Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-82/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Damira Krahuleca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaje, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. SB, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-465/2023-36 od 9. siječnja 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj 28. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. SB kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-465/2023-36 od 9. siječnja 2025., opt. SB proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11 te je na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a potom joj je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optužena, u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. SB je u kaznu zatvora na koju je osuđena, u slučaju opoziva, uračunato vrijeme uhićenja od 27. srpnja 2022. do 28. srpnja 2022.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 opt. SB je obvezana na plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. i 8. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 200,00 eura, koje troškove je dužna platiti u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela opt. SB putem branitelja po službenoj dužnosti Krešimira Škarice, odvjetnika iz Zagreba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog povrede odredaba kaznenog procesnog prava te zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbene navode i razloge te preinači prvostupanjsku presudu na način da opt. SB oslobodi optužbe, a podredno da joj izrekne minimalnu kaznu. Ujedno predlaže da drugostupanjsko vijeće pozove branitelja optuženice na sjednicu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen na razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Za 28. ožujak 2025. zakazana je javna sjednica vijeća o kojoj su uredno obaviješteni zamjenik ŽDO u Osijeku, opt. SB te njezin branitelj po službenoj dužnosti Krešimir Škarica, odvjetnik iz Zagreba. Kako je branitelj optuženice Krešimir Škarica, odvjetnik u OD Krešimir Škarica i Partneri iz Zagreba putem e-maila izvijestio sud da zbog ranije zakazanih rasprava i obaveza nije u mogućnosti pristupiti na sjednicu vijeća, a kako na sjednicu vijeća nisu pristupili niti uredno obaviješteni zamjenik Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku niti opt. SB, sjednica vijeća održana je u njihovoj odsutnosti, na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08.

6. Žalba opt. SB nije osnovana.

7. Žaliteljica (opt. SB) žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da joj je "povrijeđeno načelo jednakosti oružja te pravo na pravično suđenje", čime ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08. Navedenu povredu vidi u tome što je tijekom postupka obrana dovedena u neravnopravni položaj jer sud nije provjerio navode iz iskaza oštećenika i svjedokinje ĆB da je redovito posjećuju socijalne službe i veterinarske inspekcije.

7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije u odnosu na optuženicu teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer nema povrede načela jednakosti oružja koje podrazumijeva da se glede dokazivanja objema stranama u postupku osiguraju jednake ili bar približne šanse, odnosno da ih se dovede u isti ili barem sličan procesni položaj. Naime, iako je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog obrane na temelju čl. 421. st. 1. toč. 4. ZKP/08 za pribavljanjem podataka od Zavoda za socijalnu skrb Pešćenica i Veterinarske inspekcije jesu li te službe postupale prema optuženoj i njenoj obitelji, smatrajući da je riječ o dokaznom prijedlogu usmjerenom na odugovlačenje postupka, te da je činjenično stanje bilo je u dovoljnoj mjeri utvrđeno, za ukazati je da je prvostupanjski sud prihvatio više dokaza obrane pa je tako pregledao i pročitao medicinsku dokumentaciju optuženice (str. 183-190 spisa), a prihvatio je i dokazne prijedloge obrane za neposrednim ispitivanjem svjedokinje ĆB, kao i prijedlog za ispitivanje u svojstvu svjedoka NB i KB (koje je kao svjedoke i ispitao) te ĐB, u odnosu na čije je ispitivanje zbog zdravstvenog stanja imenovanog obrana odustala. Prema tome, sud je ispitao tri svjedoka i pročitao medicinsku dokumentaciju na ime okrivljenice, pa se u takvom slučaju nipošto ne može govoriti da joj je postupanjem suda teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje , odnosno da je prvostupanjski sud svojim postupanjem narušio načelo "jednakosti oružja".

8. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (pri čemu optuženica ne navodi koju odlučnu činjenicu sud nije utvrdio) optuženica osporava zaključak prvostupanjskog suda sugerirajući preocjenu izvedenih dokaza na način kako bi odgovaralo probicima njene obrane, smatrajući da prvostupanjski sud nije pravilno cijenio iskaz ošt. JB i njegove majke ĆB jer da u njihovim iskazima postoje međusobne proturječnosti. Tako je oštećenik kao svjedok EB iskazao da su pored okrivljenice bile "neke osobe, pripadnici romske manjine", dok svjedokinja ĆB navodi da su te osobe bile "samo u prolazu", da su ošt. EB i svj. ĆB iskazali da su čuli prijetnje dok je EB otvarao prozor, a životno je da se kroz zatvoreni prozor zvukovi s ulice ne mogu čuti, pri čemu je svjedokinja ĆB iskazala da nije u prvi mah ni shvatila da su prijetnje bile upućene njenom sinu, da je nemoguće da je ista čula uz riječ "sjekiru" i riječ "požar", koju riječ sam oštećenik nije spomenuo.

8.1. Takvim žalbenim navodima optuženica nije s uspjehom osporila pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao jasne, provjerljive i argumentirane razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, prvostupanjski sud nakon što je iznio sporne i nesporne okolnosti, dao je ocjenu svih izvedenih dokaza pa i onih proturječnih, prihvatio je iskaz ošt. EB i svjedokinje ĆB ocijenivši iz logičnim, životnim i konzistentnim te u skladu s materijalnom dokumentacijom, nakon čega je pravilno zaključio da se kritične zgode opt. SB zaprijetila oštećeniku, u to vrijeme još maloljetnom EB, riječima "uzet ću sjekiru pa ćeš vidjeti kada poludim, ja imam dečke koji te mogu sačekati i ubiti". Male nedosljednosti u iskazima na koje optuženica upire nisu od značaja te se mogu pripisati proteku vremena od događaja i drugačijoj percepciji, no ne obeskrepljuju zaključak prvostupanjskog suda da je optuženica kritične zgode izrekla ošt. EB prijetnje koje je on prenio roditeljima, nakon čega su otišli u policijsku postaju prijaviti događaj (o tome sasvim suglasno iskazuje ošt. EB i ĆB), a isto proizlazi i iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave koja je podnesena 26. srpnja 2022. u 23,30 sati.

8.2. Stoga, nije osnovana žalba optuženice zbog pogrešnog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice glede kaznenog djela, a u razlozima presude iznio jasne i iscrpne razloge pod točkama 9., 10. i 10.2., koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se upućuje žaliteljica radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Stoga, ovaj sud ne nalazi da je smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08 činjenično stanje dovedeno u sumnju u pogledu pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, čemu je nastavno prvostupanjski sud pravilno utvrdio i zaključio da se u radnjama optuženice ostvaruju elementi kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, za koje ju je i proglasio krivom ujedno ukazujući da je kazneno djelo počinila s izravnom namjerom jer izgovorene riječi kojima prijeti smrću i koje u objektivnom smislu predstavljaju ozbiljnu prijetnju, bile su usmjerene da njima ustraši, odnosno uznemiri ošt. JB.

9. Iako se optuženica uvodno žali i zbog povrede kaznenog zakona, u nastavku žalbe takvu povredu ne obrazlaže, a ispitivanjem ožalbene presude po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08, ovaj sud nije utvrdio da bi na štetu optuženice bio povrijeđen kazneni zakon.

10. Optuženica se žali i zbog odluke o uvjetnoj osudi, smatrajući da je nepravilno odmjerena i utvrđena jer da sud nije cijenio sve olakotne okolnosti, da je precijenio one okolnosti koje smatra da joj idu na štetu te da bi drugostupanjski sud trebao kaznu smanjiti i odrediti kraći rok kušnje.

10.1. Takvi žalbeni navodi optuženice nisu osnovani jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i vrednovao olakotne okolnosti koje je našao u činjenici njene dosadašnje neosuđivanosti i nekažnjavanosti, da je majka četvero maloljetne djece o kojima se skrbi, kao i otegotnu okolnost koju vidi u tome što je oštećenik u inkriminirano vrijeme bio maloljetan, pri čemu nije podcijenio olakotne okolnosti a niti precijenio utvrđenu otegotnu okolnost. I po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, s obzirom optuženica do zrele životne dobi (40 godina u vrijeme počinjenja kaznenog djela) nije dolazila u sukob sa zakonima, inkriminirano ponašanje može se cijeniti kao eksces u njenom dotadašnjem neporočnom životu. Polazeći od stupnja krivnje, svrhe kažnjavanja i ostalih okolnosti od utjecaja za odmjeravanje kazne iz čl. 47. KZ/11, a u okviru zapriječene kazne za predmetno kazneno djelo (za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11 zapriječena je kazna zatvora u trajanju do tri godine), pravilno ju je prvostupanjski sud osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a onda ocijenivši da i bez izvršenja kazne ubuduće neće činiti kaznena djela, na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao joj uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od dvije godine. Navedena kaznenopravna sankcija nije prestroga, već se i po nalaženju ovog suda ukazuje primjerenom i pravilnom, adekvatnom okolnostima djela, osobi optuženice i kriminalnoj količini, a istom će se sankcijom ostvariti sve one svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

11. Optuženica se žali i zbog odluke o troškovima postupka upirući da je pobijana presuda nejasna jer je u izreci obvezana na plaćanje troškova postupka na ime paušalne svote u iznosu od 200,00 eura, dok je u obrazloženju presude u toč. 17. obvezana na plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 100,00 eura a koji se trošak odnosi na paušalnu svotu. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, očigledno se radi o očitoj pogrešci u pisanju jer je sud u izreci presude jasno naveo da se optuženica "na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 obvezuje na plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. i 8. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 200,00 eura (dvjesto eura i nula centi)", tako je jasno na koji je iznos paušalne svote obvezana.

12. Kako, dakle, ne postoje razlozi zbog kojih opt. SB pobija presudu prvostupanjskog suda, a niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je na temelju čl. 482. ZKP/08 kao u izreci ove presude.

Osijek, 28. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Azra Salitrežić