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-2393/2021-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari I-tužiteljice ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II-tužiteljice ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Stipici Jakiću, odvjetniku iz Zagreba, Petrinjska 9, protiv tuženika Srednja škola - Centar za odgoj i obrazovanje, Zagreb, Zagorska 14, OIB: 66687839353, zastupanog po punomoćniku Milku Križanoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Križanović & partneri d.o.o., Zagreb, Palmotićeva 70, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika I-II tužiteljice odvjetnika Stipice Jakića, i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetnice Veronike Bačani, dana 28. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti I-tužiteljici iznos od 1.227,77 eura bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 87,32 eura od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 86,85 eura od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 89,02 eura od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 88,77 eura od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 88,44 eura od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 86,80 eura od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 85,89 eura od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 87,42 eura od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 86,61 eura od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 87,78 eura od 15. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 87,85 eura od 15. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 87,47 eura od 15. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 88,64 eura od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 88,91 eura od 16. veljače 2017. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti II-tužiteljici iznos od 918,79 eura bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 65,40 eura od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 65,40 eura od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 65,40 eura od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 65,40 eura od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 65,40 eura od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 65,40 eura od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 65,40 eura od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 65,54 eura od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 65,69 eura od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 65,69 eura od 15. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 65,69 eura od 15. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 65,69 eura od 15. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 65,69 eura od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 67,00 eura od 16. veljače 2017. do isplate, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi I. i II. tužiteljici parnični trošak u iznosu od 796,87 eura svakoj, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 28. ožujka 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. I-II tužiteljice su, kao radnice, u radnom odnosu s tuženikom, kao poslodavcem, temeljem Ugovora o radu od 14. siječnja 2013. te 1. listopada 2005., koji predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama. Ugovori o radu su sklopljeni na neodređeno tako da su tužiteljice bile zaposlenice tuženika i u razdoblju od 1. prosinca 2016. do 31.siječnja 2017. godine. Dana 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata Javnih službi sklopljen Sporazum osnovici za plaću u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovne plaće u javnim službama za 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije 13. svibnja 2009. Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je privremeno zamrznuta osnovica na razini iz 2008. za iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazumu. Odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj.

Dana 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata Javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u Javnim službama koji predstavlja osnovu ovih tužbi, a Izmijene Dodatka Sporazumu usvojeno je i u obliku arbitražne Odluke od 7. prosinca 2011. godine. Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je trajanje istog 5 godina te je zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnog ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN, 93/14), primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla dana 26. siječnja 2017. godine. Vlada Republike Hrvatske i Sindikati Javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili su Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu, radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u svezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Odredbom čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je da će osnovica za obračun plaće iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno, a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, i to prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.

Nadalje, dana 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku objavio je prvu procijene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., prema kojoj je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015., a u odnosu na isto tromjesečje 2014., a dana 27. studenog 2015. objavljena je procjena tromjesečnog BDP za treće tromjesečje 2015., po kojoj je realno povećanje u odnosu na isto tromjesečje 2014. bilo za 2,8%. Navedeni statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a dana 4. rujna 2015. i 4. prosinca 2015., pa s obzirom da aritmetička sredina gore navedenih stopa iznosi upravo 2% ispunjen je uvjet iz čl. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a.

Slijedom toga, tužiteljice smatraju da se osnovica u mjesecu prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn budući da je odredbom čl. VII.c. st. 3. Izmjena Dodatka Sporazuma ugovoreno da se u prvom sljedećem mjesecu vrši primjena ako se "za mjesec" nešto isplaćuje ili povećava. Međutim, tuženik je i od prosinca 2015. nadalje tužiteljicama obračunavao plaću po osnovci od 5.108,84 kn, umjesto u povećanom iznosu osnovice od 5.415,37 kn, pa tužiteljice za razdoblje od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017. potražuju isplatu razlike plaće u iznosu od ukupno 8.598,12 kn odnosno 6.922,87 kn .

