Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kžzd-20/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog PM, zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a) i dr., odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kzd-14/2023-83 od 20. ožujka 2025., u sjednici održanoj 28. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog PM.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-a) protiv optuženog PM produljio istražni zatvor, koji mu se računa od dana lišenja slobode, odnosno od 18. listopada 2024.

2. Protiv tog rješenja je optuženi PM putem branitelja Mate Knezovića, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu „iz svih žalbenih razloga“, s prijedlogom županijskom sudu da „poništi“ osporeno rješenje i optuženika pusti odmah na slobodu.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-208/2025 od 27. ožujka 2025. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Optuženik smatra da osporeno rješenje nema obrazloženja, čime de facto upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a mada se izrijekom ne poziva na naznačenu zakonsku odredbu.

6. Suprotno naprijed iznijetom prigovoru sud prvog stupnja je u pobijanom rješenju iznio jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama koji su podobni za meritorno ispitivanje, tako da nema govora o postojanju bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a, koja se sugerira predmetnom žalbom.

7. U okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik se u bitnome bavi dezavuiranjem psihijatrijskog vještaka Mr.sc.LM i oštećenice, te zaključak prvostupanjskog suda u pogledu istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a u vidu tzv. iteracijske opasnosti drži potpuno iracionalnim i nerazumnim, a njegovo obrazloženje, u kojem se radi o recikliranju uvijek istih tvrdnji, posve neprihvatljivim.

8. Valja odgovoriti žalitelju da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio obje odlučne činjenice kada je u pitanju odluka o istražnom zatvoru. Osnovanu sumnju da je optuženik počinio predmetno kaznena djela sud prvog stupnja je opravdano utvrdio na temelju potvrđene optužnice i dokaza na kojima se bazira njena osnovanost, dok je opasnost od optuženikova ponavljanja kaznenog djela s pravom izveo iz kriminalne aktivnosti koju je optuženik poduzeo u kontekstu ukupne inkriminacije za koju se osnovano sumnjiči, a koja je uistinu takvog intenziteta, značaja i kvalitete da opravdava elemente neophodne za daljnju primjenu istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a i to neovisno od činjenice da optuženik do sada nije bio kazneno i prekršajno osuđivan. Naime, duljina inkriminiranog razdoblja unutar kojeg je na razini osnovane sumnje činio kaznena djela nasilja u obitelji (gotovo sedam godina), brojnost radnji, različiti modaliteti verbalnog i psihičkog maltretiranja žrtve KM u nazočnosti njihova zajedničkog djeteta dovoljni su za zaključak o postojanju objektivne i razumno predvidive opasnosti od optuženikova ponavljanja istih obrazaca protupravnog i kažnjivog ponašanja prema članovima svoje obitelji u slučaju njegova puštanja na slobodu, jer naprijed spomenute okolnosti doista govore u prilog većeg stupnja kriminalne volje, upornosti i odlučnosti u takvoj vrsti društveno neprihvatljivog ponašanja. Uz to optuženik je u ovom slučaju ranije već bio kršio naložene mu mjere opreza u odnosu na imenovanu žrtvu, čime je dodatno iskazao svoju fokusiranost na nju i pojačao konkretnu i realnu bojazan od ponavljanja istog ili istovrsnog kaznenog djela.

9. Što pak se tiče optuženikovih primjedbi koje se odnose na diskreditiranje psihijatrijskog vještaka i naprijed imenovane žrtve, treba reći da su one bez utjecaja na ispravnost ključnog činjeničnog zaključka suda prvog stupnja o egzistiranju konkretne tzv. iteracijske opasnosti u smislu čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a.

10. Slijedom iznijetog valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja, s time da je osporeno rješenje ispitano u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, pri čemu nisu uočene povrede zakon na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 28. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić