Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž R-47/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Čačić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb, Horvatovac 102/A, OIB: 28163265527, zastupanog po punomoćnici Ivi Soldo, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-10148/2021-16 od 28. studenog 2024., 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-10148/2021-16 od 28. studenog 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja izjavljena protiv odluke o troškovima postupka iz točke II. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-10148/2021-16 od 28. studenog 2024. radi dosude daljnje naknade troškova postupka od 375,00 EUR.

II. Odbijaju se stranke sa zahtjevima za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 1.095,95 EUR bruto sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u točci I. izreke te mu je naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka od 843,75 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 28. studenog 2024. do isplate (točka II. izreke).

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

2.1. Odluku o troškovima postupka sadržanu u točci II. izreke navedene presude pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj tvrdeći da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada mu nije dosudio naknadu troškova sastava podnesaka od 11. travnja 2023. i 27. lipnja 2023. u iznosu od ukupno 375,00 EUR (PDV uključen) zatraženom 7. listopada 2024. Predlaže preinačiti odluku o troškovima postupka na način da se tužitelju dosudi i naknada tih troškova zajedno s pripadajućim zateznim kamatama. Zahtijeva i naknadu troškova za sastav žalbe s pripadajućim zateznim kamatama.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. S obzirom na to da je tužitelj napada presudu samo u pogledu troškova, a tuženik i u pogledu glavne stvari, ovaj je sud na temelju članka 167. stavka 2. ZPP-a jednom odlukom odlučio o oba pravna lijeka.

5. Žalbe nisu osnovane.

U odnosu na žalbu tuženika

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće u razdoblju od veljače 2016. do siječnja 2017. na temelju odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zaključenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

6.1. Tužbeni zahtjev se odnosi na isplatu iznosa od 1.095,95 EUR pa je riječ o postupku na koji se u skladu s člankom 458. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP, koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavaka 2. 3. i 4. tog Zakona) primjenjuju odredbe o sporu male vrijednosti.

7. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 457. ZPP- a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, vodeći računa o tome da se u skladu s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona, pritom pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu na taj način ocjena je drugostupanjskog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama i ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Zbog toga nije osnovan u žalbi istaknuti razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

10. Sud prvog stupnja je na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio na temelju isprava koje su u spisu utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je tužitelj u spornom razdoblju (od veljače 2016. do siječnja 2017.) bio zaposlen kod tuženika

- da tuženi poslodavac predstavlja javnu službu

- da mu je u utuženom razdoblju isplaćivana plaća na temelju osnovice od 5.108,84 kn, odnosno za siječanj 2017. na temelju osnovice od 5.211,02 kn

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi zaključili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u člankom III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u članku IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka, te članak IV., koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u člancima III. do V. tih Izmjena i dopuna,

- da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena na temelju Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, na način kako je to prethodno opisano,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, i to u odnosu na čl. IV u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu,

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.1.2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

- da visina tužbenog zahtjeva iznosi 1.095,95 EUR i da nije sporna

11. U skladu s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa su neodlučni žalbeni navodi tuženika izjavljeni u pravcu tog žalbenog razloga.

12. Na temelju činjenica navedenih u točci 9. ovog obrazloženja, sud prvog stupnja je zauzeo stav da Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zaključene 26. listopada 2011. (dalje: IDDS) predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor sklopljen u skladu s odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ br. 39/2009. i 124/2009.). Zbog toga taj sud zaključuje da su u ovom predmetu ispunjenje sve potrebne pretpostavke na temelju kojih je tuženik bio u obvezi tužitelju za utuženo razdoblje obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici od 5.415,37 kn u skladu s člankom III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zaključenog 26. listopada 2011. (dalje: IDDS).

13. Žalbeni se navodi u bitnome iscrpljuju u osporavanju zaključka i pravnog shvaćanja suda prvog stupnja o tome da IDDS predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. Pritom tuženik u žalbi tvrdi i to da je zbog pogrešnog zaključka o tome da IDDS predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor pogrešno primijenjena odredba članka 9. stavka 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje: ZOR). Stoga i u žalbi ponavlja tvrdnju iznesenu tijekom prvostupanjskog postupka o tome da je u spornom razdoblju pravilno postupio kada je plaću tužitelja obračunavao prema osnovici od 5.108,84 kn.

14. Protivno žalbenim navodima tuženika, i ovaj sud je stava da IDDS kao i one prihvaćene u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., imaju sve elemente Kolektivnog ugovora sklopljenog sukladno odredbi članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (''Narodne novine'', br, 39/2009. i 124/2009.) na temelju kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi i odredbi članka 51. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'' broj 141/2012, dalje: TKU). Tim je Kolektivnim ugovorom ugovorena primjena Dodatka Sporazumu sa svim izmjenama i dopunama, a što proizlazi i iz činjenice da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu (pojašnjenje primjene članak IV. stavak 5. u vezi članka VII. stavka 1.). Prema tom tumačenju Vlada Republike Hrvatske je u obvezi korigirati povećanu osnovicu od 1. travnja 2013. nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III., što znači da je tuženik od prosinca 2015. zaključno sa 26. siječnjem 2017. bio dužan tužiteljima obračunati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn. Pritom se u skladu s člankom 199. stavkom 1. ZOR-a na IDDS primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora slijedom čega je rok važenja navedenih izmjena istekao 26. siječnja 2017. Zbog toga žalitelj u žalbi nepravilno tvrdi da je pogrešno primijenjena odredba članka 9. stavka 3. ZOR-a. U skladu s tom odredbom, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. S obzirom na to da je primjena IDDS trajala do 26. siječnja 2017. i ista predstavlja za tužitelje povoljnije pravo, to je pravilno primijenjena odredba članka 9. Stavka 3. ZOR-a neovisno o tome što je Vlada Republike Hrvatske je na sjednici od 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

15. Neosnovano, stoga, tuženik tvrdi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev prihvaćen.

16. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija žalbom (a zbog kojih se žalbom može pobijati) niti oni na koje ovaj sud drugog suda pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijenom dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike plaće nesporne bruto iznose s pripadajućim zateznim kamatama o kojima je odlučeno uz pravilnu primjenu članka 92. stavka 4. ZOR-a i članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje: ZOO).

17. Žalba ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima postupka sadržana u točci II. izreke pobijane presude niti je prilikom donošenja te odluke počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. ZPP-a. Zbog toga je temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena žalba tuženika i u tom dijelu te je potvrđena prvostupanjska odluka.

18. Tuženik koji sa žalbom nije uspio, odbijen je sa zahtjevom za naknadom troškova odbijenog pravnog lijeka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

U odnosu na žalbu tužitelja o odluci o troškovima postupka

19. Odluka o troškovima postupka u točci 25. i 26. obrazloženja pobijane presude (uključivo i u odnosu na zatraženu naknadu za troškove postupka koji nisu naknađeni) sadrži razloge koji je opravdavaju i iz kojih se može ispitati. Zbog toga u njezinom donošenju nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a koju je u žalbi određeno naznačio tužitelj.

20. Pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz članka 155. stavka 1. ZPP-a kada tužitelju pobijanom odlukom nije dosuđena naknada za sastav podneska od 11. travnja 2023. Riječ je podnesku u kojem se tužitelj u sporu male vrijednosti očitovao o navodima odgovora na tužbu ponavljajući pritom tužbene navode te se osvrćući na pravna pitanja i sudsku praksu pa i prema ocjeni drugostupanjskog suda nije bio potreban za vođenje parnice. Isto tako, podnesak tužitelja od 27. lipnja 2023. kojim požuruje rad suda nije bio potreban za vođenje parnice. Osim toga, riječ je o troškovima za koje, s obzirom na sadržaj podneska na čiji se sastav odnose, tuženik ne odgovara ni po načelu causae ni po načelu culpae. Ne mogu se pripisati u krivnju tuženiku okolnosti kojima tužitelj obrazlaže svoju žalbu - da sud prvog stupnja nije dvije godine od podnošenja tužbe dostavio tužbu tuženiku na odgovor te da u vođenju postupka taj sud nije poštovao odredbe o hitnosti postupka i trajanju prvostupanjskog postupka iz članka 434. stavka 1. i 4. ZPP-a. Iz spisa predmeta ne proizlazi da se trajanje postupka do 27. lipnja 2023., kada je tužitelj dostavio podnesak kojim požuruje postupanje, može pripisati tuženiku kojem je tužba dostavljena na odgovor 13. ožujka 2023. i koji je na nju odgovorio u ostavljenom roku od 15 dana, 28. ožujka 2023.

21. S obzirom na to da se pravno shvaćanje o tome da tužitelju ne pripada naknada troškova sastava podnesaka od 11. travnja i 27. lipnja 2023. u zatraženom iznosu od 375,00 EUR (PDV uključen) temelji na pravilnoj primjeni članka 155. stavka 1. ZPP-a, uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena je njegova žalba radi naknade (i) tih troškova.

22. Tužitelj koji sa žalbom nije uspio, odbijen je sa zahtjevom za naknadom troškova odbijenog pravnog lijeka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

U Varaždinu 28. ožujka 2025.

Sutkinja

Ivana Čačić