REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-262/2021-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari OM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Marko Višić, odvjetnik u [adresa], protiv tuženice ĆM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Branka Mandić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. veljače 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Marina Mlačića, odvjetnika u Zagrebu i prisutnosti punomoćnice tuženice Branke Mandić, 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženici ĆM da isplati tužitelju OM iznos od 2.865,44 EUR (dvijetisućeosamstošezdesdetpet eura i četrdesetčetiri eurocenta) sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2021. pa do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu radi isplate 1.888,59 EUR (tisućuosamstoosamdesetosam eura i pedesetdevet eurocenti) tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženici ĆM da nadoknadi tužitelju OM troškove postupka u iznosu od 1.696,86 EUR (tisućušestodevedesetšest eura i osamdesetšest eurocenti) sa zateznim kamatama od 28. ožujka 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da su stranke bivši bračni drugovi, brak je pravomoćno razveden 13. veljače 2018., te da su za vrijeme trajanja bračne zajednice (koja je prestala kada je brak razveden) realizirali kredit po Ugovoru o gotovinskom nenamjenskom kreditu zaključenom sa Zagrebačkom bankom d.d. broj Ugovora 3229397276 za iznos od 13.415,20 EUR u protuvrijednosti u kunama te Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu zaključenom sa Zagrebačkom bankom d.d. broj Ugovora 3259364167 za iznos od 68.500,00 kn. Navodi da je potonji kredit realiziran 24. siječnja 2018. za vrijeme trajanja braka, a da je tuženica imala saznanja o istom budući da je istim djelomično podmiren prethodno realizirani kredit. Kredite je isključivo otplaćivao i još uvijek otplaćuje tužitelj pa smatra da mu je tuženica dužna nadoknaditi polovicu isplaćeno iznosa. Predlaže usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te traži trošak postupka s pripadajućim kamatama.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu i tijekom postupka potvrđuje su stranke bivši bračni drugovi i da je brak stranaka pravomoćno razveden 13. veljače 2018., da je tužitelj za vrijeme trajanja braka 18. listopada 2012. realizirao kredit kod Zagrebačke banke po Ugovoru o nenamjenskom kreditu u iznosu kunske protuvrijednosti od 13.415,32 EUR po srednjem tečaju HNB na dan isplate, koja tražbina je prema navedenom ugovoru dospjela najkasnije do 1. studenoga 2019. te da je tužitelj navedeni kredit nastavio otplaćivati i nakon razvoda braka. S obzirom da je navedeni kredit korišten za adaptaciju kuće u [adresa] koja je suvlasništvo stranaka, svaki u 1/2 dijela, tuženica se ne protivi da na ime otplate kredita isplati tužitelja u iznosu od plaćenog kredita za period od 13. veljače 2018 do 1. studenoga 2019. koji iznos tužitelj navodi u dopisu odvjetnika Marka Višića od 11. prosinca 2020, a koji iznosi 15.532,50 Kn. Dalje navodi da joj nije poznato da je tužitelj 24. siječnja 2018. tj. 20 dana prije donošenja pravomoćne presude o razvodu braka realizirao kredit po Ugovoru o nenamjenskom kreditu zaključenom s Zagrebačkom bankom d.d. u iznosu od 68.500,00 kn jer je tužitelj u to vrijeme već napustio bračnu zajednicu i nije živio s tuženicom, stoga joj nije poznata namjena tog kredita pa osporava da je isti realiziran radi zajedničkih troškova života ili stjecanje neke zajedničke nekretnine. Iz navedenog razloga smatra da tužitelj neosnovano potražuje iznos koji se odnosi na otplatu navedenog kredita. Predlaže da sud odbije tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva preko iznosa od 15.532,50 Kn. Podredno, ističe da ako je tužitelj realizacijom kredita 3259364167 podmirio dugovanje po kreditu broj 7105766257 za vrijeme trajanja braka tada neosnovano potražuje od tužene iznos koji je plaćao po tom kreditu nakon razvoda braka.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Izvadak iz matice rođenih (list 3 i 4 spisa), opomena tužitelja (list 8 i 9 spisa), Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 24. siječnja 2018. (list 11 do 14 spisa), Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 18. listopada 2012. (list 15 do 18 spisa), prometi po kreditu (list 40 do 75 spisa), Očitovanje Zagrebačke banke d.d. od 10. ožujka 2022. (list 76 spisa), saslušane su stranke (list 94 do 96 spisa), te svjedok KM (list 122 i 123 spisa), izvedeno je financijsko vještačenje po vještaku Ljupku Omazići iz Omazić vještačenja d.o.o. (list 103 do 105 spisa te list 131 do 133 spisa).

4. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP).

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženice radi isplate polovice iznosa koje je isključivo plaćao tužitelj po ugovorima o nenamjenskom kreditu kada su bili u braku te po prestanku braka i bračne zajednice, a prema tvrdnjama tužitelja sredstva ostvarena tim kreditima su utrošena na tekuće potrebe bračne i obiteljske zajednice.

7. Nesporno je među strankama:

- da su bile u braku od 13. lipnja 1996. do 13. veljače 2018. kada je pravomoćno razveden;

- da nisu bračnim ugovorom uredile imovinske odnose prije, tijekom ni po prestanku braka i bračne zajednice;

- da je tužitelj 18. listopada 2012. sklopio Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu sa Zagrebačkom bankom d.d. (broj 3229397276, kreditna partija 7105766257) te da su mu stavljena na raspolaganje sredstva u iznosu od 13.415,32 EUR u protuvrijednosti u kunama, koja su utrošena za adaptaciju kuće u [adresa], a koja je u suvlasništvu stranaka, svake u 1/2 dijela;

- da je tužitelj 24. siječnja 2018. sklopio Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu sa Zagrebačkom bankom d.d. (broj 3259364167, kreditna partija 71086373491) te da su mu stavljena na raspolaganje sredstva u iznosu od 68.500,00 kn / 9.091,51 EUR, a koji je iznos djelomično iskorišten radi podmirenja obveza iz prethodnog kredita, ta da je isplatom jednokratnog iznosa od 4.497,33 EUR 24. siječnja 2018. zatvoren raniji kredit,;

- da je potonji kredit prijevremeno otplaćen 23. prosinca 2021.;

- aktivna legitimacija tužitelja.

8. Sporna je osnova, visina i pasivna legitimacija, ima li tužitelj pravo na isplatu polovice iznosa svih rata kredita otplaćenih po navedenim ugovorima o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 18. listopada 2012. i 24. siječnja 2018. te kada je prestala bračna zajednica stranaka.

9. U pogledi reguliranja imovinskopravnih odnosa između (bivših) bračnih drugova pravni režim prosuđuje se prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme raspolaganja imovinom (tako i VSRH Rev-664/04 od 26. rujna 2007., Rev-823/14 od 16. travnja 2014., Rev-2042/12 od 25. siječnja 2017., Rev-3210/2019 od 18. rujna 2019.), a ne prema vremenu kada je brak stranaka razveden, dakle primjenjuju se Obiteljski zakon (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07) te u pretežitom dijelu Obiteljski zakon (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20 – dalje u tekstu ObZ/15), a oba zakona u bitnome identično reguliraju imovinske odnose bračnih drugova.

9.1. Prema odredbi čl. 44. ObZ/15-a za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno, bračnom stečevinom i vlastitom imovinom. Smatra se da su bračni drugovi za navedene obveze odgovorni u jednakim dijelovima, ako nisu drukčije ugovorili. Ako je radi namirenja zajedničkih obveza iz suvlasničkog dijela bračne stečevine ili iz vlastite imovine jednog bračnog druga naplaćeno više nego što iznosi njegov dio duga, taj bračni drug ima prema drugom bračnom drugu pravo na naknadu tog iznosa iz njegovog dijela bračne stečevine, odnosno iz njegove vlastite imovine. Identično je regulirano čl. 52. i 53. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje u tekstu ZOO), koji se podredno primjenjuje, a prema kojim odredbama dužnik koji je ispunio obvezu ima pravo zahtijevati od svakog sudužnika da mu naknadi dio duga koji pada na njega, a ako nije što drugo ugovoreno ili inače ne proizlazi iz pravnih odnosa sudionika u poslu, na svakog dužnika dolazi jednak dio duga.

10. Tužitelj u svom iskazu u bitnome navodi da je bio u braku s tuženicom od 1996. do veljače 2018., kada je ujedno prestala i bračna zajednica. Prvi kredit podigao je 2012. a ostvarena sredstva utrošena su za uređenje zajedničke kuće u [adresa], a manji dio utrošen je za plaćanje leasinga za korištenje auta u vlasništvu njegove firme. 2018. morao je podignuti novi kredit kako bi zatvorio stari kredit (oko 30.000,00 kn) te minus na tekućem računu (oko 10.000,00 kn), a ostatak iznosa ustupio je KM kojem je bio dužan 5.000,00 EUR, a dug se odnosio na popravak auta koji je bio u obiteljskom vlasništvu i kombija koji je bio u vlasništvu njegove firme te jedan manji dio odnosio se na troškove njegovog liječenja. Dug prema imenovanom je nastao dvije i pol godine prije prestanka bračne zajednice.

11. Tuženica u svom iskazu u bitnome navodi da je bila u braku s tužiteljem od 13. travnja 1996. do 13. veljače 2018., dok je bračna zajednica prestala ranije i to početkom kolovoza 2017. Poznato joj je da je tužitelj podignuo kredit 2012. u iznosu od 13.000,00 EUR (cca) za uređenje zajedničke kuće u [adresa], no nije joj poznato je li cjelokupni iznos utrošen za uređenje navedene kuće. Navodi da joj nije poznato da je tužitelj podigao drugi kredit u banci niti u kojem iznosu, a kamoli na što je utrošen.

12. Sud ocjenjuje uvjerljivim, životnim i logičnim iskaz tuženice da je bračna zajednica stranaka prestala početkom kolovoza 2017., a ne kako to tvrdi tužitelj kada je brak formalno razveden 13. veljače 2018. Naime, ako su bili trajno narušeni i poremećeni njihovi odnosi životno je i logično da njihova bračna zajednica prestane i prije razvoda braka. Nije za očekivati da bračni drugovi podnesu zahtjev za razvod braka zbog narušenih odnosa, a da svejedno i svojevoljno nastave zajednički živjeti u istom kućanstvu i čekaju formalan razvod braka pa da se tek onda jedan od (bivših) bračnih drugova odseli i time prestane bračna zajednica.

12.1. Nadalje, suglasni su iskazi stranaka da je tužitelj prvi kredit ostvario radi uređenje zajedničke kuće u [adresa] u iznosu od 13.000,00 EUR. Tužitelj tvrdi da su ostvarena sredstva iz tog kredita utrošena u pretežitom dijelu za uređenje navedene kuće, a manji dio je utrošen za plaćanje leasinga. U tom dijelu sud iskaz tužitelja ocjenjuje uvjerljivim jer tuženica tome nije prigovarala niti je to osporavala tijekom postupka. Iskaz tužitelja da je 2018. podigao novi kredit kojim je djelomično podmirio obveze iz ranijeg kredita sud također ocjenjuje istinitim jer je datum zatvaranja prvog kredita (24. siječnja 2018.) istovjetan datumu ostvarenja drugog kredita, što proizlazi i iz Očitovanja Zagrebačke banke d.d. od 10. ožujka 2022. (list 76 spisa) kao i nalaza i mišljenja vještaka Ljupka Omazića iz Omazić d.o.o. (o ocjeni toga dokaza v. infra). Međutim, iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da je ostatak sredstva ostvarenim novim kreditom pokrio minus na tekućem računu (oko 10.000,00 kn), sud je ocijenio kao neuvjerljivim, a osim toga isto je mogao dokazati po pozivu vještaka (v. t. 4. mišljenja vještaka - list 105 spisa) potvrdom banke.

13. Iz iskaza svjedoka KM proizlazi da poznaje stranke i da s vremena na vrijeme pozajmljuje tužitelju određene novčane iznose koje mu tužitelj redovito vraća te mu je poznato da je tužitelj podigao zadnji kredit u banci kako bi njemu vratio pozajmice. S tužiteljem ima odnos povjerenja, nikada nisu sklapali pisani ugovor o zajmu niti je ikada pitao za što je tužitelju bio potreban novac.

13.1. Sud iskaz svjedoka ocjenjuje kao uvjerljivom međutim u bitnome neodlučnim za rješenje ovog spora. Naime, iz iskaza se može jedino zaključiti da je s tužiteljem bio u poslovnom odnosu, te da su tužitelj i svjedok uredno ispunjavali svoje obveze iz povremenih ugovora o zajmu, međutim namjenu pozajmljenog iznosa ne može se iz njegovog iskaza utvrditi. Stoga je iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da je dio sredstava ostvarenih drugim kreditom iskoristio za povrat zajma sud ocijenio vjerodostojnim, međutim da su te pozajmice (od KM) utrošene za potrebe bračne zajednice, sud je ocijenio kao neuvjerljivom, osobito za potrebe liječenja tužitelja jer adekvatnu liječničku skrb ostvaruje na teret HZZO-a, a osim toga isto je mogao potkrijepiti materijalnom dokumentacijom kao i za troškove redovnih servisa vozila (računima i sl.).

14. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj za vrijeme trajanja braka i bračne zajednice 2012. ishodio kredit radi adaptacije nekretnine koja je bila bračna stečevina stranaka, a u pretežitom dijelu ta sredstva su utrošena u tu namjenu dok je manji dio utrošen na leasing vozila, čemu se tuženica nije izričito protivila u tom trenutku (tako i VSRH Rev-775/15 od 19. veljače 2019.), stoga se ocjenjuje da su ukupna sredstva u iznosu od 13.415,32 EUR ostvarena Ugovorom o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 18. listopada 2012., a koja su tužitelju stavljena na raspolaganje utrošena za potrebe bračne zajednice.

14.1. Ovdje je potrebno napomenuti da kada je kredite ishodio jedan od bračnih drugova i to za vrijeme trajanja bračne zajednice to ne znači da iznos sredstava ostvarenih kreditima predstavlja vlastitu imovinu jednog od bračnih drugova kada je isplata kreditnih obroka vršena za vrijeme trajanja bračne zajednice, što znači na teret oba bračna druga. Stoga niti isplata kreditnih obroka iz sredstava tužitelja takvoj isplati ne može dati značaj vlastite imovine (tako i Gž Ob-228/2023 od 11. siječnja 2024.). Tužitelj tijekom postupka niti tvrdi niti dokazuje da je pojedine mjesečne obroke za vrijeme trajanja bračne zajednice plaćao vlastitim sredstvima, prema tome uzima se da je mjesečne rate kredita tužitelj plaćao iz bračne stečevine. Prema tome, kod ocjene osnovanosti zahtjeva mjerodavno je razdoblje plaćanja obveza iz ugovora o kreditu nakon prestanka bračne zajednice (tako i VSRH Rev-319/21 od 30. siječnja 2024.).

14.2. Dakle, iz prvog ugovora o kreditu bilo je potrebno utvrditi koje mjesečne iznose je tužitelj platio nakon prestanka bračne zajednice početkom kolovoza 2017. (v. supra t.12.). Stoga, izvedeno je financijsko vještačenje po vještaku Ljupku Omaziću iz Omazić d.o.o. te prema njegovom mišljenju ukupno dugovanje po prvom kreditu zatvoreno je 24. siječnja 2018. uplatom iznosa od 4.497,33 EUR. Sud je ocijenio nalaz i mišljenje uvjerljivim i u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu, prvenstveno knjigovodstvenom karticom pa sud isti uzima kao mjerodavnim za donošenje odluke u sporu, to tim više jer stranke nisu imale prigovore na njegov nalaz i mišljenje (matematički obračun). Tuženica je suštinski prigovarala na zadatak vještaku i potrebu izvođenja vještačenja kad je zahtjev tužitelja u osnovi neosnovan.

14.3. S obzirom da je bilo potrebno utvrditi dugovanje po navedenom ugovoru (18. listopada 2012.) na dan prestanka bračne zajednice, što je bilo početkom kolovoza 2017., pregledana je knjigovodstvena kartica (list 73 spisa) te je zbrajanjem mjesečnih uplata (izvršenih izravnim terećenjem sa računa tužitelja) zajedno s posljednjom uplatom utvrđeno ukupno dugovanje u iznosu od 5.730,87 EUR.

15. Kako je to gore navedeno, tužitelj je drugim kreditom banke, kada je već bila prestala bračna zajednica stranka, 24. siječnja 2018. podmirio dugovanje iz ranijeg kredita koji se odnosio na obveze iz bračne zajednice (4.497,33 EUR), dok za razliku tog iznosa, tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je utrošio za potrebe bračne zajednice, stoga je sud te tvrdnje tužitelja, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a ZPP-a, ocijenio i kao nedokazanima.

16. Tuženica je u odgovoru na tužbu priznala osnovu i visinu zahtjeva tužitelja za isplatom 15.532,50 kn / 2.061,52 EUR na ime duga iz bračne stečevina koji je proizašao iz prvog ugovora o kreditu, međutim naknadno je tijekom postupka to osporila tvrdeći da je obveza po prvom kreditu podmirena za vrijeme trajanja braka (sud je u smislu čl. 221. st. 2. ZPP-a takvu dispoziciju ocijenio kao osporavanje). Takav prigovor je neosnovan budući da u trenutku podmirenja obveze stranke više nisu bile u bračnoj zajednici (v. supra t. 14.1.), što je odlučno u ovoj pravnoj stvari, a osim toga tuženica nije dokazala da je tužitelj podmirio to dugovanje sredstvima bračne stečevine, dapače tužitelj je obvezu koja je teretila bračnu stečevinu podmirio novim kreditom banke, koji je zatvorio uvećanom uplatom 23. prosinca 2021.

17. Polazeći od gornjih utvrđenja sud zaključuje da ukupno dugovanje koje je teretilo bračnu stečevinu je iznosilo 5.730,87 EUR (v. supra t. 14.3.), te da je taj iznos po prestanku bračne zajednice podmirio tužitelj, a budući da su za taj dio obveze stranke bile odgovorne u jednakim dijelovima (v. supra t. 9.1.), tužitelju pripada polovica toga iznosa odnosno 2.865,44 EUR, sukladno čl. 44. ObZ/15-a u svezi s čl. 52. i 53. ZOO-a.

17.1. Tužitelj je tražio isplatu 35.819,21 kn / 4.754,03 EUR, a dosuđen mu je iznos od 2.865,44 EUR. stoga je primjenom pravila o teretu dokazivanja valjalo odbiti preostali dio zahtjeva za isplatom 1.888,59 EUR.

18. Tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate tekuće na pojedinačne mjesečne iznose od dana izvršenih uplata sukladno čl. 173. u vezi s čl. 183. st. 1. ZOO-a, međutim kako tužitelj traži od kasnijeg datuma (podnošenja tužbe), valjalo je tužitelju sukladno čl. 2. ZPP-a dosuditi kamate od 15. siječnja 2021. po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, stoga valjalo je odlučiti kao u točki I izreke.

19. Prema postavljenom tužbenom zahtjevu o kojem je sud odlučivao tužitelj je u postupku s osnovom uspio 100%, a s visinom je uspio s 60,27% (od ukupno traženih 35.819,21 kn / 4.754,03 EUR uspio je s 2.865,44 EUR), odnosno u smislu čl. 154. st. 2. ZPP-a ukupni omjer uspjeha tužitelja u parnici ocijenjen je s 80,13% (100 % + 60,27% = 160,27 % / 2 = 80,13 %), a tuženika s 19,86 % pa kad se jedno od drugog oduzme dobije se uspjeh tužitelja od 60,27%. stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 2., čl. 155. i čl. 158. st. 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT) i vrijednosti predmeta spora od 4.754,03 EUR. Prilikom obračuna troškova uzeta je vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).

20 Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. OT) 200,00 EUR, sastava podneska od 8. lipnja 2021., 5. veljače 2024., 4. prosinca 2024. svaki po (Tbr. 8. toč. 1. OT) 200,00 EUR, zastupanja na ročištu 1. ožujka 2022., 20. rujna 2023., 21. veljače 2024.. 6. svibnja 2024., 21. veljače 2025., svaki po (Tbr 9. toč. 1. OT) 200,00 EUR, zastupanja na ročištu od 27. listopada 2021. (Tbr 9. toč. 5. OT) 100,00 EUR, što ukupno iznosi 1.900,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) na iznos odvjetničke nagrade prema Tbr. 42. OT u iznosu od 475,00 EUR, tako da tužitelju ukupno pripada 2.375,00 EUR.

21. Tužitelju ne pripada trošak odštetnog zahtjeva jer se ne radi o predmetu iz Tbr. 32. OT kao ni trošak sudske pristojbe na tužbu (koju nije platio) i presudu jer je sukladno čl. 11. Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj 118/18, 51/23) oslobođen plaćanja iste.

22. S obzirom na 60,27%. uspjeha u sporu tužitelju pripada iznos od 1.431,41 EUR. Uzimajući u obzir kvalitativan i kvantitativan uspjeh u sporu, a s obzirom na osporavanje visine koju tužitelj ne bi mogao dokazati bez provođenja financijskog vještačenja, istome je priznat u cijelosti trošak medicinskog vještačenja u traženom iznosu od 265,45 EUR, slijedom čega mu je dosuđen sveukupni iznos od 1.696,86 EUR.

23. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 28. ožujka 2025. pa do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

24. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki II izreke presude. 25 Svi iznosi su izraženi i u kunama i u eurima, a iznosi u eurima su preračunati prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur =7,53450 kn sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22).

26. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 28. ožujka 2025.

Sudac

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun.;

- tuženici po pun.