Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Stalna služba u Križevcima
C 14
48260 Križevci
Poslovni broj: Pn-18/2023-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sucu tog suda Miroslavu Lovreković, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalista CPF, u parničnom predmetu tužitelja CP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku AP, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika OP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski i dr., odvjetnicima u Garešnici, radi naknade štete, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 17. veljače 2025., u prisutnosti tužitelja osobno i po punomoćniku AP, odvjetniku u [adresa], tuženika i zamjenice punomoćnika tuženika Kristini Burcar Štargl, odvjetnici u Garešnici, a koja presuda je objavljena dana 28. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku ĐP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tužitelju CP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 13.200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 09.06.2018. pa do konačne isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sukladno odredbama članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana".
II Nalaže se tužitelju CP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku ĐP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 1.875,00 eur (tisuću osamsto sedamdeset i pet eura) zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja presude, odnosno od dana 28. ožujka 2025., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj je dana 13. rujna 2020. naslovnom sudu podnio tužbu protiv gore naznačenog tuženika u kojoj u bitnome navodi da je tužitelj UP u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižni odjel Pag, upisan je kao vlasnik nekretnine zkč. br. [katastarska čestica], oznaka zemljišta: GOSPODARSKA ZGRADA I DVORIŠTE U NOVALJI, površine 357 m2, - zkč. br. [katastarska čestica], oznaka zemljišta: PAŠNJAK U NOVALJI površine 80 m2, ukupne površine 437 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - I (dalje u tekstu: nekretnina u Novalji). Dalje u tužbi tužitelj navodi da je on kraljem veljače 2018. započeo postupak izrade projektne dokumentacije za potrebe ishođenja građevinske dozvole za izgradnju poslovne stambene građevine na Nekretnini u Novalji, radi čega mu je 1. tuženik JAS DESIGN j.d.o.o. (u odnosu na kojega je tužitelj povukao tužbu u ovom postupku 4. listopada 2022., a o čemu je odlučivao Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu) dana 30.05.2018. izdao Ponudu br. SF 8-2018 koju je za istoga izradio EP, mag.ing.arh, te e-mailom od 31.05.2018. dostavio obrazloženi idejni projekt s predmetnom ponudom u prilogu. E-mail je dostavljen PP, sinu tužitelja. Tužitelj dalje navodi da je na temelju Ponude br. SF 8-2018 od 30.05.2018. tužitelj je sa žiro računa svojeg obrta „INFORMATIKA-PROJEKTIRANJE-OPREMANJE- ODRŽAVANJE“ 1. tuženiku JAS DESIGN j.d.o.o. dana 08.06.2018. uplatio iznos od 13.200,00 kn. Obzirom da su tužitelj i 2. tuženik NP u lošim odnosima, to je 2. tuženik, s ciljem da spriječi tužitelja u slobodnom raspolaganju nekretninama, pokrenuo ovrhu na nekretninama tužitelja i to na temelju presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj:Kv-140/17-4 od 20.11.2017. radi naplate tražbine u iznosu od 8.750,00 kn, podnio Općinskom sudu u Zadru, stalna služba u Pagu, dana 06.06.2018. prijedlog za ovrhu i dana 13.06.2018. ispravak prijedloga za ovrhu, iako je znao, odnosno morao znati, ako ne izravno tada putem punomoćnika, da se sukladno odredbi čl. 80.b. st. 1. Ovršnog zakona, ne može provesti ovrha na nekretninama ako tražbina radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna, na temelju kojeg ispravka prijedloga za ovrhu je sud istoga dana odnosno 13.06.2018. donio nezakonito rješenje o ovrsi na nekretninama tužitelja posl.br. Ovr-950/2018-5, te je ovršni sud također već istoga dana, dakle 13.06.2018. donio i dostavio zaključak poslovni broj:Ovr-950/2018-4 kojim je zemljišnoknjižnog odjelu Pag naložio zabilježbu ovrhe, a koje je isti zaprimio 13.06.2018. pod brojem Z- 13341/2018 radi čega je na nekretnini u Novalji s danom 13.06.2018. zabilježena aktivna plomba. Nakon upisa aktivne plombe dana 13.06.2018. tužitelj više nije mogao nastaviti provedbu postupka ishođenja geodetskog elaborata i druge potrebne dokumentacije radi ishođenja građevinske dozvole, a tužitelj dalje u tužbi navodi kako je 2. tuženiku bilo poznato da tužitelj ne može slobodno raspolagati nekretninama na kojima postoji zabilježba, te je upravo s tim ciljem i pokrenuo predmetnu ovrhu. Tužitelj ističe kao bitno da je on u vrijeme pokretanja prijedloga za ovrhu on imao dovoljno novčanih sredstava na bankovnom računu, te bi tuženik svoju tražbinu bez problema u cijelosti namirio podnošenjem FINA-i zahtjeva za izravnu naplatu, no da isto namirenje to nije bio cilj 2. tuženika zbog kojeg je pokrenuo ovrhu, već je isti bio da onemogući tužitelja u građevinskoj ili bilo kojoj drugoj aktivnosti na Nekretnini u Novalji. Brisanje zabilježbe predmetne ovrhe provedeno je tek dana 22.08.2019. Tužitelj dalje navodi da je on dana 20.06.2018. u cijelosti podmirio 2. tuženiku troškove kaznenog postupka na određene presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj:Kv- 140/17-4 od 20.11.2017 zajedno sa pripadajućom kamatom, uplatom iznosa od 10.670,00 kn. Tužitelj je istakao da je 2. tuženik znao za istu uplatu, a navodi da je isto razvidno iz podneska 2. tuženika od 18.01.2019. u prilogu kojega je dostavio potvrdu o uplati no da 2. tuženik niti nakon te uplate nije povukao prijedlog za ovrhu, nego je ovrha obustavljena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž Ovr- 2776/2018-2 od 12.12.2018. kojim je usvojena žalba tužitelja i odbijen prijedlog za ovrhu. Na temelju rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl.br.:Gž Ovr-2776/2018-2, 04.01.2019. pod brojem Z-191/2019 zemljišnoknjižni odjel zaprimio je odluku ovršnog suda kojom se nalaže brisanje zabilježbe ovrhe, a koje brisanje je provedeno tek dana 20.08.2019. Zaključno u svojoj tužbi tužitelj ističe da je iz prethodno navedenoga jasno vidljivo da motiv i razlog podnošenja prijedloga za ovrhu nije bio naplata troškova kaznenog postupka, već nanošenje štete tužitelju na način da ga se onemogući u slobodnom raspolaganju nekretninama, pa tako i ishođenju građevinske dozvole, obzirom da sukladno pozitivnim zakonskim i podzakonskim propisima, a posebice Zakona o zemljišnim knjigama, nakon zabilježbe aktivne plombe nije moguće ishođenje bilo kakvih isprava niti vođenje bilo kakvog postupka vezanog za nekretninu u Novalji. Budući da 1. tuženik nije izradio projektnu dokumentaciju prema Ponudi br. SF 8-2018 od 30.05.2018., te obzirom da je na prethodno opisani način 2. tuženik svojim postupanjem onemogućio izradu geodetskog elaborata i ishođenje građevinske dozvole, te tako nanio tužitelju materijalnu štetu u iznosu od 13.200,00 kn, to tužitelj ovim putem, a sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, potražuje od 1. i 2. tuženika isplatu, odnosno naknadu štete u iznosu od 13.200,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 08.06.2018., to jest od dana izvršenog plaćanja te potražuje od tuženika troškove koji su mu nastali vođenjem ovog postupka.
2. Podneskom od 4. listopada 2022. tužitelj iz ovog postupka povukao je tužbu protiv
1. tuženika JAS DESIGN j.d.o.o. OIB:58498183886, dok je i nadalje ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva u odnosu na tuženika iz ovog postupka. O povlačenju tužbe i tužbenog zahtjeva odlučio je Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu rješenjem od 12. listopada 2022., donesenim pod poslovnim brojem Pn- 43/2021-13 te se nakon donošenja te pravomoćnosti rješenja istoga suda donesenoga pod poslovnim brojem Pn-4/2023-10 postupak protiv tuženika iz ovog postupka nastavio voditi pred naslovnim sudom kao stvarno i mjesno nadležnim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.
3. U zakonskom roku tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem u bitnome navodi kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te ističe prigovor stvarne nenadležnosti općinskog suda za postupanje u ovom predmetu jer ukoliko je poslovni odnos između tuženika i tužitelja nastao na način da je tužitelj u istom postupao kao vlasnik obrta, što proizlazi iz priložene dokumentacije, tada je za suđenje u ovom predmetu istakao prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda za postupanje u ovom predmetu jer iz dokaza priloženih uz tužbu ne proizlazi činjenica na kojem području je navodno štetna radnja počinjenja, odnosno na kojem području je navodna štetna posljedica nastupila, slijedom čega bi za suđenje u ovom predmetu u odnosu na tuženika bio nadležan Općinski sud u Bjelovaru. Tuženik je istakao i prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja jer uvidom u Izvadak iz obrtnog registra razvidno je da je tužitelj registriran kao vlasnik obrta za informatiku- projektiranje-opremanje održavanje, te je iz Potvrde o izvršenom nalogu PBZ d.d. Zagreb od 21. svibnja 2021. razvidno da je I tuženiku, JAS DESIGN j.d.o.o.. dana 8. lipnja 2018. iznos od 13.200,00 kn platio obrt koji je vlasništvo tužitelja.
Također, tuženik je istakao i prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći kako nikada s tužiteljem nije bio u kakvom poslovnom odnosu, a tuženik niti nema trgovačko društvo ili obrt koje bi obavljalo poslove izrade projektne dokumentacije.
U odnosu na navode iz tužbe tuženik se očitovao na način da točku I. tužbe ne osporava, točku II. osporava opreza radi navodeći da iz dokumentacije dostavljene uz tužbu nije razvidno da bi I tuženik izdao tužitelju ponudu broj: SF 8-2018 kao i dostavio idejni projekat, a iz e-maila koji je upućen osobi po imenu A razvidno je da ne postoje prilozi kao sadržaj dodan e-mailu, dok uz tužbu kao dokaz nije dostavljena niti ponuda niti idejni projekat na koje se tužitelj poziva, točku III. Tužbe tuženik u odgovoru na tužbu nije osporavao uvjetno, odnosno ukoliko navedeno proizlazi iz materijalne dokumentacije dostavljene uz tužbu, dok se jedino osporava činjenica da bi plaćanje bilo izvršene temeljem ponude broj: SF 8-2018. Točku IV. tužbe tuženik je u svome odgovoru osporavao u cijelosti. Uz navedeno, u nastavku svoga odgovora tuženik je naveo kako nije s tužiteljem u lošim odnosima, s time da izvještava sud kako se između tužitelja i tuženika vodilo nekoliko sudskih postupaka. Točno je da je tuženik temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Veliko Gorici poslovni broj: Kv- 140/17-4 od 20. studenog 2017. pokrenuo ovrhu na nekretninama tužitelja, ali ne sa ciljem da spriječi tužitelja u slobodnom raspolaganju nekretninama, nego jedino i isključivo radi naplate troškova kaznenog postupka. Tuženik dalje navodi da je on putem FINA-e pokušao naplatiti troškove postupka temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj:Kv-140/17-4 od 20. studenog 2017., no kako mu je FINA-a izvršila povrat osnove za plaćanje po kojoj nije bila u mogućnosti postupiti to je tuženik po prijedlogu svog punomoćnika pokrenuo ovrhu na nekretninama ovršenika, odnosno tužitelja iz ovoga postupka. Zaključno je tuženik istakao kako u vrijeme pokretanja ovrhe na nekretninama nije imao saznanja da bi tužitelj započeo postupak izrade projektne dokumentacije za potrebe ishođenja građevinske dozvole za izgradnju poslovno stambene građevine u Novalji, a posebno ističe da nije točno da tužitelj nakon upisa aktivne plombe dana 13. lipnja 2018. nije mogao nastaviti provedbu postupka ishođenja građevinskog elaborata i druge potrebne dokumentacije radi ishođenja građevinske dozvole, jer aktivna plomba nije razlog ne mogućnosti ishođenja potrebne dokumentacije. Točku V. tužbe tuženik u svome odgovoru ne osporava, do točku VI. iste osporava u cijelosti navodeći kako nije točno da je motiv i razlog podnošenja prijedloga za ovrhu od strane tuženika bio nanošenje štete tužitelju, već jedino i isključivo naplata troškova kaznenog postupka, sve sukladno uputama tadašnjeg punomoćnika tuženika i to odvjetnice IP. Za točku VII. Tužbe tuženik je naveo kako ju osporava se u cijelosti, a sve budući da tužitelj uz tužbu nije dostavio niti jedan dokaz koji bi potvrdio njegove navode da je onemogućen u izradi geodetskog elaborata i ishođenju građevinske dozvole, kao i da bi tuženik tužitelju prouzročio bilo kakvu štetu. Završno je tuženik predložio sudu odbaciti tužbu zbog nedostatka aktivne te promašene pasivne legitimacije, a podredno da sud odbije u cijelosti tužitelja s tužbom te ga obveže na naknadu tuženiku prouzročenih troškova ovoga postupka.
4. Tijekom dokaznog postupka sud je pregledao tužbu (list 2-4 spisa), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 6 spisa), prepisku mail korespondencija između EP i PP od 31. svibnja 2018. (list 7 spisa), Izvadak iz obrtnog registra za tužitelja (list 9 spisa), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i 2287 k. o. [katastarska općina] (list 12-14 spisa), prijepis spisa Općinskog suda u Zadru vođenog pod poslovnim brojem Ovr-950/18 (list 15-34 spisa), odgovor na tužbu I-tuženika od 30. lipnja 2021. (list 36- 37), ponuda broj: SF8/2018 od 30. svibnja 2018. (list 39), odgovor na tužbu II-tuženika (list 40-42), dopis FINA-e od 16. travnja 2018. (list 45), podnesak tužitelja od 9. veljače 2022. (list 46 i 47-49), idejni projekt izrađen od strane I-tuženika (list 51-57), mail korespondencija između tužitelja i AP od 27. rujna 2022. (list 58-61 i 63- 64), potvrda Zagrebačka banka o oročenoj deviznoj štednji tužitelja na dan 9. studeni 2021. (list 62), II. Izmjene i dopune prostornog plana uređenja Grada Novalje (list 65- 188), podnesak tužitelja od 27. rujna 2022. (list 189), Županijski Glasnik Ličko-senjske županije (list 190-229), akt Općinskog vijeća Općine Perušić od 23. srpnja 2018. (list 230-285), Odluka o drugoj izmjeni Odluke broj 15/18 županijskog glasnika (list 286- 290), podnesak tužitelja od 4. listopada 2022. (291), podnesak I-tuženika od 7. listopada 2022. (list 292), podnesak II-tuženika od 11. listopada 2022. (list 293-294), podnesak tužitelja od 4. travnja 2023. (list 300), zapisnik s ročišta od 11. travnja 2023. (list 301), prepiska maile korespondencija između Urbanizma Grada Novalje i tužitelja od 2. prosinca 2019. (list 310), zahtjev I-tuženika za izdavanje posebnih uvjeta za izgradnju stambeno-poslovne građevine od 5. studenog 2019. (list 312 i 321), mail korespondencija između EP i ČP (list 313 i 317), posebni uvjeti izdani od Grada Novalje izdani 23. listopada 2018. (list 314 i 318, 322-323), potvrda o izdvajanju posebnih uvjeta za izgradnju stambene građevine izdanu od Grada Novalje 6. lipnja 2018. (list 325), Izvod iz katastarskog plana od 6. lipnja 2018. (list 326), dopis FINA od 20. travnja 2023. (list 328), zapisnik Općinskog građanskog suda u Zagrebu o saslušanju svjedokinje IP **.**.2024. (375-377), zapisnik s ročišta održanog dana 17. veljače 2025. (list 382-384).
5. Na temelju izvedenih dokaza sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. U postupku nije sporno da je tuženik temeljem ovršne isprave i to presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, donesene pod poslovnim broje:Kv-140/17-4 od 20. studenoga 2017. radi naplate u naznačenoj ispravi dosuđenog mu iznosa troška od 8.750,00 kn, podnio prijedlog za ovrhu Općinskom sudu u Zadru, Stalnoj službi u Pagu i to prijedlog za ovrhu na nekretninama tužitelja iz ovoga postupka, a koje nekretnine su upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Nadalje, nije sporno niti da je temeljem toga prijedloga Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, 13. lipnja 2018. donio rješenje o ovrsi na nekretninama upisanima u naznačeni zk. ul., a koje nekretnine su vlasništvo tužitelja, a temeljem kojega rješenja o ovrsi je u naznačenom zk. ulošku 13. lipnja 2018. pod brojem Z-13341/2018 izvršena zabilježba ovrhe, slijedom čega je od istoga dana u naznačenom zk. ulošku stajala upisana aktivna plomba. Nadalje, nije sporno niti da je naznačeno rješenje o ovrsi na nekretninama tužitelja, po žalbi tužitelja iz ovoga postupka, tada ovršenika ukinuto 12. prosinca 2018. rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, donesenim pod poslovnim brojem Gž Ovr-2776/2018-2. Istim rješenjem odbijen je prijedlog za ovrhu tada ovrhovoditelja, sada tuženika. Uz navedeno, nije sporno niti da je 20. kolovoza 2019. sukladno naznačenoj odluci Županijskom suda u Zagrebu, Općinski sud u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Pag, pod brojem Z-191/2019. izvršio brisanje zabilježbe ovrhe na zemljišnoknjižnim česticama 1028/4 i 1028/19, objema upisanima u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Nadalje, nije sporno niti da je tužitelj svoje dugovanje iz presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj:Kv-140/17- 4 od 20. studenoga 2017. s osnova troška u iznosu od 8.750,00 kn platio tuženiku 20. lipnja 2018., a da je kao platitelj naznačenog iznosa navedena Informatika projekt, oprem. održavanje, [adresa]. Nije sporno niti da ovrhovoditelj po uočenoj uplati od 20. lipnja 2018. nije povukao svoj prijedlog za ovrhu. Nije sporno niti da je tuženik iz ovog postupka prije podnošenja spomenutog prijedloga za ovrhu na nekretninama tužitelja svoje potraživanje pokušao naplatiti putem Zahtjeva za izravnu naplatu odaslanoga FINI u dva navrata te da je to naplata ostala bezuspješna i to zato što prvi puta uz osnovu za plaćanje nije dostavljena uz propisani obrazac Zahtjeva za izravnu naplatu, i to 30. ožujka 2018., o čemu je bila obaviještena punomoćnica ovrhovoditelja te drugi puta kada je dostavljena osnova za plaćanje, 16. travnja 2018. obrazac Zahtjeva za izravnu naplatu nije bio popunjen u skladu s važećim Pravilnikom o obliku i sadržaju Zahtjeva za izravnu naplatu. Nadalje, u ovom postupku nije sporno da je tužitelj iz ovog postupka korisnik oročene devizne štednje i na dan 9. studenoga 2021. stanje računa devizne štednje tužitelja iznosilo je 17.841,27 eur. Uz sve navedeno, nije sporno niti da je tužitelj krajem veljače 2018. započeo postupak izrade projektne dokumentacije za potrebe ishođenja građevinske dozvole za izgradnju poslovno stambene građevine na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], i to čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Uz navedeno, nije sporno da je potvrda na idejni projekat, kojeg je arhitekt EP izradio za tužitelja, od Grada Novalje dobivena u listopadu 2018. i da se tada moglo krenuti u postupak daljnje pribave dokumentacije potrebne za izdavanja građevinske dozvole, a nije sporno niti da taj zahtjev za izdavanje građevinske dozvole tužitelj osobno niti putem ovlaštene stručne ili opunomoćene osobe nije podnio. Dakle, nije sporno da su uvjeti za pokretanje postupka radi izdavanja građevinske dozvole po idejnom projektu koji je arhitekt EP radio za tužitelja, nastali u listopadu 2018., a ne prije. Uz sve navedeno, nije sporno niti da je u Županijskom glasniku Ličko-Senjske županije u kolovozu 2018. došlo do izmjene i dopune Prostornog plana uređenja Grada Novalje. Nije sporno niti da je tužitelj idejni projekat naručio od JAS DESIGN j.d.o.o. OIB:58498183886, te da je sam idejni projekat izradio dipl. ing. arh. EP, kao i da je za izradu idejnog projekta JAS DESIGN j.d.o.o. primio novčani iznos od 1.751,94 eur, a koji iznos tužitelj u ovom postupku potražuje od tuženika.
7. U postupku je sporno da li je podnošenjem prijedloga za ovrhu na nekretninama od strane tuženika tužitelju prouzročena šteta, odnosno da li je eventualnu štetu tužitelju prouzročio tuženikov, tada ovršenikov prijedlog za ovrhu kao i posljedice izazvane vođenjem ovršnog postupka pred sudom prvog i drugog stupnja. Sporno je i da li zabilježba ovrhe, odnosno aktivna plomba upisana 13. lipnja 2018. pod brojem Z- 13341/2018, na nekretninama tužitelja upisanima u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], predstavljala zapreku za ishođenje građevinske dozvole, a sporno je i da li je tužitelj pokušao ishoditi građevinsku dozvolu, da li je poduzeo adekvatne radnje u vidu pribave dokumentacije i poduzimanja zakonom predviđenih postupka s ciljem ishođenja građevinske dozvole, a sporno je i da li je tužitelj odbijen sa zahtjevom za izdavanje građevinske dozvole ili sa kojim od zahtjeva koji je bo uvjet za podnošenje zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole.
8. Uvidom u zk. izvadak za zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 12-13 spisa) utvrđeno je da su u istom zk. ulošku na dan 21. svibanj 2021. bile upisane čkbr. [katastarska čestica], a kao vlasnik istih čestica, odnosno nekretnina upisanih u naznačeni zk. uložak upisan je PP UP, [adresa] kao suvlasnik u ½, te u ½ PP UP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dakle tužitelj iz ovoga postupka. Iz navedenoga zk. izvatka vidljivo je da je Teretovnici C naznačenog zk. uloška dana 13. lipnja 2018. pod brojem Z-13341/2018 izvršena zabilježba ovrhe na temelju Zaključka Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj:Ovr-950/2018-4 i rješenja o ovrsi istoga suda, a koje rješenje je doneseno pod poslovnim brojem Ovr-950/2018-5 od 13. lipnja 2018. Nadalje, iz istoga izvatka vidljivo je da je temeljem rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 12. prosinca 2018., donesenim pod poslovnim brojem Gž Ovr-2776/2018-2, izvršeno brisanje zabilježbe ovrhe i to 20.kolovoza 2019., pod brojem Z-191/2019.
8.1. Iz ispravka prijedloga za ovrhu od dana 12. lipnja 2018. (list 17-20 spisa), koji je Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu zaprimio dana 13. lipnja 2018. proizlazi da je tuženik iz ovoga postupka temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj:Kv-140/17, podnio prijedlog za ovrhu na nekretninama tužitelja iz ovog postupka i to na nekretninama upisanima u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica], a zbog namirenja potraživanja koje tuženik ima prema tužitelju temeljem spomenute pravomoćne i ovršne sudske odluke i to u iznosu od 8.750,00 kn
8.2. Iz rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, donesenog dana 13. lipnja 2018. pod poslovnim brojem Ovr-950/2018-5 (list 15 spisa) utvrđeno je da je istim rješenjem temeljem prijedloga tuženika iz ovog postupka određena ovrha na nekretninama tužitelja iz ovog postupka i to na nekretninama pobliže opisanima u točci 7. obrazloženja ove presude.
8.3. Iz uvida u presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici, donesenu dana 20. studenoga 2017. pod poslovnim brojem Kv-140/17-4 (list 21-22 spisa) proizlazi da je tužitelj iz ovog postupka dužan tuženiku iz ovog postupka platiti troškove vođenja kaznenog postupka koji su mu nastali u predmetu vođenom pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem:K-267/2015-20, a koji su određeni u iznosu od 8.750,00 kn.
8.4. Iz rješenja Županijskog suda u Zagrebu donesenoga dana 12. prosinca 2018. pod poslovnim brojem: Gž Ovr-2776/2018-2 (list 32-34 spisa) proizlazi da je istim preinačeno rješenje pobliže opisano u točci 8.2. obrazloženja ove presude te je istim rješenjem odbijen prijedlog za ovrhu tuženika iz ovog postupka pobliže opisan u točci 8.1. obrazloženja ove presude, a istim rješenjem je naloženo Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalno službi u Pagu da izvrši upis brisanja zabilježbe ovrhe koji je upis bio izvrše temeljem rješenja o ovrsi iz točke 8.2. obrazloženja ove presude.
8.5. Iz izvatka iz obrtnog registra (list 44 spisa) proizlazi da je vlasnik obrta pod nazivom Informatika-projektiranje-opremanje-održavanje, vlasnik tužitelj iz ovoga postupka.
8.6. Iz Potvrde Zagrebačke banke izdane 9. studenoga 2021. (list 62 spisa) proizlazi da tužitelj iz ovog postupka u spomenutoj banci imao oročenu deviznu štednju koja je na dan 9. studenoga 2021. iznosila 17.841,27 eur.
8.7. Iz II. Izmjene i dopune prostornog plana uređenja grada Novalje, Zagreb, kolovoz 2018. (list 65-188 spisa) utvrđeno je da je došlo istima do promjena uvjeta gradnje na način da je izmijenjen prostorni plan na način da je veličina građevinske parcele odnosno minimalna površina za izgrađenost umjesto dotadašnjih 400 m2, nakon izmjene prostornog plana iznosila 450 m2, a iste izmjene objavljene su u Županijskom glasniku Ličko-Senjske županije, godište XXVI, broj 15, Gospić, 31. srpnja 2018. (list 190-229 spisa). Uz navedeno, istim Izmjenama smanjena je maksimalna izgrađenost građevne čestice sa 25% na 20%.
8.8. Iz dopisa JAS DESIGN j.d.o.o.(list 312 spisa) utvrđeno je da je naznačeno društvo 5. studenoga 2019. zatražilo od Grada Novalje, Upravnog odjela za poslove lokalne samouprave i uprave, Odsjeka za prostorno uređenje i zaštitu okoliša, izdavanje posebnih uvjeta za izgradnju stambeno-poslovne građevine na čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a isto su zatražili u ime tužitelja iz ovoga postupka. U istome je navedeno da na naznačenim česticama tužitelj planira graditi te je u prilogu istoga zahtjeva naznačenom upravnom odjelu dostavljen i idejni projekat.
8.9. Iz e-mail prepiske održane 7.listopada 2019. (list 313 spisa) utvrđeno je da je spomenuti arhitekt EP komunicirao sa službenicom Grada Novalje, i to zaposlenicom Upravnog odjela za poslove lokalne samouprave i uprave, Odsjeka za prostorno uređenje i zaštitu okoliša, LP i to u svezi korekcija idejnog projekta gdje traži upute koje bi mu koristile za izmjenu idejnog projekta koji je radio za tužitelja iz ovog postupka, a u svezi čkb.1028/4, 1028/19 i 1028/20, k. o. [katastarska općina].
8.10. Iz dopisa Grada Novalje, Upravnog odjela za poslove lokalne samouprave i uprave, Odsjeka za prostorno uređenje i zaštitu okoliša od 23. listopada 2018. (list 314 spisa) proizlazi da je naznačeni Upravni odjel izdao JAS DESIGN j.d.o.o. posebne uvjete za tužitelja te ga je obavijestio da je Idejni projekt za izgradnju stambeno- poslovne građevine na čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u skladu s Prostornim planom uređenja Grada Novalje („Županijski glasnik“ LSŽ broj 21/07, 9/15, i 22/16) i Urbanističkim planom uređenja Grada Novalje („Županijski glasnik“ LSŽ broj 16/16, i 4/17). Nadalje, utvrđeno je da je prije nego je idejni projekat odobren, JAS DESIGN j.d.o.o. dopisom Grada Novalje, Upravnog odjela za poslove lokalne samouprave i uprave, Odsjeka za prostorno uređenje i zaštitu okoliša od 5. rujna 2018. g (list 318-319 spisa) i dopisom od 14. lipnja 2018. (list 322-323 spisa) obaviješten u ispravcima koje je bilo potrebno izvršiti u idejnom projektu.
8.11. Iz dopisa FINE dostavljenog u spis ovoga predmeta 24. travnja 2023. (list 328 spisa) utvrđeno je da je FINI dostavljena osnova za plaćanje broj:Kv-140/2017-4 i to putem punomoćnice ovrhovoditelja, sada tužitelja i to 21. ožujka 2018. kada je njegova punomoćnica podnijela na prisilnu naplatu pravomoćnu i ovršnu presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici, donesenu dana 20. studenoga 2017. pod poslovnim brojem:Kv- 140/2017-4, uz obrazac Zahtjeva za izravnu naplatu, no ista pravomoćna i ovršna isprava nije dostavljena uz propisani obrazac slijedom čega je vraćena punomoćnici 30. ožujka 2018. Nadalje iz istoga dopisa utvrđeno je da je 16. travnja 2018. FINA ponovno zaprimila istu osnovu za plaćanje i ovaj puta uz propisani obrazac Zahtjeva za izravnu naplatu no isti nije bio popunjen u skladu s Pravilnikom o obliku i sadržaju Zahtjeva za izravnu naplatu te je ponovno zajedno s osnovom vraćen punomoćnici tuženika iz ovog postupka i to 19. travnja 2018. Nakon opisane dinamike, FINA nije zaprimila formalno ispravnu dokumentaciju za izvršenje na teret ovršenika, odnosno tužitelja iz ovoga postupka.
Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve naznačene isprave s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u svezu s drugim dokazima i odredbama relevantnih zakona.
8.12. Iz iskaza saslušanog svjedoka EP, na ročištu održanom 14. prosinca 2023., proizlazi da je on u svojstvu arhitekta za tužitelja izrađivao idejni projekt za njegove nekretnine koje se nalaze u Novalji, i to za nekretnine na kojima je tužitelju međaš tuženik. Dalje je svjedok u svome iskazu naveo kako je tužitelj kod njega sa zahtjevom za projektiranje zgrade došao početkom veljače 2018. i tužitelj je svjedoku na ime izrade prve faze projektne dokumentacije odnosno za izradu idejnog projekta platio iznos na koji mu je on kao arhitekt izdao ponudu. U svome je iskazu svjedok naveo kako je on u svibnju 2018. izradio idejni projekat na temelju kojega je Gradu Novalji podnio zahtjev za izdavanje posebnih uvjeta te je Grad Novalja izdao posebne uvjete 14.lipnja 2018. Dalje u svome iskazu isti svjedok naveo je kako nikada nije podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za nekretnine koje su bile predmet poslovanja, a razlog za nepodnošenje zahtjeva je bio što je geodet koji je vršio geodetsko snimanje nakon izdavanja posebnih uvjeta utvrdio da na predmetnim česticama postoji zabilježba ovrhe, a to priječi postupak izdavanja građevinske dozvole. U nastavku svoga iskaza svjedok je naveo da bi se zahtjev za izdavanje građevinske dozvole mogao podnijeti u lipnju 2018. da nije bila izvršena zabilježba ovrhe na predmetnim nekretninama. Svjedok je nadalje naveo da ukoliko se podnese zahtjev za izdavanje građevinske dozvole i u tijeku postupka izdavanja iste dođe do promjene prostornoga plana isto ne priječi izdavanje građevinske dozvole po uvjetima koji su bili u trenutku podnošenja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole. Svjedok je naveo kako je do izmjene prostornog plana Grada Novalje došlo koliko on pamti krajem mjeseca listopada odnosno početka mjeseca studenoga 2018. Svjedok je dalje naveo kako nakon te izmjene prostornog plana Grada Novalje idejni projekat koji je svjedok izradio za tužitelj više nije mogao poslužiti kao temelj zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole, a sve iz razloga što je izmjenom minimalna površina za građenje bila 450m2 dok je prije te izmjene površina od 400m2 bila dostatna za građenje, a nekretnine tužitelja na kojima je tužitelj planirao graditi su ukupne površine 437m2. Svjedok je naveo kako je potvrdu Grada Novalje na idejni projekat koji je izradio za tužitelja dobio u listopadu 2018. godine i tek tada se moglo krenuti dalje u postupak izdavanja građevinske dozvole, dakle tek tada su nastali uvjeti za izdavanje građevinske dozvole no tada zbog izmjene prostornoga plana Grada Novalje više nije bilo uvjeta za podnošenje zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole iz razloga što više nekretnina tužitelja, koja je bila površine 437m2,a nije bila dovoljno velika, za građenje je bila potrebna površina od minimalno 450m2. Svjedok je također naveo da bi se zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za tužitelja mogao podnijeti još u mjesecu lipnju-srpnju 2018. da nije bilo zabilježbe ovrhe. Završno je svjedok naveo da je 14. lipnja 2018. Upravni odjel za poslove lokalne samouprave i uprave, Odsjek za prostorno uređenje i zaštitu okoliša donio rješenje o izdavanju posebnih uvjeta uz napomenu da je potrebno izvršiti dopunu idejnog projekta, i svjedok je naveo da je on mogao da nije bilo zabilježbe ovrhe do kraja mjeseca srpnja 2018. godine izvršiti radnje ispravka projekta i podnijeti zahtjev za izdavanje građevinske dozvole no kako je nakon toga kako je ranije već opisao saznao za zabilježbu ovrhe na nekretninama tužitelja nije forsirao provođenje jer su on i tužitelj znali da se zbog zabilježbe iste ovrhe neće moći pokrenuti postupak izdavanja građevinske dozvole.
Sud je u cijelosti prihvatio iskaz imenovanog svjedoka ocijenivši njegov iskaz istinitim i vjerodostojnim u dijelu gdje isti opisuje narudžbu izrade dokumentacije od strane tužitelja i plaćanje iste. Naime, taj dio iskaza sud je ocijenio kao životan i logičan no sud nije prihvatio iskaz saslušanoga svjedoka u dijelu gdje isti navodi kako se zahtjev za izdavanje građevinske dozvole mogao podnijeti još u mjesecu lipnju-srpnju 2018. jer suprotno proizlazi iz materijalne dokumentacije sadržane u spisu predmeta. Preciznije, svjedok je tek 23. listopada 2018. zaprimio Posebne uvjete od odjela za urbanizam grada Novalje, što znači da su tek tada stečeni uvjeti za izradu geodetskog elaborata i glavnog projekta, a koji se podnose kao nužan prilog zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole.
8.13. U svome iskazu danom na ročištu održanim pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, 12. rujna 2024. saslušana svjedokinja IP, bivša punomoćnica ovrhovoditelja, sada tuženika, u bitnome je navela da koliko se sjeća cilj spomenutog i ranije u ovoj presudi opisanog spornog ovršnog postupka nije bio nanošenje štete tužitelju iz ovoga postupka, tada ovršeniku, već je cilj bio isključivo naplata troškova iz pravomoćne kaznene presude, a o postupanju suda u spornom ovršnom postupku nije se posebno izjašnjavala već je navela da je isključivo na sudu odluka hoće li neki prijedlog usvojiti ili ne. Svjedokinja je dalje u svome iskazu navela kako ne pamti kada ju je točno njena stranka obavijestila da je namirena po pravomoćnoj kaznenoj odluci no pamti da je kontaktirala sa suprotnom stranom odnosno tužiteljem iz ovoga postupka telefonski no ne pamti detalje istoga razgovora kao i da ne pamti da li je ona tužitelju, tada ovršeniku davala podatke za uplatu dugovanja iz pravomoćne kaznene presude. Svjedokinja je također navela kako ne pamti zašto prije pokretanja postupka ovrhe nije provedena ovrha po računima ovršenika, sada tužitelja ali je navela da je svaku svoju radnju u predmetnom ovršnom postupku poduzela u dobroj vjeri i bez namjere da se drugoj stranci prouzroči šteta.
Sud je prihvatio iskaz saslušane svjedokinje, a sve iz razloga što je isti ovaj sud ocijenio je kao životan i logičan. Uz navedeno, svjedokinja je iskazivala vezano uz obavljanje svoje djelatnosti, ugovora o nalogu, i kao takva je nezainteresirana za ishod ovoga postupka.
8.14. Iz iskaza tužitelja saslušanoga na ročištu održano dana 17. veljače 2025. proizlazi da je on u lipnju 2018. zaprimio prijedlog za ovrhu na nekretninama te rješenje o ovrsi kojim je određena na nekretninama iz prijedloga za ovrhu, a koje rješenje je donio Općinski sud u Pagu temeljem odluke donesene u kaznenom postupku temeljem koje oduke je tužitelj dugovao tuženiku određeni novčani iznos. Dalje u svome iskazu tužitelj je istakao kako je on u to vrijeme imao određena novčana dugovanja prema tuženiku iz ovog postupka, tada ovršeniku. Tužitelj je dalje opisao kako je odmah po primitku spomenutoga prijedloga i rješenja o ovrsi od punomoćnice ovrhovoditelja, sada tuženika zatražio podatke za uplatu predmetnoga dugovanja te je to dugovanje riješio sredinom mjeseca lipnja 2018. isplatom dužnog iznosa tuženiku, odnosno tada ovrhovoditelju. Dalje je tužitelj u svome iskazu naveo kako je paralelno s uplatom predmetnoga dugovanja podnio žalbu protiv spomenutoga rješenja o ovrsi na nekretninama po kojoj žalbi je Županijski sud u Zagrebu ukinuo rješenje Općinskog suda u Pagu. Tužitelj je dalje naveo kako je sa EP početkom 2018. godine dogovorio izradu idejnog projekta za izgradnju vikendice na dvije čestice koje su u njegovom vlasništvu, a isti idejni projekat je početkom mjeseca lipnja 2018. predan gradskom uredu za urbanizam Grada Novalje. Dalje u svome iskazu tužitelj je naveo da zbog zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama nije bilo moguće ishoditi građevinsku dozvolu slijedom čega je naručeni i izrađeni idejni projekat koji je naručio tužitelj postao neupotrebljiv tužitelju. Tužitelj je dalje u svome iskazu naveo da je idejni projekat dobio potvrdu u lipnju 2018. ali da mu je rečeno da se postupak dalje za ishođenje građevinske dozvole ne može voditi dok se ne izradi geodetski elaborat no geodetski elaborat nije izrađen iz razloga što je geodet obavijestio tužiteljevog arhitekta da nije moguće dalje ići u postupak zbog zabilježbe ovrhe. Dalje u svome iskazu tužitelj je pojasnio kako je u periodu odlučivanja o pravnom lijeku izjavljenom protiv spomenutog rješenja o ovrsi na nekretninama, dakle dok se čekala oduka Županijskog suda u Zagrebu, izmijenjen prostorni plan Grada Novalje na način da je istim povećana površina koja je potrebna za izgradnju objekta kakvog je tužitelj planirao graditi te je izmijenjen postotak izgrađenosti, a te izmjene prostornog plana desile su se nakon što je tužitelj iz ovog postupka tuženiku, tada ovrhovoditelju isplatio dugovanje po spomenutoj pravomoćnoj kaznenoj odluci, a koje dugovanje je bilo temelj za pokretanje prijedloga za ovrhu te donošenje rješenja o ovrsi na nekretninama tužitelja. Tužitelj je dalje pojasnio kako mu je bilo poznato i prije donošenja rješenja da postoji njegovo dugovanje prema tuženiku iz ovog postupka jer je znao da postoji pravomoćna presuda koju je sud donio u kaznenom postupku koji su vodili tužitelj i tuženik no isto dugovanje nije ranije podmirio tuženiku iz razloga što i on ima određena potraživanja prema tuženiku temeljem pravomoćnih sudskih odluka slijedom čega je računao na „zdrav razum“, no u odnosu na svoja potraživanja koja ima prema tuženiku tužitelj navodi kako nije s tuženikom sklapao nikakav sporazum, nije davao nikakvu izjavu o prijeboju niti je pokretao ikakve postupke u cilju naplate tih svojih potraživanja te je istakao kako je njegovo potraživanje prema tuženiku veće nego što je tuženikovo potraživanje prema njemu no tužitelj nije precizirao koje su to odluke točno. Tužitelj je posebno istakao svoj loš međuljudski odnos s tuženikom o čemu je dokaz kazneni postupak iz kojeg potječe ta kaznena oduka iz koje je protekla pravomoćna i ovršna sudska presuda koja je bila temelj za donošenje rješenja o ovrsi. Tužitelj je naveo i kako se ne sjeća da li je potvrdu o uplati dugovanja ovrhovoditelju dostavi njegovoj tadašnjoj punomoćnici. Uz navedeno, tužitelj je u svome iskazu naveo kako je odjel za urbanizam Grada Novalje vratio na ispravak tužitelju idejni projekat no ispravak idejnog projekta Gradu Novalje nije bio poslan iz razloga što je uz njega bilo potrebno dostaviti geodetski elaborat koji tužitelj nije uspio ishoditi radi zabilježbe ovrhe slijedom čega tužitelj nikada nije zaprimio potvrdu idejnog projekta. Tužitelj je dalje istakao kako je još tijekom mjeseca kolovoza 2018. idejni projekat bio u procesu obrade, no isti nije odbijen, već je u tom periodu bilo potrebno izraditi geodetski elaborat koji zbog spomenute ovrhe nije nikada ishođen zbog zabilježbe ovrhe na nekretninama u odnosu na koje je trebalo izraditi geodetski elaborat no tužitelj je istakao kako su u mjesecu travnju 2018. vršene izmjere za izradu geodetskog elaborata, a poziv na koju izmjeru je odaslan bio svim susjedima međašima pa tako i tuženiku iz ovog postupka na adresu koju tuženik ima naznačenu u katastru te su svi susjedi međaši na izmjeru pristupili, nije pristupio samo tuženik. Završno je tužitelj istakao u svome iskazu kako od JAS DESIGNA j.d.o.o. u odnosu na kojeg je povukao tužbu nije ishodio nikakvu naknadu štete za koju je tužitelj sam zaključio da nije bilo niti osnove za potraživanje iste od naznačenog društva jer je društvo svoj dio posla odradilo.
Sud je prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi kako je doneseno rješenje o ovrsi i opisuje podmirenje duga iz pravomoćne i ovršne kaznene presude no nije ga prihvatio u dijelu u kojemu isti navodi kako on ima određena novčana potraživanja prema tuženiku i da ista proizlaze iz sudskih odluka, a sve budući da iste navode tužitelj ničime ne dokazuje, a uz navedeno, navodi o istome u potpunosti su irelevantni za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Sud uz navedeno nije prihvatio iskaz tužitelje u dijelu u kojem isti navodi kako zbog zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama je idejni projekat koji je za njega izradio JAS DESIGN po arhitektu EP, postao neupotrebljiv, a sve iz razloga nemogućnosti pribave geodetskog elaborata čiju je pribavu spriječila zabilježba ovrhe u zemljišnim knjigama, a što je u konačnici spriječilo ishođenje građevinske dozvole. Iskaz u tom dijelu ovaj sud nije prihvatio iz razloga što te svoje navode tužitelj ničime nije dokazao, dakle tužitelj ničime nije dokazao da bi zbog zabilježbe ovrhe u bilo kojoj fazi ishođenja građevinske dozvole bio odbijen s kojim zahtjevom. Nadalje, sud nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem je tužitelj naveo kako je odjel za urbanizam Grada Novalje vratio na ispravak tužitelju idejni projekat no ispravak idejnog projekta Gradu Novalje nije bio poslan iz razloga što je uz njega bilo potrebno dostaviti geodetski elaborat koji tužitelj nije uspio ishoditi radi zabilježbe ovrhe slijedom čega tužitelj nikada nije zaprimio potvrdu idejnog projekta, a sve iz razloga što suprotno proizlazi iz Posebnih uvjeta koji su tužitelju izdani 23. listopada 2018, u kojima je jasno i nedvosmisleno navedeno da je Idejni projekt za izgradnju stambeno-poslovne građevine na česticama tužitelja u skladu s Prostornim planom uređenja Grada Novalje i Urbanističkim planom uređenja naselja Novalja i u istome su tužitelju izdani Posebni uvjeti.
8.15. U svome iskazu danom na ročištu 17. veljače 2025. tuženik je u bitnome istaknuo da je njegova tadašnja odvjetnica IP krenula u postupak ovrhe temeljem odluke donesene u kaznenom postupku, a temeljem koje odluke tužitelj iz ovog postupka duguje njemu određeni iznos novaca. Tuženik je dalje istakao kako mu je poznato da je njegova odvjetnica radi naplate toga iznosa pokrenula postupak ovrhe pred Finom i poznato mu je da je isti pokušaj naplate iznosa iz pravomoćne i ovršne odluke ostao nenaplaćen no nije mu poznato iz kojih je razloga to bilo tako. Dalje u svome iskazu tuženik je naveo kako mu je poznato da je nakon toga neuspjeha naplate potraživanja u postupku pred Finom njegova odvjetnica pokrenula postupak ovrhe na nekretninama tužitelja no nije mu poznato da li je bilo dopušteno pokrenuti ovrhu na nekretninama tužitelja zbog iznosa potraživanja koji je tuženik imao prema tužitelju no pamti da ga je njegova odvjetnica zvala u vezi nekretnina na kojima je predložena i u konačnici određena ovrha u korist tuženika, a zvala ga je radi provjere da li su te nekretnine doista vlasništvo tužitelja iz ovoga postupka. Tuženik je dalje u svome iskazu naveo kako je svojoj odvjetnici naveo kako su predmetne nekretnine vlasništvo tužitelja, a to mu je sve poznato jer je isti njegov međaš u odnosu na sporne nekretnine. Tuženik je nadalje istakao u svome iskazu kako tužitelj od njega nikada nije zatražio potpisivanje idejnog projekta niti je on znao da tužitelj na svojim nekretninama planirao nešto graditi. Tuženik je dalje istakao kako ne pamti kada mu je točno tužitelj namirio potraživanje no zna da je odmah čim je vidio uplatu telefonski, no ne i pisanim putem obavijestio svoju odvjetnicu IP za koju nema saznanja da li je ona zatražila obustavu ovrhe zbog namirenja njegova potraživanja. U odnosu na dugovanje za koje je tužitelj naveo da on ima prema tuženiku tuženik je u svome iskazu naveo da je tužitelj vjerojatno mislio na odluku Županijskog suda u Puli, a po kojoj odluci je on zaista i imao dugovanje prema tužitelju ali je on to svoje dugovanje tužitelju uredno platio. Završno je tuženik istaknuo kako mu nije poznato da li je njegova tadašnja spomenuta odvjetnica tužitelju dostavljala podatke za uplatu dugovanja. Zaključno je tuženik istakao svoj stav o svom odnosu s tužiteljem koji odnos je opisao kao odličan. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tuženika u dijelu gdje isti opisuje ciljeve pokretanja ovršnog postupka kao i dinamiku samog tog postupka, a sve iz razloga što je isti cijenio kao životan i logičan te je tuženik pred sudom u davanju svoga iskaza djelovao uvjerljivo. Životno je i logično da tuženiku kao laiku ne bi bilo poznato da li je i kada je dopušteno pokrenuti postupak ovrhe na nekretninama kao i da nije posebno ulazio u razloge bezuspješne naplate dugovanja pred FINO-m. Za vjerovati je tuženiku da je njegov cilj bio naplata njegova potraživanja, a posebno jer je za istu imao pravomoćnu i ovršnu ispravu te nezanemariv novčani iznos koji mu je pripadao po istoj. Sud nije prihvatio iskaz tuženika jedino u dijelu gdje je isti opisao svoj odnos s tužiteljem kao odličan je suprotno proizlazi iz spomenute kaznene odluke koja je bila temelj za ovrhu, iskaza tužitelja te je isti loš odnos sud zamijetio neposrednim opažanjem u vremenu kad su tužitelj i tuženik boravili u sudnici prilikom saslušanja na ročištu održanom 17. veljače 2025.
9. Slijedom utvrđenja iz provedenih dokaza sud je utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice odnosno utvrdio je da je tužitelj u zemljišnim knjigama na dan 20. svibnja 2021., a i ranije bio upisan kao vlasnik nekretnina upisanih u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a u isti su uložak bile upisane čkbr. [katastarska čestica], a tužitelj je krajem veljače 2018. započeo postupak izrade projektne dokumentacije za potrebe ishođenja građevinske dozvole za izgradnju poslovno stambene građevine na naznačenim nekretninama. Nadalje, utvrđeno je da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, donesenim 13. lipnja 2018. pod poslovnim brojem Ovr-950/2018-5 određena ovrha na naznačenim nekretninama tužitelja, a ista je određena temeljem prijedloga tuženika iz ovog postupka utemeljenoga na presudi Općinskog suda u Velikoj Gorici, od 20. studenoga 2017. pod poslovnim brojem Kv- 140/17-4 prema kojoj je tužitelj iz ovog postupka dužan tuženiku iz ovog postupka platiti troškove vođenja kaznenog postupka koji su mu nastali u predmetu vođenom pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem:K-267/2015-20, a iznos tih troškova bio je 8.750,00 kn. Dalje u postupku je utvrđeno da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu donesenim 12. prosinca 2018. pod poslovnim brojem: Gž Ovr-2776/2018-2 preinačeno spomenuto rješenje o ovrsi na nekretninama tužitelja te je istim rješenjem odbijen prijedlog za ovrhu tuženika i naloženo Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalno službi u Pagu brisanje zabilježbe ovrhe na nekretninama tužitelja, a to je brisanje provedeno u zemljišnim knjigama 20. kolovoza 2019. U postupku je utvrđeno i da je tužitelj od društva JAS DESIGN j.d.o.o naručio izradu projektne dokumentacije za potrebe ishođenja građevinske dozvole za izgradnju poslovno stambene građevine na naznačenim nekretninama, koji idejni projekat je zaposlenik naznačenog društva dostavio tužitelju 31. svibnja 2018. i za koji je tužitelj naznačenom društvu 8. lipnja 2018. po ponudi uplatio iznos od 13.200,00 kn i to sa žiro računa svoga obrta [obrt]opremanje-održavanje. Nadalje u postupku je utvrđeno da je tužitelj po arhitektu EP, zaposleniku JAS DESIGN j.d.o.o. 5. studenoga 2019. dostavio Gradu Novalji, Upravnom odjelu za poslove lokalne samouprave i uprave, Odsjeku za prostorno uređenje i zaštitu okoliša, zahtjev za izdavanje posebnih uvjeta za izgradnju stambeno-poslovne građevine na spomenutim česticama u vlasništvu tužitelja te je tada u prilogu dostavio idejni projekat, a upit za izdavanje posebnih uvjeta isti je arhitekt u ime tužitelje zatražio već i ranije u nekoliko navrata i to 6. lipnja 2018., 9. kolovoza 2018., 10. listopada 2018., . Dalje je utvrđeno da je spomenuti Upravni odjel, nastavno na prethodno naznačeni zahtjev tužitelja, odaslao tužiteljevom njegovom arhitektu EP, još 23. listopada 2018. Posebne uvjete te je utvrdio da je idejni projekat za izgradnju na nekretninama tužitelja izrađen u skladu s prostornim planom uređenja Grada Novalje. Dakle utvrđeno je da se od toga 23. listopada 2018. moglo krenuti dalje u postupak izdavanja građevinske dozvole. Nadalje, u postupku je utvrđeno da tužitelj nikada nije podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole navodeći kako isti nije predao zbog zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama na nekretninama u odnosu na koje je planirao zatražiti izdavanje građevinske dozvole s ciljem gradnje na istima, s sve zbog stava kako zabilježba ovrhe priječi ishođenje građevinske dozvole, odnosno izradu geodetskog elaborata koji je potreban za izdavanje građevinske dozvole. Uz navedeno, utvrđeno je da je u kolovozu 2018. došlo do II. Izmjene i dopune prostornog plana uređenja Grada Novalje na način da je povećana minimalna površina za izgrađenost, dakle povećana je minimalna površina čestice koja je potrebna za gradnju.
10. Sukladno članku 81. Zakona o gradnji ("Narodne novine" broj: Narodne novine br. 153/2013, 20/2017, 39/2019, 125/2019, dalje ZOG) u svrhu izrade glavnog projekta za građenje građevine za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola javnopravno tijelo određeno posebnim propisom po službenoj dužnosti utvrđuje posebne uvjete, odnosno uvjete priključenja u slučaju u kojem je to propisano posebnim propisom. Prema stavku 2. istoga članka utvrđivanje posebnih uvjeta i uvjeta priključenja traži projektant elektronički putem upravnog tijela, odnosno Ministarstva koje je nadležno za izdavanje građevinske dozvole za građevinu za čije se građenje izrađuje glavni projekt.
10.1. Prema članku 99. ZOG građevinsku dozvolu, uporabnu dozvolu i uporabnu dozvolu za određene građevine (u daljnjem tekstu: dozvola) izdaje Ministarstvo te upravno tijelo velikog grada, Grada Zagreba i županije nadležno za upravne poslove graditeljstva (u daljnjem tekstu: tijelo graditeljstva).
10.2. Sukladno članku 108. ZOG Zahtjev za izdavanje građevinske dozvole podnosi investitor elektroničkim putem. Zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola investitor prilaže:1. glavni projekt 2. elaborate iz članka 69. stavka 2. ZOG, 3. iskaznicu energetskih svojstava zgrade, ako je to propisano tehničkim propisom kojim se uređuje racionalna uporaba energije i toplinska zaštita u zgradama, 4. izvješće o kontroli glavnog projekta, ako je kontrola propisana, izvješće o nostrifikaciji glavnog projekta, ako je projekt izrađen prema stranim propisima, 6. dokaz pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole, 7. dokaz da može biti investitor (koncesija, suglasnost ili drugi akt propisan posebnim propisom) ako se radi o građevini za koju je posebnim propisom propisano tko može biti investitor i 8. dokaz da je vlasnik građevinskog zemljišta ispunio svoju dužnost prijenosa dijela zemljišta u vlasništvo jedinice lokalne samouprave, odnosno dužnost sklapanja ugovora o osnivanju služnosti provoza i/ili prolaza, propisane posebnim zakonom kojim se uređuje prostorno uređenje, ako takva dužnost postoji.
10.3. Sukladno članku 109. ZOG dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole smatra se: 1. izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je vidljivo da je investitor vlasnik ili nositelj prava građenja na građevnoj čestici ili građevini na kojoj se namjerava graditi, 2. predugovor, ugovor ili ugovor sklopljen pod uvjetom na temelju kojeg je investitor stekao ili će steći pravo vlasništva ili pravo građenja, ugovor o uporabi sklopljen sukladno zakonu kojim se propisuje upravljanje i raspolaganje nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, 3. odluka nadležnog tijela na temelju koje je investitor stekao pravo vlasništva ili pravo građenja, 4. ugovor o ortaštvu sklopljen s vlasnikom nekretnine čiji je cilj zajedničko građenje, 5. suglasnost suvlasnika zemljišta, odnosno vlasnika postojeće građevine u slučaju rekonstrukcije te građevine, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno, 6. suglasnost tijela nadležnog za upravljanje nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, 7. suglasnost fiducijarnog vlasnika dana dotadašnjem vlasniku nekretnine koji je investitor.
10.4. Sukladno članku 110. ZOG Tijelo graditeljstva dužno je izdati građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da:1. su uz zahtjev priloženi svi propisani dokumenti, 2. su utvrđeni svi propisani posebni uvjeti i uvjeti priključenja, 3. su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta, 4. je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom, 5. je glavni projekt izradila ovlaštena osoba, 6. je glavni projekt propisno označen i da je izrađen tako da je onemogućena neovlaštena promjena njegova sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova, 7. je donesen urbanistički plan uređenja, ako se dozvola izdaje na području za koje je posebnim zakonom propisana obveza njegova donošenja.
Sukladno stavku 3. istoga članka istoga zakona Tijelo graditeljstva dužno je izdati građevinsku dozvolu za građenje nove zgrade za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da: 1. su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka, 2. postoji mogućnost priključenja građevne čestice, odnosno zgrade na prometnu površinu ili da je izdana građevinska dozvola za građenje prometne površine, 3. postoji mogućnost priključenja zgrade na javni sustav odvodnje otpadnih voda, ako prostornim planom nije omogućeno priključenje na vlastiti sustav odvodnje i 4. postoji mogućnost priključenja zgrade na niskonaponsku električnu mrežu ili da ima autonomni sustav opskrbom električnom energijom ako se radi o zgradi u kojoj je projektirano korištenje iste.
10.5. Imajući u vidu odredbe sadržane u čl. 219. u svezi s čl. 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i kojima pobija navode i dokaze protivnika.
10.6. Tijekom postupka tužitelja na kojem je teret dokazivanja tvrdnji da mu je tuženik svojim podnošenjem prijedloga za ovrhu na njegovim nekretninama prouzročio štetu te da mu ju je slijedom toga dužan nadoknaditi, isto nije uspio dokazati. Naime, tijekom postupka je nespornim utvrđeno da je tuženik raspolagao pravomoćnom i ovršnom ispravom Općinskog suda u Velikoj Gorici prema kojoj je tužitelj iz ovog postupka tuženiku bio dužan isplatiti iznos od 8.750,00 kn, a tužitelj je za to svoje dugovanje odnosno potraživanje znao te je raspolagao novčanim sredstvima za namirenje toga potraživanja, no odbijao ga je platiti tuženiku pravdajući se da i on ima određena potraživanja prema tuženiku no ta svoja potraživanja tužitelj ničime nije dokazao, a niti su ista relevantna za odlučivanje u ovom postupku. Nadalje utvrđeno je da je temeljem iste isprave kao temelja doneseno rješenje o ovrsi na nekretninama tužitelja upisanima u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to to rješenjem Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj: Ovr-950/2018-5, 13. lipnja 2018. te da je to rješenje kojim je određena ovrha na nekretninama tužitelja kasnije ukinuto rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž Ovr- 2776/2018-2, 12. prosinca 2018. a zabilježba ovrhe na nekretninama temeljem toga rješenja Županijskog suda u zemljišnim knjigama brisana je 20. kolovoza 2019. Nadalje, utvrđeno je da je u kolovozu 2018. došlo do II. Izmjena prostornog plana uređenja Grada Novalje na način da je povećana površina nekretnine potrebna za gradnju nekretnine. Uz navedeno, utvrđeno je da su tužitelju od strane Upravnog odjela za pravne poslove lokalne samouprave i uprave, Odsjek za prostorno uređenje i zaštitu okoliša 23. listopada 2018. izdani posebni uvjeti te je obaviješten da je njegov idejni projekat izrađen od "JAS DESIGN" j.d.o.o. u skladu s prostornim planom uređenja Grada Novalje. Nadalje je utvrđeno kako nakon dobivanja posebnih uvjeta tužitelj nije pokretao daljnji postupak za ishođenja građevinske dozvole navodeći kako ga je u ishođenju iste dozvole spriječila zabilježba spomenute ovrhe u zemljišnim knjigama.
11. Naime, člankom 108. ZOG jasno je propisano da Zahtjev za izdavanje građevinske dozvole podnosi investitor elektroničkim putem te je jasno propisano što je pritom investitor dužan priložiti. Uz navedeno, prema članku 109. ZOG propisano je kako se dokazuje pravni interesa za izdavanje građevinske dozvole te je pritom jasno naznačeno da je smatra za dokazivanje istoga potreban 1. izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je vidljivo da je investitor vlasnik ili nositelj prava građenja na građevnoj čestici ili građevini na kojoj se namjerava graditi, 2. predugovor, ugovor ili ugovor sklopljen pod uvjetom na temelju kojeg je investitor stekao ili će steći pravo vlasništva ili pravo građenja, ugovor o uporabi sklopljen sukladno zakonu kojim se propisuje upravljanje i raspolaganje nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, 3. odluka nadležnog tijela na temelju koje je investitor stekao pravo vlasništva ili pravo građenja, 4. ugovor o ortaštvu sklopljen s vlasnikom nekretnine čiji je cilj zajedničko građenje, 5. suglasnost suvlasnika zemljišta, odnosno vlasnika postojeće građevine u slučaju rekonstrukcije te građevine, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno, 6.suglasnost tijela nadležnog za upravljanje nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, 7. suglasnost fiducijarnog vlasnika dana dotadašnjem vlasniku nekretnine koji je investitor. Člankom 110. ZOG jasno je propisano da je tijelo graditeljstva dužno izdati građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da su uz zahtjev priloženi svi propisani dokumenti, da su utvrđeni svi propisani posebni uvjeti i uvjeti priključenja, da su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta, da je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom, da je glavni projekt izradila ovlaštena osoba, da je glavni projekt propisno označen i da je izrađen tako da je onemogućena neovlaštena promjena njegova sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova, da je donesen urbanistički plan uređenja, ako se dozvola izdaje na području za koje je posebnim zakonom propisana obveza njegova donošenja. Sukladno stavku 3. istoga članka istoga zakona Tijelo graditeljstva dužno je izdati građevinsku dozvolu za građenje nove zgrade za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da su ispunjeni prethodno naznačeni uvjeti, da postoji mogućnost priključenja građevne čestice, odnosno zgrade na prometnu površinu ili da je izdana građevinska dozvola za građenje prometne površine, da postoji mogućnost priključenja zgrade na javni sustav odvodnje otpadnih voda, ako prostornim planom nije omogućeno priključenje na vlastiti sustav odvodnje i da postoji mogućnost priključenja zgrade na niskonaponsku električnu mrežu ili da ima autonomni sustav opskrbom električnom energijom ako se radi o zgradi u kojoj je projektirano korištenje iste.
Iz navedenoga jasno i nedvosmisleno je vidljivo da za izdavanje građevinske dozvole nije relevantna zabilježba ovrhe niti ista sukladno naznačenim odredbama zakona predstavlja pravnu prepreku u ishođenju iste dozvole. Uz navedeno, u postupku je utvrđeno kako je tužitelj još 23. listopada 2018. dobio od Upravnog odjela Posebne uvjete slijedom čega je odmah mogao dalje pokrenuti postupak u vidu podnošenja zahtjeva za građevinsku dozvolu. Dakle, tužitelj je dalje bio dužan da bi ishodio građevinsku dozvolu izraditi glavni projekat sukladno članku 81. ZOG, za što tužitelj nije dokazao da bi učinio, a sve budući da nije ishodio geodetski elaborat kako je naveo radi zabilježbe ovrhe. Podredno, tužitelj u ovome postupku nije dokazao niti da bi podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, a niti da bi s istim bio odbijen, a sve posebno imajući u vidu iskaz saslušanog svjedoka arhitekta EP koji je naveo da se u listopadu 2018. moglo krenuti dalje u postupak izdavanja građevinske dozvole, dakle po izdavanju spomenutih Posebnih uvjeta od strane Upravnog tijela, no tada više nije bilo moguće obzirom na veličinu nekretnine tužitelja koja je iznosila 437 m2 obzirom na izmjenu prostornog plana Grada Novalje iz kolovoza 2018. Nesporno je da prije listopada 2018. nije bilo uvjeta za podnošenje zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole. Utvrđeno je kako je arhitekt tužitelja još 14. lipnja 2018. dobio rješenje o izdavanju posebnih uvjeta uz napomenu da je potrebno izvršiti dopunu idejnog projekta s time se nije žurilo zbog zabilježbe ovrhe.
Preciznije, u ovome postupku tužitelj nije dokazao da bi tuženik pokrenuo ovrhu na nekretninama tužitelja samo kako bi tužitelja spriječio u ishođenju dokumentacije potrebne za izdavanje građevinske dozvole i pribavljanje same građevinske dozvole. Nesporno je da je tuženik iz ovog postupka temeljem spomenute pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Kv-140/17-4 imao potraživanje prema tužitelju iz ovog postupka, za koje je tužitelj u ovom postupku naveo da je znao da postoji i za koje je dokazao da ga je imao čime namiriti kada je dostavio Potvrde Zagrebačke banke o deviznoj štednji, no isto je kako je sam rekao u svome iskazu na ročištu održanom u ovom postupku 17. veljače 2025. odbio dobrovoljno namiriti pravdajući se da i on ima određena novčana potraživanja prema tuženiku iz ovog postupka no ista nije precizirao niti dokazao, a i potpuno su irelevantna za ovaj postupak. Pogrešnog je stava tužitelj kada navodi kako podnošenje prijedloga za ovrhu od strane tuženika iz ovog postupka štetna radnja kojim je njemu nanesena šteta. Naime, tuženik nije bio dužan znati da njegov prijedlog za ovrhu na nekretninama tužitelja nije bio dopušten što je u konačnici i utvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, a posebno je važno da tuženik kao ovrhovoditelj je tada slobodno raspolagao svojom pravomoćnom i ovršnom ispravom na način koji je smatrao relevantnim za namirenje svojega potraživanja. Uz navedeno, tuženik nije i ne može biti odgovoran za pogrešnu primjenu materijalnog prava suda prvoga stupnja kada je donosio rješenje o ovrsi na nekretninama tužitelja. Bitno je uz navedeno naglasiti da tužitelj ničime tijekom trajanja ovoga postupka nije dokazao da bi ostvario uvjete za podnošenje zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole u vidu članka 108. u svezi s člankom 109. ZOG, te da bi te uvjete ostvario do izmjene Prostornog plana. Pogrešan je stav tužitelja da je za ne pribavljanje građevinske dozvole bio odgovoran tuženik koji je pokretanjem prijedloga za ovrhu odugovlačio postupak tijekom kojega je došlo do izmjene prostornoga plana Grada Novalje, a sve obzirom da su Posebni uvjeti tužitelju izdani tek 23. listopada 2018. i tek je tada mogao krenuti dalje u postupak za izdavanje građevinske dozvole. Uz sve navedeno, bitno je naglasiti da je do izmjene Prostornoga plana došlo u kolovozu 2018., dakle prije nego su tužitelju uopće izdani Posebni uvjeti, koji su mu izdani u listopadu 2018., za što nikakvu krivnju ne snosi i ne može snositi tuženik iz ovoga postupka. Dakle, tužitelj je odmah po izdavanju posebnih uvjeta, 23. listopada 2018. mogao započeti izradu glavnog projekta te nakon toga podnijeti zahtjev za izdavanje građevinske dozvole tijelu opisanom u točci 9.1. obrazloženja ovoga rješenja, što je propustio učiniti.
Uz navedeno, posebno je bitno za naglasiti da tijekom postupka nije utvrđeno da bi zabilježba ovrhe na predmetnim česticama omela tužitelja u ikojoj fazi ishođenja građevinske dozvole, odnosno relevantnim zakonom, ZOG, nije propisano da bi tijela koja izdaju građevinsku dozvolu vodila računa o zabilježbama u teretovnici C, već iz citiranih zakonskih odredaba proizlazi da prilikom odlučivanja o zahtjevu vode računa o preduvjetima koji su pripisani člankom 108. do 110. ZOG. Slijedom svega navedenoga, neosnovan je zahtjev tužitelja za naknadom štete prema tuženiku.
12. Prigovor tuženika da tužitelj nije aktivno legitimirana osoba u ovome postupku jer je uvidom u Izvadak iz obrtnog registra razvidno da je tužitelj registriran kao vlasnik obrta za informatiku-projektiranje-opremanje održavanje, te je iz Potvrde o izvršenom nalogu Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb od 21. svibnja 2021. razvidno da je I tuženiku, JAS DESIGN j.d.o.o. dana 8. lipnja 2018. iznos od 13.200,00 kn platio obrt koji je vlasništvo tužitelja, ovaj sud ocijenio je kao neosnovan.
12.1. Prema odredbi čl. 2. st. 1. Zakona o obrtu (''Narodne novine'' br. 143/13, 127/19 i 41/20) obrt je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dohotka ili dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu. Prema članku 4. istoga zakona Obrtnik je fizička osoba koja obavlja jednu ili više djelatnosti u svoje ime i za svoj račun, a pritom se može koristiti i radom drugih osoba. Dakle, pravnu osobnost pa stoga i stranačku ima fizička osoba koja je nositelj djelatnosti, a ne i obrt koji se u ovome postupku pojavljuje u svojstvu platiše, dakle tužitelja.
13. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojoj stranka koji izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove izazvane vođenjem ovog postupka no kako tuženik tijekom postupka nije imao troškova odlučeno je kao u točci II. izreke ove presude.
13.1. Sud je tuženiku na ime troškova ovog postupka dosudio iznos od 1.875,00 eur, a koji iznos se sastoji od troška sastava odgovora na tužbu od 6. srpnja 2021., u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr. 8.1. u svezi s Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj: 138/23, dalje: OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 29. rujna 2022. u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr. 9.1. u svezi s Tbr. 7.1. OT, trošak sastava podneska od 11. listopada 2022. u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr. 8.1. u svezi s Tbr. 7.1. OT, trošak zastupanja na ročištu održanom 14. travnja 2023. u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr. 9.1. u svezi s Tbr. 7.1. OT, trošak zastupanja na ročištu održanom 14. prosinca 2023. u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr. 9.1. u svezi s Tbr. 7.1. OT, trošak sastava podneska od 10. siječnja 2024. u iznosu od 50,00 eur sukladno Tbr. 8.4. u svezi s Tbr. 8.1. OT, trošak sastava podneska od 8. ožujka 2024. u iznosu od 50,00 eur sukladno Tbr. 8.4. u svezi s Tbr. 8.1. OT, trošak zastupanja na ročištu održanom 12. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr. 9.1. u svezi s Tbr. 7.1. OT, trošak zastupanja na ročištu održanom 17. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr. 9.1. u svezi s Tbr. 7.1. OT, te mu je na sve poduzete odvjetničke radnje dosudio pripadajući iznos PDV-a od 375,00 sukladno Tbr. 46. OZ, vrijednost boda sukladno Tbr. 54. iznosi 2,00 eur.
13.2. Sud tuženiku na ime sastava podneska od 10. siječnja 2024. i 8. ožujka 2024., nije dosudio iznos od 200,00 eur na ime svakog od tih podnesaka, već mu je na ime istih dosudio iznos od 50,00 eur, a sve budući da je riječ o podnescima koji sukladno OT spadaju u kategoriju Tbr. 8.4. OT, a ne Tbr. 8.1. OT kako to pogrešno naznačuje tuženik u svom troškovniku. Uz navedeno sud tuženiku nije dosudio trošak pristupa ročištu za objavu i uručenje presude dana 28. ožujka 2025., u iznosu od 100,00 eur kako to potražuje tuženik iz razloga što tuženik istom ročištu nije pristupio.
14. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Križevcima, 28. ožujka 2025.
Sudac: Miroslav Lovreković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude i rješenja.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
