Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kžmp-7/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog LU, zbog kaznenih djela iz čl. 118. st. 1. i čl. 123. st. 2. u svezi s čl. 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: Kovm-14/2025-9 od 20. ožujka 2025., u sjednici održanoj 28. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog LU.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Koprivnici je na temelju čl. 123. st. 1. t. 3. u svezi s čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-a) protiv okrivljenog LU produljio istražni zatvor.

2. Protiv tog rješenja je okrivljeni LU putem branitelja Marka Rafaja, odvjetnika, i Gorana Radišića, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbe „iz svih žalbenih razloga“, s prijedlogom da se ono ukine.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-199/2025 od 27. ožujka 2025. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Obje žalbe razmatrane su i obrazložene kao jedna jedinstvena cjelina, jer su sadržajno komplementarne.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ponajprije valja odgovoriti okrivljeniku da ne stoji njegova tvrdnja da postoji proturječnost između izreke pobijanog rješenja i njegova obrazloženja u smislu da je u izreci kao istražno-zatvorska osnova istaknuta ona iz čl. 123. st. 1. t. 2. ZKP-a, a da se u obrazloženju iznose razlozi za istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP- a. Naime, iz izreke i obrazloženja osporenog rješenja posve jasno i nedvosmisleno proizlazi da je okrivljeniku istražni zatvor produljen iz istražno-zatvorske osnove propisane u čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a pa, prema tome, nema govora o postojanju bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a na koju aludira žalitelj.

7. Okrivljenik osporava postojanje tzv. iteracijske opasnosti iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a navodeći da iz njegove obrane proizlazi spremnost da se suspregne bilo kakvih daljnjih nezakonitih radnji i da je opasnost od ponavljanja djela u njegovom slučaju samo teoretska pretpostavka jer da sigurno nikome razumnom ne bi padalo na pamet pokušavati ili učiniti takvo ili istovrsno kazneno djelo.

8. Pored osnovane sumnje u okrivljenikovo počinjenje inkriminiranih kaznenih djela koja se predmetnom žalbom ne dovodi u pitanje, sud prvog stupnja je isto tako pravilno utvrdio i drugu odlučnu činjenicu – istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a, koju opravdano izvodi iz okrivljenikove ranije prekršajne i kaznene osuđivanosti i činjenice da su protiv njega aktualna još dva kaznena postupka, jedan na temelju pravomoćnog rješenja o istrazi zbog kaznenog djela iz čl. 136. st. 1. i 3. KZ- a, a drugi na temelju potvrđene optužnice zbog kaznenih djela iz čl. 243. st. 1. i 3. u svezi s čl. 34. KZ-a i čl. 118. st. 1. KZ-a, a što je sve detaljno precizirano u točki 24. obrazloženja osporenog rješenja. Dakle, okrivljenik se ne pojavljuje samo u svojstvu već osuđivane osobe za kazneno djelo i prekršaje s elementima nasilja, nego i kao osoba protiv koje je utvrđena osnovana sumnja u počinjenje više kaznenih djela s nasilničkim obilježjima. Upravo ove okolnosti, kako ispravno zaključuje sud prvog stupnja, u svojoj ukupnosti i uzajamnoj povezanosti upućuju na objektivnu i razumno predvidivu opasnost od okrivljenikova ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela, koja se ne može uspješno prevenirati blažim zakonskim mjerama, pa ni mjerama opreza koje se predlažu u žalbi, jer imajući u vidu iznijete činjenice koje na razini osnovane sumnje ukazuju na veći stupanj kriminalne volje, upornosti i odlučnosti u iskazivanju agresivnih ispada i činjenju protupravnih i kažnjivih radnji s nasilničkim elementima i to kod osobe koja još nije navršila 21 godinu, blaže zakonske mjere iz čl. 98. i čl. 119. ZKP-a u postojećim okolnostima ne predstavljaju dovoljno sigurnu i pouzdanu garanciju za otklanjanje tzv. iteracijske opasnosti.

9. Okrivljenik smatra da se u ovom slučaju treba primijeniti presumpcija nevinosti, te iznimnost i razmjernost određivanja istražnog zatvora prema čl. 4., 95., 122. i 125. ZKP-a, te se u tom kontekstu poziva na određene presude Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

10. Što se tiče žalbenog prigovora presumpcije nevinosti, valja reći da je on u konkretnom slučaju promašen. Naime, u pobijanom rješenju se ne tvrdi da je okrivljenik kriv za predmetna kaznena djela ili ona zbog kojih se vode drugi kazneni postupci protiv njega, već se spominje osnovana sumnja u njihovo počinjenje, što nema apsolutno nikakve veze s kršenjem presumpcije nedužnosti iz čl. 3. st. 1. ZKP-a, a osnovana sumnja u počinjenje kaznenog djela je ona odlučna činjenica koja se u smislu čl. 123. st. 1. ZKP-a traži kao temeljna zakonska pretpostavka za određivanje ili produljenje istražnog zatvora. S druge pak strane, donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja u ovo času nije povrijedio ni načelo razmjernosti iz čl. 122. st. 2. ZKP-a.

11. Slijedom iznijetog valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja, s time da je osporeno rješenje ispitano u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, pri čemu nisu uočene povrede zakon na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 28. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić