REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice: NI, zbog prekršaja iz čl.43.st.2. i st.3. uz primjenu čl.293.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22), pokrenutim povodom podnesenog prigovora protiv Obaveznog prekršajnog naloga izdanog od Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/22-4/87055 URBROJ: 511-19-36-22-1, koji su ovom Sudu dostavljeni dana 22.03.2023.g., nakon provedenog žurnog postupka kod ovog Suda dana 15.01.2024.g., temeljem čl.94., čl.183. i čl.244.st.1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

Okrivljena NI, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći N i R rođene J, rođena **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, SSS, pismena, po zanimanju prehrambeni tehničar, nezaposlena, prima dječji doplatak u iznosu od 345,00 EURA, alimentaciju u iznosu od 345,00 EURA i inkluzivni dodatak za dijete u iznosu od 180,00 EURA, slabog imovnog stanja, razvedena, majka dvoje punoljetne djece i četvero maloljetne djece, prekršajno neosuđivana, kazneno neosuđivana, protiv nje se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

k r i v a j e

što je 19. svibnja 2023. u 08,00 sati u Velikoj Kosnici, kao vozač vozila M1, marke Volkswagen, registarske oznake [registarska oznaka] upravljala označenim osobnim automobilom, zapadnom kolničkom trakom kolnika Zagrebačke ulice u smjeru jugoistoka i dolaskom do raskrižja s Kosnićkom ulicom, skretala je u lijevo, a da se prethodno nije uvjerila da tu radnju može učiniti na siguran način, bez opasnosti po druge sudionike u prometu ili tuđu imovinu, ne vodeći pritom računa o smjeru kretanja i položaju svog vozila i tom prilikom je na lijevo bočni dio njenog vozila naletio prednjim desnim bočnim dijelom osobni automobil [registarska oznaka], kojim je upravljala RI, istim kolnikom u smjeru jugoistoka, a u trenutku nesreće vršila je pretjecanje iste s lijeve strane, preko pune uzdužne linije i u prometnoj nesreći nastala je materijala šteta na vozilima,

čime je počinila prekršaj iz čl.43.st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjiv po čl.43.st.3. uz primjenu čl.293.st.1. istog Zakona,

ali joj se temeljem čl.43.st.1. Prekršajnog zakona primjenjuje

O P O M E N A

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EURA, u roku od 1 (jedan) mjesec po primitku ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, je temeljem čl.243.st.1. Prekršajnog zakona, dana 13.02.2024.g., pod navedenim brojem, kao ovlašteni tužitelj, dostavio ovom Sudu prigovor imenovane okrivljenice, podnesen protiv Obaveznog prekršajnog naloga koji joj je izdan zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Ovlašteni tužitelj je dana 18.09.2023.g. izdao Obavezni prekršajni nalog broj: KLASA: 211-07/23-4/69541 URBROJ: 511-19-36-23-2, kojim je okrivljenicu za terećeni prekršaj oglasio krivom i kaznio ju novčanom kaznom u iznosu od 260,00 eura, te ju obvezao na plaćanje troška u iznosu od 39,81 eura, ali je ista pravodobno podnijela prigovor radi terećenog prekršaja, zbog čega je Obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage, nakon čega je Sud, temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak.

3.