Slijedom navedenog I-II tužiteljice podneskom od 10. veljače 2025. uređuju tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuju bruto iznos od 1.227,77 eura odnosno 918,79 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenim zahtjevima te osporava kako osnov tako i visinu postavljenih tužbenih zahtjeva. Tuženik ističe i prigovor zastare na sva potraživanja koja su u zastari u skladu sa Zakonom o radu, kao što se osporava način obračunavanja osnovice plaće tužiteljica, te tuženik smatra da se tužbeni zahtjevi tužiteljica zasnivaju na pogrešnom pravnom tumačenju pojma osnovice za izračun plaće.

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbene zahtjeve tužiteljica kao neosnovane.

3. Sud je na temelju čl. 313. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje u tekstu ZPP) rješenjem poslovni broj Pr-2393/2021 od 19. siječnja 2022. radi vođenja jedinstvenog postupka i kako bi se ubrzalo raspravljanje i smanjili troškovi postupka, na predmet poslovnog broja Pr- 2393/2021 spojio predmet poslovnog broja Pr-2364/2021, s obzirom da je u navedenim spisima tuženik ista pravna osoba, a oba tužbena zahtjeva temelje se na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi te je o istima potrebno izvesti iste dokaze.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovore o radu, platne liste, Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama 23.11.2006., Dodatak Sporazumu od 13.05.2009., Izmjene Dodatka Sporazumu 26.10.2011., Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama od 28.12.2012., Arbitražnu odluku od 07.12.2011., Procjene i Priopćenja za javnost DZS-a, izračun od strane tuženika (str. 5-58, 66-119 spisa), preslike e-mail poruka (str. 130-140 spisa), kao što je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

5. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. ZPP-a (NN, 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.,- dalje: ZPP). Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev I-II tužiteljice u cijelosti osnovani iz sljedećih razloga.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljica kao radnica tuženika za isplatom razlike bruto plaće u utuženom razdoblju od prosinca 2015. do siječnja 2017. zbog uvećanja osnovice plaće temeljem kolektivnog ugovora, a u odnosu na osnovicu koju je tuženik primijenio, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

7. Među parničnim strankama nije sporno postojanje ugovornog odnosa između tužiteljica i tuženika u utuženom razdoblju, nije sporna visina tužbenih zahtjeva konačno uređena podneskom tužiteljica od 10. veljače 2025., dok je sporna pravna osnova tužbenih zahtjeva.

8. S obzirom da je tuženik u odgovoru na tužbu osporio u tužbi postavljenu visinu tužbenih zahtjeva na prijedlog stranaka tuženik je sam izvršio obračun potraživanja tužiteljica.

9. Tužiteljice su u skladu s izračunom tuženika konačno uredile tužbene zahtjeve citiranim podneskom od 10. veljače 2025. godine.

10. U ovom postupku je nadalje utvrđeno da su dana 23. studenog 2006. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi (i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi) sklopili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama. Tim Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008., i 2009., te da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine. Zbog nastupa recesije 13. svibnja 2009. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. Tim Dodatkom Sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razinu iz 2008., odnosno na iznos od 5.108,84 kn bruto. Povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. na iznos od 5.415,37 kn sporazumno je odgođeno u skladu s uvjetima iz čl. III. Dodatka Sporazuma, na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

11. Dana 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, s time da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane. Tim Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazuma promijenjen je čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. tih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. U skladu s čl. XI. st. 4. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma ugovoreno trajanje istih je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN, 93/14; nadalje: ZR/14), primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma istekla je dana 26. siječnja 2017. godine. Navedeni dokumenti sklopljeni su na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora te imaju svojstvo kolektivnog ugovora i istima je određena visina osnovice za obračun plaća u javnim službama.

12. Dana 7. prosinca 2011. sastavljena je Arbitražna odluka kojom je utvrđen sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a kako je i to prethodno opisano.

13. Negativni rast BDP-a je prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno, ali je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015. godine.

14. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu sa odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN, 39/09. i 124/09.) na temelju koje se osnovica za plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN, 115/10.) kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama, zatim odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN, 141/12.) kojom je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama. Naime, prema čl. 192. ZR/14 kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, pitanja socijalnog osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. U skladu s čl. 7. st. 1. ZR/14. poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a prema čl. 90. st. 1. ZR/14. poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Slijedom navedenoga, plaće su jedan od najvažnijih dijelova radnog odnosa i radnik ima pravo da mu poslodavac za obavljeni rad isplati plaću. U skladu s čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN, 115/10.) kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama, zatim čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN, 141/12., 150/13., 153/13.; nadalje: TKU) ugovorne strane TKU-a zajednički su utvrdile da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Sindikati su mogli pregovarati i potpisivati određene izmjene i dopune kolektivnog ugovora, odnosno sporazume zaključenih s Vladom Republike Hrvatske, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojim se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi su 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu.

15. Uvjeti za povećanje osnovice na temelju odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016. godine. Međutim, tuženik kao poslodavac tužiteljica i pravna osoba koja predstavlja javnu službu na temelju odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN, 27/01. i 39/09.) propustio je isplatiti plaću tužiteljicama u skladu s povećanom osnovicom, samim time tužiteljice na temelju čl. 204. st. 1. ZR/14 imaju pravo zahtijevati sudsku zaštitu. Što se tiče samog načina primjene osnovice, propust Vlade Republike Hrvatske da donese odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama ne može ići na štetu tužiteljica. Vlada Republike Hrvatske sklopila je sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi. Samim time trebala je osigurati sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci pa tako i tuženik može ispuniti svoje obveze, uključujući i povećanje osnovice kad su se zato ostvarili uvjeti.

16. Neosnovan je prigovor tuženika o pravnoj nevaljanosti (ništetnosti) Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu i arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. godine. Tuženik nije tijekom postupka dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja. Naprotiv, iz stanja spisa utvrđeno je da je taj sindikat parafirao izmjene Dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. Da je sindikat bio pravilno zastupan potvrđuje i stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzet u odluci poslovni broj Gž-13/2002 od 30. prosinca 2002. u kojoj je odlučeno da se smatra da je Sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kada zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima, jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima. Osim toga, valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama ni jedan od potpisnika, a osobito Vlada Republike Hrvatske, nije osporio u zakonom predviđenom postupku. Također, Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revr-408/2012 i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, utvrđeno je da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora te da pojedini sindikati ne smiju protivno zakonu biti isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora.

17. U odnosu na prigovore tuženika o pravnoj naravi i valjanosti Sporazuma od 23. studenog 2006. i Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., potrebno je istaknuti da ni jedan od potpisnika, tako ni Vlada Republike Hrvatske, iste nije osporio u zakonom predviđenom postupku.

18. Neosnovan je i prigovor kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uvjeti za primjenu odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog bruto društvenog proizvoda trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine ako realni međugodišnji tromjesečni bruto društveni proizvod zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u čl. III.-IV. Izmjena i dopuna Sporazuma. Naime, čl. VII. st. 1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u čl. III.-V. bio zabilježen negativan rast bruto društvenog proizvoda, a iz odredbe čl. III. proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka Državnog zavoda za statistiku o realnom tromjesečnom stanju bruto društvenog proizvoda razvidno je da od IV. kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta već je vidljivo je da je bruto društveni proizvod stalno rastao. Odredba čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz čl. III., već isključivo na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Namjera Vlade Republike Hrvatske je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.415,37 kn. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je konzumirana kroz čl. IV. st. V. izmjena Dodatka sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada Republike Hrvatske biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III. Slijedom navedenog, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice od 5.415,37 kn u odnosu na osnovicu na temelju koje je tužiteljicama isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).

19. Nadalje, odredbom čl. 4. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. određeno je da će točno 6 mjeseci nakon objave podataka iz čl. 3. Izmjena i Dopuna ugovorne strane utvrditi paritet između mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini. Iz statističkih podataka DZS-a iz proizlazi da prosječna plaća početnika s VSS za 12 mjeseci u 2015. iznosi 6.225,44 kn, pri čemu prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u Republici Hrvatskoj iznosi u 2015. 7.247,50 kn. Odredbom čl. VII.b. st. 3. i 8. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je da paritet za 2008. iznosi 87,9:100 dok bi prema naprijed navedenim podacima DZS paritet za 2015. iznosio 85,9:100. Sukladno čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu kvocijent pariteta se stavlja u odnosu naprijed navedenih pariteta. I-II tužiteljica je navela u tužbi da proizlazi da je paritet iz 2015. 2,33% manji od pariteta iz 2008., a navedeni izračun tuženik nije osporavao u ovom postupku. Odredba čl. IV. st. 2. Izmjena Dodatka utvrđuje korigiranje osnovice za obračun plaća u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008., i to od prvog slijedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike, tako da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi u Republici Hrvatskoj u tekućoj godini, sve s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine. Iz navedenog slijedi da bi se osnovica od srpnja 2016. uvećala za daljnjih 1,16% te tužiteljice navode u tužbi da iznosi 5.478,19 kn, a tuženik ovaj izračun nije osporio. Nadalje, sukladno odredbi čl. IV. st. 3. Izmjena Dodatka, nakon 5 mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne plaće u privredi Republike Hrvatske u tekućoj godini s ciljem očuvanja pariteta iz 2008., iz čega slijedi da se osnovica za prosinac 2016. i siječanj 2017. povećava za daljnjih 1,16% te sukladno navedenom uvećanju, prema navodu tužiteljica iznosi 5.541,74 kn koji izračun tuženik nije osporavao u ovom postupku.

20. Stav ovog sude je da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 194. st. 1. ZR-a prema kojoj kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile, kao i sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor. Osim toga, ukazuje se i na potrebu primjene odredbe čl. 196. st. 1. ZR-a prema kojoj su stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se on primjenjuje dužne u dobroj vjeri ispunjavati njegove odredbe, sve obzirom na nespornu činjenicu između stranaka da se Vlada Republike Hrvatske nije odazvala pozivu sindikata javnih službi da sukladno čl. IV. Izmjena Dodatka Sporazumu utvrdi koeficijent iz čl. IV. st. 1. istih izmjena, pri čemu predmetnom spisu prileži pisani poziv Sindikata javnih službi Vladi Republike Hrvatske od 2. lipnja 2016. godine.

21. Također, potrebno je istaknuti da je ovo stajalište izneseno u brojnim presudama prvostupanjskih i drugostupanjskih sudova, a isto stajalište je potvrđeno i detaljno argumentirano u revizijskoj presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-1111/2020 od 1. prosinca 2020. godine.

22. Sud je prigovor zastare tuženika ocijenio neosnovanim sukladno odredbi čl. 139. Zakona radu (NN, 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje u tekstu ZR) prema kojoj potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, s obzirom da su tužbe I-II tužiteljice podnesene 14. siječnja 2021., a najstarije istaknuto potraživanje postavljeno je za prosinac 2015. koje dospijeva 16. siječnja 2016., jer se podnošenjem tužbe zastara potraživanja prekida i ponovno počinje teći, pa se ista nije mogla navršiti.

23. U postupku je stoga utvrđeno da tuženik u utuženom periodu, nije obračunavao i isplaćivao plaću I-II tužiteljici u propisanoj visini sukladno važećem kolektivnom ugovoru i drugim izvorima materijalnog prava navedenima ranije u obrazloženju. S obzirom da visina tužbenih zahtjeva nije sporna sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev I-II tužiteljice u cijelosti osnovan, te je slijedom navedenoga odlučeno kao u izreci.

24. S obzirom da prema čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, tuženiku je istovremeno naloženo isplatiti I-II tužiteljici zakonske zatezne kamate na dosuđene bruto iznose u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a tekuće od dana dospjelosti svakog bruto iznosa plaće, a to je sukladno odredbi čl. 92. st. 2. Zakona o radu (NN, 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje u tekstu ZR) istekom petnaestoga dana u idućem mjesecu, pa do isplate, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima, jer prema čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), te prema čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, odnosno porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom plaće. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno važećoj odredbi čl. 29. st. 2. ZOO u vrijeme obračuna zatezne kamate.

25. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a i temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka. S obzirom da je zahtjev I-II tužiteljica prihvaćen u cijelosti, tuženiku je naloženo da naknadi parnične troškove I-II tužiteljici. Visina parničnih troškova određena je prema čl. 155. ZPP, a s obzirom da je tužiteljice zastupao odvjetnik to je visina troškova određena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje u tekstu: OT) koja je vrijedila u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje.

26. Kako su I-II tužiteljice podnijele pojedinačne tužbe, a u skladu s čl. 151. st. 1. i st. 2. ZPP-a te u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika tužiteljicama pripada pravo na pojedinačni trošak zastupanja po punomoćniku prije spajanja postupka i to za I-II tužiteljicu trošak sastava tužbe od po 75 bodova (Tbr. 7.1 OT) što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 150,00 eura , uvećano za PDV po stopi od 25%, ukupno 187,50 eura za svaku.

27. Sud je u skladu s čl. 10. st. 1. ZPP-a nastojao da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te je na temelju čl. 313. st. 1. ZPP-a spojio parnice radi zajedničkog raspravljanja kako bi se ubrzalo raspravljanje i smanjili troškovi jer je isti tuženik protivnik I-II tužiteljice, a koje su zastupane po istom punomoćniku odnosno odvjetniku. Prema čl. 37. st. 2. ZPP-a kada pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva, što znači da se zahtjevi tužiteljica u konkretnom predmetu ne mogu zbrajati. Slijedom navedenoga, nakon donošenja rješenja o spajanju postupaka 19. siječnja 2022. sud je za pojedine radnje u postupku odmjerio zajednički trošak. Punomoćniku I-II tužiteljice sukladno Tbr. 7.1. i Tbr. 8.1. priznat sljedeći zajednički trošak: za sastav zajedničkog podneska od 25.07.2022. (75 bodova po Tbr. 8.1. OT), za sastav zajedničkog podneska od 10.02.2025. (75 bodova po Tbr. 8.1. OT), za pristup ročištu 13.05.2024. (75bodova po Tbr. 9.1. OT), za pristup ročištu 13.01.2025. (75 bodova po Tbr. 9.1. OT), za pristup ročištu 04.02.2025. (75 bodova po Tbr. 9.1. OT), za pristup ročištu 03.03.2025. (75 bodova po Tbr. 9.1. OT), za pristup ročištu za objavu 28.03.2025. (37,5 bodova po Tbr. 9.3. OT).

28. Slijedom navedenog I-II tužiteljici je priznat zajednički parnični trošak u visini od 487,5 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura prema Tbr. 50. OT iznosi 975 eura, odnosno u skladu s Tbr. 42. OT uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 1.218,75 eura.

29. Kada se ukupan zajednički trošak tužiteljica nakon spajanja postupka u iznosu od 1.218,75 eura podijeli na dva tužitelja, to svaki tužitelj ima pravo na trošak nakon spajanja postupka u iznosu od 609,37 eura. Kada se I-II tužiteljici zbroje parnični troškovi na koje imaju pravo prije spajanja i troškovi nakon spajanja postupka, oni ukupno iznose 796,87 eura za svakog navedenog, te je slijedom navedenoga odlučeno kao u izreci presude.

30. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na iznos tužiteljicama dosuđenih parničnih troškova određena je prema odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a prema kojoj parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, a visina zateznih kamata određena je prema čl. 29. st. 2. ZOO-a.

31. Iz svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 28. ožujka 2025.

Suda c

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. I-II tužiteljice

2. pun. tuženika