Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: P-339/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Meliti Šmentanec-Klarić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijalista Aleksandra Drakulića, u parničnom predmetu tužitelja FS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Franu Ježiću, odvjetniku iz Varaždina, protiv tuženika NS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nakon održane glavne javne rasprave, zaključene 18. veljače 2025., u prisutnosti stranaka osobno i punomoćnika tužitelja, te objave presude, 28. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 300,00 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. veljače 2024. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.
II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja preko dosuđenog iznosa, a do utuženog iznosa od 1.300,00 EUR, odnosno za iznos od 1.000,00 EUR, zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.
III/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi isplate.
2. U tužbi, u bitnom, navodi:
- da je tuženiku 09. svibnja 2023. godine pozajmio iznos od 1.000,00 EUR te 22. svibnja 2023. iznos od 300,00 EUR, na IBAN račun djevojke tuženika, a koji se iznos tuženik obvezao vratiti u roku od 6 mjeseci od primitka; da unatoč mnogobrojnim obećanjima tuženika kako će vratiti pozajmljeni iznos do istog nije došlo te je tužitelj potražio pravnu pomoć što je i obznanio tuženiku 28. veljače 2024. godine putem aplikacije „Whatsapp“ i zahtijevao od istog da napiše točan datum kada će vratiti novce; da do povrata pozajmljenog novca nije došlo,
- da je 08. svibnja 2024. posredstvom punomoćnika tuženiku poslan zahtjev za povratom pozajmljenih novčanih sredstava kojim se traži povrat novčanog iznosa od 1.300,00 Eura u roku ne dužem od 14 dana od dana primitka pisma dobrih namjera; da je tuženiku Zahtjev uručen 17. svibnja 2024., a on se do podnošenja tužbe nije obratio tužitelju kako bi se predmetna situacija riješila mirnim putem.
3. Tuženi u odgovoru na tužbu, u bitnom, navodi:
- da je laž da je tužitelj njemu posudio novce odnosno da se radi o izmišljotini; da se radi o plaćenom obrazovanju, a ne posudbi novca,
- da je sve počelo u Njemačkoj kada se povjerio tužitelju i njegovom bratu što radi i uči, odnosno trgovanje na burzi rada; da su oni gledali i pratili s njim svaki dan po 5-6 sati što i kako; da su oni odlučili uložiti novac pri čemu da ih je on upozoravao da je to riskantno ako ne nauče; da su oni bili uvjereni da preko noći mogu dobiti godišnju njemačku plaću, kao što im je on prikazivao na demo računu,
- da je demo račun vrsta računa na kojem se trguje valutama sa raznim novcima, test račun na kojem se ljudi praksiraju da nakon dovršenog treninga i vježbe ulože novac na live račun koji je stvarni novac; da je on njima tjednima objašnjavao, kazao što je naučio, predstavljao besplatno ono za što je on plaćao razne online sate; da su bili oduševljeni i previše pohlepni,
- da ga je tužitelj zamolio da mu pokaže, da ga nauči vrijednostima, odnosno kako, zašto i kada igrati na burzi rada; da mu je više puta objašnjavao da je za sve to potrebno vremena, da je njemu trebalo 6 mjeseci no da je tužitelj bio uvjeren da on može to nakon 2 mjeseca jer je na demo računu ostvarivao velike profite, a što nije isto kao i na live računu gdje je stres i adrenalin jer se ipak radi o stvarnom novcu,
- da je on njemu predstavljao svoje profite na funded računima, koji su demo računi na kojima moraš preko firme koju odabereš ostvariti profit i oni ti daju postotak od iznosa nakon što prijeđeš njihove zahtjeve u smislu da imaš određen limit koliko se smije izgubiti u danu i koliko moraš napraviti da dođeš do određenog profita da ostvariš live račun u dogovoru sa njihovom firmom, kasnije radiš profite i postotak uzimaju oni ali i ti, sve dok ne prekršiš pravila,
- da mu je sve to predstavljao, a on je shvatio na pogrešan način, mislio je da je to preko noći novac, na što ga je on upozorio da nije,
- da ga je on molio te je on pristao izaći mu u susret i naučiti ga, odnosno da mu je ponudio opciju 10 h za 1000 EUR koje je on uredno platio; da je svoje sate i obaveze uredno odradio kako je stigao, da mu je preko zooma radio sastanke, učio ga i pokazivao mu sve što je znao,
- da kad je sve završilo da mu je on rekao da će probati sam i da će ga zvati ako mu nešto nije jasno, da je na to pristao jer mu je bio prijatelj; da tužitelj nije baš dobro pamtio i vidjelo se da to nije za njega jer nije shvaćao; da je on htio samo uložiti novac i čim prije dobiti veliku svotu da može pobjeći iz Njemačke;
- da mu je dao opciju signala, a koji predstavljaju brojeve koji se dobiju na telegram aplikaciji pa se kopiraju u aplikaciju za burzu i za cca 1 minutu dobije se ostvareni profit ili minus; da je on to shvatio kao 100 % sigurnu stvar, pri čemu da ništa nije 100% sigurno; da mu je dao jasno do znanja da nema pravo njega kriviti ako izgubi novac, da u to ulazi sam te da ga je on sam molio da ga nauči i uvede u taj svijet,
- da mu je iznos od 300 eura platio za ulazak u grupu gdje se nalaze ljudi izvan Europe koje rade taj posao već 10-20 godina; da je on njemu odnosno njegovoj djevojci uplatio novce, no da mu je rekao da iza tog računa stoji jedan čovjek kojemu plaća iznos da uđe u grupu; da tom čovjeku kojemu je trebao platiti u tom trenu nije bilo moguće izaći u susret jer je bio nedostupan zbog posla pa je poslao novce na curin račun te je cura proslijedila novce u grupu, gdje i on uzima postotak jer je tužitelj preko njega upao u tu grupu; da mu on nije rekao da je to broj njegove djevojke jer on ne bi shvatio jer ni danas ne razumije taj svijet i ne bi razumio da on dobija isto postotak kao i ostali ljudi ako dovedu nekog svog; on je navaljivao i u tom trenutku drugačije nije bilo moguće upasti u grupu; da je platio i ušao u grupu i vidio ogromne cifre; da je dobivao signale koji su bili dobitni, no nisu i njemu svaki put,
- da što više imaš uloženog novca to ti signal može više donijeti i podnesti minus; da je potrebno igrati kako je naučio no da je on htio postati bogataš preko noći; da je on potom njega počeo zvati i govoriti da je prevarant, da ga je prevario i da želi novac natrag, da ga je krivo naučio i slično; da mu je lagao jer je za signale novce uplatio njegovoj curi, a ne nekom profesionalcu,
- da su se dogovorili da će zbog ”laži” o signalima poslati videe snimljene preko laptopa, jer mu kako on tvrdi nije ispunio 10 sati nego nešto manje, no da nije svjestan da mu je trebao objašnjavati 20 sati jer je on svaki sat njega sprečavao da ide dalje sa istim pitanjima jer nije slušao ili nije razumio, jer se hvalio da on to sve zna,
- da mu je odgovorio i poslao mu par posnimanih videa, da mu je rekao da ga neće tužiti ako mu pošalje videa za ovih 300 € koje je objasnio da nije igrao kako je trebalo,
- da ga on sad tuzi za tih 300 €, a lijepo mu je rekao ako pošalje videa da ga neće tužiti,
- da mu je bio podrška i svaki drugi dan naknadno besplatno objašnjavao i crtao sta i kako, par puta da ga je tužitelj pohvalio da je to okej da vidi da ide tako, ali kad je počeo gubiti zbog neznanja da ga je počeo pljuvati i prijetiti da će ga tužiti,
- da on i dalje sluša njegove videe i trguje na burzi onako kako ga je naučio, a njega krivi i tuži da ga je prevario; da njega krivi da ga je prevario stoga što nije ostvario svoj profit,
- da je on sam plaćao satove da to nauči, a što nije lako, te se pita bi li on trebao tužiti čovjeka koji ga je učio, i to zato jer je nesposoban naučiti sam,
- da je tvrdio da ga je lijepo naučio kada je ostvarivao profit, a kada je počeo sam trgovati i riskirati ogromne svote novca i logično izgubio, onda je krivio njega jer ga nije dobro naučio,
- da bi sve bilo u redu, no on je htio samo dobiti veliki dobitak jer je vidio po internetu da se može, a može se ako se uloži puno novca,
- da mu je ponavljao da vježba na demu i posnima videe da može trenirati, ali on je jednom to odgledao i mislio da je poseban u tom svijetu i da će jedino on preko noći napraviti novac,
- da je uplaćeni novac (1.300,00 EUR) na njegovo ime bila naknada što ga je podučavao
4. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju koja prileži u spisu – ispis poruka putem aplikacije Whatsapp (stranice 4-6 spisa), potvrde o uplatama (stranice 7-8 spisa), zahtjev za povratom pozajmljenih novčanih sredstava (stranice 9-11 spisa), odgovor na tužbu (stranice 16-21 spisa), te su saslušane stranke.
5. Nesporno je među strankama da je tuženik od tuženika primio 1.300,00 EUR, i to u dva navrata, odnosno pojedinačne iznose od 1.000,00 i 300,00 EUR. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva; tužitelj navodi da se radi o pozajmici koju tuženik nije vratio, a tuženik ističe kako je u odnosu na iznos od 1.000,00 EUR u pitanju plaćanje podučavanja, dok se u odnosu na iznos od 300,00 EUR radilo o plaćanju radi ulaska u određenu naplatnu grupu putem online društvenih mreža.
6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
7. Prije svega valja naglasiti da se u ovome predmetu, uzimajući u obzir tužbom postavljenu vrijednost predmeta spora (1.300,00 EUR), sukladno čl. 458. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 92/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. i 84/08. 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), radi o sporu male vrijednosti.
8. Odredbama čl. 461.a ZPP-a, relevantnim za ovaj postupak, propisano je:
- da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica,
- da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu,
- da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno navedenom sud neće uzeti u obzir.
9. Tužitelj je na pripremnom ročištu održanom 21. siječnja 2025. predložio da se izvrši uvid u ovosudni predmet br. P-466/2024, u kojem se njegov brat javlja kao tužitelj protiv istog tuženika kao u ovom predmetu, te saslušanje njegovog brata HS kao svjedoka. Na upit suda iz kojeg razloga navedeni dokazni prijedlozi nisu izneseni u tužbi, tužitelj je naveo da u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagao s podatkom o broju spisa u kojemu je brat tužitelja pokrenuo parnični postupak, te da isti svjedok nije predložen jer u to vrijeme nije pokazao interes za svjedočenjem. Uzimajući u obzir da su navedeni dokazni prijedlozi izneseni nakon tužbe, pri čemu tužitelj nije razjasnio radi utvrđenja kojih činjenica iste predlaže, a iz navoda tužitelja na pripremnom ročištu ne proizlazi da ih on nije mogao iznijeti u tužbi bez svoje krivnje (tužitelj je zastupan po punomoćniku odvjetniku te je bez prepreka mogao predložiti uvid u spis predmeta, navesti da se radi o sporu koji se pokreće i obvezati se da će u razumnom roku dostaviti broj predmeta, odnosno bez prepreka je mogao predložiti saslušanje svjedoka) sud iste dokaze nije provodio, sukladno gore citiranim odredbama 461.a ZPP-a. Pritom je za navesti da je tužitelj na ročištu održanom 18. veljače 2025. odustao od dokaznog prijedloga uvidom u ovosudni predmet br. P-466/2024.
10. Iz ispisa poruka putem aplikacije Whatsapp (str. 4-6 spisa), čiju autentičnost tuženik tijekom postupka ne dovodi u pitanje, proizlazi:
- da su stranke bile u komunikaciji porukama putem navedene aplikacije
- da je tužitelj od tuženika tražio vraćanje određenog iznosa novca, a tuženik molio što duži rok za vraćanje te plaćanje na rate, pozivajući se na druge dugove,
- da je tuženik jasno naveo: "znam da ti nisam ispostoval za 300 EUR onda bum rade platil neg iso na sud", a potom naveo i "jako mi krivo kaj sam to napraVil i reko sam ti i isprical se puno puta i sve sam rpiznal jan", u nastavku objašnjavajući da ne želi da ispašta njegova djevojka koja nije ništa skrivila, a on je koristio njezin broj.
11. Iz iskaza tužitelja, saslušanog na ročištu 18. veljače 2025., u dijelu relevantnom za donošenje odluke, te dijelu istog u kojem ga sud nalazi vjerodostojnim, stoga što je u tome dijelu logičan i životan, proizlazi: da je tuženika upoznao na radu u Njemačkoj te mu je bilo poznato da se on bavi trgovanjem putem Forexa, tzv. "trejdanjem"; da su si on i brat željeli s njim biti dobri s obzirom da je izgledalo da je on vješt u "trejdanju"; da bi mu tužitelj još kad su bili u Njemačkoj znao doći u stan s njegovim bratom i pokazivati mu kako se radi "trejdanje"; da bi njemu i bratu ponekad pokazivao "trejdanje" i davao vježbe; da priznaje da je tuženiku uputio poruku iz odgovora na tužbu na stranici 16 koja glasi "ja sam platil 1000 eura da me naučiš trejdati" , da je istina kako je uplatio iznos od 300,00 eura na račun djevojke tuženika da bi ušao u grupu gdje ljudi "šalju tzv. Forex signale", međutim da je ispalo da se radi o grupi koja se lako može pronaći na internetu, te je ista u potpunosti besplatna, da je smatrao da se tu radi o prijevari pa je tražio da mu vrati taj novac; da je istina da ga je tuženik učio "trejdanju" te mu rekao da je tih 1.000,00 eura potrebno njemu dati da bi se ozbiljnije prihvatio "trejdanja"; da je tuženiku "platil predavanja", pri čemu je on bio u lošoj financijskoj situaciji, ali su se dogovorili i da će mu platiti 1.000,00 eura da ga uči "trejdanju".
Dio iskaza u kojem tužitelj navodi da ga je tuženik tražio iznos od 1.000,00 eura da ga nauči "trejdati", a da će mu nakon toga taj iznos vratiti, odnosno da je smatrao da radi o pozajmici, sud ne nalazi vjerodostojnim, smatrajući da nije logično ni životno uvjerljivo da bi netko pristao davati plaćene poduke (u svezi bilo čega) te se pritom obvezao plaćeni iznos vratiti. Ujedno valja naglasiti kako je tužitelj u početku svog iskaza iskazivao drugačije te naglašavao kako se u konkretnoj situaciji radilo o čistoj pozajmici, a ne o plaćanju tuženiku da bi on te novce u nešto investirao, odnosno da bi ga naučio "trejdati", međutim je taj iskaz tužitelj izmijenio tek nakon što mu je sud prezentirao poruku iz odgovora na tužbu na stranici 16 koja glasi "ja sam platil 1000 eura da me naučiš trejdati". Stoga spomenuti dio iskaza tužitelja sud nalazi očito naknadno iskonstruiranim za njegove potrebe kao stranke u ovom sporu. U preostalom dijelu iskaz tužitelja nije relevantan za utvrđenje odlučnih činjenica.
12. Iz iskaza tuženika, saslušanog na istom ročištu, u dijelu relevantnom za donošenje odluke, te dijelu istog u kojem ga sud nalazi vjerodostojnim, stoga što je u tome dijelu logičan i životan, te u bitnome komplementaran preostalim dokazima, proizlazi: da je tužitelja upoznao kada je počeo raditi u Njemačkoj; da se isprva upoznao s njegovim bratom HS s kojim je radio u istom poduzeću te s s njim živio u istoj kući; da se u to vrijeme, a i u vrijeme saslušanja, bavio "trejdanjem", a pod čim podrazumijeva trgovanje dionicama, valutama, zlatom i sličnim putem burze, i to putem platforme "Trading view"; da je u to vrijeme živio s HS, a njega je to zanimalo, pa ga je počeo učiti "trejdanju"; da se ubrzo upoznao i s njegovim bratom, ovdje tužiteljem, te je njega također zanimalo "trejdanje" pa mu je znao, u prisustvu njegovog brata, a nekad i njegove djevojke, u njegovom stanu pokazivati trgovanje putem mobitela; da je nakon HS i FS otvorio svoj račun te je vršio "trejdanje" na svojem mobitelu, te ga je gotovo svakodnevno putem Whatsappa tražio upute što i kako da radi, a on mu je sugerirao odgovore; da ga je tuženik tražio da ga uči "trejdanju" te je on pristao davati mu online poduke, ali su se dogovorili da će mu platiti 1.000,00 eura s obzirom da je bio nezaposlen; da mu je održavao radionice putem Zooma u trajanju od sat do sat i pol; da je tužitelj učio "trejdati" te je ponavljao, a što je zaključio iz poruka koje mu je slao; da je kasnije počeo imati gubitke na svojem računu zbog čega se ljutio i njega krivio da ga nije dobro naučio; da mu je 300,00 eura tužitelj uplatio kako bi ga učlanio u grupu "za primanje signala"; da je poruke priložene tužbi (na str 4-6 spisa) pisao jer nije htio probleme, nije želio na sud pa je tad i pristao vraćati navedene novce; da se nadao da će se uspjeti nešto dogovoriti, pokrenuti neko "trejdanje" zajedno te da će tužitelj shvatiti da je pogriješio, ali da kad je primio tužbu više nije bio voljan platiti navedeni iznos, jer je smatrao da ga tužitelj želi oštetiti; da je tuženika učio "trejdanju", a što znači da ga je učio kada kupiti, odnosno prodati dionice, valute i sl., i to putem tzv. back testa, odnosno na temelju kretanja dionice ili valute u prošlosti; da se radilo o njegovim prognozama, odnosno prognozama drugih ljudi koji se time bave; da je poruke na stranici 6 spisa, kada je tužitelju napisao da mu je jako krivo, odnose na situaciju kad je iznos od 300,00 eura putem svoje djevojke uplatio na račun Pay pala; da uplaćeni iznos od 1.000,00 eura predstavlja iznos kojim je tužitelj platio da bih ga učio "trejdanju"; da nije istina kako se taj iznos obvezao vratiti već da je tužitelju rekao da ako nešto plati tada će imati i veće volje za učenjem.
S druge strane, sud nije prihvatio vjerodostojnim navode tuženika vezano za raspolaganje iznosom od 300,00 EUR (u konačnici nesporno plaćenim od tužitelja radi ulaska u naplatnu "grupu za primanje signala") odnosno da je tužitelj tražio da mu vrati tih 300,00 EUR jer je počeo gubiti na svojem računu, da je tražio da mu na račun tih 300,00 EUR snimi video zapise kojima bi ga i dalje poučavao "trejdanju", a koje je on potom u znak dobre volje izradio te mu iste poslao, a za koje je tužitelj kasnije tvrdio da su lažni. Naime, tužitelj u poruci sa stranice 5 spisa, čiju autentičnost priznaje, jasno navodi: "znam da ti nisam ispostoval za 300 € onda bum rade platil neg iso na sud". Povezujući navedenu poruku s daljnjim porukama na str. 6 spisa - "jako mi krivo kaj sam to napravil i reko sam ti i isprical se puno puta i sve sam rpiznal jan", i nastavnim porukama u kojima objašnjava da ne želi da ispašta njegova djevojka koja nije ništa skrivila, a on da je koristio njezin broj - sud utvrđuje da tuženik nije postupio sukladno dogovoru stranaka, odnosno citirani iznos uplatio osobi koja radi u ranije spomenutoj grupi niti snimio video zapise na koje se poziva (koje navode tuženik ničime ne dokazuje), a zbog čega u porukama iskazuje kajanje te priznaje da nije ispoštovao dogovor u odnosu na zaprimljenih 300 EUR.
13. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze protivnika. Nadalje, odredbom čl. 221.a. ZPP- a propisano je da će sud ukoliko na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.
14. Dakle, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj tuženiku isplatio iznos od 1.000,00 EUR radi podučavanja u trgovanju valutama i vrijednosnicama putem Forexa odnosno web platformi, tzv. "trejdanju", te da je tuženik tužitelja podučavao navedenom trgovanju, i to putem aplikacije na mobitelu odnosno prezentacija na platformi Zoom. Nadalje proizlazi da je tužitelj tuženiku isplatio i iznos od 300,00 EUR, radi ulaska u "grupu za primanje tzv. Forex signala", koju mu je tužitelj prezentirao kao naplatnu, te koji se iznos tuženik obvezao uplatiti osobi koja radi u toj grupi, a potom u gore citiranim, nespornim porukama potvrdio da nije ispoštovao dogovoreno te zbog toga iskazivao žaljenje.
15. Stoga, kako je utvrđeno da je tuženik za uplaćeni iznos od 1.000,00 EUR pružao tuženiku dogovorenu uslugu i to po cijeni oko koje su se sporazumjeli, valjalo je u tome dijelu odbiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao u točki I/ izreke. Pritom sud nije prihvatio navode tuženika da je uplaćeni iznos predstavljao pozajmicu, uzimajući da navedeno ničime ne dokazuje, te navedeno ne proizlazi iz iskaza saslušanih stranaka.
16. S druge strane, nalazeći kako u odnosu na primljeni iznos od 300,00 EUR tuženik nije ispoštovao dogovor stranaka, dužan je isti vratiti tužitelju, kao stečeno bez osnove, i to s kamatama od 29. veljače 2024. prema tužbenom zahtjevu, sukladno odredbama čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima, nalazeći da je tuženik nepošten od dana stjecanja – uzimajući u obzir da ničime ne dokazuje da je zaprimljena sredstva uplatio na račun osobe za koju navodi da radi u grupi na koju se odnosi predmetni dogovor stranaka.
17. Odluku o trošku sud je donio temeljem čl. 154. st. 2. te čl. 155. ZPP-a. Uzimajući u obzir da je tužitelj u sporu uspio sa 23% (300 EUR/1300 EUR x 100), a tuženik sa 77%, valjalo bi tuženiku, sukladno razlici omjera uspjeha stranaka, priznati trošak postupka u omjeru od 54% posto. Međutim, kako tuženik nije tražio naknadu troška odnosno odredio njegovu visinu, valjalo je isključivo odbiti tužitelja u odnosu na zahtijevani trošak te odlučiti kao u točki III/ izreke.
U Varaždinu 28. ožujka 2025.
Sutkinja
Melita Šmentanec-Klarić
Uputa o pravnom lijeku:
Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl.467.st.1. ZPP-a).
Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisanim putem u tri primjerka, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a ZPP-a, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. tužitelj – po punomoćniku Franu Ježiću, odvjetniku iz Varaždina
2. tuženik – NS, [adresa]
