REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-981/2924-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivana Starčević, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice RB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 14. ožujka 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnice PB, odvjetničke vježbenice, i punomoćnice tuženika RBJ, dana 28. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, 10000 ZAGREB, OIB: 26187994862, plati tužiteljici RB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.535,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje

na iznos od 2.250,00 EUR teku od dana 09.05.2024.god., pa do isplate, na iznos od 105,00 EUR teku od dana 09.03.2024.god., pa do isplate, na iznos od 100,00 EUR teku od dana 16.04.2024.god., pa do isplate, na iznos od 80,00 EUR teku od dana 23.04.2024.god., pa do isplate, sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862 platiti tužiteljici RB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.136,58 eura sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 12.12.2023.god., na mjestu rada Klinički bolnički centar Zagreb, ispred bijele zgrade kompleksa, Kišpatićeva 12, 10000 Zagreb, tužiteljica je stradala kao zaposlenica Kliničkog bolničkog centra Zagreb. Do nezgode je došlo za vrijeme redovnog radnog vremena, na redovnom radnom mjestu, na način da se tužiteljica poskliznula na mokar pod te zadobila udarac u kuk i prijelom ručnog zgloba.

Poslodavac tužiteljice, Klinički bolnički centar Zagreb, Kišpatićeva 12, 10000 Zagreb, je u vrijeme štetnog događaja s tuženikom imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti za svoje djelatnike.

Odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljici proizlazi iz odredbe čl. 7. st. 3. Zakona o radu (dalje: ZOR) prema kojoj je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika.

Također, prema odredbi čl. 111. st. 1. ZOR-a, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava, dok prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti). Tužiteljica je u nezgodi zadobila ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega joj je pružena medicinska pomoć u KBC-u Zagreb. Iz medicinske dokumentacije razvidno je kako je tužiteljica zadobila prijelom ručnog zloba, a radi koje je ozljede trpjela bolove te je bila primorana na nekoliko radioloških pretraga, radi čega se izložila štetnom radiološkom zračenju.

Obzirom je došlo do prijeloma, tužiteljica je morala nositi imobilizaciju cca. 5 tjedana, pa je bila primorana na mirovanje i držanje ozlijeđene ruke na povišenom te nije bila u mogućnosti služiti se istom. Također, morala je koristiti lijekove analgetike, radi čega je u organizam unosila štetne kemijske supstance.

Nakon uklanjanja imobilizacije, tužiteljica nije bila u mogućnosti formirati šaku, zglob joj je bio otečen te joj je utvrđena terminalna ograničenost pokreta palcem, pa joj je određeno obavljanje fizikalnih terapija. Unatoč provedenim fizikalnim terapijama, tužiteljica i dalje osjeća bolove i oteklinu.

Obzirom je situacija zahtijevala što bržu zdravstvenu obradu kako se zdravstveno stanje ne bi dodatno narušilo, pojedini pregledi i terapije obavljene su u privatnim liječničkim poliklinikama, a koje troškove je snosila tužiteljica, pa ih potražuje sukladno čl. 1086. i 1095., st. 1. ZOO-a.

Također, tužiteljica je bila privremeno nesposobna za rad, i to u trajanju od skoro 4 mjeseca, a kako je razvidno iz Izvješća o privremenoj nesposobnosti, koji se dostavljaju u privitku.

Temeljem odredbe čl. 1095. te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima oštećenik potražuje sljedeću naknadu štete:

- zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje,

te za tuđu pomoć i njegu, u iznosu od 4.500,00 EUR

- za troškove liječenja, u iznosu od 285,00 EUR

UKUPNO: 4.785,00 EUR

Tužiteljica se u mirnom postupku dana 08.05.2024.god. odštetnim zahtjevom obratila tuženiku, koji joj je na ime neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete isplatio nesporan iznos od 2.000,00 EUR.

Tužiteljica temeljem čl. 1095. te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima potražuje sljedeću naknadu štete:

- zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje,

te za tuđu pomoć i njegu, u iznosu od 2.250,00 EUR

- za troškove liječenja, u iznosu od 285,00 EUR

UKUPNO: 2.785,00 EUR

U skladu s čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima, tužiteljica potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete, od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, to jest od dana 09.05.2024.god., pa do isplate.

Tužiteljica potražuje zakonske zatezne kamate na iznos od 105,00 EUR od dana 09.03.2024.god., pa do isplate, na iznos od 100,00 EUR od dana 16.04.2024.god., pa do isplate te na iznos od 80,00 EUR od dana 23.04.2024.god., pa do isplate, a u skladu s čl. 29., st. 1. i čl. 30. Zakona o obveznim odnosima.

Slijedom svega navedenog predlaže usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i nadoknaditi parnične troškove ovog postupka.

2. Tuženik u odgovor na tužbu da je zaprimio tužbu u navedenoj pravnoj stvari te se očituje kako slijedi.

Tužiteljica u tužbi navodi kako je 12. 12. 2023. stradala kao zaposlenica Kliničkog bolničkog centra Zagreb na način da se za vrijeme radnog vremena, na redovnom radnom mjestu, poskliznula na mokar pod te zadobila udarac u kuk i prijelom ručnog zgloba.

Tuženik priznaje činjenicu nastanka štetnog događaja kao i činjenicu da je 12. 12. 2023. KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR Zagreb bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima.

U odnosu na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, tuženik istu osporava te se očituje kako slijedi.

Naime, nesporno je kako se tužiteljica obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom 8. 5. 2024. te je tuženik u mirnom postupku temeljem dostavljene dokumentacije, a vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja kao i orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda utvrdio visinu štete u iznosu od 2.085,98 EUR, koji iznos je u cijelosti isplatio. Isplatom navedenog iznosa, tuženik smatra kako je u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužiteljici, u svezi s predmetnim štetnim događajem, slijedom čega osporava i tijek zakonski zateznih kamata na neimovinsku štetu, sve iz razloga što je tuženik isplatom u mirno postupku u potpunosti ispunio svoju obvezu pa samim time nije ni pao u zakašnjenje.

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i obvezati tužiteljicu da tuženiku naknadi trošak sudske pristojbe.

3. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u Odštetni zahtjev, Prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju, Policu osiguranja broj [broj police osiguranja] sa privitcima polici, provedeno je vještačenje po dr. AB, saslušao dodatno vještaka.

4. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, primjenom odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, u daljnjem tekstu : ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da se desio štetni događaj, pasivna legitimacija i odgovornost i tuđa pomoć i njega, dok je sporna visina naknade.

6. Ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. (čl. 25. Zakona o zaštiti na radu) pa se te objektivne odgovornosti može, u cijelosti ili djelomično, osloboditi samo u slučaju da dokaže da je šteta nastala zbog više sile, protupravnih djelovanja treće osobe, ili krivnjom samog zaposlenika( čl.1067 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, NN br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 35/05, 41/08, u daljnjem tekstu: ZOO).

7. Obzirom na spornu visinu potraživanja sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po dr. AB.

8. U svome nalazu i mišljenju specijalista kirurgije utvrđeno je kako je tužiteljica u tri navrata trpila bolove jačeg intenziteta u trajanju od 4 dana. Srednje jaki bolovi potrajali su 10 dana dok su manji kumulativne naravi

bili prisutni 60 dana (prema podacima iz medicinske dokumentacije manji bolovi bili su prisutni sve do 8.II 2024.).Povremeni manji bolovi javljaju se i danas i kao takovi ulaze u poja6ane napore.

Pretrpila je primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje. U toku daljeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jadi 2 dana, srednji 3 dana i manji 4 dana. Kasni strah slabijeg intenziteta u trajanju od mjesec dana bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja.

Kod tužiteljice je došlo do smanjenja životne aktivnosti za 5% trajno. Shodno ovom postotku imenovana će morati ulagati pojačane napore. S predloženim operativnim zahvatom tužiteljica se nije složila što s obzirom na zaostali klinički status (samo terminalno ograničena pokretljivost) predstavlja dobru odluku. Dok se nalazila na strogom mirovanju i kućnom liječenju bila joj je potrebna pomoć i njega druge osobe po 2 sata dnevno od 12.XII 2023. do 19.1 2024. jer je nosila imobilizaciju. Nakon toga još 14 dana po 1 sata dnevno jer je nosila elastični zavoj, radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te obavljanja kućanskih poslova.

Naruženje nije zaostalo.

10. Naknadnim očitovanjem ukazao je kako je ista na trošak HZZO mogla dobiti uslugu za koju je ispostavila račun, no priznaje kako bi zbog toga liječenje trajalo duže i kasnilo bi se sa zdravstvenim uslugama. Tužiteljica je u svome iskazu potvrdila kako je liječenje zahtijevalo limfnu drenažu koja joj je pomogla osposobiti ruku i vratiti funkciju ekstremiteta. Obzirom da je životno i logično kako problemi u javnom zdravstvu ne mogu ići na štetu pacijenata, sud je usvojio zahtjev za naknadom materijalnih troškova liječenja.

11. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je dan objektivno i u skladu s pravilima struke.

12. Uzimajući u obzir karakter, lokaciju i težinu zadobivenih ozljeda, neugodnosti kojima je liječenje popraćeno, trajanje liječenja, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, osobna svojstva tužitelja, trajne posljedice koje će tužitelj trpjeti u budućem životu, utjecaj koje će iste imati na svakodnevni život tužitelja, te aktualnu sudsku praksu u sličnim slučajevima, primjenom propisa čl. 1100 st. 2 ZOO, sud je ocijenio da je primjerena novčana naknada s osnova povrede prava osobnosti tužitelja i troškova liječenja ukupno 4.535,00 eura, od kojih je nesporno 2.000,00 eura isplaćeno tužiteljici.

13. Slijedom navedenog tužitelju je, po svim utuženim vidovima štete, dosuđen iznos od preostalih 2.250,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnoga zahtjeva 09.05.2024.g., te trošak liječenja od 105,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 09.03.2024.g, na iznos od 100,00 eura od 16.04.2024.g i iznos od 80,00 eura od 23.04.2024.g, kao dana pružanja zdravstvene usluge, pa sve do isplate.

14. Odluka o zateznoj kamati temelji se na 29 st. 1 Zakona o obveznim odnosima dok je visina njezine stope određena čl. 29 istog Zakona.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 ZPP-a.

16. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje.

Tako je tužitelju priznat trošak odštetnog zahtjeva, tužbe od, sastava podnesaka od 22.08.2024.g, 17.01.2023.g, 07.02.2023.g, i pristupa na ročište na dan 3.10.2024.g, 14.03.2025.g svako po 100 bodova, sastav podnesaka 16.10.2024.g 25 bodova i ročišta za objavu 50 bodova, pomnoženo sa vrijednosti boda 2,00 eura ukupno 1.550,00 eura, na koji iznos 25% PDV ili 387,50 eura, sveukupno 1.937,50 eura. Tužitelju je priznat trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 199.08 eura, tako da sveukupni trošak ovoga postupka iznosi 2.136,58 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate.

17. Tužitelj je temeljem čl. 15. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih u ovom predmetu.

U Zagrebu 28. ožujka 2025.

Sudac:

Ivana Starčević

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka prijepisa presude . O žalbi odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DNA

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku