REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Kž-108/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Zrinke Žalac, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog HF, zbog kaznenog djela iz članka 278. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika HF izjavljenoj po braniteljici Vesni Koški, odvjetnici iz Osijeka, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj K- 805/2017-44 od 15. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog HF kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku na temelju članka 544. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/17, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08) stavljena je izvan snage presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-805/2017-2 od 1. prosinca 2017. kojom je izdan kazneni nalog i proglašen je krivim optuženi HF zbog kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. KZ/11 pa je na temelju članka 278. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci i na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda tako što se kazna zatvora neće izvršiti ako u roku kušnje (ispravno bi bilo u vremenu provjeravanja) od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Naloženo je optuženom HF na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 da plati troškove kaznenog postupka i to na ime provedenog grafološkog vještačenja 4.124,00 kuna/547,34 eura i na ime sudskog paušala iznos od 1.000,00 kuna /132,27 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi HF po braniteljici Vesni Koški, odvjetnici iz Osijeka te uvodno najavljuje žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08), povrede kaznenog zakona (članak 469. stavak 1. točka 2. i 3. ZKP/08), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o kazni i odluke o trošku, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žalba podnosi i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 jer sud nije primijenio odredbu iz članka 3. stavak 3. ZKP/08 i pogrešno je primijenio odredbu članka 9. stavak 1. ZKP/08. Predlaže da je pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Županijski državni odvjetnik kojemu je spis u smislu članka 474 stavka 1. ZKP/08 dostavljen radi razgledavanja, vratio je isti na nadležno postupanje.

5. Na zahtjev branitelja koji je istaknut u žalbi održana je javna sjednica pred ovim županijskim sudom o kojoj je obaviješten optuženi HF, braniteljica Vesna Koški i Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu. Na istu sjednicu pristupili su optuženik HF i braniteljica optuženika, Vesna Koški, odvjetnica iz Osijeka, dok nije pristupilo ŽDO u Slavonskom Brodu unatoč uredno iskazanoj dostavi pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti u smislu odredbe članak 475. stavak 3. ZKP/08.

6. Žalba optuženog HF nije osnovana.

7. Žalitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer o odlučnim činjenicama nisu navedeni razlozi, a razlozi koji su navedeni su nejasni i proturječni i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 jer sud nije primijenio odredbu iz članka 3. stavak 3. ZKP/08 i pogrešno je primijenio odredbu članka 9. stavak 1. ZKP/08.

7.1. Suprotno žalbenom navodu prvostupanjski sud je pozorno ocijenio obranu optuženika, sadržaje iskaza svjedoka RF, KF i LF, sadržaj nalaza i mišljenja grafološkog vještačenja, analizirao svaki dokaz posebno i doveo ih u međusobnu vezu i u vezu s obranom optuženika. To je vidljivo iz razloga što prvostupanjski sud upravo na temelju sadržaja iskaza svjedoka, nije prihvatio obranu optuženika jer je sadržajem iskaza svjedoka, nalaza vještaka i podataka iz dokumentacije nepobitno dovedena u sumnju obrana optuženika.

7.2. Dakle, suprotno takvim žalbenim navodima optuženika, nakon pozorne ocjene izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, tako da nije počinjena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 ni bitna povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08, za koju povredu žalitelj smatra da je ostvarena jer sud nije primijenio odredbu iz članka 3. stavak 3. ZKP/08 i pogrešno je primijenio odredbu članka 9. stavak 1. ZKP/08, na koje u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čanku 476. stavak 1. ZKP/08. Obrazlažući u žalbi ovaj žalbeni osnov optuženik ustvari osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda sa kojima nije zadovoljan.

8. Žalitelj u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna objektivna i subjektivna obilježja terećenog kaznenog djela. Žalitelj u žalbi prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da ne samo da nisu na nedvojben način i sa sigurnošću utvrđene bitne činjenice, nego nisu uopće utvrđene, a to je li optuženik znao da je u svrhu podnošenja zahtjeva za otkaz dječje stambene štednje potreban i supotpis drugog roditelja i je li znao da se na predmetnim zahtjevima nalazi krivotvoren supotpis RF pa da bi na to pristao, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude .

8.1. U konkretnom slučaju nesporno je da su supotpisi RF na obrascima zahtjeva za otkaz ugovora o stambenoj štednji broj 44456603 i 44456549 krivotvoreni, nesporno je da je optuženik uplaćivao ugovorene iznose štednje i da je optuženik zatražio raskid ugovora o stambenoj štednji, da je štedionica prihvatila zahtjeve za raskid ugovora te na račun optuženika isplatila iznose koji su po svakom ugovoru se imali isplatiti. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio, prihvaćajući kao istinite, logične i uvjerljive iskaze svjedoka RF, KF i LF da budući RF i nije znala da su ugovori o štednji otkazani i da se prema iskazima KF i LF u slučaju otkaza ugovor o stambenoj štednji koja je glasila na malodobnu djecu zahtijevao potpis oba roditelja o čemu su ugovaratelji bili upoznati, da je optuženik kada je podnosio zahtjeve za otkaz ugovora o stambenoj štednji znao da na istima nije potpis njegove sada bivše supruge RF, već da se na istima nalazi krivotvoren potpis iste, odnosno da je isprava lažna i takvu ispravu uporabio, jer jedino je upravo samo optuženik imao interes da temeljem zahtjeva za otkaz ugovora o stambenoj štednji ishodi isplatu novca na svoj račun kako se to u konačnici i dogodilo.

8.2.Svjedok LF uvjerljivo je iskazivala kada je navela da sve ugovaratelje, a tako je onda bio slučaj i sa optuženikom upozoravala da u slučaju otkaza ugovora o stambenoj štednji se zahtijeva potpis oba roditelja i premda je prvostupanjski sud provodio i grafološko vještačenje radi utvrđenja je li ona autor spornog potpisa RF na obrascima zahtjeva za otkaz ugovora o stambenoj štednji, a prema nalazu vještaka ona se ne može isključiti kao mogući skriptor, što je pak najniži stupanj u skali mišljenja kojim se neku osobu povezuje sa spornim potpisom, provedenim dokazom vještačenjem nisu utvrđene odlučne činjenice koje bi utjecale na drugačiji zaključak prvostupanjskog suda koji zaključak prihvaća i ovaj sud, a to je da zapravo nitko drugi osim optuženika nije imao interes realizirati otkaz ugovora o stambenoj štednji kako bi uslijedila isplata novčanih iznosa na ime štednje.

8.3. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer sud je izveo sve predložene dokaze i pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu članka 470. stavka 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlažu drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda. Sud nije imao dvojbe oko odlučnih činjenica pa da bi trebao primijeniti pravilo in dubio pro reo kao što to neosnovano navodi optuženik u žalbi, jer je imao dovoljno dokaza za utvrđivanje odgovornosti optuženika.

9. Žalitelj pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona, navodeći da se radi o povredama kaznenog zakona iz članka 469. stavak 1. točka 2. i točka 3. KZ/11, a sadržajno i o povredi iz točke 1. istog članka s obzirom da žalbom upire da se u konkretnom slučaju radilo o beznačajnom djelu. Međutim, žalbeni navod optuženika zbog povrede Kaznenog zakona nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika za terećeno kazneno djelo. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Utvrđeno činjenično stanje ne ukazuje na postojanje okolnosti koje isključuju krivnju, koje isključuju kazneni postupak ili da se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom djelu.

9.1. Naime, za prosudbu je li neko djelo beznačajno valja imati u vidu objektivne i subjektivne okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, pri čemu osobito treba voditi računa o načinu postupanja počinitelja, stupnju krivnje i posljedici koja je nastupila za zaštićeno dobro i pravni sustav. Pri tome valja naglasiti kako sve tri navedene okolnosti moraju biti kumulativno ispunjene, a da bi se onda moglo raditi o beznačajnom djelu iz članka 33. KZ/11.

9.2. Iz izreke i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je optuženik da bi ishodio otkaz ugovora o stambenoj štednji i isplatu te stambene štednje, zatražio od nepoznate osobe da na zahtjevima stavi potpis nalik potpisu njegove bivše supruge i znajući da ona te zahtjeve nije potpisala dalje te zahtjeve predao stambenoj štedionici. Dakle, imajući u vidu ovakve inkriminacije ovaj drugostupanjski sud ne smatra da bi, u izreci pobijane presude opisana i konkretizirana obilježja kaznenog djela iz članka 278. stavka 1. KZ/11, vodeći pri tome računa o stupnju krivnje (izravna namjera) i posljedici koja je nastupila za zaštićeno dobro i pravni sustav (povjerenje građana u pravni poredak i vjerodostojnost isprava) bila beznačajna.

9.3. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju optuženog HF sadržana sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. KZ/11, navedenog u izreci pobijane presude.

10. Također žalitelj neosnovano pobija odluku suda prvostupanjskog stupnja i u odnosu na kaznenu sankciju tvrdeći da je kazna previsoka kada se uzmu u obzir utvrđene olakotne okolnosti i kao olakotna okolnost koja nije uzeta u obzir, a to je da od 2016. godine mlt. djeca žive isključivo kod optuženika koji ih jedini uzdržava. Međutim, ispitujući osnovanost odluke o kaznenoj sankciji povodom izjavljene žalbe ovaj sud je ocijenio kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio i procijenio sve okolnosti koje su, u smislu članka 47. stavka 1. KZ/11, od utjecaja da kaznena sankcija po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja (okolnost da je otac dvoje djece, dosadašnja neosuđivanost te odsustvo otegotnih okolnosti).

10.1. Slijedom iznesenog i po ocjeni ovog suda kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci ukazuje se primjerenom kako počinjenom djelu, tako i ličnosti počinitelja, stupnju krivnje s kojom je djelo počinjeno i procjeni društvene opasnosti od ovakvih kaznenih djela, a navedenom kaznom u cijelosti će se ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. Kada se uz to imaju u vidu i utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženika, a s druge strane odsustvo otegotnih okolnosti, nije nužno, radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, da izrečena kazna zatvora bude izvršena već se s velikom izvjesnošću može predvidjeti kako će se i izrečenom uvjetnom osudom, s vremenom provjeravanja od 2 (dvije) godine, u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, istovremeno će se utjecati na optuženika da više ne čini kaznena djela te će se jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i na taj način utjecati na druge osobe da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti i štetnosti činjenja kaznenih djela i o opravdanosti kažnjavanja. Zbog svega navedenog nije prihvaćena žalba optuženika niti u dijelu u kojem se pobija odluka o kazni.

11. Žalitelj pobija presudu zbog odluke o troškovima kaznenog postupka navodeći da iznos određenog troška ni na koji način nije obrazložen i u suprotnosti je sa specifikacijom troškova vještačenje. Prvostupanjski je sud u točki III. Izreke naveo da optuženika obvezuje na plaćanje troškova kaznenog postupka i to grafološkog vještačenja u iznosu od 4.124,00 kuna/547,34 eura, a pregledom spisa utvrđeno je da su od strane Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja ispostavljene tri specifikacije troškova vještačenja i to na iznos od 1.428,00 kuna od 5. listopada 2017. (strana 54 sudskog spisa), na iznos od 1.268,00 kuna od 16. veljače 2021. (strana 139 sudskog spisa) i na iznos od 1.428,00 kuna od 4. studenog 2022. (strana 199 sudskog spisa). Premda trošak kaznenog postupka na ime grafološkog vještačenja nije obrazložen u obrazloženju presude, već u izreci ne radi se o povredi koja bi odluku o troškovima kaznenog postupka činila nepravilnom, a budući je trošak grafološkog vještačenja glede visine pravilno određen, neosnovani su žalbeni navodi optuženika da su u suprotnosti sa specifikacijom vještačenja.

11.1. Glede određene visine paušalne svote od 132,72 eura, ona je obrazložena u točki 32. obrazloženja presude plaćanjem koje neće biti dovedena u pitanje optuženikova životna egzistencija i egzistencija njegove obitelji, s obzirom na visinu njegovih primanja. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke o troškovima postupio sukladno odredbi članka 148. stavka 1. ZKP/08.

12. Slijedom navedenog žalba optuženog HF nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

U Slavonskom Brodu, 28. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Vedran Pavelić