Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-38/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, Milka Samboleka suca izvjestitelja i člana vijeća i Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Orjani Makovac, odvjetnici iz Buja, protiv tuženika ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima (odvjetnicima) iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Livio Marcan i Vedran Marcan iz Umaga, radi utvrđenja i trpljenja, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie broj P-424/2020-34 od 12. lipnja 2023., u sjednici vijeća 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika, dok se žalba tužiteljice prihvaća te se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie broj P-424/2020-34 od 12. lipnja 2023.

- potvrđuje pod toč. I. izreke u dijelu kojim je utvrđeno da je bez učinka Darovni ugovor od 16. veljače 1990. kojeg su tužiteljica u svojstvu darovateljice i tuženik u svojstvu obdarenika sklopili pred Općinskim sudom u Bujama

- preinačuje pod toč. II. izreke i sudi:

Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Pazinu, Stalnoj službi u Bujama-Buie, uspostaviti zemljišnoknjižno stanje u zemljišnoj knjizi na nekretnini čk.br. 490/1, kuća i dvorište, površine 489 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kakvo je prethodilo zemljišnoknjižnoj provedbi Darovnog ugovora od 16. veljače 1990. kojeg su sklopili tužiteljica u svojstvu darovateljice i tuženik u svojstvu obdarenika pred Općinskim sudom u Bujama, na način da se briše pravo (su)vlasništva na navedenoj nekretnini u ½ dijela s imena tuženika ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], uz istovremeni upis prava (su)vlasništva u ½ dijela na ime tužiteljice PJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sve u roku od 15 dana.

II. Povodom žalbe tužiteljice, a po službenoj dužnosti, ukida se toč. III. izreke navedene presude kojom je odbijen kao neosnovan dio eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva kako je to navedeno u toj točki izreke, a žalba tužiteljice u odnosu na toč. III. izreke postala je bespredmetna.

III. Nepobijani dio toč. I. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zahtijevala da se utvrdi ništetnim Darovni ugovor od 16. veljače 1990. sklopljen između tužiteljice i tuženika pred Općinskim sudom u Bujama, ostaje neizmijenjen.

IV. Prihvaća se žalba tužiteljice te se preinačuje odluka o troškovima postupka pod toč. IV. izreke i rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.985,00 EUR, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak iz žalbenog stadija postupka u iznosu od 807,37 EUR, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke utvrđeno je da je bez učinka Darovni ugovor od 16. veljače 1990. kojeg su tužiteljica u svojstvu darovateljice i tuženik u svojstvu obdarenika sklopili pred Općinskim sudom u Bujama (dalje u tekstu: Darovni ugovor), dok je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužiteljica tražila da se Darovni ugovor utvrdi ništetnim, pod toč. II. izreke odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi: „Nalaže se uspostava zemljišnoknjižnog stanja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama, na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište od 489 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kakvo je prethodilo zemljišnoknjižnoj provedbi Darovnog ugovora od 16. veljače 1990. godine, kojeg su tužiteljica u svojstvu darovateljice i tuženik u svojstvu obdarenika sklopili pred Općinskim sudom u Bujama, odnosno uknjižba prava vlasništva tužiteljice u ½ dijela, a što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis tužiteljičinog prava suvlasništva u zemljišne knjige temeljem ove presude, u roku od 15 dana.“. Pod toč. III. izreke odbijen je kao neosnovan dio eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva koji glasi: „Nalaže se uspostava zemljišnoknjižnog stanja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama, na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište od 489 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kakvo je prethodilo zemljišnoknjižnoj provedbi Darovnog ugovora od 16. veljače 1990. godine, kojeg su tužiteljica kao darovateljica i tuženik u svojstvu obdarenika sklopili pred Općinskim sudom u Bujama, odnosno uknjižba prava vlasništva tužiteljice u ½ dijela, a što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis tužiteljičinog prava suvlasništva u zemljišne knjige temeljem ove presude, u roku od 15 dana.“, dok je pod toč. IV. izreke određeno da svaka parnična stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pod toč. II., III. i IV. izreke pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje u tekstu: ZPP), koji se u ovoj pravnoj stvari koja je započela 24. srpnja 2020. primjenjuje temeljem odredbe 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 80/22) uz iznimke propisane u st. 2.-7. tog članka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda.

