Republika Hrvatska
Poslovni broj: Povrv-554/2024-29
Općinski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sucu Marku Baraki, a na prijedlog više sudske savjetnice Marijane Zelić, u pravnoj stvari tužiteljice Hrvatske radiotelevizije, javna ustanova, Zagreb, Prisavlje br. 3, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u OD Hanžeković & partneri u Zagrebu, Radnička cesta 22, protiv tuženice SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, Jurja Dalmatinca Matejeva 3, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja ZČ, tuženice i zamjenice punomoćnika tuženice RČ, na ročištu određenom radi objave presude, 28. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave doneseno od strane Općinskog suda u Zadru, pod poslovnim brojem Ovrv-2247/05 od 2. ožujka 2005. kojim se nalaže ovršenici sad tuženici SČ da ovrhovoditeljici sada tužiteljici Hrvatskoj radioteleviziji isplati iznos od 59,46 EUR zajedno da zateznim kamatama koje teku na iznos:
- 7,43 EUR od 1. lipnja 2003. do isplate,
- 7,43 EUR od 1. srpnja 2003. do isplate,
- 7,43 EUR od 1. kolovoza 2003. do isplate,
- 7,43 EUR od 1. rujan 2003. do isplate,
- 7,43 EUR od 1. listopada 2003. do isplate,
- 7,43 EUR od 1. studenog 2003. do isplate,
- 7,43 EUR od 1. prosinca 2003. do isplate,
- 7,43 EUR od 1. siječnja 2004. do isplate,
sve po stopi zatezne kamate do 31. prosinca 2007. prema članku 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 8 dana, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 151,54 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u preostalom zatraženom iznosu preko dosuđenog odbija kao neosnovan.
Poslovni broj:
Obrazloženje
1. Tužiteljica Hrvatska radiotelevizija (u nastavku teksta: tužiteljica) podnijela je 13. srpnja 2004. Općinskom sudu u Zadru, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženice SČ (u nastavku teksta: tuženica) radi naplate novčane tražbine ukupnom u iznosu od 59,46 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Predložena ovrha određena je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave doneseno od strane Općinskog suda u Zadru, pod poslovnim brojem Ovrv- 2247/05 od 2. ožujka 2005., a koje je u povodu prigovora tuženika rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Ovrv-2247/05 od 27. ožujka 2007. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, te je odlučeno da će se postupak provesti pred parničnim odjelom ovoga suda kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. U prigovoru protiv navedenih rješenja o ovrsi sada odgovoru na tužbu, tuženica navodi da na navedenoj adresi nije nikad boravila niti prebivala. Jednom prilikom kad je došla u stan suprugova rođaka na adresi iz ovršnog prijedloga radi provjetravanja jer isti živi u inozemstvu, doslovno da je zaskočio djelatnik tužitelja te mu je tom prilikom potpisala neku izjavu. Kad je kasnije shvatila o čemu se radi da se pismeno obratila tužitelju i navela o čemu se radi. Navela je da sa stanom u [adresa] nema ništa, a niti s TV aparatom, a to da je ponovila i kad je dobila prvi ovršni prijedlog i to kako u prigovoru protiv njega tako i u dopisu ovrhovoditelju. Istakla je prigovor zastare potraživanja. Tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz da su mu računi dostavljeni pa da ima pravo tražiti kamatu od svakog dospijeća.
4. Rješenjem Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-2545/15-2 od 5. listopada 2015. ukinuta je presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj: Povrv-853/15 od 28. svibnja 2015. i predmet je vraćen sudu pravog stupanja radi održavanje nove glavne rasprave. Županijski sud je ukinuo presudu iz razloga jer je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. dalje ZPP.) jer da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, te postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprave i samih tih isprava, zbog čega se ista presude ne može ispitati.
5. Rješenjem Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-422/16-2 od 15. prosinca 2016. ukinuta je presuda u dijelu pod točkom I. izreke i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj: Povrv-1596/15 od 17. studenog 2015. te se u tom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave. Županijski sud naveo je da prvostupanjski sud nije imao osnove navesti kako je nesporno utvrđeno da je tuženica u utuženom razdoblju bila aktivni pretplatnik s obzirom da je od početka postupka tuženica osporavala pasivnu legitimaciju, navodeći da nije vlasnica RTV prijemnika na adresi [adresa], pa da se očito ne radi o nespornoj činjenici iz članka 221. ZPP-a. Prvostupanjski sud osim što odbio sve dokazne prijedloge tuženica kao nepotrebne, potpuno da je zanemario isprave koje su priložene spisu predmeta, a idu u prilog tuženici, kao što su podaci JRO MUP RH i presuda ovog drugostupanjskog suda pod brojem Gž-327/08 od 11. studenog 2008., odnosno nije ih uopće uzeo u obzir, pa je posljedično tome izostala je ocjena istih. Nadalje da prvostupanjski sud obrazlaže da zastara za predmetne račune (razdoblje od svibnja 2003. do prosinca 2003.) nije
Poslovni broj:
nastupila jer su isti utuženi u zakonskom roku od godine dana od dospijeća svakog pojedinog računa, iako je prijedlog za ovrhu s kojim je pokrenut ovaj postupak podnesen u srpnju 2004., RTV pristojba za svibanj i lipanj 2003. dospjela je 31. svibnja 2003. odnosno 30. lipnja 2003. Postupajući na gore opisani način prvostupanjski sud da je počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a, jer pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati budući da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni.
6. Tužitelj je na ročištu od 23. siječnja 2025. istakao prigovor da dokazi predloženi od strane tuženika i to saslušanje tuženice kao stranke, pribava spisa ovog suda poslovni broj P-1412/07 te podatke o prebivalištu tuženice od utuženog razdoblja do danas, predloženi nakon roka iz članka 461. a stavak 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje ZPP.) . Ovaj sud nalazi da prigovor tužitelja nije osnovan jer je tuženica navedene dokaze predložila na pripremno ročištu od 27. svibanja 2015. dakle u zakonskom roku predložila je dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.
7. U dokaznom postupku pročitana je dokumentaciju koja prileži spisu i to: izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 13. prosinca 2003. (l.s. 4), izvadak iz evidencije pretplatnika (l.s. 17), prijava prijemnika (l.s. 18), podaci JRO MUP RH o prebivalištu tuženice (l.s. 69), iskaz tuženice (l.s. 70-71), uvid u spis ovog suda poslovni broj P-1412/2007.
8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. U ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev odnosi se na potraživanje u novcu u iznosu od 59,46 EUR, dakle u iznosu koji ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR, pa se radi o sporu male vrijednost, a sukladno odredbi čl. 458. st. 1. ZPP-a.
10. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženica na temelju Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ br. 25/03. dalje Zakon o HRT-u) isplati dospjelu neplaćenu naknadu – pristojbu za tv prijemnik razdoblju od svibnja do prosinca 2023.
11. Odredbom članka 53. stavak 1. Zakona o HRT-u propisano je da su vlasnici radijskih i televizijskih prijemnika na području Republike Hrvatske dužni HRT-u plaćati pristojbu.
12. Među strankama nije sporno da tuženica nije platila rtv pristojbu u utuženom razdoblju.
13. Sporno je li tuženica u utuženom razdoblju bila aktivni pretplatnik s obzirom da osporava pasivnu legitimaciju.
14. Tužiteljica tijekom postupka navodi kako je za postojanje obveze tuženice prema tužiteljici dovoljna sama činjenice da je ista prijavila tv prijemnik te da ga kasnije nije odjavila na propisan način, međutim prema gore navedenoj odredbi članka 53. stavak 1. Zakona o HRT-u obveza plaćanje pristojbe je vezana činjenicu vlasništva prijemnika.
15. Tuženica je na okolnost da nije u utuženom razdoblju bila aktivni pretplatnik jer nije vlasnica televizijskog prijemnika na adresi [adresa], predložila da se pribavi spisa ovog suda poslovni broj P-1412/07, podatak o njenom prebivalištu od utuženog razdoblja do danas, te da se sasluša u svojstvu stranke.
16. Čitanjem spisa ovog suda poslovni broj P-1412/07 utvrđeno je da se vodio između istih stranaka radi naplate rtv pristojbe za razdoblje od srpnja 2004. do prosinca 2004. Općinski sud u Zadru presudio je na način da je odbio tužbeni zahtjev, te je
Poslovni broj:
Županijski sud u Zadru, presudom pod poslovnim brojem Gž-327/08 od 11. studenog 2008. potvrdio presudu Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1412/07 od 5. prosinca 2007.
17. Čitanjem podataka JRO MUP RH utvrđeno je da je tuženica od 20. svibnja 1994. do 21. siječnja 2004. prebivala na adresi [adresa], a od 21. siječnja 2004. do danas da prebiva na adresi [adresa].
18. Čitanjem iskaza tuženice utvrđeno je da je u utuženom razdoblju (od svibnja 2003. do prosinca 2003.) živjela sa svojom svekrvom na adresi [adresa], a da nikad nije živjela na adresi [adresa]. Na adresi [adresa], stan je imao suprugov rođak UČ koji je u to vrijeme živio u [adresa]. Ona da bi znala doći u taj stan da ga provjetri otprilike dva puta tjedno po sat vremena. Jednom prigodom dok je bila u tom stanu sa svojim malodobnim djetetom na vrata da joj pozvonio inkasator i ušao u stan, vidio je tv prijemnik te je pitao da li živi u stanu. Ona da mu je odgovorila da ne živi, da to nije njen stan i da vlasnik stana živi u [adresa], a da ne zna je li on plaća rtv pristojbu. Kako je prošlo dosta vremena ne sjeća se je li nešto potpisivala, zna da se u tom trenutku nije snašla jer sa njom bilo malodobno dijete te je morala vodi brigu o njemu. Ona da nikad nije dobila uplatnice za plaćanje tv pretplate, samo je dobila opomenu pred tužbu i prijedlog za ovrhu.
19. Sud je prihvatio iskaz tuženice kao istinit jer je u skladu s podacima JRO MUP RH o njezinom prebivalištu.
20. Na temelju dokaza provedenih tijekom postupka ovaj sud utvrđuje da je tuženica dokazala kako nije vlasnica televizijskog prijemnika koji se nalazi u stanu u [adresa], a u vezi s prijemnikom za koji tužiteljica potražuje naplatu pristojbe jer je tuženica u utuženom razdoblju živjela sa svojom obitelji kod svekrve na adresi [adresa].
21. U odnosu na prigovor zastare potraživanja za istaknuti je kako je prigovor zastare djelomično osnovan. Naime, prema odredbi članak 378. stavak 1. točka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.) potraživanje radio-stanice i radiotelevizijske stanice za uporabu radioprijemnika i televizijskog prijemnika zastarijevaju za jednu godinu, a kako je tuženikova obveza plaćanja pristojbe dospjela na naplatu za period od 1. lipnja 2003. do 1. siječnja 2004., a kako je tužiteljica ovršni prijedlog koji se sada ime smatrati tužbom podnijela ovom sudu 13. srpnja 2004. to su potraživanja tužiteljice za mjesec svibanj i lipanj 2003. s dospijećem 1. lipnja 2003. i 1. srpnja 2003. u zastari, dok ostala potraživanja tužitelja od mjeseca srpnja do prosinca 2003. nisu u zastari.
22. U konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala osnovanost svoje tražbine dok je tuženica dokazala da nije vlasnica televizijskog prijemnika koji se nalazi u stanu u [adresa], stoga nije u obvezi plaćati rtv pristojbu, jer se nisu ispunile pretpostavke iz članka 53. stavak 1. Zakona o HRT-u. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, platni nalog je u cijelosti ukinut te je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.
23. S obzirom na to da se ovaj postupka nakon uloženog prigovora tuženika i stavljanjem izvan snage predmetnog rješenja o ovrsi smatra postupkom za izdavanje platnog naloga, to se o troškovima cjelokupnog postupka odlučuje sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP-a tek u presudi kojom se završava postupak pred sudom.
24. Odluka o troškovima parničnoga postupka temelji se na odredbama članaka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. dalje Tarifa). Tuženici zastupanoj po punomoćniku iz reda odvjetnika priznat je kao osnovan trošak cjelokupnog prvostupanjskog postupka prema Tbr. 7. toč. 9.- 100,00 EUR, uvećano za PDV 25 % što iznosi 125,00 EUR
Poslovni broj:
uvećano za trošak sudske pristojbe na žalbu (od 23. studenog 2015.) u iznosu od 26,54 EUR, što ukupno iznosi 151,54 EUR, dok se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u preostalom zatraženom iznosu preko dosuđenog odbija kao neosnovan.
U Zadru 28. ožujka 2025.
Viša sudska savjetnica
S u d a c
Marijana Zelić
Marko Baraka
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dozvoljena je žalbu u roku od 15 (petnaest) dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presude objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
Dna:
1. Tužiteljici po punomoćniku
2. Tuženici po punomoćniku