REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-572/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, protiv tuženika PRIMORJE d.d. u stečaju, 5270 Ajdovščina, Vipavska cesta 3, Republika Slovenija, OIB: 33178430096, matični broj (SLO): 5075840000, kojeg zastupa stečajni upravitelj Rudolf Hramec, Plinarniška ul. 4, 3000 Celje, Republika Slovenija, kojeg zastupa punomoćnik Damjan Konestabo, odvjetnik u Rijeci, Janeza Trdine 2/II, radi utvrđenja pomorskog dobra i trpljenja uknjižbe, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 28. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je nekretnina označena kao kč. br. [katastarska čestica] maslinik od 322 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pomorsko dobro, te je tuženik dužan trpjeti da se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, Zemljišnoknjižni odjel Mali Lošinj provede upis pomorskog dobra na ovoj nekretnini, uz istodobno brisanje upisa vlasništva tuženika.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 600,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi utvrđenja da je nekretnina iz izreke presude pomorsko dobro. Tužitelj se sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) prije podnošenja tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, no mirno rješenje spora je izostalo. U zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, Zemljišnoknjižni odjel Mali Lošinj kao vlasnik nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] maslinik od 322 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisan je Primorje d.d. u stečaju, OIB: 33178430096, Vipavska cesta 3, Ajdovščina, Slovenija, u 1/1 dijela. Ova nekretnina nastala je cijepanjem od osnovne nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što je provedeno pod Z- 3203/12. Nekretnina odgovara katastarskoj nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Grad. Nekretnina predstavlja pomorsko dobro jer je granica utvrđena Uredbom Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], autokamp Kovačine – naselje Stara Gavza (Narodne novine broj 88/09). Sukladno Uredbi izrađen je i geodetski elaborat pomorskog dobra koji je rezultirao donošenjem rješenja Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Rijeka broj UP/I-932-07/12-02/00047 od 10.08.2012. i koji je proveden u zemljišnim knjigama pod posl.br. Z-3203/12. Ovlaštenje Republike Hrvatske za podnošenje zahtjeva proizlazi iz odredbe čl. 9. st. 7. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine broj 83/23), u kojem je propisano da je ista legitimirana poduzimati sve radnje radi zaštite pomorskog dobra, pa tako i podnositi tužbe radi utvrđenja pomorskog dobra. Sukladno Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama čl. 4. pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i može se koristiti ili upotrebljavati samo na način i pod uvjetima propisan zakonom. Također čl. 5. propisano je da se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi. Dakle, granica pomorskog dobra utvrđuje se rješenjem u upravnom postupku, te je naprijed navedenom Uredbom utvrđena granica pomorskog dobra. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u čl. 3. st. 2. propisano je da nisu sposobni biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava oni dijelovi prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno, nego su na uporabi svih, kao što su atmosferski zrak, voda u rijekama, jezerima i moru, te morska obala (opće dobro). Prema tome ne postoji pravni osnov ili propis temeljem kojeg se na pomorskom dobru moglo ili može steći pravo vlasništva, odnosno nikakvo drugo stvarno pravo (dakle nije se moglo steći niti pravo korištenja i raspolaganja). S obzirom da je upis Primorje d.d. Slovenija (sada Primorje d.d. u stečaju) kao vlasnika nekretnine izvršen na mjesto upisa društvenog vlasništva – korisnik Splošno gradbeno podjetje Primorje Ajdovščina, a za pretvorbu društvenog vlasništva u korist prava vlasništva zakonska je pretpostavka da je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva (čl. 360. i čl. 390a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dalje: ZV), a pomorsko dobro je stvar izvan prometa i nije sposobna biti predmetom prava vlasništva sukladno čl. 3. ZV-a i čl. 5. sadašnjeg Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ( NN 83/23), ranijem čl. 5. st. 2 ZPDML-a (NN 158/2003), i čl. 51. st. 1. Pomorskog zakonika (NN 17/94, 74/94, 43/96) to nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za pretvorbu prava korištenja, raspolaganja i upravljanja na nekretnini u vlasništvo Primorje d.d. . Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu. Tužba i tužbeni zahtjev su nedopušteni i neosnovani. Postupak proglašenja i utvrđenja pomorskog dobra predstavlja oduzimanje vlasništva s pravnim učincima izvlaštenja uz obvezu plaćanja novčane naknade za izvlašteno zemljište. Tuženik je dostavio elaborat za kojeg smatra kako nije izrađen sukladno zakonskim propisima te ne može biti uzet u obzir pri donošenju odluke u ovoj pravnoj stvari. Površina k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi iznosi 322 m2, dok iz podataka iz katastra gdje ta nekretnina nosi oznaku k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad dolazi s upisanom površinom 231 m2, što je nemoguće ukoliko se postupak izrade elaborata vodio sukladno pozitivnim propisima. Prilikom evidentiranja pomorskog dobra samo se cijepao pojas koji je utvrđen odlukom o pomorskom dobru, a unutra kako parcele ispadnu gruntovno u odnosu na katastarske nije bitno već je važan koridor, tj. linija parcelacije pomorskog dobra koja je definirana odlukom i koordinatama. Pri tome nije bitno usklađenje novonastalih katastarskih i gruntovnih čestica jer se ne evidentiraju niti granice između pojedinih malih katastarskih ili gruntovnih čestica. Međusobni odnosi svake međe između manjih gruntovnih čestica preuzimali bi se (sukladno proceduri ispoštovanoj na način kako propisuje zakon) iz dosadašnjeg stanja, a utvrđuje se samo nova linija parcelacije (crvena u elaboratu). Iz navedenog razloga postoji razlika evidencije u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu. U Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u čl. 33. st. 2. i 3. određeno je: Bude li zakonom nekoj vrsti stvari oduzeta sposobnost da bude objekt prava vlasništva, to za dotadašnje vlasnike takvih stvari proizvodi jednake pravne učinke kao da je glede tih stvari provedeno potpuno izvlaštenje.; Ako je vlasnik glede neke svoje stvari podvrgnut ograničenjima radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskoga okoliša ili zdravlja ljudi, koja od njega, ali ne i od svih ostalih vlasnika takvih stvari, zahtijevaju težu žrtvu, ili ga inače dovode u položaj nalik na onaj u kojem bi bio da je provedeno izvlaštenje - on ima pravo na naknadu kao za izvlaštenje. Ukazuje se u tom smislu i na stav Ustavnog suda izražen u odluci U-I/4445/2008 (NN 123/11) kako je djelovanje s faktičnim učincima izvlaštenja, a bez prethodne mogućnosti sudjelovanja u sudskom ili upravnom kontradiktornom postupku, u kojemu bi vlasniku bila omogućena zaštita njegovih prava - protuustavno. O „de facto izvlaštenju“ ili „kvazi izvlaštenju“ opsežno piše i profesor doc. dr. sc. EA s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u svom članku „Odstupanja u posebnom zakonodavstvu glede provođenja izvlaštenja u Republici Hrvatskoj“ Pravni vjesnik, Zagreb, god. 29. br. 3-4, 2013. str. 112., te u odnosu na situacije u kojima nije proveden postupak izvlaštenja no u kojima je vlasniku de facto oduzeto vlasništvo navodi: „Ukoliko se radi o tako ozbiljnim ograničenjima vlasničkih prava, onda se takvo ograničavanje mora izjednačiti s potpunim izvlaštenjem, a vlasnik mora dobiti naknadu tržišne vrijednosti tako umanjenih vlasničkih prava.“ Rizik greške mora snositi država, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes, što je u ovom slučaju ispunjeno, budući da je do postupanja došlo radnjama isključivo javno-pravnih tijela. (Presuda Europskog suda za ljudska prava od 11.6.2009. broj: 35298/04). Na jednak način stav zauzima sudska praksa Europskog suda za ljudska prava. U izričaju Europskog suda za ljudska prava riječ bi bila o "de facto oduzimanju" vlasništva (de facto deprivation) u smislu druge rečenice stavka 1. članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju (o značenju "faktičnog oduzimanja vlasništva" v. presudu Europskog suda Stran Greek Refineries i Stratis Andreadis protiv Grčke od 9. prosinca 1994., zahtjev br. 13427/87, A301-B, §§ 63-67.). Tako i u predmetima Sporrong i Lonroth protiv Švedske (zahtjev br. 7151/75; 7152/75) iz 1982.; Papamichelopoulos protiv Grčke iz 1993 i sl. Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 dalje: Ustav) izrijekom i na nedvosmislen način jamči pravo vlasništva (čl. 3., čl. 48. i čl. 50.) te je nepovredivost prava vlasništva sastavni dio najviših vrednota ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske (članak 3.) i stoga jedno od temeljnih načela tumačenja Ustava. Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Rim, 04.11.1950. (dalje: Konvencija) s pripadajućim Protokolima, konkretno Protokolom br. 1., Pariz. 20.3.1952. (dalje: 1. Protokol) koje je RH ratificirala 5.11.1997. štiti mirno uživanje prava vlasništva.

Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Predmet spora je utvrđenje da su nekretnine koje su upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, Zemljišnoknjižni odjel Mali Lošinj, kč. br. [katastarska čestica] maslinik 322 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pomorsko dobro i da tuženik trpi upis pomorskog dobra na tim nekretninama.

4. Među strankama je sporno da li je tuženik dužan trpjeti upis pomorskog dobra na nekretninama koje su upisane kao njegovo vlasništvo.

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je utvrdio da su ispunjene procesne pretpostavke iz odredbe čl. 186.a st. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22) za vođenje ovog postupka, jer se tužitelj obratio tuženiku prije podnošenja tužbe sa zahtjevom za mirno rješenje spora od 3.11.2023. (str. 93 spisa).

6. Radi utvrđenja spornih i odlučnih činjenica sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu. Te dokaze cijenio je svakog zasebno, jednako kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a te je na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Nisu osnovani tuženikovi prigovori da je tužba nedopuštena, i svi drugi prigovori koje ističe.

8. Tužitelj je ovlašten za podnošenje ovog zahtjeva temeljem odredbe čl. 9. st. 7. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" br. 83/23., dalje: ZPDML-a) u kojem je propisano da je Republika Hrvatska legitimirana poduzimati sve radnje radi zaštite pomorskog dobra, pa tako i podnositi tužbe radi utvrđenja pomorskog dobra.

9. Utužena nekretnina predstavlja pomorsko dobro odnosno nalazi se u obuhvatu Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], autokamp Kovačine – naselje Stara Gavza (Narodne novine broj 88/09). Navedeno potvrđuje i odgovor Primorsko-goranske županije, Upravni odjel za pomorsko dobro, promet i veze od 17. svibnja 2023. (str. 19 spisa). Da je nekretnina ušla u obuhvat Uredbe Vlade ne osporava ni tuženik, ali ističe druge prigovore.

10. Tuženikove prigovore da je elaborat nije izrađen sukladno zakonskim propisima, da bi mu prethodno valjalo platiti naknadu za izvlaštenje, sud nije posebno ocjenjivao jer ti navodi nisu odlučni za ovaj spor. Ono što je odlučno za ovaj spor je da su nekretnine 2009. ušle u obuhvat pomorskog dobra.

11. Odredbom čl. 6. st. 1. ZPDML-a propisano je: (1) Pomorsko dobro čine: - unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno, podzemlje i podmorje - dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi i koji je određen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje i čine ga nekretnine koje su po prirodnim obilježjima, izgledu, namjeni, položaju i načinu upotrebe; morska obala, morske plaže, sprudovi, rtovi, hridi, grebeni, otočići koje za vrijeme nevremena prekrivaju najveći valovi, žala, luke, lukobrani, rive, molovi, valobrani, nasipi, privezišta, gatovi, morske solane, ušća vodotoka koji se izlijevaju u more i kanali spojeni s morem, uključujući i građevine koje su trajno povezane s pomorskim dobrom i njegova su pripadnost.

12. Dakle, ovdje se radi o dijelu kopna koji je proglašen pomorskim dobrom.

13. Mijenjati granice pomorskog dobra može se samo na zakonom propisan način i u zakonom propisanom postupku što je izvan okvira ove parnice. Dakle, to ne može sud u ovom postupku temeljem prigovora tuženika koje ističe u ovoj parnici. Ni eventualna obveza tužitelja na plaćanje novčane naknade za izvlašteno zemljište nije predmet ovog postupka.

14. Kako se ovdje radi o nekretnini koja je pomorsko dobro, to je sud pozivom na odredbu čl. 4. st. 1. ZPDML-a prihvatio tužbeni zahtjev i donio odluku sukladno točki I. izreke presude.

15. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 163. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa mu je priznat trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) i to za slijedeće radnje u postupku:

- sastav zahtjeva za mirno rješenje spora od 200,00 EUR (Tbr. 32. t. 1.);

- sastav tužbe od 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1.);

- pristup na ročište 21.2.2025. od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1.), odnosno ukupno 600,00 EUR.

16. Slijedom navedenog, sud je tuženika obvezao na naknadu prouzročenog parničnog troška tužitelju od 600,00 EUR s kamatama, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

17. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude.

Rijeka, 28. ožujka 2025.

sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.