Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-152/2024-12.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, po sucu toga suda Lovorki Grahek, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB:84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB:94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Dajana Tica, odvjetnica iz Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. Zagreb, radi isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 13. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB:94472454976 dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB:84397956623 svotu od 3.991,18 eur uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE naknaditi tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. troškove postupka u iznosu od 250,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je osiguranik HZMO ŽM doživio prometnu nesreću dana 2. svibnja 2009. kao vozač motocikla reg. ZG1054-BF kada se sudario sa osobnim automobilom reg. [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika (broj police [broj police]) kojim je upravljala UM, da je za uzrokovanje predmetne nesreće PM pravomoćno proglašena krivom pred Općinskim sudom u Zaprešiću u predmet broj K-148/09 te da je radi posljedica predmetne nesreće priznato osiguraniku HZMO ŽM pravo na invalidsku mirovinu rješenjem broj 766482 od 18. travnja 2012. koja je nastala zbog ozljede izvan rada (predmetna prometna nesreća). Naveo je da je već protiv tuženika vodio sporove radi naknade štete nastale isplatom invalidske imovine – za razdoblje od 01.01.2013. do 31.05.2016. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u kojima je pravomoćno utvrđena odgovornost tuženika u parnici broj P-2009/18 te da su za ostala razdoblja u tijeku parnice pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1060/2023 i P-999/2019 i Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem P-1816/2022. Naveo je da isplatom navedene invalidske mirovine trpi daljnju štetu. Naveo je da je za razdoblje od 01.04.2021. do 31.03.2024. isplatio iznos od 5.701,69 EUR, da je u postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu broj Pn-5996/11 u sporu koji je ŽM vodio protiv ovdje tuženika radi naknade štete povodom istog štetnog događaja koji je premet i u ovom sporu, provedeno prometno vještačenje gdje je ustanovljeno kako je osiguranik tužitelja suodgovoran za izazivanje prometne nesreće, da se sa tuženikom suglasio da suodgovornost osiguranika tužitelja iznosi 30% te da stoga u ovom postupku potražuje iznos od 3.991,18 EUR.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti ističući kako ne postoji pravo tužitelja za potraživanje predmetne naknade štete te da ne postoji obveza tuženika na naknadu navodne štete tužitelju jer ista tužitelju nije ni nastala, a imajući u vidu da je osiguraniku tužitelja priznato mirovinsko pravo temeljem ozljede izvan rada. Pozvao se na odredbu članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006. prema kojoj zavodi mirovinskog osiguranja imaju pravo od osiguravajućeg društva potraživati naknadu samo ako postoji razlika između invalidske mirovine odobrene konkretnom oštećeniku i one koja bi mu se odobrila u slučaju povrede na radu, i to samo u visini te razlike. U konkretnom slučaju osiguranik tužitelja je umirovljen zbog ozljede izvan rada te stoga ne postoji niti pravo tužitelja da potražuje utuženi iznos. Tužitelj visinu štete dokazuje obračunom isplaćene mirovine. Iz obračuna je jasno da je isti sastavljen primjenom odredaba ZOMO-a, međutim obračun ne predstavlja visinu štete već visinu isplaćene mirovine. Stoga, obračun tužitelja ne predstavlja relevantan dokaz na okolnost visine štete jer se na sporove koje pokreće tužitelj protiv osiguravajućih društava primjenjuje ZOOP i to čl. 27. Pozvao se i na pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u rješenju toga suda poslovni broj Revd 4204/2023-2 od 7. veljače 2024. Naveo je da osporava cjelokupni tužbeni zahtjev- odgovornost, osnov, visinu i uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i odlaska osiguranika tužitelja u mirovinu te je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV- 108/2024-4 od 26. travnja 2024. ovaj sud je određen kao drugi stvarno nadležan sud za postupanje u ovom predmetu te je spis ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje.

4. Ovaj sud je postupku proveo dokaz čitanjem zapisnika o očevidu od 2. svibnja 2009. (str. 4-8 spisa), presude Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj K-148/09-38 od 13. prosinca 20210. (str. 9-14 spisa), presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Kž-116/11-2 od 7. studenog 2011. (str. 15-17 spisa), rješenje tužitelja Klasa: UP/I 141-02/11-01/03505817243, Urbroj: 341-25-05/3-11-109464 od 18. travnja 2012. (str. 18-23 spisa), mišljenja stručnog povjerenstva za reviziju nalaz i mišljenja o invalidnosti od 7. veljače 2012. (str. 24-25 spisa), nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti od 6. prosinca 2011. i 7. lipnja 2011. (str. 26-31 spisa), presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2009/18 od 19. siječnja 2017. (str. 32-36 spisa), presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3678/2019-2 od 5. listopada 2020. (str. 37-42 spisa), rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 548/2021-2 od 16. veljače 2021. (str. 43-44 spisa), nalaza i mišljenja vještaka Zvonka Ivašića od 2. ožujka 2013. (str. 45-51 spisa) te obračun isplata od 29. ožujak 2024. (str. 52 spisa).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao zavoda mirovinskog osiguranja, za naknadu štete koju je pretrpio isplatama invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad svojem osiguraniku ŽM u razdoblju od 1. travnja 2021. do 31. prosinca 2024., i to 70% iznosa isplaćenog u tom razdoblju, odnosno iznosa od 3.991,18 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

7. Tuženik u postupku nije osporio da se 2. svibnja 2009. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao s tuženikom sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Tuženik je u postupku osporio odgovornost, osnov, visinu i uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i odlaska osiguranika tužitelja u mirovinu.

8. Među strankama je prvenstveno sporna primjena materijalnog prava - primjenjuje li se u konkretnom slučaju odredba članka 164. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ( "Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 120/16., 18/18., 115/18., 102/19, 84/21. i 119/22., dalje: ZOMO) kojom je propisano da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. tog zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete) ili se primjenjuje odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13 i 152/14., dalje: ZOOP) kojom je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

9. Po shvaćanju ovog suda u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu članka 27. ZOOP-a koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja i koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u vrijeme kad su izvršene isplate mirovine.

10. Naime, tuženik nije štetnik već je osiguravajuće društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP-a. Prema odredbi članka 8. stavka 1. ZOOP- a društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno tome Zakonu i uvjetima za osiguranje. Obveza tuženika u konkretnom slučaju proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljenog s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila). Kao osiguratelj motornog vozila štetnika tuženik se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik već ima obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača štetnika) u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stoga tuženik može odgovarati samo u okviru odredaba zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP-a kojim je uređen opseg osigurateljnog pokrića odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće sklopljenim ugovorom, na temelju čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja.

11. U odnosu na tvrdnju tužitelja da je ZOMO koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014. derogirao ZOOP koji je stupio na snagu 2005. godine, valja navesti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revd 4202/2023-2 od 7. veljače 2024. zauzeo pravno shvaćanje: "U odnosu na položaj tuženika kao osiguratelja, Zakon o obveznim osiguranjima u prometu je lex specialis u odnosu na Zakon o mirovinskom osiguranju, te se pri tom primjenjuje načelo lex postrior non derogat priori specialis (kasniji zakon ne derogira raniji specijalni zakon)."

12. Stoga, tuženik je kao društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

13. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavcima 2. i 3. članka 27. ZOOP-a, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu.

14. Iz rješenja tužitelja Klasa: UP/I 141-02/11-01/03505817243, Urbroj: 341-25- 05/3-11-109464 od 18. travnja 2012. proizlazi da je tužitelj priznao svom osiguraniku ŽM pravo na invalidsku mirovinu počevši od 24. studenog 2011. u iznosu od 694,38 kn mjesečno, odnosno od 1. siječnja 2012. u iznosu od 889,42 kn mjesečno i to zbog profesionalne nesposobnosti za rad koja je nastala kao posljedica ozljede nastale izvan rada.

15. Iz obračuna isplata tužitelja od 29. ožujka 2024. proizlazi da je tužitelj svom osiguraniku ŽM u razdoblju od 1. travnja 2021. do 31. ožujka 2024. isplatio na ime invalidske mirovine iznos od 5.701,69 EUR.

16. Međutim tužitelj, na kome je teret dokazivanja, nije dokazao da trpi štetu kako je propisano člankom 27. stavcima 2. i 3. ZOOP-a, odnosno da je razmjerni iznos invalidske mirovine koja se isplaćuje njegovom osiguraniku veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu, a koja činjenica se može utvrditi samo provođenjem financijskog vještačenja koji dokaz tužitelj nije predložio, pa je slijedom toga sud pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Valja dodati da sukladno načelu ekonomičnosti sud nije ulazio u ocjenu osnovanosti ostalih prigovora tuženika u ovom postupku niti je izvodio daljnje dokaze na te okolnosti.

17. O troškovima postupka sud je odlučio temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP i odredbi članka 155. ZPP-a te je tuženiku na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje: Tarifa) priznao trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2 EUR iznosi 200 EUR, koji iznos uvećan za PDV od 25% ukupno iznosi 250,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude koja je tužitelju priznata sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP. Sud nije priznao tuženiku trošak sastava podneska od 10. ožujka 2025. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice.

U Kutini 28. ožujka 2025.

S u d a c:

Lovorka Grahek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužitelj

2. tuženik po pun.