REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

P-2555/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1 TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja ad. 2 OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po pun. Doris Košti, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika ad. 1 TZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ad. 2 FZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po pun. Ivani Hrstić Marinac, odvjetnici u Splitu, radi proglašenja osiguranja nedopuštenim, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 13. veljače 2025. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 28. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenim osiguranje određeno rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom broj Ovr- 113/2016 od 28. rujna 2016. godine.

II. Nalaže se tuženicima ad. 1 i ad. 2 da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknade tužiteljima ad. 1 i ad. 2 ukupan trošak postupka u iznosu od 4.640,63 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Pred ovim sudom dana 5. prosinca 2018. godine zaprimljena je tužba protiv tuženika UZ, TZR i FZ radi proglašenja osiguranja nedopuštenim, u tužbi se navodi da je Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Imotskom u postupku osiguranja broj Ovr-113/16 dana 28. rujna 2018. godine donio rješenje kojim je, na temelju presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-8114/13 od 3. veljače 2015. godine djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4686/12 od 21. svibnja 2013. godine, određeno osiguranje uknjižbom založnog prava za tražbinu u iznosu od 130.608,00 kn, u korist predlagatelja osiguranja UZ, TZR i FZ, tuženika, na nekretnini protivnice osiguranja JZ, sada pokojne, na odgovarajućem suvlasničkom dijelu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pobliže označenoj nekretnini odnosno etažnom dijelu te zgrade, stana. Tim rješenjem da je određeno da će se pri uknjižbi založnog prava u zemljišnoj knjizi naznačiti ovršivost tražbine, te da uknjižba založnog prava i zabilježba ovršivosti imaju takav učinak da se ovrha na toj nekretnini može provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla. Protivnica osiguranja JZ da je preminula tijekom postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom broj Ovr- 113/16, slijedom čega su tužitelji kao njeni nasljednici preuzeli postupak osiguranja i stupili na mjesto protivnika osiguranja umjesto svoje pok. majke JZ. Protivnica osiguranja JZ, sada tužitelji kao njeni nasljednici, da su rješenjem u citiranom predmetu broj Ovr-113/16 od 24. travnja 2018. godine upućeni da u roku od 15 dana od pravomoćnosti istog pokrenu parnicu radi proglašenja nedopuštenim osiguranja određenog rješenjem tog suda od 28. rujna 2016. godine koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž Ovr-497/18 od 19. srpnja 2018. godine. Predmetno osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini temeljem citiranog rješenja da je nedopušteno iz više razloga. Protivnica osiguranja odnosno prednica tužitelja da je u tom postupku osiguranja priložila sve potrebne javne isprave kojima je dokazala svoju tražbinu prema tuženiku ad. 1 UZ, kao i svoju izjavu o prijeboju, iz čega da nedvojbeno proizlazi kako je izvršen prijeboj tražbine tuženika sa tražbinom protivnice osiguranja – prednice tužitelja koju ista ima prema tuženiku ad. 1 UZ. Tražbina protivnice osiguranja prema UZ da proizlazi iz pravomoćne presude Općinskog suda u Zagrebu broj P- 9837/00 od 27. studenog 2003. godine odnosno drugostupanjske presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2174/06 od 7. studenog 2006. godine i rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zlataru broj Ovr-1318/09 od 30. listopada 2009. godine. Vjerovnik po tim citiranim presudama da je VZ, suprug JZ, koji je preminuo i kojeg je naslijedila upravo JZ, sada pok. prednica tužitelja. Tražbina protivnice osiguranja prema tuženiku UZ da je iznosila 133.802,08 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 1997. godine pa do isplate te iznos od 16.006,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 27. studenog 2003. godine do isplate; dok je tražbina svih tuženika prema prednici tužitelja iznosila 130.608,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 21. svibnja 2013. godine do isplate. S obzirom da je glavnica tražbine protivnice osiguranja veća od glavnice tražbine svih predlagatelja osiguranja odnosno tuženika, s obzirom na pripadajuću zakonsku zateznu kamatu prednici tužitelja, da je očito kako je tražbina protivnice osiguranja znatno veća od tražbine svih predlagatelja osiguranja odnosno tuženika, da je jasno kako je predmetnim prijebojem tražbina predlagatelja osiguranja odnosno tuženika prema protivnici osiguranja prestala u cijelosti. Do izjave o prijeboju odnosno do prijeboja 10. rujna 2015. godine u korist JZ da je naplaćeno 56.222,00 kn, a do danas ukupno cca 107.000,00 kn. S obzirom na tijek kamate od 1. siječnja 1997. godine taj iznos sa kamatom da je već na dan donošenja rješenja o ovrsi 30. listopada 2009. godine iznosio cca 500.000,00 kn, a na dan dospijeća tražbine svih predlagatelja osiguranja prema protivnici osiguranja 21. svibnja 2003. godine da je taj iznos sa kamatom iznosio preko 550.000,00 kn. Bez obzira kada je dana izjava o prijeboju, prijeboj da je nastao onog dana kada je dospjela kasnija tražbina, 21. svibnja 2013. godine kada je dospjela tražbina svih predlagatelja osiguranja odnosno tuženika prema JZ. Protivnica osiguranja ističe da je prestala tražbina svih predlagatelja osiguranja iz razloga što se u ovom slučaju radi o solidarnim vjerovnicima odnosno solidarnosti vjerovnika, temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4686/12 od 21. svibnja 2013. godine. Dakle, protivnica osiguranja da može cijelu tražbinu predlagatelja osiguranja podmiriti jednome od njih čime ta tražbina prestaje u cijelosti, a sada pok. JZ da je upravo to i učinila predmetnim prijebojem kojim je prebila svoju tražbinu prema predlagatelju osiguranja odnosno tuženiku UZ sa tražbinom svih predlagatelja osiguranja prema njoj. Time da je JZ tuženiku ad. 1 UZ namirila u cijelosti tražbinu svih predlagatelja osiguranja odnosno tuženika pa da je jasno kako je prestala u cijelosti tražbina svih predlagatelja osiguranja odnosno tuženika prema JZ, tuženici ad. 2 i ad. 3 da imaju pravo regresa prema predlagatelju osiguranja odnosno tuženiku ad. 1 UZ. Predmetno osiguranje da je nedopušteno i zbog toga što je rješenje o određivanju osiguranja doneseno na temelju odluke suda drugog stupnja, a ne na temelju presude prvog stupnja. Radi navedenog predlažu da sud donese presudu kojom se proglašava nedopuštenim osiguranje određeno rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom broj Ovr-113/16 od 28. rujna 2016. godine. Tužitelji potražuju i naknadu parničnog troška od tuženika.

U svom odgovoru na tužbu tuženici su se usprotivili tužbenom zahtjevu, prvenstveno predlažu da sud odbaci tužbu, podredno odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obvezu tužitelja da im naknadi parnični trošak. Tuženici ističu kako je tužba u cijelosti paušalna jer navodi tužitelja nemaju uporišta u predloženim dokazima i ne mogu predstavljati valjani činjenični osnov postavljenog tužbenog zahtjeva. Tužitelji da nisu dokazali postojanje opozicijskog razloga na kojem je utemeljena njihova tužba, da nisu dokazali da je u konkretnom slučaju došlo do realizacije potestativnog prava koje pretpostavlja prestanak tražbine tuženika za koju je određeno predmetno osiguranje. Tuženici prigovaraju aktivnoj legitimaciji tužitelja i navode da nisu ispunjene procesnopravne pretpostavke za podnošenje predmetne tužbe. Predmetno osiguranje da je određeno na temelju valjane ovršne isprave i to pravomoćne i ovršne sudske odluke za koju postoji neoboriva presumpcija o postojanju u njoj sadržane tražbine. U konkretnom slučaju da su ispunjene sve ovršnih zakonom propisane pretpostavke za osiguranje novčane tražbine prisilnom zasnivanjem založnog prava na nekretnini.

Tužitelji podneskom od 4. svibnja 2020. godine obavještavaju sud kako je tuženik ad. 1 UZ preminuo **.**.2019., dostavljaju rješenje o nasljeđivanju iza njegove smrti donesenog od strane Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O-8236/19 od 18. ožujka 2020. godine, njegovim nasljednikom proglašen je tuženik ad. 3 FZ, a SZ i tužena ad. 2 TZR su se u okviru danih nasljedničkih izjava odrekle nasljedstva. Sud je donio rješenje kojim se utvrđuje prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, pozvan je FZ da kao nasljednik tuženika ad. 1 preuzme postupak, rješenjem je postupak nastavljen.

Tuženici navode kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke za prestanak obveze prijebojem, s obzirom da tražbina tuženika i dalje egzistira, tuženici da su zakonito ishodili njeno osiguranje osnivanjem predmetnog založnog prava. Tuženik ad. 2 FZ da odgovara za dugove ostavitelja UZ do visine vrijednosti naslijeđene imovine.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta Općinskog suda u Zlataru broj Ovr-258/20, predmeta Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom Pu Ovr-1461/19 (ranije Ovr-113/16); predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-2373/20; rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O-8236/19 od 18. ožujka 2020. godine; izvatka iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Splitu za čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 3. veljače 2021. godine; Izjave o prijeboju JZ od 10. rujna 2015. godine; podataka Erste&Steiermarkische Bank d.d. od 24. listopada 2022. godine; PBZ d.d. od 24. listopada 2022. godine; ZABA d.d. od 28. listopada 2022. godine; HZMO, Područna služba u Zagrebu od 9. siječnja 2023. godine.

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenim osiguranja određenog rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom broj Ovr-113/16 od 28. rujna 2016. godine. Pregledom tog predmeta utvrđeno je kako su tuženici i raniji tuženik UZ, sada pokojni, kao predlagatelji osiguranja protiv prednice tužitelja JZ kao protivnice osiguranja podnijeli prijedlog radi prisilnog zasnivanja založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja suvlasničkog dijela zgrade odnosno posebnog dijela iste, Marasovićeva 55, stana sa pripatcima, označenog kao čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 17772, [broj poduloška], k. o. [katastarska općina]. Ovo osiguranje predloženo je temeljem citiranih članaka Ovršnog zakona, a sve vezano za ovršnu ispravu odnosno presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 8114/13 od 3. veljače 2015. godine, taj postupak vodio se kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-4686/12, po tužbi tužiteljice JZ protiv tuženika UZ, EZ i FZ, u drugostupanjskoj odluci navedeno je da je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu odluke o troškovima postupka, dakle, tužiteljici je naloženo solidarno naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka od 158.287,50 kn, a po preinačenoj odluci taj parnični trošak iznosi 130.608,00 kn, to je tužiteljica solidarno obvezana naknaditi tuženicima. Dakle, temeljem te ovršne isprave doneseno je predmetno rješenje o osiguranju broj Ovr- 113/16 dana 28. rujna 2016. godine, to rješenje je pravomoćno. Na temelju tog pravomoćnog rješenja o osiguranju od 18. rujna 2016. godine doneseno je rješenje Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split broj Z-16815/18 te je dopuštena zabilježba opravdanja predbilježbe prisilnog založnog prava radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 130.608,00 kn te radi osiguranja troškova postupka u iznosu od 4.775,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama, predbilježba na predmetnoj nekretnini pretvara se u uknjižbu, sa učinkom od časa kada je prijedlog za predbilježbu bio podnesen. To rješenje je pravomoćno.

Pregledom predmeta Općinskog suda u Zlataru broj Ovr-258/20 utvrđeno je da je JZ, prednica tužitelja protiv ovršenika UZ podnijela prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave vezano za presudu Općinskog suda u Zagrebu P- 9837/00 od 27. studenog 2003. godine te drugostupanjsku presudu Županijskog suda u Zagrebu Gž-2174/06 od 7. studenog 2006. godine, tuženiku UZ naloženo je platiti tužitelju VZ, predniku JZ, iznos od 133.802,08 kn sa kamatom od 1. siječnja 1997. godine pa do isplate te iznos od 16.006,40 kn na ime troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom od 27. studenog 2003. godine pa do isplate, te odmjerenih troškova ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama. Dakle, JZ, sada pokojna prednica tužitelja, kao nasljednica vjerovnika VZ imala je spram ovršenika UZ ovršnu ispravu i temeljem toga doneseno je rješenje o ovrsi broj Ovr-1318/09 od 30. listopada 2009. godine, sud je odredio predloženu ovrhu prema prijedlogu za ovrhu od 28. srpnja 2009. godine, to rješenje je pravomoćno.

Za navesti je da je dana 1.rujna 2023.godine donesena prvostupanjska presuda broj P-1848/22 kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja i proglašeno je nedopuštenim osiguranje određeno rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom broj Ovr-113/2016.godine od 28.rujna 2016.godine, naloženo je tuženicima naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 3.360,57 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Tuženici su protiv ove presude podnijeli žalbu, dana 18.lipnja 2024.godine doneseno je rješenje Županijskog suda u Zadru broj Gž-925/23 kojim je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave. U obrazloženju drugostupanjskog rješenja daje se uputa prvostupanjskom sudu da u daljnjem nastavku postupka utvrdi je li, na koji način i kada, predniku tuženika dostavljena Izjava o prijeboju te jesu li ispunjene pretpostavke za građanskopravni prijeboj potraživanja parničnih stranaka.

U daljnjem tijeku postupka sud je, pored već izvedenih dokaza, izveo dokaz pribavom i pregledom cjelovitog predmeta Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom broj Pu Ovr-1461/19, te je nakon toga zaključena glavna rasprava.

Stranke su popisale parnični trošak.

Zahtjev tužitelja je osnovan.

Za ponoviti je da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Borice Kovačevića iz Splita poslovni broj O-762/05 UPP/OS-59/2005-3 od 17. svibnja 2005. iza smrti ostavitelja VZ, na temelju zakona i ustupa proglašena JZ, supruga ostavitelja, za cijelo, da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Gorana Čolaka iz Splita poslovni broj O-3223/2018 UPP/OS-67/2018 od 2. kolovoza 2018. iza smrti iza smrti JZ utvrđeno da su njezinim nasljednicima proglašeni: sin ostaviteljice TZ (tužitelj pod 1) i kći ostaviteljice OZ (tužiteljica pod 2).

Za ponoviti je da je raniji tuženik ad. 1 UZ preminuo **.**.2019., iz rješenja o nasljeđivanju iza njegove smrti donesenog od strane Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O-8236/19 od 18. ožujka 2020. godine, proizlazi da je njegovim nasljednikom proglašen je tuženik ad. 3 FZ, a SZ i tužena ad. 2 TZR su se u okviru danih nasljedničkih izjava odrekle nasljedstva. Sud je donio rješenje kojim se utvrđuje prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, pozvan je FZ da kao nasljednik tuženika ad. 1 preuzme postupak, rješenjem je postupak nastavljen.

Odredbama čl. 195. i čl. 196. ZOO uređene su osnove građanskopravnog prijeboja. Tako prema odredbi čl. 195. st. 1. (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO) dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Međutim, prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju, odnosno kada jedna od strana slobodnim očitovanjem volje drugoj strani da kompenzacijsku izjavu i tada obveza prestaje, neovisno o tome je li druga strana s tim suglasna. U svakom je slučaju potrebno da izjava o prijeboju sadrži sve podatke o tražbini koja se kompenzira te je također potrebno da je osoba kojoj je upućena uredno zaprimi. Građanskopravni prijeboj je, dakle, dopušten u ovršnom postupku, pa time analogijom i u postupku osiguranja, ali pod određenim uvjetima, kako to navodi i drugostupanjski sud u svom ukidnom rješenju. U ovom slučaju radi se o građanskopravnom prijeboju, izjavom prednice tužitelja JZ, svakako se radi o dospjelim i kompenzabilnim, istorodnim i uzajamnim tražbinama, koje su utvrđene pravomoćnim presudama koje predstavljaju ovršne isprave. Odredbom čl.196 ZOO-a propisano je da prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju (u ovom slučaju izjavom JZ), nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to. Tužitelji su kao slijednici JZ dokazali da je obveza JZ, njihova obveza u pogledu koje je doneseno rješenje o osiguranje prestala prijebojem sa tražbinom JZ spram UZ, ranijeg tuženika ad.1 i to su tužitelji već u tužbi obrazložili, svi navodi tužitelja iz tužbe su osnovani. Rješenje o osiguranju zasnivanjem založenog prava na nekretnini sa upisom ovršivosti tražbine izjednačeno je u pogledu mogućih efekata prisilne naplate potraživanja sa rješenjem o ovrsi i tužitelji imaju pravo tražiti da se osiguranje predmetnim rješenjem proglasi nedopuštenim, što na već obrazloženo, vezano za citiranu odredbu čl. 290. OZ-a., a kako je potraživanje koje je osigurano prestalo prijebojem, to je jasno da je zahtjev tužitelja osnovan. Za navesti je da je tuženik ad.2, koji je ranije bio tuženik ad.3, nasljednik ranijeg tuženika ad.1 UZ i u ovom slučaju nije relevantan njegov prigovor da kao nasljednik odgovara do visine naslijeđene imovine, s obzirom na postavljeni zahtjev, vrstu ovog postupka, on treba biti tuženik, dakle, na pasivnoj strani, i kao slijednik UZ i kao predlagatelj osiguranja iz ovršnog postupka, čija je tražbina ranije osigurana predmetnim rješenjem. Dakle, tuženik ad.2 pasivno je legitimiran u ovoj pravnoj stvari, kao uostalom i tužena ad.1, a tužitelji su kao slijednici protivnice osiguranja JZ, koja je preminula, aktivno legitimirani za podnošenje tužbe i postavljanje tužbenog zahtjeva kao u izreci presude.

Za ponoviti je, da su u ovom predmetu Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, Pu Ovr-1461/19 predlagatelji osiguranja UZ, TZR ŽZ i FZ protiv protivnice osiguranja JZ podnijeli prijedlog radi prisilnog zasnivanja založnog prava na nekretnini protivnice osiguranja, taj prijedlog podnesen je dana 20.siječnja 2016.godine, predlagatelje osiguranja sukladno urednoj punomoći od 5.siječnja 2016.godine u tom postupku zastupala je odvjetnica u Zagrebu, Slađana Rajačić Grof, ovaj prijedlog temelji se na presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, P-4686/12 od 21.svibnja 2013.godine, vezano za presuđenje kojim je tužiteljici u tom predmetu JZ naloženo da tuženicima (FZ) naloženo naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 158.287,50 kn. Drugostupanjskom odlukom Županijskog suda u Zagrebu (koja je pravomoćna i ovršna 16.kolovoza 2015.godine) broj Gž-8114/13 od 3.veljače 2015.godine preinačena je prvostupanjska odluka i odbijen dio zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 27.679,50 kn. Dakle, to je ovršna isprava u ovom postupku radi prisilnog zasnivanja založnog prava na nekretnini protivnice osiguranja, dana 28.rujna 2016.godine doneseno je rješenje ovog suda, Stalna služba u Imotskom broj Ovr- 113/16 kojim je određeno osiguranje ove tražbine predlagatelja osiguranja uknjižbom založnog prava na tražbinu u iznosu od 130.608,00 kn, na nekretnini protivnice osiguranja (Marasovićeva 55/3, Split).

Ovo rješenje o osiguranju protivnici osiguranja dostavljeno je dana 6.listopada 2016.godine protivnici osiguranja JZ, a ona je u roku za žalbu, pravovremeno podnijela žalbu u kojoj navodi da je tražbina prestala prijebojem, u prilogu toga dostavlja presude i traži ukidanje izrečenog osiguranja. Ovo rješenje pun.predlagatelja osiguranja – odvjetnica Slađana Rajačić Grof zaprimila je dana 25.listopada 2016.godine. U prilogu ove žalbe protivnice osiguranja nalazi se i kopija Izjave o prijeboju (list 14 tog spisa) JZ, sa datumom od 10.rujna 2015.godine, dakle, nakon pravomoćnosti presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-4686/12, navedeno je da iste ista stavlja na znanje odvjetnici Slađani Grof, ali, ista nije dostavljena u originalu i nema apsolutno nikakvog dokaza o slanju ove Izjave odvjetnici Grof, tako da ta okolnost nije dokazana, pa ovaj sud drži da je Izjava o prijeboju dana u ovršnom postupku dana 14.listopada 2016.godine, a to je odvjetnica Grof zaprimila dana 25.listopada 2016.godine, tom spisu priložena je originalna i vjerodostojna dostavnica, kao javna isprava, dakle, ovaj sud drži utvrđenim da je Izjavu o prijeboju JZ dana 14.listopada 2016.godine, a pun.predlagatelja osiguranja da je tu izjavu zaprimila dana 25.listopada 2016.godine, dakle, već u samoj žalbi protiv rješenja o osiguranju JZ dala je izjavu o prijeboju potraživanja stranaka, po pravomoćnim presudama, koje su citirane. JZ bila je ovlaštena u žalbi dati Izjavu o prijeboju, što je i napravila 14.listopada 2016.godine, dok ničim nije dokazano (ali to nije niti bitno) da je ovu izjavu dana i dostavila pun.tuženika dana 10.rujna 2015.godine ili neposredno nakon toga. Za navesti je da je potraživanje JZ (odnosno njenog prednika VZ) temeljem presude Općinskog suda u Zagrebu broj P-9837/00 i presude Županijskog suda u Zagrebu Gž-2174/06 od 7.studenog 2006.godine, kao ovršne isprave, dakle, još 2006.godine donesena je drugostupanjska odluka u tom predmetu i točno se znalo što je prednik tuženika UZ temeljem sudske odluke dužan VZ, uostalom, nasljednika JZ je i pokrenula ovrhu prijedlogom od dana 28.srpnja 2009.godine. Nakon toga je donesena ovršna isprava Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 4686/12, koja je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena odlukom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-8114/13 od 3.veljače 2015.godine. Temeljem te ovršne isprave su UZ, TZR i FZ dana 12.siječnja 2016.godine podnijeli prijedlog radi prisilnog zasnivanja založnog prava, oni su znali za svoju dospjelu obvezu spram JZ u tom trenutku i podnijeli su ovaj prijedlog za puni iznos dosuđen ovršnom ispravom. Time što je JZ u svojoj žalbi protiv rješenja ovog suda broj Ovr-113/16 od 28.rujna 2016.godine, dala Izjavu o prijeboju temeljem ove prve ovršne isprave kojom je utvrđeno njeno potraživanje, ona je na to bila ovlaštena i ovaj sud drži da ta Izjava o prijeboju proizvodi pravni učinak, u cijelosti. Naime, time što JZ nije Izjavu o prijeboju podnijela u predmetu P-4686/12, jer očito nije ni znala kakvo će biti presuđenje u tom predmetu i da će nastati njena obveza, nego je to napravila u žalbi protiv rješenja od 28.rujna 2016.godine, dana 14.listopada 2016.godine, ona je tu izjavu bila ovlaštena dati u ovršnom postupku i ta izjava proizvodi pravne učinke, građanskopravnog prijeboja ovih obveza po pravomoćnim presudama. Sud ponovno navodi da ničim nije dokazano da je JZ ovu izjavu prije toga stavila na znanje odvjetnici Slađani Rajačić Grof, a tako nešto se i ne dokazuje saslušanjem ove odvjetnice u svojstvu svjedoka, pa je sud ovaj prijedlog odbio te je stava da je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno i da ne treba izvesti ovaj dokaz, da je potrebno donijeti meritornu odluku. Zaista je protivnica osiguranja sada pok. JZ imala mogućnost prigovor prijeboja istaknuti u žalbi protiv rješenja o osiguranju, navodeći da vrši prijeboj svoje tražbine prema ovrhovoditelju, predlagatelju osiguranja, (što je i učinila), s onim što kao ovrhovoditeljica potražuje od njega, tvrdeći da je tražbina prestala, s obzirom da je prijeboj jedan od načina prestanka obveze. Dakle, ista je uspješno mogla i istakla je ovaj prigovor prijeboja u ovršnom postupku odnosno postupku osiguranja, a nakon pravomoćnog okončanja iz kojeg potječe ovršna isprava, jer ista u tom parničnom postupku nije mogla sa uspjehom istaknuti niti se to od nje u ovom slučaju traži.

Vezano za predmet spora, zahtjev tužitelja, radi se o pitanju osiguranja prisilnim zasnivanjem založnoga prava na nekretnini iz Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114,22, dalje: OZ), čl.296. OZ-a propisuje da na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti osiguranje te tražbine zasnivanjem založnoga prava na nekretnini protivnika osiguranja. Čl. 297. propisuje da se na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi založno pravo zasniva uknjižbom, pri uknjižbi založnoga prava u zemljišnoj će se knjizi naznačiti ovršivost tražbine radi osiguranja kojega je uknjižba određena. Čl.298. propisano je da uknjižba založnoga prava i zabilježba ovršivosti tražbine imaju takav učinak da se ovrha na toj nekretnini može provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla. Dakle, u ovom slučaju tužitelji, kao slijednici JZ traže da se to osiguranje proglasi nedopuštenim, navode da tražbine tuženika više nema jer je ista prestala prijebojem. Odredba čl.290. OZ-a propisuje da se na osiguranje tražbine prema ovom dijelu Zakona (osiguranje, primjena odredbi o ovrsi) na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o ovrsi radi ostvarenja tražbine.

U ovom slučaju prednica tužitelja bila je ovlaštena dati Izjavu o prijeboju u žalbi protiv rješenja o osiguranju, ona tu navodi i dokazuje prilaganjem sudskih odluka da je postojalo njeno potraživanje temeljem ovršne isprave i donesenog rješenja o ovrsi spram ranijeg tuženika ad.1 UZ, radi se zaista o većem iznosu glavnice nego njeno dugovanje spram tuženika, te o većem iznosu kamata na glavnicu. Svakako, ukoliko se u žalbi protiv rješenja o ovrsi može istaknuti da je plaćen veći dio duga nego onaj koji je naveden u rješenju o ovrsi, svakako se može istaknuti i da je dugovanje prestalo prijebojem, temeljem izjave o prijeboju koju je dala JZ, prednica tužitelja i koja je to bila ovlaštena napraviti u žalbi protiv rješenja o osiguranju.

Prema rješenju Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom broj Ovrv- 113/16 od 24.travnja 2018.godine upućena je JZ kao protivnica osiguranja da protiv predlagatelja osiguranja UZ, TZR i FZ pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim osiguranja određenog rješenje o osiguranju od 28.rujna 2016.godine iz čl.50.st.1. tč.9. OZ-a, tj. iz razloga koji su iznijeti u žalbi od 14.listopada 2016.godine, dakle, radi se o istaknutom prigovoru da je dugovanje prestalo prijebojem, a što je ista i dokazala, odnosno što su njeni sljednici, tužitelji dokazali.

Radi navedenog je valjalo prihvatiti zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sve vezano za v.p.s. od 130.608,00 kn, obistinjeni trošak tužiteljima odnosi se na trošak sastava tužbe od 250 bodova; zastupanja na tri ročišta od po 250 bodova (3.veljače 2021.godine, 14.rujna 2021.godine i 19.travnja 2023.godine); zastupanja na ročištu od 15.ožujka 2022.godine od 125 bodova (50%) i pristupa na ročište od 13.listopada 2022.godine od 62,50 bodova (25%); zastupanja na ročištima održanim dana 20.studenog 2024.godine i 13.veljače 2025.godine (po 250 bodova za svaki pristup), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje iznos od 3.375,00 EUR, a uvećanje za zastupanje dvije osobe od 10% daje iznos od 337,50 EUR; to zbrojeno daje iznos od 3.712,50 EUR; na ovaj iznos valjalo je dodati iznos od 928,13 EUR na ime 25% PDV-a, tako da su konačno tuženici obvezani tužiteljima naknaditi ukupan parnični trošak u iznosu od 4.640,63 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, preostali trošak tužiteljima nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka. Trošak sudskih pristojbi nije određeno zatražen, zahtjev u ovom dijelu nije određen pa sud tužiteljima nije priznao trošak sudskih pristojbi.

U Splitu, 28. ožujka 2025. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika