Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Braće Radić 2, Varaždin

Poslovni broj: Kž-177/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Zdravka Pintarića i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog TA, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog TA protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-28/2025-16 od 7. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba optuženog TA odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08), protiv optuženog TA, produljen istražni zatvor iz zakonske osnove čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, i to nakon što je dana 7. ožujka 2025. donijeta i objavljena nepravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela iz čl.326. st. 1. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, te na sporednu novčanu kaznu u iznosu 3.000,00 EUR-a.

2. Protiv tog rješenja žali se optuženi RA po braniteljici Mariji Martinez-Ostroški, odvjetnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, "pogrešne primjene materijalnog prava" te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati i istražni zatvor ukine.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba optuženika nije osnovana.

5. Premda se optuženik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i "pogrešne primjene materijalnog prava", u žalbi ne navodi o kojim povredama iz čl. 468. i 469. ZKP/08 je riječ, niti se žalbeni razlozi tiču navedenih žalbenih osnova. Stoga je u tom dijelu pobijano rješenje ispitano samo po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 kojim ispitivanjem je utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

6. U okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik pobija utvrđenje postojanja opasnosti od bijega tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, zbog koje je istražni zatvor produljen, s tvrdnjom da okolnosti na koje se poziva sud prvog stupnja nisu dostatne za zaključak o postojanju opasnosti od bijega, tim više što su države Litva i Švedska članice Europske unije, zbog čega se optuženikova nazočnost u kaznenom postupku, čak i u slučaju njegovog napuštanja teritorija Republike Hrvatske, može osigurati u okviru pravosudne suradnje u kaznenim stvarima između država članica Europske unije.

7. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da opasnost od bijega proizlazi iz činjenice da je optuženik državljanin Litve sa dozvolom stalnog boravka u Švedskoj, s time da ga za teritorij Republike Hrvatske ništa ne veže, te je očito da je stigao iz Švedske u Hrvatsku samo s namjerom počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv iz koristoljubivih pobuda. Stoga i prema ocjeni ovog suda postoji realna bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi mogao napustiti teritorij Republike Hrvatske, za koji ga ništa ne veže, motiviran, između ostalog, i izbjegavanjem kaznene odgovornosti i njezinih posljedica, te na taj način postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Što se tiče žalbenih navoda da bi se u slučaju bijega optuženika s teritorija Republike Hrvatske njegova nazočnost u kaznenom postupku mogla osigurati u okviru pravosudne suradnje u kaznenim stvarima s državama članicama Europske Unije, tj. izdavanjem i izvršenjem Europskog uhidbenog naloga, žalitelju valja ukazati da ta činjenica ničim ne dovodi u pitanje pravilnost zaključka o postojanju opasnosti od bijega, tim više što je zakonski preduvjet za izdavanje Europskog uhidbenog naloga postojanje rješenja o određivanju istražnog zatvora zbog bijega optuženika. Zbog navedenih razloga nije u pravu optuženik kada u žalbi osporava utvrđenje postojanja opasnosti od bijega.

8. Uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od bijega, suprotno žalbenim navodima optuženika, pravilan je zaključak i ocjena suda prvog stupnja da je za preveniranje navedene opasnosti protiv optuženika potrebno produljiti istražni zatvor, jer predvidivo nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići jamstvom i mjerama opreza, na koje se paušalno ukazuje žalbom, bez konkretizacije i argumentacije u smislu optuženikovog boravka u Republici Hrvatskoj tijekom trajanja kaznenog postupka u slučaju puštanja na slobodu i davanja jamstva od strane optuženika ili druge osobe za njega. Kod toga žalitelju valja ukazati da je u točci 10. sud prvog stupnja naveo razloge zbog čega smatra da se opasnost od bijega ne bi mogla prevenirati istražnim zatvorom u domu, jamstvom i mjerama opreza. Daljnjim ostankom u istražnom zatvoru neće biti povrijeđeno načelo razmjernosti uzimajući u obzir da se optuženik nalazi u istražnom zatvoru nešto više od tri i pol mjeseca, a nepravomoćnom presudom izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od jedne godine.

9. Zbog navedenih razloga žalba optuženika nije osnovana, zbog čega je valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 28. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke