REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-1993/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivani Marangunić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŠM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Helena Sjauš, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske (OIB: 52634238587), koju zastupa OGDO, Općinsko građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 28. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika obiju parničnih stranaka, dana 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženici da isplati tužitelju 1.545,00 eura sa zateznom kamatom od 29. ožujka 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

II. Nalaže se tuženici da u 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak od 526,55 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 22.3.2024. podnio ovome sudu tužbu u kojoj navodi da je 16.11.2021. u Zračnoj luci dr. Franjo Tuđman pronašao bijelu omotnicu s novcem u iznosu od 1.545,00 eura, a s obzirom da mu vlasnik nije bio poznat, omotnicu s novcem predao Postaji aerodromske policije Pleso. Proveden je postupak, popisane su novčanice i sačinjen zapisnik broj 511-19-48/8-29-102/21 od 16.11.2021. Prema informacijama tužitelja, ta je postaja novčana sredstva s dopisom od 17.11.2021. dostavila Nalaznom uredu Policijske uprave Zagrebačke. Tužitelj se 14.11.2022. obratio Nalaznom uredu PU Zagrebačke, PP Petrinjska, koji mu je priopćio da se do toga dana vlasnik nije javio. Tužitelj je, pozivajući se na pravo iz čl. 138. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, do 21.7.2023. redovito održavao komunikaciju s Nalaznim uredom, dok 21.7.2023. nije zaprimio e-mail kojim je obaviješten da se, ukoliko ustraje u svom zahtjevu, obrati Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu jer novac nije u posjedu Nalaznog ureda, i to zbog činjenice da je pronevjeren i kao takav predmet kaznenog djela pronevjere, o čemu je Općinski sud u Novom Zagrebu donio presudu K-34/22 od 5.9.2022.

2. Tužitelj navodi da zbog navedenih okolnosti, do kojih je došlo zbog nepravilnog rada državnog službenika u obavljanju državne službe, ne može tražiti predaju konkretnog novca u posjed, no da se na njega ne smiju reflektirati posljedice takvog postupanja. S obzirom da je tuženica, kojoj se 17.8.2023. obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora, odgovorom od 10.11.2023. otklonila svoju obvezu, tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci.

3. Tuženica u odgovoru na tužbu ne osporava tvrdnju da je tužitelj 16.11.2021. djelatnicima Postaje aerodromske policije Pleso, PU Zagrebačke predao novac, odnosno omotnicu s 1.545.00 eura, niti da je navedena postaja kovertu s novcem dostavila Nalaznom uredu PU Zagrebačke. Navodi da navedeni iznos nije u posjedu Nalaznog ureda jer je pronevjeren od strane bivše zaposlenice Nalaznog ureda, što je utvrđeno i u kaznenom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pod brojem K-347/22 protiv GM, u kojem je 5.9.2022. donesena osuđujuća presuda. Ne osporava da je novčani iznos koji tužitelj potražuje dio novčanog iznosa koji je GM pronevjerila.

4. Tuženica osporava zahtjev tužitelja, ukazujući da je pravna osnova po kojoj tužitelj traži isplatu različita u zahtjevu za mirno rješenje spora i tužbi. Ističe kako ne može predati u posjed novac kojega nije u posjedu. Osim toga, Nalazni ured nije mogao objaviti oglas o pronađenom novčanom iznosu u smislu čl. 136. st. 1. ZV jer je taj novčani iznos pronevjerila njegova djelatnica. Zbog toga nije niti počeo teći rok od godine dana iz čl. 138. st. 1. ZV. Naglašava da bi tužitelj vlasnikom novca mogao postati po čl. 139. tek pod pretpostavkama za stjecanje stvari dosjelošću, konkretno u roku od tri godina od stupanja u samostalni posjed stvari. Tuženica smatra da tužitelj nije mogao postati vlasnikom novca niti može zahtijevati predaju u posjed jer za to nema pravne osnove pa predlaže zahtjev odbiti.

5. Sud je tijekom postupka pročitao email korespondenciju parničnih stranaka, zahtjev za mirno rješenje spora i odgovor tuženice od 10.11.2023., presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu K-347/22 i ocjenom dokaza po čl. 8. ZPP-a utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Nije sporno da je tužitelj 16.11.2021. u Zračnoj luci Franjo Tuđman pronašao bijelu omotnicu s iznosom od 1.545,00 eura, predao ga Postaji aerodromske policije Pleso, koji je taj novac proslijedio Nalaznom uredu PU Zagrebačke.

7. Nesporno je i da je navedeni iznos dio novčanog iznosa koji je pronevjerila bivša djelatnica Nalaznog ureda GM, koja je za kazneno djelo pronevjere i osuđena presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu K-347/22 od 5.9.2022.

8. Sporna je osnova zahtjeva.

9. Iz email korespondencije na listu 8-17 spisa sud je utvrdio da se tužitelj višekratno, kontinuirano, u razdoblju od 14.11.2022. do 12.7.2023. obraćao Nalaznom uredu PU Zagrebačke sa zahtjevom da mu se navedeni iznos preda, pozivajući se na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Od tuženika je 5.6.2023. primio odgovor da je pokrenuta procedura za odobrenje isplate, 26.6.2023. da se očekuje odgovor Nadležne službe vezane uz tužiteljev predmet, 12.7.2023. da će odgovor nadležnih službi biti primljen do konca tjedna, 14.7.2023. da je u tijeku postupanje nadležne službe MUP-a i u dogledno vrijeme se očekuje povratna informacija, te 21.7.2023. uputa tužitelju da se obrati Općinskog građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu jer je novac pronevjeren, uz informacije o okolnostima koje se odnose na navedeni predmet.

10. Po čl. 138. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) nađena stvar predaje se u neposredni posjed nalazniku ako se osoba koja je izgubila posjed stvari, a niti vlasnik stvari ne jave u roku od godine dana od objave oglasa o nalazu stvari, ili ne dokažu svoje pravo na stvar ili odbiju primiti stvar.

11. Tuženica osporava zahtjev tužitelja navodeći kako ne može predati konkretan novac jer više nije u njezinom posjedu zbog toga što ga je njezina djelatnica pronevjerila.

12. Tužitelj, umjesto predaje u posjed koja se ne može izvršiti jer je stvar (novac) pronevjeren, traži isplatu, smatrajući da se na njega ne smiju reflektirati posljedice nezakonitog postupanja državnih službenika u obavljanju službe. Poziva se na svoje pravo iz čl. 138. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

13. Za štetu koja je nastala nepravilnim ili nezakonitim obavljanjem poslova držane uprave odgovara tuženica (čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave, NN 66/19), konkretno za štetu u vidu dobiti koju je tužitelj po okolnostima ove situacije opravdano očekivao.

14. Tužitelj se, naime, po proteku godina dana od pronalaska novca, u kojem je nadležno tijelo tuženice imalo zakonsku obvezu objaviti oglas o pronađenoj stvari, višekratno obraćao tome tijelu s upitima o statusu predmeta i zahtjevima za predaju novca, no nije primao adekvatne odgovore: iz pisane korespondencije može se utvrditi:

- da do lipnja 2023. nije bilo povratnih pisanih odgovora, no da su postojali telefonski kontakti

- da je tužitelj 5.6.2023. primio odgovor da je pokrenuta procedura za odobrenje isplate

- nakon toga da od nadležne službe nije primljen odgovor (26.6.2023.)

- da će odgovor biti primljen do konca tjedna (12.7.2023.)

- da je u tijeku postupanje nadležne službe MUP-a i očekuje se informacija u dogledno vrijeme (14.7.2023.)

- i konačno da je novac koji je tužitelj pronašao predmet kaznenog djela pronevjere, o čemu postoji presuda K-347/2022 od 5.9.2022. s uputom da se tužitelj, ustraje li u zahtjevu, obrati Općinskom državnom odvjetništvu (21.7.2023.).

15. Presuda na koju se tuženica poziva postala je pravomoćna 15.10.2022. (presuda s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti – list 27-35 spisa), dakle i prije nego što se tužitelj prvi puta u prepisci koja je trajala više od osam mjeseci obratio tuženici. Nijednom tužitelju u tih osam mjeseci nije bilo rečeno da je stvar koju je pronašao pronevjerena i da je o tome odlučeno pravomoćnom presudom. Tužitelj je, s obzirom na sadržaje odgovora tuženice, imao opravdana očekivanja da će mu novac koji je pronašao protekom godine dana biti predan.

16. Tuženica se, opirući zahtjevu, poziva i na činjenicu da oglas o nalazu stvari nije objavljen. Ovo za nju znači da nije moguće primijeniti odredbu iz čl. 138. st. 1. i čl. 139. st. 1. ZV-a, odnosno da rok od godine dana nije niti počeo teći.

17. Nema sumnje oko toga da neobjavljivanjem oglasa o pronalasku stvari vlasniku pronađene stvari nije dana mogućnost da se javi nalaznom uredu i preuzme stvar.

18. Neobično je da se na ovu činjenicu poziva tuženica, koja je oglas morala objaviti. Okolnost da je njezina djelatnica osuđena za kazneno djelo pronevjere novca, između ostaloga i predmetnog, ne smije utjecati na poštivanje odredaba zakona, niti na ispunjenje dužnosti u odnosu na treće osobe.

19. Drugim riječima, nadležna tijela tuženice, za čiji rad ona odgovara:

- nisu objavila oglas o pronalasku novčanih sredstava

- tijekom više od pola godine prepiske nisu tužitelju pružale adekvatne informacije koje su im tada su već bile poznate

- a nisu niti nakon njegovih upita objavila oglas iz čl. 136. st. 1. ZV. Konačno, po sadržaju pravomoćne presude u kaznenom postupku, sama je tuženica 15.10.2022. postala vlasnicom pronevjerenih sredstava.

20. S druge strane, tužitelj je:

- u zračnoj luci pronašao novac

- prijavio ga nadležnoj Postaji aerodromske policije koja je provela postupak i novac proslijedila Nalaznom uredu MUP-a - dakle postupio u skladu sa čl. 136. ZV-a

- u razdoblju od osam mjeseci se interesirao za tijek postupka i pozivao na svoja prava, da bi napokon primio od tuženice odgovor da niti oglas nije objavljen, niti mu novac može biti vraćen jer ga je njegova bivša djelatnica pronevjerila.

21. Iz svega se može zaključiti da tuženica nije tužitelju predala u posjed nađenu stvar svojom krivnjom, da njezinom krivnjom nije počeo teći niti rok za predaju u posjed niti za dosjelost, (koji ionako neće početi teći zbog nepostupanja tuženice pa je nebitno i to što do podnošenja tužbe nije istekao, na što tuženica također upire u parnici). Iz držanja tuženice i prije i nakon podnošenja tužbe jasno je da ne postoji namjera da postupi u skladu sa ranije citiranim odredbama Zakona o vlasništvu.

22. Poštovanje odredaba zakona nema iznimki. Tuženica je ona koja bi trebala svojim postupanjem biti pozitivan primjer građanima, a ne opravdavati svoje nepostupanje kaznenim djelima osoba za koje ona odgovara.

23. U ovom postupku tuženica osporava zahtjev tužitelja za predaju novca jer je novac pronevjeren (za što odgovara tuženica), pa tuženica nije objavila oglas (što je bila njezina zakonska obveza), pa zato što tužitelju nije niti počeo teći rok od objave oglasa (koji tuženica – niti naknadno – nije objavila), pa radi svega toga tuženica nije dalje mogla postupati po odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (niti naknadno). Zahtjev za isplatu po stavu tuženice također ne pripada tužitelju jer za to nema pravne osnove.

24. Po stavu ovoga suda, upravo zbog svega navedenog tuženica odgovara za štetu tužitelju koji je imao opravdana očekivanja ne samo u smislu koristi koja mu je izmakla, već i zakonitih postupanja tijela tuženice kojima je s povjerenjem, u skladu sa Zakonom, predao pronađen novac.

25. Sud je kao nepotreban odbio prijedlog tuženice da se saslušaju svjedoci AM, MM, SM, ŠMR na okolnost da je novac pronevjeren jer je ovo utvrđeno presudom u kaznenom postupku, i da zbog toga nije objavljen oglas jer u konkretnim okolnostima zbog svega navedenog ovaj razlog smatra neodlučnim. Kako bi poštivala odredbe zakona i omogućila svojim građanima ostvarivanje njihovih prava, tuženica je oglas morala objaviti, a u slučaju nemogućnosti povrata stvari, naknaditi oštećenicima štetu.

26. Zbog svega navedenog, zahtjev tužitelja je usvojen i po čl. 1045. ZOO i čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave donio presudu kao u izreci. Zatezna kamata dosuđena je po čl. 29. ZOO prema zahtjevu tužitelja, od dana donošenja presude.

27. Tužitelju je po čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku dosuđen parnični trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to za sastav tužbe i zastupanja na ročištu 28.1.2025. po 200,00 eura (tbr 7/1, 9/1), što uvećano za PDV 25% od 100,00 eura, sudsku pristojbu na tužbu od 26,55 eura iznosi 526,55 eura.

Zagreb, 28. ožujka 2025.

Sudac:

Ivana Marangunić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. O žalbi, koja se podnosi pisanim putem u 4 primjerka ovom sudu, odlučuje županijski sud.

DNA:

-tužitelju po pun.

-tuženiku po OGDO