Okrivljenica na ispitivanju kod ovog Suda iznosi kako se ne smatra krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret. Iznosi kako je istina da je dana 19.05.2023. oko 08,00 sati upravljala osobnim automobilom [registarska oznaka] Zagrebačkom ulicom u Velikoj Kosnici, nakon što je došla iz smjera Domovinskog mosta. Imala je namjeru skrenuti u lijevo u Kosničku ulicu. Upalila je žmigavac na svom automobilu i usporavala kretanje zbog tri vozila ispred sebe, a koji su također usporavali zbog ležećeg policajca. Provjerila je stanje na suprotnom kolniku i nakon što se uvjerila da joj iz suprotnog smjera ne nailazi vozilo započela je skretati u lijevo. U tom trenutku, na lijevu bočnu stranu njezinog automobila naletio je jedan osobni automobil koji je nakon udara u njezino vozilo udario u jedan zidić koji se nalazi sa desne strane kolnika. Njezin automobil je ostao zaustavljen na samom kolniku, a zbog oštećenja nije mogla izaći iz njega. Vozačica drugog automobila izašla je iz svog auta i došla do nje te je govorila oprosti, oprosti, ja sam kriva, mislila sam da ću te uspjeti prestići. Vozačica se prvo imala namjeru sa njom dogovoriti oko štete ali kada je na mjesto događaja došao njezin otac, sve se promijenilo. On je pomaknuo drugo vozilo, iako za to nije bilo potrebe jer je bio izvan kolnika pa je o tome obavijestila policiju putem telefona. Ističe kako se prije mjesta sudara, na kolniku nalazi puna uzdužna linija pa nije očekivala da će neki vozač vršiti pretjecanje preko pune crte. Smatra da nije počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret jer je pravovremeno uključila žmigavac, kretala se polako i provjerila stanje na kolniku i nije u retrovizoru zamijetila drugo vozilo iza sebe pa pretpostavlja da se druga vozačica kretala vrlo velikom brzinom. Predlaže da se donese oslobađajuća odluka. Na poseban upit suca odgovara kako je predmetne zgode bila sama u vozilu kao i druga vozačica.

4.

Sudac je izveo dokaz ispitivanjem svjedokinje JI koja je u svom iskazu iznijela kako se sjeća da je dana 19. svibnja 2023. oko 08,00 sati bila u Kosničkoj ulici 47 te je po ranijem dogovoru čekala svoju prijateljicu NI koja je trebala doći sa svojim automobilom. U jednom trenutku, na raskrižju udaljenom pedesetak metara od mjesta gdje je stajala, zamijetila je Zdenkino vozilo koje je skretalo u lijevo, u Kosničku ulicu. Iznenada, jedan osobni automobil došao je iz smjera Domovinskog mosta, iza vozila okrivljene te je taj automobil naletio na Zdenkino vozilo, a nakon udara se zabio u betonsku ogradu. Ona je odmah krenula prema Zdenkinom vozilu i pitala je da li je dobro, a istodobno je iz drugog automobila izašla mlađa vozačica govoreći da je kriva za prometnu nesreću. Ubrzo se na mjestu događaja pojavio otac te vozačice i tada je vozačica počela govoriti da nije kriva i pomicala je svoje vozilo koje nije bilo na cesti nego uz ogradu na koju je naletjela. Nakon što je upoznata s obranom okrivljenice ističe kako na tu obranu nema nikakvih primjedbi, a u cijelosti ostaje kod svog iskaza.

5.

Sudac je ispitao i svjedokinju RI, drugu sudionicu u predmetnoj prometnoj nesreći, koja je u svom iskazu iznijela kako se sjeća da je dana 19. svibnja 2023. oko 08,00 sati upravljala osobnim automobilom [registarska oznaka] i kretala se Zagrebačkom ulicom u Velikoj Kosnici iz smjera Domovinskog mosta. Ispred njezinog vozila kretao se osobni automobil kojim je upravljala okrivljenica. Provjerila je stanje na suprotnoj prometnoj traci i kada je utvrdila da iz suprotnog smjera nema nijednog automobila započela je radnju pretjecanja vozila ispred sebe. U trenutku dok je bila u samoj radnji pretjecanja, vozilo ispred nje skrenulo je u lijevo, u Kosničku ulicu pa je došlo do naleta njezinog automobila na lijevu stranu tog vozila. To je sve što ima za iskazati. Na poseban upit suca odgovara kako je ona prije započinjanja radnje pretjecanja upalila pokazivač smjera, a na vozilu okrivljene nije zamijetila upaljeno svjetlo za skretanje. Nakon što je upoznata s obranom okrivljenice ističe kako je predmetne zgode okrivljenoj bila u tzv. mrtvom kutu i ona je prije skretanja u lijevo trebala provjeriti stanje na kolniku iza svog vozila, okretanjem glave, a ona to nije učinila pa je zbog toga došlo do prometne nesreće. Navodi kako nije započela pretjecanje preko pune uzdužne linije nego je tu radnju započela stotinjak metara prije raskrižja gdje je bila isprekidana linija i mislila tu radnju završiti prije početka pune linije.

Ističe kako je nakon prometne nesreće došla do vozila okrivljene i pitala ju da li je dobro. Bila je sama u vozilu, kao i okrivljenica i na mjestu događaja su bile okrivljenica i ona, otprilike petnaestak minuta. Nije istina da bi tom prilikom okrivljenici govorila da bi bila kriva za nastanak prometne nesreće niti joj je govorila da je mislila da će je uspjeti prestići jer je smatrala da je prometnu nesreću uzrokovala okrivljenica tako što nije provjerila ''mrtvi kut''. Odmah je obavijestila oca o ovom događaju, a odmah zatim i policiju. Njezin otac je došao na mjesto događaja istovremeno kad i policija, a istodobno su dolazile i neke ženske osobe koje su donosile kavu okrivljenoj. Nakon prometne nesreće ona je svoje vozilo, a i okrivljena svoje, parkirala u Kosničkoj ulici, kako ne bi ometale promet. Okrivljena iskazuje: Nije istina da bi predmetne zgode svjedokinja i ona bile same petnaestak minuta jer nisu bile niti 3 minute same. Ona se prvo htjela dogovoriti sa njoj oko naknade štete ali kada je došao njezin otac on je tvrdio da je okrivljenica kriva za prekršaj. Ističe kako je upalila lijevi pokazivač smjera, a to može potvrditi i policajac koje je vršio očevid koji joj je pristupio i kada je pitao da li je dobro rekao joj je da ugasi lijevi žmigavac. Svjedokinja ističe kako je na vozilu okrivljene nije bio upaljen lijevi žmigavac prije prometne nesreće, a okrivljena je žmigavac upalila kada je već vršen očevid pa joj je policajac tada rekao da ugasi žmigavac. Ističe kako sam trenutak prometne nesreće nije mogao vidjeti nitko drugi osim okrivljene i nje jer nikoga nije bilo na mjestu događaja, a naknadno su došli i njezin otac i ženske osobe koje je spominjala, kao i policija.

6.

U nastavku dokaznog postupka sudac je ispitao i svjedoka GI, policijskog službenika koji je utvrdio i prijavio počinjenje prekršaja, a koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 19. svibnja 2023. oko 08,30 sati, povodom dojave o prometnoj nesreći pristupio na mjesto događaja u Kosničkoj ulici u Velikoj Kosnici. Zatekao je oba vozila koja su sudjelovala u nesreći te je obavio obavijesne razgovore i radnje očevida. Temeljem saznatih činjenica utvrdio je da se okrivljena svojim vozilom kretala Kosničkom ulicom, a kada je došla do raskrižja sa Zagrebačkom skretala je u lijevo, bez da je provjerila stanje na kolniku i da li tu radnju može obaviti na siguran način. U tom trenutku, lijevom stranom kolnika kretalo se vozilo oštećene koja je bila u radnji pretjecanja te je došlo do naleta tog vozila na lijevu bočnu stranu okrivljene. Zbog toga što je oštećena vršila pretjecanje preko pune uzdužne linije izdan joj je obavezni prekršajni nalog ali smatra da oštećena nije izazvala prometnu nesreću nego da je za istu odgovorna okrivljenica koja nije provjerila stanje na kolniku prije skretanja u lijevo. Pravilo je da se odgovornost za nastalu prometnu nesreću procjenjuje na način da je u prednosti onaj vozač koji je prvi započeo svoju radnju, a u konkretnom slučaju, oštećena je prva započela radnju pretjecanja i ta radnja je bila u tijeku jer joj je trebao duži put da izvrši pretjecanje vozila okrivljene koja je naknadno započela radnju skretanja u lijevo i time izazvala prometnu nesreću do koje ne bi došlo da okrivljena nije započela svoju radnju. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenice ističe kako na nikakav način nije mogao utvrditi da li je okrivljena imala upaljen lijevi pokazivač smjera prije ili prilikom skretanja. U cijelosti ostaje kod svog iskaza.

7.

Nakon čitanja iskaza svjedoka GI okrivljenica je iskazala kako u iskazu policajca ima netočnih podataka. Ističe kako policajac predmetne zgode prilikom očevida nije vršio mjerenja, a nije izradio niti skicu mjesta nastanka prometne nesreće. Nakon ovog događaja ona je u više navrata bila kontaktirana od strane policije gdje ju se nagovaralo da prizna počinjenje prekršaja. Nakon provedenog dokaznog postupka može zaključiti kako ne može dokazati svoju nedužnost. Nakon što sam upoznata sa mogućnošću izvođenja dokaza prometnim vještačenjem po vještaku prometne struke smatram kako nije potrebno izvoditi taj dokaz zbog svih okolnosti ovog slučaja ja na kraju priznajem da sam počinila terećeni prekršaj ali molim sud da uzme u obzir sve olakotne okolnosti, osobne i materijalne pa da donese najpovoljniju odluku za mene na temelju stanja spisa.

8.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavezni prekršajni nalog Policijske postaje Velika Gorica, KLASA: 211-07/23-4/69541, URBROJ: 511-19-36-23-2 izdan 19. rujna 2023., prigovor podnesen 27. studenog 2023., obavijest o počinjenom prekršaju Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica KLASA: 211-07/23-8/118536, URBROJ: 511-19-36-23-1 od 10. srpnja 2023., izvješće o poduzetom Ministarstva unutarnjih poslova, policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica od 19. svibnja 2023., bolnička prijava Kliničkog bolničkog centra Zagreb za NI, službena bilješka Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica KLASA: 211-08/23-4/14468, URBROJ: 511-19-36-23-3 od 19. svibnja 2023., fotografije (list 9-11 spisa) i potvrda Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije za Zdenku Kirin od 25. travnja 2024.

II/

1.

Nakon provedenog žurnog postupka, povodom obrane koju je sudac u konačnici prihvatio kao naknadno i neizravno priznanje okrivljenice, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenica predmetne zgode postupila suprotno odredi iz čl.43.st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, postupajući na način opisan izreci presude, pa da je tako počinila prekršaj kažnjiv po čl.43.st.3. uz primjenu čl.293.st.1. istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio iznesenu obranu okrivljenice, pa je zaključio kako je okrivljenica, s jedne strane izravno poricala krivnju za terećeni prekršaj, dok je s druge strane, nakon provedenog dokaznog postupka, naknadno, neizravno i oportuno, svojim iznesenim razlozima, stavovima i prijedlozima, zapravo priznala počinjenje istog prekršaja.

Sudac obranu okrivljenice, kojom prvotno poriče počinjenje terećenog prekršaja i osporava svoju prekršajnu odgovornost, nije prihvatio jer smatra da su takvi pokušaji obrane svrsishodno promišljeni, ali nejasni, tendenciozni i zapravo neuvjerljivi, a da je okrivljenica takvom svojom obranom neosnovano nastojala uvjeriti Sud kako nije počinila prekršaj za kojeg se tereti, te da je okrivljenica o činjeničnom opisu radnje prekršaja iz Obaveznog prekršajnog naloga, svoju obranu iznosila razumljivo i životno, ali s jedinim ciljem kako bi kod suca stvorila dojam da svojim ponašanjem odnosno propustom nije postupila suprotno Zakonskim odredbama.

Sudac je zaključio da je okrivljenica svoju obranu u odnosu na prekršaj koji joj je stavljen na teret, a kojeg ona tijekom postupka ne priznaje, iznijela na način da je smišljeno isticala okolnosti koje bi po njezinom mišljenju trebale dovesti do njenog oslobađanja, a da je prešućivala i prikrivala svoje protupravno postupanje, odnosno propust, u cilju vlastite koristi, a s namjerom kako bi se zaštitila od prekršajne odgovornosti, oslobodila od krivnje te izbjegla kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

Suprotno obrani okrivljenice, sudac je stekao čvrsto uvjerenje kako je temeljem izvedenih dokaza nesporno utvrdio, a zatim i bez sumnje zaključio, da je okrivljenica počinila prekršaj za kojeg je optužena.

3.

Sudac je cijenio iskaz svjedokinje JI, pa je zaključio kako je iskaz svjedokinje jasan, uvjerljiv i životan te kako je unatoč okolnosti da je prijateljica okrivljenice, pa je donekle osobno, emotivno i pristrano zainteresirana je za ishod ovog postupka, svoja opažanja iznosila objektivno, vjerodostojno i okolnosno.

Sudac je zaključio i kako ispitana svjedokinja nije iskazala ništa odlučno o postupanju odnosno propustu okrivljenice predmetne zgode, zbog čega nakon izvođenja ovog dokaza sudac nije mogao utvrditi nikakve dodatne bitne okolnosti o činjenicama navedenim u Obaveznom prekršajnom nalogu kao optužnom aktu.

4.

Sudac je cijenio iskaz svjedokinje RI, druge sudionice u predmetnoj prometnoj nesreći, a kojoj je stavljeno na teret da je predmetne zgode u trenutku prometne nesreće vršila pretjecanje vozila okrivljenice s lijeve strane preko pune uzdužne linije.

Sudac je s oprezom cijenio iskaz imenovane svjedokinje jer je zaključio kako je snažno zainteresirana za ishod ovog postupka, pa da postoji stvarna vjerojatnost da je ova svjedokinja svoj iskaz iznijela na način da je naglašavala vlastito postupanje po propisima, dok je pritom isticala nepropisno i protupravno postupanje okrivljenice, kako bi potvrdila njezinu krivnju i odgovornost za prekršaj koji joj je stavljen na teret, a s ciljem da bi opravdala svoj postupak i svoj mogući propust ili eventualni vlastiti doprinos nastanku prometne nesreće.

Sudac smatra da je ova svjedokinja iskazivala jasno, razumljivo, okolnosno, pa i uvjerljivo, ali je zaključio kako niti nakon izvođenja ovog dokaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi nikakve dodatne bitne okolnosti o činjenicama navedenim u Obaveznom prekršajnom nalogu.

5.

Sudac je cijenio iskaz svjedoka GI, policijskog službenika, te mu je u cijelosti poklonio vjeru, budući je imenovani svjedok činjenice vezane za počinjenje prijavljenog prekršaja od strane okrivljenice predmetne zgode utvrdio neposrednim opažanjem na mjestu događaja prilikom vršenja očevida i naknadnog postupanja poduzetog prema okrivljenici, u okviru svojih službenih ovlaštenja, te su utvrđene činjenice navedene u Izvješću o poduzetom i Službenoj bilješki, kao i u ostaloj dostavljenoj dokaznoj dokumentaciji.

Sudac smatra da je ispitani svjedok svoj iskaz iznosio jasno, detaljno, razumljivo, životno i neposredno uvjerljivo, da nije pristrano zainteresiran za ishod ovog postupka, te je zaključio da je svjedok predmetne činjenice i svoja opažanja iznosio na temelju osobnih saznanja, objektivno i vjerodostojno, da su činjenice koje je iznio u svom iskazu u bitnom sukladne s činjenicama utvrđenim temeljem drugih izvedenih dokaza, zbog čega nije bilo razloga da sudac posumnja u istinitost njegovog iskaza.

Nakon što je ispitani svjedok komentirao obranu okrivljenice, sudac je osnažio svoje uvjerenje o objektivnosti, nepristranosti i uvjerljivosti iskazivanja tog svjedoka, te se učvrstio u sigurnosti kako je obrana okrivljenice neuvjerljiva i promišljeno svrsishodna.

Sudac smatra kako iskaz policijskog službenika ispitanog kao svjedoka u potpunosti obesnažuje uvjerljivost obrane okrivljenice u odnosu na terećeni prekršaj kojeg ona ne priznaje te da u cijelosti dovodi u sumnju istinitost njezinih obrambenih navoda, a osnažuje uvjerenje suca o krivnji okrivljenice za prekršaj koji joj je stavljen na teret.

Sudac je čvrsto uvjeren kako upravo temeljem iskaza imenovanog svjedoka, u vezi sa ostalim izvedenim materijalnim dokazima, može nesporno utvrditi da je okrivljenica predmetne zgode stvarno počinila prekršaj za koji je okrivljena, te da sa sigurnošću može donijeti odluku o njezinoj krivnji.

6.

Uvidom u Obavezni prekršajni nalog sudac je utvrdio da je u obrazloženju istog navedeno kako je policijski službenik PP Velika Gorica protiv okrivljenika podnio Izvješće o počinjenom prekršaju broj 232577382, zbog prekršajnog djela opisanog u izreci tog Prekršajnog naloga, da je neposrednim zapažanjem ili obavljenim nadzorom utvrđeno da je okrivljenik počinio opisani prekršaj, te da je prekršaj utvrđen sukladno čl.233. Prekršajnog zakona.

Sudac je utvrdio da je u obrazloženju istog naloga navedeno i kako je okrivljenik, temeljem odredbe čl.109.a st.1.t.2. do 8. Prekršajnog zakona, upoznat sa svojim pravima i dužnostima te mogućnostima (Obavijest počinitelju prekršaja).

7.

Sudac je uvidom u sve ostale izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, kao i usporedbom tih dokaza, potvrdio činjenice i okolnosti koje su navedene u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Obaveznom prekršajnom nalogu, a povodom kojih ga je ovlašteni tužitelj i izdao protiv okrivljenice zbog počinjenog prekršaja.

8.

Uvidom u Potvrdu od 25.04.2024.g. za NI, izdane od Ministarstva pravosuđa, Uprava za kazneno pravo, Odjel za prekršajne evidencije, sudac je utvrdio da okrivljenica do tada nije bila prekršajno osuđivana.

9.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

10.

Sudac nije izvodio dokaz suočavanjem okrivljenice sa ispitanim svjedocima, niti je izvodio druge eventualne dokaze jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza, nakon iznesene obrane okrivljenice i nakon iskaza svjedoka iznijetih na ročištu pred Sudom te nakon što je okrivljenica imala priliku ispitivati svjedoke i/li komentirati njihove iskaze, kao i nakon izvođenja ostalih navedenih materijalnih dokaza, činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo dodatnom pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenice, osim o njezinoj krivnji za terećeni prekršaj.

Osim toga, sudac nije izvodio druge dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izvodio druge dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja novih dokaza.

11.

Nakon provedenog žurnog postupka, povodom naknadnog neizravnog i oportunog priznanja okrivljenice, a temeljem analize svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenica predmetne zgode ostvarila sva bitna obilježja djela prekršaja koji joj je stavljen na teret, na način opisan u izreci presude.

12.

Zakon o sigurnosti prometa na cestama u čl.43. propisuje, uz ostalo, da vozač koji namjerava na cesti obaviti neku radnju vozilom (skretati ulijevo) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu, te da je prije započinjanja tih radnji vozač dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja, a da će se novčanom kaznom u iznosu od 130,00 eura kaznit za prekršaj vozač ako postupi suprotno odredbama tog članka.

Zakon o sigurnosti prometa na cestama u čl.293. propisuje, uz ostalo, da će se za prekršaje iz toga Zakona kojima je izazvana prometna nesreća samo s materijalnom štetom, kaznit počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za iznos od 130,00 eura.

13.

Sudac je cijeneći sve izvedene dokaze s uvjerenjem zaključio da se okrivljenica predmetne zgode ponašala na način suprotan propisanom u navedenoj odredbi, pa je tako počinila terećeni prekršaj.

14.

Stoga je sudac nakon iznesene obrane okrivljenice i provedenog dokaznog postupka donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i okrivljenicu proglasio krivom, ali je primijenio mjeru upozorenja, jer je zaključio da se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču prekršaja i počinitelja, radi ostvarenja svrhe prekršajnopravnih sankcija ne mora primijeniti kažnjavanje.

15.

Prilikom primjene mjere upozorenja – opomene, sudac je cijenio da se prema postupanju počiniteljice i njezinoj krivnji radi o očito lakom obliku prekršaja te da su se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počiniteljice stekli uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja.

Sudac je utvrdio da na strani okrivljenice postoje posebno izražene olakotne okolnosti kao što su naknadno neizravno priznanje počinjenja prekršaja, dosadašnja neosuđivanost te okolnost da počinjenim prekršajem nisu nastupile teže štetne posljedice, dok naročito otegotnih okolnosti nije našao na strani okrivljenice.

16.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude i odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

Velika Gorica, 28. ožujka 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti,v.r.

Damir Tepeš,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona nije dopuštena žalba.