Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Braće Radić 2, Varaždin

Poslovni broj: Kž-182/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Zdravka Pintarića i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog SI, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. u svezi st. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog SI protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-36/2025-9 od 13. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba okrivljenog SI odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog SI, produljen istražni zatvor iz zakonske osnove čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, i to nakon što je Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu podiglo optužnicu u kojoj se okrivljenik tereti za počinjenje kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. u svezi sa čl. 34. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žali se okrivljeni SI po branitelju Damiru Hrusteku, odvjetniku, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje i istražni zatvor ukinu, odnosno da se istražni zatvor zamijeni mjerama opreza ili jamstvom.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba okrivljenika nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima da ne postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti s obzirom "... na objašnjenje okrivljenika o razlozima i uzrocima zbog kojih je zatečen prevozeći strane državljane i prikupljene dokaze ...", sud prvog stupnja pravilno je utvrdio, te s jasnim, dostatnim i relevantnim razlozima obrazložio utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti, koje razloge u cijelosti prihvaća ovaj sud, te se okrivljenik, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na razloge iznijete u pobijanom rješenju (točka 7. do 17.), pri čemu žalitelju valja ukazati da se okrivljenik branio šutnjom, dakle, nije iznosio obranu, slijedom čega ničim nije doveo u pitanje postojanje osnovane sumnje koja proizlazi iz dokaza na koje se sud prvog stupnja poziva u pobijanom rješenju.

6. Također nije u pravu okrivljenik kada u žalbi osporava utvrđenje postojanja opasnosti od bijega, s tvrdnjom da se spreman odazivati pozivima suda, bez obzira što živi i radi u Estoniji i brine za bolesnu majku. Naime, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da opasnost od bijega proizlazi iz činjenice što je okrivljenik državljanin Estonije, gdje ima prebivalište, s time da ga za teritorij Republike Hrvatske ništa ne veže, te je očito da je stigao iz Estonije u Hrvatsku samo s namjerom počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv iz koristoljubivih pobuda. Stoga i prema ocjeni ovog suda postoji realna bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao napustiti teritorij Republike Hrvatske, za koji ga ništa ne veže, te se vratiti u Estoniju gdje živi i radi, motiviran, između ostalog, i izbjegavanjem kaznene odgovornosti i njezinih posljedica, te na taj način postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske.

7. Uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od bijega, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, pravilan je zaključak i ocjena suda prvog stupnja da je za preveniranje navedene opasnosti protiv okrivljenika potrebno produljiti istražni zatvor, jer predvidivo nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići jamstvom i mjerama opreza, na koje se paušalno ukazuje žalbom, bez konkretizacije i argumentacije u smislu okrivljenikovog boravka u Republici Hrvatskoj tijekom trajanja kaznenog postupka u slučaju puštanja na slobodu i davanja jamstva od strane okrivljenika ili druge osobe za njega. Daljnjim ostankom u istražnom zatvoru neće biti povrijeđeno načelo razmjernosti uzimajući u obzir okrivljenikov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru (oko jedan i pol mjesec), te očekivanu kaznu prema podacima u spisu, ukoliko bude proglašen krivim.

8. Zbog navedenih razloga žalba okrivljenika nije osnovana, a kako je oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 28. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke