Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kžmp-9/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Zdravka Pintarića i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog SĆ i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 231. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi okrivljenog GĆ protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kvm-14/2025-8 od 17. ožujka 2025., u sjednici održanoj 28. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog SĆ.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 131. st. 3. i čl. 123. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08) protiv okrivljenog SĆ produljio istražni zatvor, koji mu se računa od dana lišenja slobode, odnosno od 7. prosinca 2024. pa nadalje, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo razbojničke krađe iz čl. 231. st. 1. KZ/11.
2. Protiv tog rješenja žali se okrivljeni SĆ putem braniteljice Jelene Damjanović Barić, odvjetnice, „iz svih zakonom dozvoljenih razloga“, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje i istražni zatvor ukinu.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju paušalno naveo da se u konkretnom slučaju svrha zbog koje je produljen istražni zatvor (u žalbi se očitom omaškom u pisanju spominje određivanje istražnog zatvora) ne bi mogla postići izricanjem neke od mjera opreza, čime sadržajno upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, mada se izrijekom ne poziva na tu zakonsku odredbu. Naime, sud prvog stupnja je u točci 13. obrazloženja pobijanog rješenja u dovoljnoj mjeri obrazložio svoj stav o nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora pozivajući se na osobne karakteristike okrivljenika koje se tiču njegove sklonosti činjenju kaznenih djela protiv imovine, a koja sklonost proizlazi iz podataka o ranijoj kaznenoj osuđivanosti, kaznenom postupku tijeku i činjenici da se u ranijim kaznenim postupcima već nalazio u istražnom zatvoru zbog postojanja iteracijske opasnosti, te na okolnosti pod kojima je kazneno djelo počinio, za što je osnovao sumnjiv.
6. Također nije u pravu okrivljenik kada osporava pravilnost zaključka suda prvog stupnja u pogledu egzistiranja istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, pri čemu smatra da mu sud nije mogao uzeti u obzir sankcije koje su mu izricane kao maloljetnom počinitelju kaznenih djela, tim više što je prema podacima iz kaznene evidencije neosuđivan, te ukazuje da se u ovom kaznenom postupku pojavljuje u svojstvu mlađeg punoljetnika, što znači da njegova mlada dob opravdava primjenu maloljetničkog zakonodavstva prema kojem se istražni zatvor određuje samo u izuzetnim slučajevima.
7. Naime, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je u konkretnom slučaju, pored nesporne osnovane sumnje da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo razbojničke krađe za koje se tereti, isto tako ispravno utvrdio i drugu odlučnu činjenicu za produljenje istražnog zatvora - postojanje istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08. Ponajprije valja odgovoriti žalitelju da nije u pravu kada negira mogućnost korištenja podataka o ranijoj „osuđivanosti“ okrivljenika kao maloljetnika, jer se i o navedenom vodi evidencija kod ministarstva nadležnog za socijalnu skrb za područje Republike Hrvatske (čl. 1. Pravilnika o evidenciji odgojnih mjera), te se ti podaci prema čl. 4. st. 4. Zakona o izvršavanju sankcija izrečenih maloljetnicima za kaznena djela i prekršaje i čl. 10. st. 1. spomenutog Pravilnika mogu dati na uvid državnom odvjetništvu i sudu u svrhu provođenja kaznenog postupka prema evidentiranoj osobi. Osim toga ti podaci govore o osobnosti počinitelja koji se sada osnovano sumnjiči za istovrsno kazneno djelo kao mlađi punoljetnik, ukazuju na njegov prijašnji život i neusklađenost njegova ponašanja sa zakonom, te otkrivaju njegove sklonosti u kriminalnom postupanju, a što je važno kod ocjene i prognoze o okrivljenikovom budućem ponašanju. Kada se, dakle, uzmu u obzir neupitne činjenice da su okrivljeniku u dva navrata bile pravomoćno izricane zavodske odgojne mjere (upućivanje u odgojnu ustanovu i upućivanje u odgojni zavod), koje inače spadaju u teže odgojne mjere, kao i to da je protiv njega aktualan još jedan kazneni postupak na temelju potvrđene optužnice zbog produljenog kaznenog djela krađe, tada nema nikakve dvojbe da je sud prvog stupnja u pravu kada ustvrđuje da su to one osobite okolnosti koje u smislu čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 upućuju na objektivnu i razumno predvidivu opasnost da će okrivljenik na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela, pogotovo kada se imaju u vidu i dodatne neprijeporne okolnosti da je okrivljenik nezaposlen, bez imovine i bilo kakvih izvora prihoda, a prema vlastitom priznanju konzumira opojna sredstva (Galaxy). Sve izložene okolnosti u svojoj ukupnosti i uzajamnoj povezanosti uistinu upućuju na stvarnu i konkretnu tzv. iteracijsku opasnost.
8. Uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti, suprotno žalbenim navodima pravilna je ocjena i zaključak suda prvog stupnja da je radi preveniranja iteracijske opasnosti protiv okrivljenika potrebno produljiti istražni zatvor, neovisno o njegovoj mladoj životnoj dobi, jer nije realno za očekivati, zbog njegove sklonosti činjenju kaznenih djela protiv imovine, zbog koje se već nalazio u istražnom zatvoru u ranijim kaznenim postupcima, da bi se ista svrha mogla postići blažim mjerama tj. mjerama opreza.
9. Slijedom iznijetih razloga valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, s time da je pobijano rješenje ispitano i u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, pri čemu nisu uočene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.
U Varaždinu 28. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
