REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Povrv-2001/2021-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o. SPLIT, Hercegovačka 8, OIB: 56826138353, protiv tuženika SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 11. veljače 2025. godine u nazočnosti pun. tužitelja, dana 28. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I.Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je dana 17.rujna 2021.godine pod brojem Ovrv-2569/21 donijela javni bilježnik iz Solina Maja Radovani, u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od ukupno 104,79 EUR sa zakonskim zateznim kamatama do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku : na iznos od 45,55 EUR od 30.kolovoza 2020.godine do isplate, te na iznos od 59,24 EUR od 24.rujna 2020.godine do isplate; te platiti zakonske zatezne kamate na iznos od 29,07 EUR od 28.siječnja 2021.godine do 19.kolovoza 2021.godine; dok se isti ukida u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju u istom roku iznos od 41,41 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 28.listopada 2020.godine do isplate te iznos od 29,07 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 19.kolovoza 2021.godine do isplate te se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan; te se isti ukida u dijelu kojim je u roku od 8 dana naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 26,54 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 17.rujna 2021.godine do isplate jer je o troškovima cjelokupnog postupka valjalo donijeti novu, jedinstvenu odluku.

II.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 16,59 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 27. prosinca 2021. godine zaprimljen je prijedlog za ovrhu radi isplate iznosa od 1.321,43 kn, odnosno na račune ispostavljene u razdoblju od 30. lipnja 2020. godine do 28. studenog 2020. godine, za pruženu uslugu vodoopskrbe i odvodnje, te prema izvatku iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja odnosno tužitelja. Ovaj iznos zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tužitelj potražuje od tuženika. Dana 17. rujna 2021. godine doneseno je rješenje o ovrsi javnog bilježnika iz Solina Maje Radovani broj Ovrv-2569/21, tim rješenjem određena je predložena ovrha te je i određen trošak ovršnog postupka u iznosu od 200,00 kn. Dana 8. prosinca 2021. godine zaprimljen je prigovor tuženika u kojem se navodi da je tužitelj uplatio pruženu uslugu, poziva se na izvršene uplate i prilaže uplatnice, navodi da tužitelju ništa nije dužan.

Dana 27. rujna 2022. godine doneseno je rješenje ovog suda broj Ovrv-2001/21 kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika od 17. rujna 2021. godine, u dijelu kojim je određena ovrha te se ukidaju provedene radnje, postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, po pravomoćnosti tog rješenja spis je ustupljen Parničnom odjelu ovog suda.

Tužitelj u daljnjem tijeku postupka navodi da je provjerom u svom sustavu utvrdio kako se uplate tuženika ne odnose na utuženo potraživanje i predmetne račune, prilaže ispise četiri računa i navodi da ustraje u tužbenom zahtjevu.

Tuženik u daljnjem tijeku postupka navodi da nije dužan platiti utuženo potraživanje, da se radi o njegovoj obiteljskoj kući u [adresa], za taj objekt da postoji jedno brojilo i to brojilo da očitava tužitelj. Navodi da je zaista postojalo njegovo dugovanje kroz određeni vremenski period i da je on jednom uplatom od 2.500,00 kn podmirio to dugovanje, a upravo tužitelj da mu je poslao ovaj iznos kao dug do tog trenutka. Tri mjeseca nakon toga da je šest uplatnica ispisao na jednu odnosno skupni iznos, dodao nekoliko kuna radi mogućih kamata i da je do tog trenutka podmirio dugovanje.

Naknadno je tuženik predao dvije uplatnice, jednu na iznos od 1.867,50 kn, drugu na iznos od 219,93 kn.

Tužitelj u svom podnesku od 22. studenog 2024. godine navodi da tuženik ne plaća redovno račune po pozivu na broj odobrenja koji je naveden na svakom pojedinom ispostavljenom računu. Prva zbirna uplata od dana 20. srpnja 2020. godine u iznosu od 2.540,00 kn da je vezana za plaćanje nakon opomene i točno pozivu na broj te da su svi računi iz opomene u poslovnim knjigama tužitelja uredno zatvoreni. Tužitelj navodi kako nije točno da je u trenutku izdavanja opomene to bio jedini dug jer da je ostao saldo od 2.208,14 kn nakon knjiženja uplate koji se sastoji od redovnih računa i utuženih računa iz 2018. godine. U vezi druge zbirne uplate od dana 27. listopada 2020. godine u iznosu od 1.865,00 kn tuženik navodi poziv na broj odobrenja te program tužitelja automatski zatvara upravo taj račun koji je označen u pozivu na broj odobrenja te dalje ostale nepodmirene račune i to redom od najstarijeg prema novijim. Radi navedenog da nije točno da su zatvoreni neplaćeni računi iz 2018. godine, tuženik da ni danas ne vrši redovito plaćanje računa. Tužitelj smanjuje tužbeni zahtjev za iznos od 29,19 EUR, koji je plaćen od strane tuženika nakon utuženja te ustraje u svom potraživanju u iznosu od 146,20 EUR i to na način da potražuje kamate na nepodmirene račune za utrošak vode.

Tuženik se u svom podnesku zaprimljenom 17. prosinca 2014. godine očitovao na ovaj posljednji podnesak tužitelja i obrazložio svoj stav po pitanju plaćanja dugovanja i zatvaranja odnosno podmirenja utuženih računa.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom kartice kupca tužitelja na ime tuženika od 6. kolovoza 2021. godine; dokumentacije priložene uz prigovor tuženika (list 13 – 19 spisa); četiri računa tužitelja ispostavljenih na ime tuženika (30. lipnja 2020. godine, 25. srpnja 2020. godine, 28. kolovoza 2020. godine i 28. studenog 2020. godine); dokaza o uplati iznosa od 219,93 kn na dan 19. kolovoza 2021. godine i iznosa od 1.867,50 kn na dan 27. listopada 2020. godine; izvoda otvorenih stavaka tužitelja na ime tuženika na dan 19. srpnja 2020. godine i 21. srpnja 2020. godine te 26. listopada 2020. godine, 29. listopada 2020. godine i 22. studenog 2024. godine.

Tužitelj je popisao parnični trošak.

Zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja spram tuženika za plaćanje neplaćene usluge za opskrbu vodom i odvodnju, za objekt tuženika u [adresa]. Među strankama nije sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, sporno je da li je tuženik platio tužitelju utuženo potraživanje i ukoliko jest, kada bi to bilo.

Pregledom spisu priležeće dokumentacije, svih izvedenih dokaza, utvrđeno je da se potraživanje tužitelja odnosi na ispostavljena četiri računa tuženiku, prijedlogu za ovrhu priložena je kartica kupca na dan 6. kolovoza 2021. godine, a tužitelj je tijekom postupka dostavio ispise ta četiri računa po kojima je izvršio utuženje, pregledom ispisa tih računa vjerodostojnost kojih nije sporna među strankama, proizlazi da je dana 30. lipnja 2020. godine ispostavljen račun na iznos od 351,48 kn; dana 25. srpnja 2020. godine na iznos od 446,31 kn; dana 28. kolovoza 2020. godine na iznos od 312,01 kn i dana 28. studenog 2020. godine na iznos od 219,93 kn. Najstariji je ovaj prvi račun, a iz ispisa računa proizlazi da je dospjeli dug tuženika u iznosu od 3.838,74 kn. Dakle, tuženik nije uredan platiša, tuženik to i sam navodi, pa je postojalo ranije dugovanje tuženika u velikom novčanom iznosu i tuženik je vršio parcijalne uplate. Za svaki pojedini mjesečni iznos pružene usluge ispostavljani su računi pa su tako na računima razvidni pozivi na broj primatelja koji se odnose na svaki pojedini mjesečni račun. Tuženik je, vezano za utuženo potraživanje po predmetna četiri računa dostavio dokaz da je dana 27. listopada 2020. godine platio ukupan iznos od 1.865,00 kn, a dana 19. kolovoza 2021. godine iznos od 219,93 kn. Bitno je utvrditi koji su računi ispostavljeni tuženiku plaćeni ovim iznosima. Vezano za iznos od 219,93 kn (sada iznos od 29,07 EUR po fiksnom tečaju konverzije), taj račun ispostavljen je dana 28. studenog 2020. godine, dospijeće plaćanja računa je 27. siječnja 2021. godine, a upravo je ovaj račun sukladno originalnoj uplatnici i pozivu na broj primatelja tuženik platio 19. kolovoza 2021. godine, dakle, sa zakašnjenjem.

