Poslovni broj P-1463/24-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Ulica Plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Maji Nevešćanin, u pravnoj stvari tužitelja ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Duji Žagaru, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika H -ABDUCO d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 13667298928, zastupan po zastupan po punomoćniku Ivi Vukoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 05. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, po objavi presude dana 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Proglašava se nedopuštenom ovrha ovrhovoditelja H-ABDUCO d.o.o., Radnička cesta 41, Zagreb, OIB: 13667298928, protiv ovršenika ĆE, Innere Wiener tr. 19, 80333 München, Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], određena rješenjem o ovrsi od 11. siječnja 2024. godine, u predmetu Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Ovr-1267/2023, i to u dijelu kojim je određena ovrha na 1/2 dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], u naravi zgrada, ukupne površine 229 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja je neodvojivo povezana sa slijedećim posebnim dijelom: 15. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-15), opisan kao trosoban stan na petom katu, ukupne površine 70,73 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje s nusprostorijama, blagovaonice, izbe, predsoblja, hodnika, lođe i terase, i drvarnice, zgrade u [adresa], Ive [adresa].

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da Zaključkom ovog suda u predmetu pod poslovnim brojem Ovr- 1267/2023 od 06. lipnja 2024., tužiteljica upućena na pokretanje parnice protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

1.1. Nadalje da je HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. Zagreb, Ulica Jurja Barakovića 4, OIB:14036333877, je sa Poljoprivrednim gospodarstvom „Iva“ sa sjedištem u [adresa], MBO: 90310896, kao korisnikom kredita, i OE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao jamcem-platcem i založnim dužnikom, te TE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao založnim dužnikom, zaključila Ugovor o kreditu broj: 231-229/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, solemniziran po javnoj bilježnici Dariji Grigillo Ramljak iz [adresa] dana 02. studenog 2005. godine pod poslovnim brojem OU-628/05-1. Da je radi osiguranja tražbine iz navedenog Ugovora o kreditu uknjiženo založno pravo u korist HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. na nekretnini, čija je suvlasnica u 1/2 dijela ovdje tužiteljica, oznake k. č. br. [katastarska čestica], u naravi zgrada, ukupne površine 229 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja je neodvojivo povezana sa slijedećim posebnim dijelom: 15. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-15), opisan kao trosoban stan na petom katu, ukupne površine 70,73 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje s nusprostorijama, blagovaonice, izbe, predsoblja, hodnika, lođe i terase, i drvarnice, zgrade u [adresa], Ive [adresa].

1.2. Nadalje tužitelj u tužbi navodi da je temeljem Ugovora o ustupu tražbine između HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. kao cedenta i H-ABDUCO d.o.o. kao cesionara, od dana 01. travnja 2015. godine pod poslovnim brojem OV-1014/2015, uknjiženo ustupanje založnog prava na predmetnoj nekretnini za korist ovdje tuženika, i to pod poslovnim brojem Z-11537/2015.

1.3. Tužitelj da podnosi tužbu protiv rješenja o ovrsi iz razloga navedenih u članku 50. stavku 1. točka 7. i 11. Ovršnog zakona, jer ovrhovoditelj a ovdje tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu temeljem predmetnih ovršnih isprava odnosno nije ovlašten na temelju istih tražiti ovrhu protiv tužiteljice, te zato jer je nastupila zastara tražbina iz ovršnih isprava.

1.4 Tuženik da je podnio prijedlog za ovrhu na nekretnini u vlasništvu tužiteljice temeljem spomenutog Ugovora o kreditu broj: 231-229/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, a koji ugovor je postao ovršan dana 29. studenog 2010. godine, a sud da je odredio predloženu ovrhu rješenjem o ovrsi, pod poslovnim brojem Ovr-1267/2023, od 11. siječnja 2024. godine. Sukladno članku 233. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima, sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare, a da spomenuta ovršna isprava ima snagu javnobilježničkog akta, stoga tražbine iz iste zastarijevaju u roku od deset godina.

1.5. Tuženik da je dana 11. lipnja 2021. godine podnio prijedlog za ovrhu temeljem ovršne isprave koja je postala ovršna, kao što je već navedeno, dana 29. studenog 2010. godine, pa s obzirom da je na protek desetogodišnjeg roka od dana ovršnosti navedenog javnobilježničkog akta do dana podnošenja tuženikovog prijedloga za ovrhu, nastupila je zastara tražbina utvrđenih predmetnom ovršnom ispravom, stoga tuženik nije ovlašten temeljem iste zahtijevati prisilnu naplatu.

1.6. Tužiteljica da podnosi tužbu protiv rješenja o ovrsi i iz žalbenih razloga navedenih u članku 50. stavku 1. točka 7. Ovršnog zakona, prema kojem protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju predmetnih ovršnih isprava, odnosno nije ovlašten na temelju istih tražiti ovrhu protiv ovršenika. Navodi da je ovršna isprava u ovom postupku glasi na TE, a ne na ĆE, stoga tuženik nije ovlašten na temelju njih tražiti ovrhu protiv tužiteljice. Sukladno članku 32. stavku 2. Ovršnog zakona, ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik sud može odrediti ako se javnim ili ovjerovljenim privatnim ispravama dokaže da je tražbina na tu osobu prenesena ili da je na nju na drugi način prešla, a koje isprave tuženik nije dostavio tijekom ovršnog postupka, a isto tako da je uvidom u dostavljeni izvadak iz poslovnih knjiga tuženika od dana 09. lipnja 2021. godine razvidno da cjelokupni iznos dugovanja glasi na Poljoprivredno gospodarstvo "IVA", vl. OE, [adresa], koje je prestalo s radom 01. siječnja 2009. godine, a da ovdje tužiteljica nije naznačena kao dužnik.

1.6. Nadalje navodi da iz dostavljenog Ugovora o kreditu se može utvrditi da je isti sklopljen s HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d. kao davateljem kredita, dok je TE iste potpisao u svojstvu založnog dužnika, iz čega slijedi da ovdje tuženik H- ABDUCO d.o.o. nije bio vjerovnik po navedenim Ugovorima. Prema članku 32. stavku 1. Ovršnog zakona, ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla.

1.7. Tužiteljica ističe da je TE sklopio navedene Ugovore o kreditu s HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d., a da tuženik nije uz prijedlog za ovrhu dostavio javnu ili ovjerovljenu privatnu ispravu kojom bi dokazao da su predmetne tražbine prenesene na istog, već samo neovjerene preslike Ugovora o ustupu tražbine od 22. svibnja 2014. godine, pa da tuženi nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju predmetnih isprava, a uvidom u spomenuti Ugovor o ustupu tražbine razvidno je da je, prilikom solemnizacije istoga, javni bilježnik utvrdio da mu nisu predočeni izvornici dokumentacije navedene u Ugovoru, a koje u ovom postupku predstavljaju ovršne isprave, kao i da je sve sudionike upozorio na posljedice koje bi uslijed njihova nepostojanja mogle nastupiti za sudionike.

1.8. S obzirom na navedeno, tužiteljica iz te osnove smatra da takav akt pati od bitnih nedostataka te ne može predstavljati ispravu kojom bi tuženik dokazao da su na istog prenesene predmetne tražbine, pa s time nije niti ovlašten zahtijevati prisilnu naplatu temeljem navedenih Ugovora o kreditu, pa tužiteljica osporava da bi tuženik uopće raspolagao ovršnom ispravom jer sva dokumentacija koja je dostavljena uz prijedlog za ovrhu, u naravi predstavlja kopiju kopije koje pritom nisu ovjerene sukladno Zakonu o javnom bilježništvu pa iste nisu niti podobne za provođenje ovršnog postupka.

1.9. S obzirom da je Ugovor o ustupu dostavljen u neovjerenoj kopiji, da iz istog proizlazi da u trenutku njegovog sklapanja tuženiku nisu dostavljene ovršne isprave, te da tuženik u svojim poslovnim knjigama nema evidentiran dug prema tužiteljici, ista drži da je predmetni Ugovor o ustupu tražbine pravno nevaljan, pa samim time tuženik nije niti ovlašten za vođenje predmetnog ovršnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima.

2.1. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja tužitelja navodi da iz odredbe čl. 339. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima proizlazi da je isti neosnovan, te da je istovjetan stav zauzeo i ustavni sud u odluci posl. br. U-III/4388/2018 od dana 24. veljače 2021. godine, pa da sukladno gore citiranim odredbama Zakona o vlasništvu te citiranoj odluci ustavnog suda, unatoč proteku roka od 10 godina od iskazivanja klauzule ovršnosti na Ugovor o kreditu, nema mjesta primjeni prigovora zastare budući je potraživanje ovrhovoditelja osigurano zalogom upisanim u zemljišnim knjigama.

2.3. Tuženik nadalje navodi kako je pravni prednik tuženika – Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. protiv pravnog prednika tužiteljice radi prisilnog namirenja svoje dospjele, a nepodmirene tražbine pred ovim sudom pokrenula ovršni postupak koji je vođen pod posl. br. Ovr-351/13 (ranije Ovr-439/11), a koji postupak je po smrti ovršenika, prekinut. Odredbama Zakona o obveznim odnosima propisano je da se tijek zastare prekida svakom radnjom vjerovnika radi namirenja njegove tražbine te da u navedenom slučaju zastara počinje iznova teći, dakle pokretanjem citiranog ovršnog postupka Ovr- 351/13 koji je prekinut uslijed smrti ovršenika TE.

2.4. Nadalje, da iz svega navedenog i to iz izričitih zakonskih odredbi proizlazi da ne zastarijevaju tražbine osigurane založnim pravom upisanim u zemljišnim knjigama. Nadalje, sukladno sudskoj praksi Ustavnog suda koji je potvrdio stav da ovrhovoditelj unatoč proteku 10-to godišnjeg roka od nastupanja ovršnosti ovršne isprave, ima pravo naplatiti i zatezne kamate u cijelosti jer je njegova tražbina osigurana zalogom upisanim u zemljišne knjige, a zatim i primjenjujući zakonske odredbe o prekidu tijeka zastare - da je desetogodišnji tijek zastare prekinut radnjama ovrhovoditeljevog pravnog prednika kojima je pravni prednik ovrhovoditelja pokušavao naplatiti tražbinu, a zatim i radnjama ovrhovoditelja, te je ponovno počeo teći, jasno proizlazi da do pokretanja ovršnog postupka koji je pokrenuo ovrhovoditelj isti rok nije protekao.

2.5. U odnosu na prigovor tužiteljice kojima ističe da tuženik nije ovlašten pokrenuti ovršni postupak protiv nje budući da ona nije bila sudionik pravnog posla kojim je od strane pravnog prednika tužiteljice zasnovano dobrovoljno založno pravo na nekretnini

– predmetu ovršnog postupka koji tužiteljica osporava, tuženik ističe da sukladno odredbi čl. 297. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tuženik je nesporno ovlašten pokrenuti i voditi ovršni postupak na založenoj nekretnini, pa i onoj u vlasništvu tužiteljice, radi podmirenja svoje dospjele, a nenamirene tražbine.

2.6. Isto tako, da su neopravdani i neosnovani navodi tužiteljice da tuženik nije ovlašten pokrenuti ovršni postupak na nekretnini tužiteljice budući da tuženik nije bio sudionik Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, već je vjerovnik Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. te osporavanje Ugovora o ustupu tražbine i isticanjem da isti nije priložen u originalu već u preslici. Tuženik ističe da je odlučujući o žalbi ovršenice, ovdje tužiteljice, protiv rješenja o ovrsi u ovršnom postupku Ovr-1267/23, Županijski sud u Zadru, dana 31. svibnja 2024. godine, donio Rješenje posl. br. Gž Ovr-51/24-2 u kojem je naveo: da što se tiče navoda iz žalbe za istaknuti je da je čl. 83. OZ propisano da ako se promijeni osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo ili koje drugo pravo koje ga ovlašćuje da namiri određenu tražbinu njezinom prodajom, ovrhovoditelj ima pravo, na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kad je stekao to pravo i izvatka iz zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s prijašnjeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine. Slijedom navedenoga, za istaknuti je da iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je na predmetnoj nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] na temelju navedenih Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama uknjiženo za korist ovrhovoditelja založno pravo, dok iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica], i to 15. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-15) na temelju navedenog Ugovora o kreditu broj: 231- 229/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama uknjiženo za korist ovrhovoditelja založno pravo.

2.7. Nadalje tuženi ističe da je u spis priložen Ugovor o ustupu tražbine od 22. svibnja 2014., potvrđen po javnom bilježniku Mladenu Matošu pod posl.br. OV- 5981/14 dana 22. svibnja 2014., kao i Aneks navedenog Ugovora o ustupu tražbine od 1. travnja 2015., potvrđen po javnom bilježniku Mladenu Ježeku pod posl.br. OV- 1014/15 dana 14. travnja 2015., koji nisu priloženi u preslici već u originalu, te su sklopljeni između Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. i ovrhovoditelja, te iz kojih je razvidno da se novčana potraživanja iz predmetnih Ugovora o kreditu koja cedent Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. ima prema dužniku OE, temeljem čl. 80. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11), s danom stupanja tog ugovora na snagu prenose na cesionara, ovrhovoditelja, a da je županijski sud o navedenom već odlučivao uslijed čega se ističe prigovor presuđene stvari.

2.8. Nadalje da su neosnovani navodi tužiteljice da tuženik u svojim knjigama nema evidentiran dug prema tužiteljici, dug je evidentiran prema glavnom dužniku, a nekretnina u vlasništvu tužiteljice je dana u zalog iz kojeg se tuženik ima pravo namiriti.

2.9. Isto tako da je predmetna tužba podignuta isključivo radi pokušaja odugovlačenja ovršnog postupka koji se pred Naslovnim sudom vodi pod posl. br. Ovr-1267/23 (ranije: Ovr-380/21), te da se osporavaju svi navodi iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te predlaže da sud nakon provedenog postupka tužbeni zahtjev odbije te obveže tužiteljicu na naknadu svih parničnih troškova tuženiku

3. Tijekom postupka sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u dokumentaciju priloženu u spisu: izvadak iz poslovnih knjiga tuženika na dana 9. lipnja 2021. (l.s. 7), prijedlog za ovrhu posl. br. Ovr-1267/2023 (l.s. 8-12), rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovr-1267/2023 od 11. siječnja 2024. (l.s. 14), zk. izvadak za čest.br. 3348/3 k. o. [katastarska općina] 8 (l.s. 15-17), izvadak iz obrtnog registra (l.s. 18), zaključak ovog suda poslovnog broja (l.s19-20), Ugovor o kreditu broj 231-229/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama (l.s. 23-41), Ugovor o ustupu tražbine (l.s. 42-50), sudska odluka (l.s. 62-66), pribavio spis ovog suda posl. br. Ovr- 1267/23.

4. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužiteljice jer je isti nije od bitnog značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja da se proglasi neopuštenom ovrha koja se vodi pred Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem Ovr-1267/2023, i to protiv ovršenika, ovdje tužiteljice ĆE, određena rješenjem o ovrsi od 11. siječnja 2024. godine, i to u dijelu kojim je određena ovrha na 1/2 dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], u naravi zgrada, ukupne površine 229 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja je neodvojivo povezana sa slijedećim posebnim dijelom: 15. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-15), opisan kao trosoban stan na petom katu, ukupne površine 70,73 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje s nusprostorijama, blagovaonice, izbe, predsoblja, hodnika, lođe i terase, i drvarnice, zgrade u [adresa], Ive [adresa].

7. Prema odredbi čl. 55. st. 3. OZ tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen, ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu i na činjenicama i predloženim dokazima koje je naveo u žalbi. Naime, tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom prema odredbi čl. 55. OZ propisana je kao način pravne zaštite isključivo u kontekstu podnesenog pravnog lijeka

– žalbe protiv rješenja o ovrsi, i to samo u situaciji kada sud u ovršnom postupku odluči da ovršenika upućuje u parnicu radi odluke o osnovanosti žalbenih navoda kada nisu ispunjene zakonske pretpostavke da o tome odluči ovršni sud.

7.1. Kraj takvog stanja stvari, tužitelj je u ovoj parnici svoj zahtjev mogao postaviti samo u skladu s razlozima nedopuštenosti ovrhe zbog kojih je došlo do upućivanja na parnicu, konkretno i to Zaključkom od 06. lipnja 2024. g. (l.s. 19) i to temeljem čl. 50. st. 1 točka 7. ( ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika) i točke 11. Ovršnog Zakona (ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom).

8. Među strankama nije sporno :

- da je pravni prednik tuženog, Hypo Alpe Adria Bank d.d. sa Poljoprivrednim gospodarstvom „Iva“ sa sjedištem u [adresa], MBO: 90310896, kao korisnikom kredita, i OE, kao jamcem-platcem i založnim dužnikom, te TE, kao založnim dužnikom, zaključila Ugovor o kreditu broj: 231-229/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, solemniziran po javnoj bilježnici Dariji Grigillo Ramljak iz Zadra dana 02. studenog 2005. godine pod poslovnim brojem OU-628/05-1,

-da je radi osiguranja tražbine iz navedenog Ugovora o kreditu uknjiženo založno pravo u korist Hypo Alpe Adria Bank d.d. na nekretnini, čija je sada suvlasnica u 1/2 dijela ovdje tužiteljica, (a ranije upisani založni dužnik TE, pravni prednik tužiteljice) na č.br. 3348/3, u naravi zgrada, ukupne površine 229 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], etaža E-15, opisan kao trosoban stan na petom katu, ukupne površine 70,73 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje s nusprostorijama, blagovaonice, izbe, predsoblja, hodnika, lođe i terase, i drvarnice, zgrade u [adresa], Ive [adresa].

- da je Ugovor o kreditu broj: 231-229/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od dana 28.10.2005. godine, solemniziran od strane javnog bilježnika Darija Grigillo Ramljak iz [adresa], dana 02.05.2005. godine, pod brojem OU-628/05-1, postao ovršan dana 29.06.2010. godine kada je na njega javni bilježnik Darija Grigillo Ramljak iz [adresa] stavio klauzulu ovršnosti, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja,

- da je temeljem Ugovora o ustupu tražbine između HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. kao cedenta i H-ABDUCO d.o.o. kao cesionara, od dana 01. travnja 2015. godine pod poslovnim brojem OV-1014/2015, uknjiženo ustupanje založnog prava na predmetnoj nekretnini za korist ovdje tuženika, i to pod poslovnim brojem Z-11537/2015

- da iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 15-17) proizlazi da je na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica], i to 15. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-15) na temelju navedenog Ugovora o kreditu broj: 231-229/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama uknjiženo za korist ovrhovoditelja (ovdje tuženog) založno pravo,

- da je na predmetnoj nekretnini upisana zabilježba ovrhe temeljem Rješenja o ovrsi ovog suda dana 07. ožujka 2011. godine pod posl. brojem Ovrv-439/11 (pod brojem Z-25347/19) i to ranije protiv ovršenika TE i da je upisana zabilježba ovrhe temeljem Rješenja o ovrsi ovog suda dana 11. siječnja 2024 godine pod posl. brojem Ovrv-1267/2023 (pod brojem Z-1318/24) temeljem koje je proizašao ovaj parnični postupak.

9.Odredbom čl. 23. st. 5 OZ je propisano da je ovršna isprava i ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava, dok je čl. 80 propisano da se ovrha na nekretnini provodi zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

9.1. Člankom 83. OZ propisano da ako se promijeni osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo ili koje drugo pravo koje ga ovlašćuje da namiri određenu tražbinu njezinom prodajom, ovrhovoditelj ima pravo, na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kad je stekao to pravo i izvatka iz zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s prijašnjeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine.

10.Iz utvrđenja Rješenja Županijskog suda posl. br. Gž ovr-51/2024 od 31. svibnja 2024. godine, (priklopljeni spis l.s. 184-189) a koji je odlučivao o žalbama ovršenika protiv Rješenja o ovrsi ovog suda pod posl. br. Ovr-1267/2023 proizlazi da je predmetna ovrha pokrenuta temeljem odredbe čl. 80. OZ, te da je ista određena na temelju ovršnih javnobilježničkih isprava, kao ovršnih isprava iz čl. 23. toč. 5. OZ, koje i sada egzistiraju.

11. Slijedom gore navedenog, ovrhovoditelj, a ovdje tuženi je na temelju zakonom propisane ovršne isprave - ovršnog javnobilježničkog akta i to Ugovora o kreditu broj:

231-229/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od dana 28.10.2005. godine, solemniziran od strane javnog bilježnika dana 02.05.2005. godine, pod brojem OU-628/05-1 (ovršan dana 29.11.2010. godine kada je na njega stavljena klauzulu ovršnosti) postao ovršna isprava koja ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, a tražbinu po tom Ugovoru je navedena banka Ugovorom o ustupu tražbine (priklopljeni spis l.s. 62-68) od dana 22. svibnja 2014. godine, solemniziran pod poslovnim brojem OV-5981/14, Aneksa istog od 01.04.2015 prenio na ovrhovoditelja H-ABDUCO d.o.o. kao cesionara, te je isti mogao i pokrenuo ovršni postupak posl. br. Ovrv- 1267/2024 radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja ovdje tuženog u ovršnom postupku posl. br. Ovrv- 1267/2024 radi namirenja i to između ostalog na nekretnini tužene, a ranije upisanog založnog dužnika TE, a radi naplate novčane tražbine (l.s. 90-91 priklopljenog spisa Ovr).

11.1. Stoga je u pravu tuženi kad navodi da tuženik u svojim knjigama nema evidentiran dug prema tužiteljici jer je dug evidentiran prema glavnom dužniku, ali nekretnina koja je sada u suvlasništvu tužiteljice je dana u zalog (ranije založni dužnik TE a pravni prednik tužiteljice) iz koje se ovdje tuženik (ovrhovoditelj) ima pravo namiriti.

12. Odredbom čl. 297. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano: proizlazi da založno pravo je ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnoga vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti, dok je čl. 339. ZV-a propisano da založni vjerovnik ima pravo zahtijevati od vlasnika zaloga da prizna i trpi njegovo založno pravo kao teret na založenoj stvari, te da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava na njoj, a osobito namirenje dospjele tražbine založnoga vjerovnika iz vrijednosti zaloga, te da propušta činiti na zalogu ono što je zbog ovlaštenikova prava dužan propuštati; isto ima pravo zahtijevati i od svake druge osobe koja svojim činima niječe njegovo založno pravo ili ga bespravno onemogućuje ili uznemirava u izvršavanju toga prava, da pravo iz stavka 1. ovoga članka ima svaki pojedini od više ovlaštenika istoga založnoga prava, te da pravo iz stavka 1. ovoga članka ne zastarijeva.

13. U odnosu na istaknuti prigovor da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom za istaknuti je da je isti prigovor neosnovan jer iz svega navedenog i to iz izričitih zakonskih odredbi proizlazi da ne zastarijevaju tražbine osigurane založnim pravom upisanim u zemljišnim knjigama, što je ovdje konkretan slučaj. A isto tako i unatoč proteku 10-to godišnjeg roka od nastupanja ovršnosti ovršne isprave imaju se pravo naplatiti i zatezne kamate u cijelosti, jer je tražbina osigurana zalogom upisanim u zemljišnim knjigama.

14. Na temelju provedenog postupka, ovaj sud drži da tužitelj nije uspio dokazati navode iz svoje tužbe, slijedom čega je sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja da se ovrha proglasi nedopuštenom, kako je odlučeno u izreci.

15. Odluka o trošku je izostala budući da tuženi koji je uspio u parnici je nije popisao do zaključenja glavne rasprave.

Zadar, 28. ožujka 2025.

Sutkinja

Maja Nevešćanin

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika, pisano u tri primjerka za sud i protivnu stranku.

DNA:

1.Tužitelju po pun.

2.Tuženi po pun.