REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-8217/2020-65

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari I. tužitelja CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužitelja TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tužitelja MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Željko Petrišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500463912, kojeg zastupa punomoćnica AŽ, diplomirana pravnica, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. veljače 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja KŽ, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika AŽ, **.**.2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev III. tužitelja MŽ koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku HRVATSKE AUTOCESTE D.O.O. da isplati tužitelju MŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 451,82 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022.g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023.g. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023.g. pa sve do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na iznose od

50,45 EUR od 16.2.2016.,

46,24 EUR od 16.9.2016.,

48,34 EUR od 16.1.2017.,

47,24 EUR do 16.11.2018.,

49,39 EUR od 16.12.2018.,

51,74 EUR od 16. 1.2019.,

54,97 EUR od 16. 7.2019.,

49,97 EUR od 16.9.2019.,

53,48 EUR od 16.9.2020.,

kao i nadoknaditi parnične troškove s pripadajućim zateznim kamatama po istoj stopi, od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

r i j e š i o  j e

I/ Utvrđuje se da je povučena tužba I. tužitelja CŽ i II. tužitelja TŽ.

II/ Nalaže se tužiteljima solidarno naknaditi tuženiku na ime parničnog troška 20,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su zaposleni kod tuženika na radnom mjestu blagajnik naplate cestarine i rade u smjenama u svim danima tjedna. U razdoblju od 2015. do 2020. tuženik im ne obračunava i isplaćuje naknadu plaće za dane blagdana i neradne dane koju isplaćuje ostalim zaposlenicima. Stoga su tužitelji u neravnopravnom položaju s ostalim radnicima koji ne rade na praznik, ali im se taj dan uračunava u mjesečni fond sati. Podneskom od 26.3.2025. I. tužitelj CŽ i II. tužitelj TŽ su povukli tužbe pa je doneseno rješenje pod točkom I. izreke rješenja. Tužbenim zahtjevom specificiranim u podnesku od 28.8.2024. III. tužitelj MŽ potražuje iznose navedene u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te navodi da se plaća nadoknađuje samo za dane koje je radnik trebao raditi. Tako se, osim za blagdane, naknada plaća isplaćuje radniku za vrijeme bolovanja, plaćenog dopusta, kada poslodavac radnika uputi na liječnički pregled i iz drugih sličnih razloga. Međutim, nesmjenski radnik će naknadu plaće u tim situacijama primiti samo ako se iste dogode u njegove radne dane (od ponedjeljka do petka), a ne i za dane tjednog odmora (subota i nedjelja). S druge strane, smjenski radnik koji je prema rasporedu rada trebao raditi npr. u subotu i nedjelju, a tjedni odmor koristi npr. u ponedjeljak i utorak, dobit će u opisanoj situaciji naknadu plaće za subotu i nedjelju, ali ne za ponedjeljak i utorak jer su to njegovi dani tjednog odmora. Pravo na nadoknadu potraživanja koje niti nije moglo nastati, nije ni životno ni pravno logično. Dakle, ako radnik nije mogao ostvariti pravo na plaću na neradni dan, jasno je da ne može ostvariti niti pravo na nadoknadu plaće za taj dan. Takvo pravo ne proizlazi niti iz relevantnih propisa, uključujući Kolektivni ugovor na koji se tužitelj poziva. Ističe i prigovor zastare. Predlaže u cijelosti odbiti tužbene zahtjeve.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, proveo je financijsko vještačenje i dopunsko vještačenje po vještakinji Petri Blašković te je pročitao iskaze svjedoka ŠŽ, UŽ i RŽ iz istovrsnih predmeta.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev III. tužitelja neosnovan.

5. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev III. tužitelja za isplatu naknade plaće za dane blagdana i neradnih dana, u kojima tužitelj kao smjenski radnik zaposlen kod tuženika prema rasporedu radnog vremena nije radio u periodu od 2015. do 2020., sve na temelju čl. 73. st. 1. Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste iz 2014. ("Narodne novine" broj 85/14 – dalje: KU/14) i čl. 74. Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste održavanje i naplate cestarina d.o.o. ("Narodne novine" broj 22/18 – dalje: KU/18) i to radi toga što radnici koji rade u prvoj smjeni od ponedjeljka do petka primaju naknadu plaće kao da su radili na dane blagdana iako nisu radili, pa stoga III. tužitelj smatra da je tuženik radnike u smjenskom radu stavio u neravnopravan položaj u odnosu na radnike koji rade samo u prvoj smjeni.

6. Iz navoda stranaka i isprava u spisu među strankama nije sporno da je III. tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu blagajnik naplate cestarine te da je njegov rad organiziran u smjenama.

7. Sporno je pitanje pripada li III. tužitelju pravo na isplatu razlike plaće za praznike i neradne dane prema Zakonu o radu, Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj i Kolektivnom ugovoru, a koje dane tužitelj nije radio prema rasporedu radnog vremena.

8. Nije osnovan prigovor zastare kojeg je istaknuo tuženik jer nije prošao petogodišnji zastarni rok od dospijeća najstarijeg potraživanja do utuženja.

9. Odredbom čl. 95. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17 – dalje: ZR) propisano je da za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Prema odredbi čl. 1. i čl. 3. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11) taksativno su propisani blagdani i neradni dani, a čl. 5. istog Zakona propisano je da zaposleni za te dane imaju pravo na naknadu plaće.

10. Odredbom čl. 73. st. 1. KU/14 bilo je propisano da radnik ima pravo na naknadu plaće u vrijeme blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom, time da je ista odredba sadržana i u čl. 74. KU/18.

11. Iz isprava u spisu i nalaza i mišljenja financijskog vještaka Petre Blašković razvidno je da III. tužitelj na utužene blagdane nije imao obvezu raditi, već je koristio tjedni odmor, a koji se u evidenciji radnih sati označava kao „slobodan iz smjene“.

12. Prema tome, budući da III. tužitelj prema unaprijed određenom rasporedu rada na utužene blagdane nije imao obvezu raditi, već je koristio tjedni odmor, u smislu primjene čl. 95. st .1. ZR i čl. 5. Zakona o blagdanima, kao i citiranim odredbama KU/14 i KU/18, isti nema pravo na naknadu plaće, jer te dane nije niti imao obvezu raditi.

13. Neosnovano tužitelj smatra da mu prema odredbama kolektivnih ugovora pripada pravo na utuženu naknadu plaće, jer prema odredbama kolektivnih ugovora radnik ima pravo na naknadu plaće kao da je radio samo u slučajevima taksativno navedenih u toj odredbi. Pri tome riječi „kao da je radio“ podrazumijevaju da se zaista i radi o danima kada je radnik trebao raditi, ali nije radio jer se radilo o blagdanu odnosno neradnom danu.

14. Jednako tako, neosnovano se tužitelj poziva na KU iz 2011., te Dodatak tom Kolektivnom ugovoru iz 2012., a gdje se tvrdi da je sporna odredba Kolektivnog ugovora ranije bila drugačija. Naime, prema ranije važećoj odredbi „radnik ima pravo na naknadu plaće kao da je radio isključivo u sljedećim slučajevima: plaćenog dopusta, blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom, ako je radnik u te dane prema rasporedu rada bio dužan raditi“. Činjenica da je u kasnijim kolektivnim ugovorima došlo do ispuštanja riječi „ako je radnik u te dane po rasporedu rada bio dužan raditi“ ništa ne mijenja na stvari, jer je pravo na naknadu plaće za dane blagdana svih radnika tuženika, smjenskih radnika i radnika koji ne rade u smjenama, vezano isključivo uz obvezu rada prema rasporedu rada. Radnik koji ne radi u smjenama ne ostvaruje naknadu plaće za dane koji su prema njegovom rasporedu dani tjednog odmora, a jednako tako niti smjenski radnik ne ostvaruje naknadu plaće za dane tjednog odmora prema svom rasporedu koji je unaprijed određen i usklađen s relevantnim odredbama ZR i KU.

15. Neosnovane su i tvrdnje tužitelja vezane uz fond sati. Fond sati tužitelja koji radi od ponedjeljka do petka temelji se na 40-satnom radnom tjednu iz čl. 61. ZR, te upravo taj tjedni fond sati predstavlja temelj za obračun plaće i naknade plaće svim radnicima. U fond sati ulaze svi odrađeni sati, ali i sati na koje bi radnik po rasporedu rada radio, ali iz opravdanih razloga nije radio. Neradni dani, odnosno dani koje radnik koristi kao dnevni ili tjedni odmor, nisu dani koje je radnik trebao raditi i zbog toga niti ne ulaze u fond sati.

Naime, razlika u broju određenih sati koji ulaze u fond sati tužitelja kao smjenskog radnika i radnika koji ne radi u smjenama nije u uzročnoj vezi s neodrađenim, u konkretnom slučaju utuženim blagdanima, već je u vezi s satima koje je smjenski radnik odradio na blagdane. Temeljem te činjenice da rade na blagdan tužitelj je ostvario dodatna materijalna prava u vidu dodatka za rad na blagdan.

16. Isto pravno shvaćanje je izraženo presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-54/2024 od 10.12.2024. u kojoj odgovor na revizijsko pitanje glasi:

"Za isplatu naknade plaće za rad blagdanom preduvjet je da je radnik po svom radnom rasporedu na taj dan bio dužan raditi (u kojem slučaju bi da je radio ostvario plaću), jer prema unaprijed određenom mjesečnom rasporedu rada tužitelj na utužene blagdane nije imao obvezu rada, već je te dane koristio kao tjedni odmor."

17. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev III. tužitelja je u cijelosti odbijen kao neosnovan.

18. Ostali navodi stranaka i provedeni dokazi kao suvišni za odluku nisu cijenjeni.

19. Sukladno odredbi čl. 154. st. 1., čl. 158. st. 1. i čl. 155. ZPP tužitelji koji su izgubili parnicu, odbijeni su i sa zahtjevom za naknadom parničnih troškova te su dužni tuženiku naknaditi trošak za pristup vještaka na ročište od 20,00 eura.

20. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelji su oslobođeni obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 28. ožujka 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljima po punomoćniku

2. tuženiku