REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

P-548/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja ORTIS COMMERCE d.o.o. u stečaju [adresa], OIB: 27408374267, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Fanuko, odvjetnik u Rijeci, Agatićeva 4/I, protiv tuženika ON iz [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 28. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku ON, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ORTIS COMMERCE d.o.o. u stečaju, OIB: 27408374267, isplati iznos od 48.214,77 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 7.770,91 eura teku od 11. ožujka 2009. do isplate, a koje teku od 11. ožujka 2009. do 30. lipnja 2011. po kamatnoj stopi od 17%, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi od 15%, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po kamatnoj stopi od 10,14%, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po kamatnoj stopi od 10,05%, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po kamatnoj stopi od 9,88%, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po kamatnoj stopi od 9,68%, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po kamatnoj stopi od 9,41%, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po kamatnoj stopi od 9,09%, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po kamatnoj stopi od 8,82%, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po kamatnoj stopi od 8,54%, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po kamatnoj stopi od 8,30%, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po kamatnoj stopi od 8,11%, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po kamatnoj stopi od 7,89%, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po kamatnoj stopi od 7,75%, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po kamatnoj stopi od 7,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po kamatnoj stopi od 7,49%, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi od 7,31%, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po kamatnoj stopi od 10,50%, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi od 12,00%, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po kamatnoj stopi od 12,50%, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po kamatnoj stopi od 12,25%, a u slučaju promjene do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 (osam) postotnih poena, a na iznos od 40.443,86 eura od 16. prosinca 2008. do isplate, a koje teku od 11. ožujka 2009. do 30. lipnja 2011. po kamatnoj stopi od 17%, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi od 15%, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po kamatnoj stopi od 10,14%, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po kamatnoj stopi od 10,05%, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po kamatnoj stopi od 9,88%, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po kamatnoj stopi od 9,68%, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po kamatnoj stopi od 9,41%, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po kamatnoj stopi od 9,09%, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po kamatnoj stopi od 8,82%, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po kamatnoj stopi od 8,54%, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po kamatnoj stopi od 8,30%, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po kamatnoj stopi od 8,11%, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po kamatnoj stopi od 7,89%, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po kamatnoj stopi od 7,75%, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po kamatnoj stopi od 7,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po kamatnoj stopi od 7,49%, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi od 7,31%, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po kamatnoj stopi od 10,50%, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi od 12,00%, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po kamatnoj stopi od 12,50%, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po kamatnoj stopi od 12,25%, a u slučaju promjene do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 (osam) postotnih poena.

2. Nalaže se tuženiku ON, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ORTIS COMMERCE d.o.o. u stečaju, OIB: 27408374267, isplati obroke mjesečne najamnine u iznosu od 1.578,61 eura svaki, uvećano za PDV, s datumom dospijeća pojedinog obroka najamnine svakog prvog u mjesecu i to počevši od 1. prosinca 2010. pa nadalje, sve do povratka strojeva u skladište tužitelja, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. prosinca 2010. do 30. lipnja 2011. po kamatnoj stopi od 17%, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi od 15%, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po kamatnoj stopi od 10,14%, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po kamatnoj stopi od 10,05%, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po kamatnoj stopi od 9,88%, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po kamatnoj stopi od 9,68%, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po kamatnoj stopi od 9,41%, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po kamatnoj stopi od 9,09%, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po kamatnoj stopi od 8,82%, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po kamatnoj stopi od 8,54%, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po kamatnoj stopi od 8,30%, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po kamatnoj stopi od 8,11%, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po kamatnoj stopi od 7,89%, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po kamatnoj stopi od 7,75%, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po kamatnoj stopi od 7,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po kamatnoj stopi od 7,49%, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi od 7,31%, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po kamatnoj stopi od 10,50%, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi od 12,00%, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po kamatnoj stopi od 12,50%, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po kamatnoj stopi od 12,25%, a u slučaju promjene do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 (osam) postotnih poena.“

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 5.077,22 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi podnesenoj Općinskom sudu u Rijeci naveo kako je s tuženikom u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o najmu broj 72612007, koji je dana 12. srpnja 2007. ovjeren kod Javnog bilježnika Velibora Panjkovića u Rijeci pod brojem ovjere OV-26731/2007. Tuženik je navedeni Ugovor potpisao u svojstvu jamca platca. Ukazao je na odredbu čl. 5. Ugovora kojim je određena najamnina u iznosu od 11.894,00 kn mjesečno, a plaćanje najamnine u 38 mjesečnih uzastopnih obroka, od kojih prvi dospijeva na naplatu 1. studenoga 2007. Istom odredbom je određeno da najmodavac može učiniti dospjelim čitav iznos najma ako najmoprimac zakasni s otplatom dva uzastopna obroka najma. Na dan 8. lipnja 2009. dug najmoprimca prema navedenom Ugovoru iznosio je 58.549,89 kn, a posljednja uplata je izvršena dana 10. ožujka 2009. Kako tuženik nije platio rate najma za studeni i prosinac 2008., temeljem čl. 5. Ugovora o najmu na naplatu je dospio čitav iznos najamnine. Zato je tužitelj predložio donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti plaćanje iznosa od 363.274,17 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi od 1,25 % mjesečno i dodatnih 1,75 % mjesečno za štetu koju vjerovnik trpi zbog zakašnjenja, a koja kamata i šteta teku na iznos od 58.549,89 kn od 11. ožujka 2009. pa do isplate i na iznos od 304.724,28 kn od 16.prosinca 2008. pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik nije osporio postojanje Ugovora o najmu s tužiteljem. Naveo je da je do 10. ožujka 2009. plaćao ugovorene rate najamnine. Nakon što je utvrdio da više neće biti u mogućnosti plaćati ugovorenu najamninu, obratio se na adresu tužitelja s molbom da tužitelju vrati strojeve, kao i da tužitelj obračuna dospjeli dug, međutim, odgovor od tužitelja nije dobio. Posebno je ukazao na neutemeljenost ove tužbe jer je spreman vratiti strojeve i podmiriti troškove, a s obzirom na to da nema mogućnosti daljnjeg plaćanja najma.

3. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1937/2009 od 2. studenoga 2010. utvrđeno je da s danom 2. studenoga 2010. nastupilo mirovanje postupka, a tužitelj je predložio nastavak postupka podneskom od 4. veljače 2011.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je predlagao donošenje presude zbog ogluhe jer tuženik nije osporio tužbu, a odgovor na tužbu je podnijela pravna osoba, trgovačko društvo BAČIĆ d.o.o. Osporavao je navode prema kojima je tužitelj odbio primiti iznajmljene strojeve. Suprotno tome, kada je najmoprimac prestao plaćati najamninu, tužitelj ga je pozivao na plaćanje i povrat strojeva na što se najmoprimac oglušio. Isticao je (u podnesku od 31. srpnja 2012.) da tuženik nije uputio dopis tužitelju radi raskida Ugovora, niti je to mogao s obzirom na to da tuženik nije plaćao najam i nije vratio strojeve. Osporavao je tuženikov iskaz pred sudom (s ročišta održanog 21. lipnja 2012.). Tuženik je mogao dovesti strojeve u skladište tužitelja na adresi [adresa] gdje bi ih tuženik preuzeo, međutim, to nije učinio.

5. Podneskom od 16. studenoga 2012. tužitelj je proširio tužbeni zahtjev na način da je, pored već postavljenog zahtjeva, zatražio i da se naloži tuženiku isplata obroka mjesečne najamnine u iznosu od po 11.894,00 kn, uvećano za PDV, s datumom dospijeća pojedinog obroka najamnine svakog prvog u mjesecu i to počevši od 1. prosinca 2010. pa nadalje, sve do povratka strojeva na skladište tužitelja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 1,25 % mjesečno i dodatnih 1,75 % mjesečno za štetu koju tužitelj trpi zbog zakašnjenja kao razliku do potpune naknade štete, počevši od dana dospijeća pojedinog obroka najamnine, do isplate, u roku 15 dana. Ukazivao je na činjenice prema kojima tuženik cijelo vrijeme koristi tužiteljeve strojeve, ne vraća ih i za njih ne plaća najam.

6. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1937/2009-22 od 21. veljače 2013. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari jer je nad tužiteljem otvoren stečajni postupak, dok je rješenjem istog suda od 29. travnja 2024. postupak nastavljen. Nakon nastavka postupka, Općinski sud u Rijeci se rješenjem poslovni broj P-868/2024-2 od 6. lipnja 2024. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je po pravomoćnosti navedenog rješenja spis ustupljen ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

7. Podneskom od 10. veljače 2025. tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22), izražavajući tužbeni zahtjev u eurima.

8. Sud je proveo dokaze uvidom u isprave u spisu. Tijekom postupka saslušan je prokurist tužitelja SN i tuženik.

9. Tužba u konkretnom slučaju nije dopuštena.

10. Predmet ovog spora je plaćanje najamnine ugovorene za najam stroja kojeg je tužitelj kao najmodavac iznajmio trgovačkom društvu BAČIĆ d.o.o. kao najmoprimcu prema Ugovoru o najmu broj 726/2007 od 11. srpnja 2007. Tuženik je također stranka predmetnog Ugovora koji ga je zaključio u svojstvu jamca platca pa odgovara za obveze glavnog dužnika – najmoprimca, sukladno odredbi čl. 111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO).

11. Među strankama je nesporno, a proizlazi i iz isprava u spisu, da su zaključile predmetni Ugovor o najmu (stranica 34 spisa). Stranke su Ugovor o najmu zaključile na rok od minimalno 40 mjeseci (čl. 3. Ugovora) s obvezom plaćanja mjesečne najamnine u visini od 11.894,00 kn, odnosno u protuvrijednosti minimalno 1.640,00 eura (čl. 4. Ugovora) s time da su strane ugovorile i rokove plaćanja (čl. 5. Ugovora). Odredbom čl. 8. Ugovora, najmoprimac, trgovačko društvo BAČIĆ d.o.o. kao i tuženik kao jamac platac izjavili su da se na temelju ovog Ugovora može provesti prisilno izvršenje i osiguranje svim sredstvima izvršenja i na svim predmetnima ovrhe u skladu sa zakonom te se može zasnovati založno pravo na cjelokupnoj njihovoj imovini tuženika i imovini društva, a radi naplate potraživanja iz čl. 4., 5. i 9. Ugovora tj. radi naplate mjesečne najamnine (čl. 4. i 5. Ugovora) te radi naplate zatezne kamate od 1,25 % mjesečno radi zakašnjenja i dodatnih 1,75% mjesečno za štetu koju najmodavac trpi zbog zakašnjenja kao razliku do potpune naknade (čl. 9. Ugovora). Isto su ugovorili i za produženi najam stroja, odnosno ugovoreni najam do dana povratka strojeva na skladište najmodavca (čl. 7. st. 1. i 2. Ugovora). Navedene tražbine su predmet ovog spora.

12. Uvidom u predmetni Ugovor o zakupu, utvrđeno je da je isti potvrđen od strane javnog bilježnika dana 12. srpnja 2007., pod brojem OV-26731/2007 te da ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta (stranica 40 spisa). Dakle, predmetni Ugovor o najmu potvrđen je od strane javnog bilježnika u smislu odredbe čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj 78/93, 29/94, 16/07; dalje: ZJB), a s obzirom na to da je taj Ugovor sastavljen u skladu s odredbom čl. 54. ZJB-a jer sadrži izjavu tuženika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilno izvršenje (čl. 8. Ugovora), on ima i snagu ovršne isprave. Ovdje se dodaje da su stranke i čl. 5. Ugovora izjavile suglasnost da javni bilježnik temeljem predmetnog Ugovora, na Ugovor stavi klauzulu ovršnosti. Dakle, iz sadržaja predmetnog Ugovora (posebno odredbe čl. 8. Ugovora) te iz činjenice da je taj Ugovor potvrđen (solemniziran) od strane javnog bilježnika (slijedom čega ima snagu javnobilježničkog akta) proizlazi da predmetni Ugovor predstavlja ovršnu ispravu sukladno odredbi čl. 54. st. 1. i čl. 59. ZJB-a u vezi s odredbom čl. 25. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 88/05, 121/05 i 67/08). Dakle, Ugovor je potvrđena solemnizirana isprava iz čl. 59. st. 1. ZJB-a, a sadrži i odgovarajuću izjavu dužnika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti ovrha.

13. Prema tome, a kako tužitelj raspolaže ovršnom ispravom radi ostvarenja tražbine koja je predmet ovog postupka, ovaj sud smatra da u ovom slučaju on nema pravnog interesa za podnošenje tužbe i vođenje ove parnice. Naime, postojanje pravnog interesa za traženje pravne zaštite je opća procesna pretpostavka za svaki zahtjev stranke da se sud u njezinoj pravnoj stvari angažira. Tužitelj od kojega se traži da dokaže svoj pravni interes za podnošenje tužbe ne mora dokazivati da mu određeno pravo pripada, već da (u pretpostavci da mu to pravo pripada), ima razloga da se za ostvarenje tog prava obrati sudu jer će, kad i ako njegov tužbeni zahtjev bude prihvaćen, to za njega predstavljati ostvarenje određene pravne koristi koju bez povoljne sudske presude ne bi mogao ostvariti. Podnositelj kondemnatorne tužbe u pravilu ne mora dokazivati postojanje pravnog interesa. Međutim, u određenim slučajevima i kod podnošenja kondemnatorne tužbe tužitelju ipak može nedostajati pravni interes za vođenje parnice. Do takve situacije može doći ako tužitelj već raspolaže ovršnom ispravom, koja sama po sebi nije izjednačena s pravomoćnom sudskom ili upravnom odlukom ili sa sudskom ili upravnom nagodbom, ali mu omogućava da ostvari onu pravnu korist koju u osnovi hoće ostvariti tražeći kondemnatornu zaštitu. Takvu ovršnu ispravu predstavlja upravo predmetni Ugovor o najmu stroja iz kojeg proizlazi tužiteljeva tražbina i to iz prethodno navedenih razloga. Na temelju predmetnog Ugovora kao ovršne isprave tužitelj je mogao pokrenuti ovršni postupak izravno protiv tuženika, a radi ostvarenja tražbine koja je predmet ovog parničnog postupka. Kod takvog stanja stvari tužitelj ne može ostvariti drugu ili bolju pravnu zaštitu tužbom od one koju mu pruža Ugovor (kao ovršna isprava) niti mu je to pored postojanja takvog Ugovora dopušteno.

14. Zato je sud primjenom odredbe čl. 288. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), tužiteljevu tužbu odbacio i riješio kao u točki I. izreke rješenja.

15. Odluka iz točke II. izreke donesena je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP- a, a s obzirom na to da tužitelj nije uspio u ovoj parnici.

U Rijeci 28. ožujka 2025.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.