Dakle, što se tiče ovog iznosa od 219,93 kn odnosno sada iznos od 29,07 EUR, zahtjev tužitelja valjalo je odbiti i u tom dijelu je stavljen izvan snage platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Maje Radovani. Međutim, kako je iznos od 29,07 EUR plaćen sa zakašnjenjem, to tužitelju na ovaj iznos glavnice koju je tuženik platio, pripadaju zakonske zatezne kamate od dospijeća – 28. siječnja 2021. godine do dana plaćanja – 19. kolovoza 2021. godine.

Što se tiče uplate iznosa od 1.865,00 kn, dana 27. listopada 2020. godine, na platnoj stanici INA d.d., ovu uplatu je tuženik izvršio, međutim, pregledom dokaza o toj uplati (list 40 spisa), razvidno je da je naveden poziv na broj primatelja – 20103836071- 196377, što bi odgovaralo isključivo računu ispostavljenom tuženiku na iznos od 312,01 kn (sada 41,41 EUR), dospijeće tog računa je 27. listopada 2020. godine i sud drži utvrđenim da je taj račun ovom uplatom jedini plaćen tužitelju, od četiri utužena računa (pored onog od 219,93 kn). Naime, iako se radi o iznosu uplate od 1.865,00 kn, tuženik se pozvao samo na plaćanje jednog računa od predmetna četiri računa, pa je tužitelj bio ovlašten ostatkom uplate zatvoriti ranije dugovanje odnosno ranije dospjele iznose, a iz priložene dokumentacije je razvidno da je postojalo dugovanje u velikom iznosu prije utuženog potraživanja. Dakle, tuženik je ovom uplatom platio iznos od 312,01 kn (41,41 EUR), radi se o računu koji dospijeva 27. listopada 2020. godine, a upravo je na taj dan tuženik platio ovaj iznos, nije u zakašnjenju za plaćanje ovog iznosa.

Dakle, od četiri utužena računa, tuženik je platio iznos po računu od 28. studenog 2020. godine i računu od 28. kolovoza 2020. godine. Ostao je dužan platiti račun od 25. srpnja 2020. godine u iznosu od 446,31 kn (sada 59,24 EUR) i račun od 30. lipnja 2020. godine u iznosu od 343,18 kn (sada 45,55 EUR). Neplaćeni iznos po dva računa daju iznos od 104,79 EUR, pa je sud u ovom dijelu održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, dakle, tuženik je u obvezi platiti tužitelju iznos od 45,55 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 30. kolovoza 2020. godine do isplate, te iznos od 59,24 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 24. rujna 2020. godine do isplate. Kako je iznos od 29,07 EUR tuženik platio sa zakašnjenjem, to je na ovaj iznos dužan platiti zakonske zatezne kamate od 28. siječnja 2021. godine, odnosno od dospijeća do dana kada je ovaj račun platio odnosno 19. kolovoza 2021. godine, p a je i u tom dijelu valjalo održati na snazi platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi. Zahtjev tužitelja za iznos od 41,41 EUR sa zakonskim kamatama od dospijeća

– 28. listopada 2020. godine do isplate te za iznos od 29,07 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 19. kolovoza 2021. godine do isplate valjalo je odbiti kao neosnovan, odnosno, u tom dijelu staviti izvan snage citirano rješenje o ovrsi. Dakle, za ponoviti je da je tuženik platio tužitelju dva računa od utužena četiri računa, a kako je ranije postojalo veliko dugovanje tuženika, za raniji period s istog osnova, te kako tuženik nije kod ostatka plaćanja 27. listopada 2020. godine naveo da plaća točno određene račune, osim onog od 28. kolovoza 2020. godine u iznosu od 312,01 kn (41,41 EUR), to je tužitelj bio ovlašten to plaćanje iskoristiti za plaćanje ranije dospjelih računa, prije predmetnog perioda.

Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude, sve vezano za odredbe čl.9. i 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 79/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23: ZOO).

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak javnobilježničke nagrade sa 25% PDV-a, odnosno ukupan iznos od 16,59 EUR. Prema Zaključcima sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. g. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. To znači da je platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 8 dana isplatiti tužitelju nastali trošak postupka ovrhe sa kamatama trebalo ukinuti te donijeti novu odluku o troškovima cijelog postupka. Obistinjeni trošak tužitelju je trošak koji mu pripada, sa kamatama od presuđenja do isplate, a preostali trošak mu nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka.

U Splitu, 28. ožujka 2025. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku