Poslovni broj: Povrv-462/2024-12

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužitelja Trgovina Krk d.d. Malinska, Dubašljanska ulica 80, OIB: 66548420466, kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Meštrović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice HTZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Milko Križanović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 13.02.2025., dana 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Alena Juroša iz Zagreba posl. br. Ovrv-109/2019 od 06.03.2019. kojim je tuženici HTZ naloženo da predniku tužitelja Trgovina Krk d.d. isplati iznos 3.017,50 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija.

II. Nalaže se tužitelju Trgovina Krk d.d. da tuženici HTZ naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu 1.750,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28.03.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Alena Juroša iz Zagreba posl. br. Ovrv-109/2019 od 06.03.2019. naloženo je ovršenici HTZ da ovrhovoditelju Trgostil d.d. (predniku današnjeg tužitelja Trgovina Krk d.d.) isplati iznos 3.017,50 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka, s time da je radi naplate tih iznosa određena ovrha općenito na imovini ovršenice.

2. Protiv tog rješenja o ovrsi ovršenica je podnijela pravovremeni prigovor kojim je osporila tražbinu iz rješenja o ovrsi.

3. Rješenjem posl. br. Povrv-2734/2019-2 od 29.05.2019. rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je njime određena ovrha te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to Knjigovodstvena kartica (str. 5 spisa), Zapisnik od 14.06.2017. (str. 19 spisa), Opis poslova (str. 20-21 spisa), Odluka od 30.03.2018. (str. 22-23 spisa), Zapisnik od 31.12.2017. (str. 24 spisa), Zapisnik o inventuri od 31.12.2017. (str. 25 spisa), Pregled prometa (str. 26- 135 ), Izvještaj od 14.06.2017. (str. 72 spisa), Rješenje od 14.06.2017. (str. 73 spisa), Pravilnik o unutarnjoj organizaciji rada i sistematizaciji poslova i zadataka (str. 174-287 spisa), Manjak po inventuri 137 (str. 327 spisa), Zapisnik od 29.03.2016. (str. 328 spisa), Rješenje od 29.03.2016. (str. 329 spisa), provedeno je financijsko vještačenje (str. 298-303 spisa) te su saslušani svjedoci HT (str. 167 spisa), VT (str. 168 spisa), LT (str. 168 spisa), ST (str. 168 spisa), CT (str. 169 spisa), direktor tužitelja VTZ (str. 167 spisa) i tuženica (str. 288-289 spisa).

5. U ranijem tijeku postupka ovaj sud je presudom posl. br. Povrv-351/2021-24 od 28.02.2023. u cijelosti odbio tužbeni zahtjev, ali je povodom žalbe tužitelja ta presuda ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-1354/2023-3 od 11.07.2024., uz vraćanje predmeta na ponovni prvostupanjski postupak.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ove parnice je opstojnost platnog naloga koji je sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kojim je tuženici naloženo da tužitelju plati iznos 3.017,50 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

8. Platni nalog donesen je temeljem vjerodostojne isprave – izvoda iz tužiteljevih poslovnih knjiga.

9. Prema činjeničnim navodima tužitelja, tražbina iz platnog naloga odnosi na utvrđeni inventurni manjak iz njegove prodavaonice br. 155 u Zagrebu, čijom poslovođom je bila tuženica.

10. U postupku nije sporno da je tuženica bila u radnom odnosu kod tužitelja te da je u razdoblju od 29.03.2016. do 14.06.2017. bila poslovođa njegove trgovine br. 155 u Zagrebu (Dugave).

11. Sporno je postoji li obveza tuženice da tužitelju naknadi iznos manjka koji je utvrđen inventurom od 14.06.2017.

12. Tužitelj tvrdi da je tuženica kao poslovođa bila odgovorna za robu u prodavaonici.

13. Tuženica s druge strane tvrdi da je poslove obavljala uredno i odgovorno, da inventura nije obavljena na pravilan način, da nisu uzete u obzir krađe i razbojništva koja su se događala po poslovnicama te da tužitelj svoje loše poslovanje pokušava svaliti na radnike.

14. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi sljedeće.

15. Iz Knjigovodstvene kartice od 15.02.2019. (str. 5 spisa) proizlazi da je u poslovnim knjigama tužitelja evidentirano dugovanje tuženice u ukupnom iznosu 3.017,50 EUR, po osnovi „potraživanja od poslovođa za manjkove“.

16. Iz Pravilnika o unutarnjoj organizaciji rada i sistematizaciji poslova i zadataka (str. 174-287 spisa) te pripadajućeg Opisa poslova (str. 20-21 spisa) proizlazi da poslovođa organizira rad prodavaonice te da je materijalno odgovoran za vrijednost zaliha robe i sredstava te za točnost i urednost rada prodavaonice i osoblja.

17. Iz Zapisnika od 29.03.2016. (str. 328 spisa) proizlazi da je 29.03.2016. izvršena primopredaja između dotadašnje poslovođe IT i tuženice kao nove poslovođe, s time da je pritom od strane komisije izvršen popis zaliha robe, ambalaže i gotovine.

18. Iz Knjigovodstvene kartice (str. 11 spisa) proizlazi da tuženik ima evidentirano dugovanje IT od 01.10.2016. u iznosu 1.073,11 HRK po osnovi „potraživanja od poslovođa za manjkove“.

19. Iz Zapisnika od 14.06.2017. (str. 19 spisa) proizlazi da je dana 14.06.2017. u prodavaonici br. 155 izvršena primopredaja između tuženice kao dotadašnje poslovođe i GT kao nove poslovođe, prilikom čega je komisija u sastavu HT, JT, ST, LT i ŠT izvršila popis zaliha robe, ambalaže i gotovine.

20. Iz Izvještaja od 14.06.2017. (str. 72 spisa) proizlazi kako je Komisija za popis robe nakon izvršenog popisa 14.06.2017. utvrdila manjak od 17.799,12 HRK.

21. Iz dva Zapisnika od 31.12.2017. (str. 24-25 spisa) proizlazi da je prilikom obračuna poslovanja za prodavaonicu br. 155 iz Zagreba utvrđen manjak sukladno inventurnom popisu od 14.06.2017.

22. Iz Odluke od 30.03.2018. (str. 22-23 spisa) proizlazi da prednik tužitelja tereti tuženicu kao poslovođu za manjak utvrđen inventurom od 14.06.2017.

23. Iz iskaza tuženikovog direktora LTZ (str. 167 spisa) proizlazi da on nema neposrednih saznanja o predmetu spora osim iz dokumentacije o inventuri, da se inventura redovno radi jednom godišnje, a u slučaju sumnje na krađe od strane poslovođa i zaposlenika ili provala da se radi i izvanredne inventure.

24. Iz iskaza svjedoka HT (str. 167 spisa) proizlazi da je on u predmetnoj prodavaonici bio predsjednik inventurne komisije u dva navrata, prva izvanredna inventura iz veljače 2017. zbog provale, a druga primopredajna inventura iz lipnja 2017. kada je tuženica odlazila iz dućana. Po njegovom iskazu tuženica je bila prisutna za cijelo vrijeme obje inventure te je na kraju potpisala sve potrebne dokumente, a nije imala primjedbi na sam postupak inventure.

25. Iz prvog iskaza svjedokinje VT (str. 168 spisa) proizlazi da ona nije bila prisutna na inventurama, ali je njen zadatak bio knjigovodstveno uskladiti dokumentaciju koja je nakon inventure pokazala manjak, da za prvu inventuru zbog provale tuženica nije terećena, nego je terećena za manjak iz druge inventure, s time da je sva dokumentacija o inventuri bila uredno potpisana od strane komisije i poslovođe, pa da je iz toga proizlazilo da tuženica nema primjedbi na inventurni popis i manjak. Iz drugog iskaza VT proizlazi da je prilikom stupanja tuženice na dužnost poslovođe izvršena inventura te da je tada utvrđen manjak, koji međutim nije teretio tuženicu nego raniju poslovođu IT.

26. Iz iskaza svjedokinje LT (str. 168 spisa) proizlazi da je bila prisutna inventuri kad je tuženica odlazila iz firme te da je tada utvrđen manjak, a da tuženica nije imala nikakvih primjedbi za vrijeme postupka inventure, da je na licu mjesta obaviještena o rezultatima inventure i da je potpisala zapisnik.

27. Iz iskaza svjedokinje ST (str. 168 spisa) proizlazi da je ona dva puta bila član inventurne komisije, prvi put zbog provale, a drugi put zbog primopredaje prilikom odlaska tuženice, s time da je tuženica bila prisutna za vrijeme inventure, ne sjeća se je li imala primjedbi, ali je na kraju potpisala sve što je trebalo.

28. Iz iskaza svjedokinje ŠT (str. 169 spisa) proizlazi da je ona dva puta bila član inventurne komisije, prvi put zbog provale, a drugi put zbog primopredaje prilikom odlaska tuženice, s time da je tuženica bila prisutna za vrijeme inventure, nije imala primjedbi na tijek inventure ni na utvrđeni rezultat, a na kraju je potpisala svu potrebnu dokumentaciju.

29. Iz iskaza tuženice (str. 288-289 spisa) proizlazi da je ona godinu dana najprije bila obični prodavač u predmetnoj prodavaonici, nakon čega ju je tuženik unaprijedio na mjesto poslovođe, zbog čega je nekoliko puta išla u drugu prodavaonicu od kolegice naučiti kako se obavljaju ti poslovi. Što se tiče konkretne inventure, nije joj sporno kako je moglo doći do tolikog manjka. Vodila je svu papirologiju, posluživala je kupce, išla u skladište prilikom čega je netko mogao nešto ukrasti, no unatoč tome sumnja u toliki manjak. Ukupno ih je bilo dvoje u prodavaonici, svako u svojoj smjeni, nikada ih dvoje nije radilo istovremeno. Bila je prisutna inventuri te je potpisala samo dokument koji je potvrđivao da je bila prisutna i brojala robu, ali je odbila potpisati dokument kojim priznaje odgovornost za manjak. Osporava utvrđeni manjak jer nije ona jedina brojala robu, nego i drugi članovi inventurne komisije, svatko je imao dio robe kojeg je brojao. Nikada nije pisano prigovarala organizaciji rada, a usmeno se znala žaliti nadređenoj RT da se ne može koncentrirati na svoj rad jer se istovremeno mora baviti papirologijom i posluživati kupce. Njen zadatak kao poslovođe je bio da evidentira svu roku koja ulazi u dućan i izlazi iz dućana, naručivati robu, kontrolirati rok trajanja robe i posluživati kupce, ali nije bila dužna utvrđivati manjak.

30. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Rodoljuba Prpića od 12.09.2022. (str. 298-303 spisa) proizlazi kako je vještak analizom dokumentacije u spisu utvrdio da je tuženik inventurom od 14.06.2017. utvrdio manjak u robi iznosa 16.251,60 HRK i manjak u gotovini iznosa 6.454,44 HRK, odnosno manjak od ukupno 22.706,04 HRK.

31. Tužitelj je odustao od dokaznih prijedloga za saslušanje svjedokinja ČT (str. 166 spisa) i RT (str. 27 spisa), kao i od dokaznog prijedloga za dopunsko saslušanje svjedokinje ST (str. 27 spisa).

32. Sud svu navedenu dokumentaciju ocjenjuje vjerodostojnom, sve iskaze prihvaća kao istinite jer su u bitnim dijelovima međusobno podudarni i nadopunjujući te su u skladu sa ispravama u spisu, a jednako tako sud prihvaća kao pravilan nalaz vještaka jer je isti obrazložen i izrađen na temelju vjerodostojne dokumentacije u spisu, a ni stranke na njega nisu imale primjedbi u računskom dijelu.

33. Dovodeći u međusobnu vezu navedene dokaze sud utvrđuje:

- da su prilikom stupanja tuženice na dužnost poslovođe u ožujku 2016. provedeni primopredaja i inventura, s time da je inventurom utvrđen manjak za kojeg je tuženik teretio raniju poslovođu IT;

- da je u ožujku 2017. provedena jedna izvanredna inventura zbog provale, prilikom čega je utvrđen manjak za kojeg se tuženicu ne tereti u ovom predmetu;

- da je u lipnju 2017. tuženici prestajao radni odnos kod tužitelja, slijedom čega je 14.06.2017. izvršena primopredaja između nje i nove poslovođe, a tom prilikom je izvršena i inventura;

- da je tom inventurom utvrđen manjak;

- da je manjak u prodavaonici na dan 14.06.2017. iznosio ukupno 22.706,04 HRK, od čega 16.251,60 HRK manjak u robi, a 6.454,44 HRK manjak u gotovini.

34. Iako tuženica dovodi u pitanje pravilnost provedene inventure od 14.06.2017., sud utvrđuje da je inventura provedena na pravilan način. Naime tuženica je bila prisutna na toj inventuri, a u tijeku parnice osim paušalnih navoda nije konkretizirala u čemu bi se konkretno sastojali propusti u proceduri inventure, osim njene subjektivne procjene da manjak ne može biti toliki. Tuženica je potpisala Zapisnik o primopredaji od 14.06.2017. (str. 19 spisa) i Izvještaj o inventuri (str. 72 spisa), pa iako je točno da time nije priznala svoju odgovornost za utvrđeni manjak, tuženica bi zasigurno uskratila potpis navedenih dokumenata ili unijela svoju primjedbu u te dokumente da su zaista postojali bilo kakvi propusti u samoj proceduri inventure, tim više što Izvještaj sadrži njenu izjavu povodom izvršenog obračuna, u kojoj ona nije navela ništa što bi ukazivalo na nepravilnost tijeka inventure (nego je komentirala postupanje dobavljača u pogledu robe kojoj je istekao rok). Pritom sud ima u vidu da je tuženica bila na odlasku odnosno prestajao joj je radni odnos kod tužitelja (upravo zbog toga se radila primopredaja i inventura), pa nije bila u odnosu ovisnosti u odnosu na tužitelja, niti je u tijeku parnice tvrdila da je navedene dokumente potpisala jer je bila u strahu ili pod prisilom. Iz prihvaćenih iskaza svjedoka koji su bili prisutni na inventuri proizlazi da tuženica tijekom inventure nije imala nikakvih primjedbi na postupanje inventurne komisije, a iz ničeg u njihovim iskazima se ne može utvrditi da bi tijekom inventure bio počinjen bilo kakav propust odnosno da bi ista bila obavljena na nepravilan način. Nije životno, logično ni uvjerljivo da bi drugi djelatnici tužitelja koji su bili zaduženi za inventuru namjerno i na štetu tuženice prikazivali veći manjak od onog koji je stvarno postojao u prodavaonici.

35. Iz navedenih razloga sud zaključuje da je inventura provedena na pravilan način te da je na dan 14.06.2017. postojao ukupni manjak od 22.706,04 HRK, kojeg je financijski vještak izračunao na temelju inventurne dokumentacije u spisu.

36. Međutim da bi u konkretnom slučaju postojala odgovornost tuženice kao radnika prema tužitelju kao poslodavcu nije dovoljno samo postojanje manjka, već za to moraju biti ostvarene pretpostavke propisane Zakonom o radu.

37. Po čl. 107. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/2014, 127/2017; dalje: ZR) radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan ju je naknaditi.

38. Po čl. 1045. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015; dalje: ZOO) predmnijeva se obična nepažnja.

39. Slijedom navedenoga, za odgovornost tuženice prema tužitelju u ovoj parnici bilo bi potrebno utvrditi da je manjak posljedica njene namjere ili krajnje nepažnje.

40. Tužitelj međutim u tijeku postupka nije konkretizirao ni ukazao na bilo koju radnju ili propust tuženice iz kojih bi se moglo utvrditi da je utvrđeni manjak posljedica njene namjere ili krajnje nepažnje. Ne samo da to ne proizlazi iz krajnje paušalnih činjeničnih navoda tužitelja, nego to ne proizlazi ni iz provedenog dokaznog postupka, jer niti jedan od saslušanih svjedoka nije ukazivao na bilo kakve radnje ili propuste tuženice iz kojih bi se moglo zaključiti da je postupala na način koji bi se mogao okarakterizirati kao njena namjera ili krajnja nepažnja koji su doveli do nastanka manjka.

41. Postojanje inventurnog manjka – samo za sebe – nikako se ne može tumačiti niti znači da je tuženica postupala namjerno ili sa krajnjom nepažnjom, posebno u kontekstu činjenice da se presumira obična nepažnja, pa je krajnju nepažnju ili namjeru potrebno činjenično supstancirati i dokazati, što je u ovom predmetu u potpunosti izostalo.

42. Iako to nije odlučno s obzirom na propust tužitelja da istakne činjenice i dokaže namjeru ili krajnju nepažnju tuženice, valja istaknuti da je na temelju uvjerljivog iskaza tužiteljice utvrđeno da je u prodavaonici radila isključivo kao jedini djelatnik po smjeni, zbog čega je istovremeno kao poslovođa vodila papirologiju, posluživala kupce i odlazila u skladište. U takvim okolnostima postojanje manjka se tim više ne može smatrati posljedicom namjere ili krajnje nepažnje radnika, bez da se dokažu konkretne radnje ili propusti radnika koji bi imali značaj namjere ili krajnje nepažnje.

43. U potpunosti je neosnovano pozivanje tužitelja na Pravilnik o unutarnjoj organizaciji rada i sistematizaciji poslova i zadataka, kojim je određeno da je poslovođa materijalno odgovoran za vrijednosti zaliha roba i sredstava rada u prodavaonici. Naime, Zakonom o radu nije predviđeno da bi poslodavac svojim internim pravilnikom o organizaciji rada u smislu čl. 26. ZR mogao propisivati strože pretpostavke radnikove odgovornosti za štetu od one koja je izričito propisana zakonom.

44. Slijedom navedenoga, budući da tužitelj nije dokazao radnje ni propuste tuženice koji bi imali značaj njenog postupanja sa namjerom ili krajnjom nepažnjom koje bi rezultiralo spornim inventurnim manjkom, primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) sud utvrđuje da tuženica nije postupala sa namjerom ni krajnjom nepažnjom, zbog čega ne postoji njena odgovornost tužitelju kao poslodavcu za inventurni manjak u smislu čl. 107. st. 1. ZR.

45. Stoga ne postoji potraživanje za koje je izdan platni nalog, pa ga je valjalo ukinuti i u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

46. Tuženica je u cijelosti uspjela u parnici, pa joj je tužitelj na temelju čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi troškove postupka. Vrijednost predmeta spora iznosi 3.017.,50 EUR, a tuženicu je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa su joj u skladu sa čl. 155. st. 1. ZPP i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023) priznati troškovi za:

- sastav podneska od 17.10.2022. – 250,00 EUR (Tbr. 8/1);

- zastupanje na ročištima od 11.05.2021., 02.09.2021., 15.07.2022., 19.01.2023., 12.12.2024. i 13.02.2025. – po 250,00 EUR (Tbr. 9/1);

što sveukupno iznosi 1.750,00 EUR (sa uračunatim PDV), zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 28. ožujka 2025.

Sudac:

Ivo Đuratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. odvjetnica Jadranka Meštrović;

2. odvjetnik Milko Križanović.