3. Navedenu presudu u dijelu toč. I. izreke kojom je utvrđeno da je bez učinka Darovni ugovor te u odluci o troškovima postupka sadržanoj pod toč. IV. izreke, pobija tuženik pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom, iz svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda, a podredno istu ukinuti i predmet u pobijanim dijelovima vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Odgovori na žalbe stranaka nisu podneseni.

5. Žalba tužiteljice je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

6. Predmet ovog postupka zahtjev je tužiteljice da se utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka Darovni ugovor, kao i zahtjev za uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora, a podredno ako sud takav (glavni) zahtjev nađe neosnovanim, predmet spora je (eventualno kumulirani) zahtjev radi utvrđenja da nije nastao odnosno da je nepostojeći Darovni ugovor, također sa zahtjevom za uspostavom zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora, a temelji se na činjeničnim tvrdnjama tužiteljice da je Darovni ugovor sklopila sa tuženikom bez namjere da na njega prenese svoj suvlasnički udio na nekretnini koja je predmet tog ugovora, odnosno da Darovni ugovor predstavlja prividni ugovor u smislu odredbe čl. 66. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 53/91. i 73/91.; dalje u tekstu: ZOO/91) koji Zakon se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje u tekstu: ZOO).

7. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je reproducirao iskaze tužiteljice i tuženika, saslušanih svjedoka OJ i MJ, djece parničnih stranaka (pod toč. 38. obrazloženja), te svjedoka UJ koji je kao tadašnji predsjednik Komisije za ispravljanje zemljišnih knjiga i predsjednik Općinskog suda u Bujama sudjelovao u sklapanju Darovnog ugovora (pod toč. 39. obrazloženja), izvršio je uvid i pročitao isprave navedene pod toč. 9. obrazloženja te je na temelju navedenog utvrdio:

- da su tužiteljica i tuženik bili u braku od 27. listopada 1971. do 16. rujna 1992., time da je faktična zajednica stranaka trajala do 2000., do kada su tužiteljica i tuženik zajedno živjeli u kući sagrađenoj na čk.br. 490/1 upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju su zajedno stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice;

- da su tužiteljica i tuženik 16. veljače 1990. pred Općinskim sudom u Bujama – Komisijom za ispravljanje zemljišnih knjiga, sklopili Darovni ugovor u kojem je navedeno da tužiteljica kao darovateljica daruje i predaje tuženiku kao obdareniku u posjed i vlasništvo ½ nekretnine - čk.br. 490/1, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz izričitu dozvolu da se izvrši zemljišnoknjižni prijenos na tuženika, da je tuženik primio dar od tužiteljice, te je na temelju navedenog istog dana u zemljišnoj knjizi na (su)vlasničkom dijelu nekretnine tužiteljice izvršena uknjižba prava vlasništva za korist tuženika, tako da je tuženik temeljem tog ugovora upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u 1/1 dijela;

- da je tužiteljica podneskom od 21. ožujka 2022. uredila tužbeni zahtjev na način da je glavnim tužbenim zahtjevom tražila da se utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka Darovni ugovor i da se naloži uspostava zemljišnoknjižnog stanja na predmetnoj nekretnini kakvo je bilo prije provedbe Darovnog ugovora, dok je eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tražila da se utvrdi da nije nastao, odnosno da je nepostojeći Darovni ugovor i da se zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda naloži uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Darovnog ugovora, a koja preinaka tužbe je dopuštena rješenjem suda od 25. travnja 2022.;

- da tužiteljica temeljem Darovnog ugovora nije izvršila predaju svojeg suvlasničkog dijela navedene nekretnine u posjed tuženiku, već je bila u posjedu i koristila zajedno s tuženikom cijelu kuću sve do 2000., kada je istu napustila zbog prijetnje tuženika, a kako to proizlazi iz presude Općinskog suda u Bujama broj K-170/00-7 od 14. veljače 2002. kojom je ovdje tuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina - prijetnjom iz čl. 129. st. 2. Kaznenog zakona;

- da se pred istim sudom prvog stupnja vodio spor povodom tužbe tužiteljice kojom je zahtijevala da se nekretnina čk.br. 490/1 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrdi bračnom stečevinom stranaka te da je ½ dijela iste u vlasništvu tužiteljice, posljedično čemu da joj je tuženik dužan izdati tabularnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva u ½ dijela predmetne nekretnine, kojem zahtjevu je prvostupanjski sud udovoljio presudom broj P Ob-289/2019-58 od 11. ožujka 2020., ali je navedena presuda preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-407/2020-2 od 17. lipnja 2020. na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, uz obrazloženje da Darovni ugovor prikriva ugovor o raspodjeli bračne stečevine stranaka u pogledu kojeg su ispunjeni uvjeti za njegovu pravnu valjanost, posljedično čemu je na snazi taj disimulirani ugovor o raspodjeli bračne stečevine, pa da tužiteljica neosnovano zahtijeva da se utvrdi (su)vlasnicom u ½ dijela predmetne nekretnine kao bračne stečevine jer su je stranke već podijelile tijekom braka, te da je stoga neosnovan i zahtjev tužiteljice da joj tuženik izda tabularnu ispravu temeljem koje bi se upisala kao (su)vlasnica u ½ dijela navedene nekretnine, obzirom da se u konkretnom slučaju nije radilo o derivativnom stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla,

nakon čega analizom i ocjenom svih provedenih dokaza zaključuje:

- da nije ostvaren niti jedan od razloga ništavosti Darovnog ugovora iz čl. 103. ZOO/91 jer isti predstavlja valjani pravni posao u smislu pravnih pravila Općeg građanskog zakonika (dalje u tekstu: OGZ) koji se u vrijeme sklapanja tog ugovora primjenjivao temeljem čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ broj: 86/46., 105/46., 96/47.) i temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine, broj: 73/91.);

- da posljedica prividnog ugovora nije njegova ništavost, već da se radi o pravno nepostojećem pravnom poslu, odnosno pravnom poslu koji nema pravni učinak među strankama, zbog čega takav pravno neegzistirajući (nepostojeći) ugovor, ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva pa slijedom toga niti ništav u smislu odredbe čl. 103. st. 1. ZOO, koja posljedicu ništavosti vezuje uz te okolnosti (tako i primjerice VS RH u Rev-12/2020 od 14. travnja 2021. i Rev- 2357/15 od 2. veljače 2016.);

- da Darovni ugovor predstavlja prividan pravni posao u smislu čl. 66. ZOO/91 jer isti nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih stranaka, već je nastao suglasnošću volja ugovornih stranaka da se stvori privid o sklapanju Darovnog ugovora, obzirom da je volja stranaka bila izbjegavanje plaćanja poreza, pa da Darovni ugovor prikriva ugovor o kupoprodaji suvlasničkog dijela tužiteljice predmetne nekretnine ili ugovor o raspodjeli bračne stečevine između parničnih stranaka, obzirom da je udovoljeno uvjetima za pravnu valjanost tih ugovora jer je Darovni ugovor sklopljen u pisanoj formi, potpisi stranaka su ovjereni (ugovor je sklopljen u formi sudskog zapisnika), a poznat je i predmet obveze (½ suvlasničkog dijela tužiteljice na nekretnini čk.br. 490/1 k. o. [katastarska općina]) i tuženikova protučinidba koja je iznosila tadašnjih 80.000,00 DEM, pa kako tuženik nije dokazao da je ispunio protučinidbu, to sud smatra da tužiteljica ima prema njemu obvezno pravni zahtjev za isplatu, a ne stvarno pravni zahtjev za stjecanje prava (su)vlasništva na ½ dijela predmetne nekretnine;

- da je prigovor tuženika da se u konkretnom slučaju radi o pravomoćno presuđenoj stvari postao bespredmetan nakon što je tužiteljica preinačila tužbeni zahtjev podneskom od 21. ožujka 2022.;

- da je neosnovan zahtjev tužiteljice za uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja prvostupanjskog suda od 16. veljače 1990. temeljem Darovnog ugovora jer isti predstavlja brisovnu tužbu iz čl. 150. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine, broj: 63/19. i 128/22.; dalje u tekstu: ZZK), da je tužiteljica bila upisana kao (su)vlasnica u ½ dijela predmetne nekretnine čime je ispunjen uvjet u pogledu okolnosti da je tužiteljica bila upisana kao nositeljica knjižnog prava neposredno prije upisa u zemljišnu knjigu kojeg smatra nevaljanim, odnosno neistinitim, ali da je na temelju presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo broj P Ob-289/2019, preinačene presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-407/2020-2 tužiteljica odbijena sa tužbenim zahtjevom da ju se utvrdi suvlasnicom u ½ dijela bračne stečevine, odnosno kuće sagrađene na čk.br. 490/1 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa da stoga tužiteljica nema pravo na brisovnu tužbu, obzirom da u konkretnom slučaju egzistira pravomoćna presuda kojom je utvrđeno da tužiteljica nije suvlasnica predmetne nekretnine u odnosu na koju zahtijeva brisanje upisa tuženikovog prava (su)vlasništva u ½ dijela izvršenog temeljem Darovnog ugovora, jer je tuženik pravomoćnošću te presude stekao pravo uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na ½ dijela suvlasničkog dijela tužiteljice na predmetnoj nekretnini, pa da svoje pravo nije upisao na temelju prividnog Darovnog ugovora koji ispunjava uvjete za valjanost ugovora o podjeli bračne stečevine ili ugovora o kupoprodaji suvlasničkog udjela, da bi tuženik to svoje pravo mogao upisati u zemljišnu knjigu na temelju navedene pravomoćne sudske presude, pa bi knjižno pravo tužiteljice i tako prestalo;

- da u smislu odredbe čl. 103. st. 1. ZOO/91 nije osnovan glavni tužbeni zahtjev da se utvrdi ništetnim Darovni ugovor jer isti nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima niti moralu društva, zbog čega je prvostupanjski sud pod toč. I izreke odbio tužiteljicu sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži utvrđenje ništetnosti Darovnog ugovora, dok je utvrdio osnovanim dio tužbenog zahtjeva u dijelu kojim tužiteljica traži da se utvrdi da je Darovni ugovor bez pravnog učinka, obzirom da Darovni ugovor predstavlja prividni pravni posao, a posljedica istog u smislu čl. 66. st. 1. ZOO/91 je da takav prividni pravni posao ne proizvodi pravni učinak, posljedično čemu sud nije odlučio o toč. I eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva.

- da nije osnovan zahtjev tužiteljice u dijelu kojim traži uspostavu zemljišnoknjižnog stanja na predmetnoj nekretnini kakvo je prethodilo zemljišnoknjižnoj provedbi Darovnog ugovora, obzirom da je tužiteljica u drugom postupku pravomoćno odbijena sa zahtjevom da se utvrdi suvlasnicom u ½ dijela predmetne nekretnine, posljedično čemu je primjenom čl. 150. st. 1. ZZK tužiteljicu odbio s tim dijelom glavnog tužbenog zahtjeva.

- da je toč. II. eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva identična toč. II. glavnog tužbenog zahtjeva, zbog čega je pod toč. III. izreke presude odbijen taj dio eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva.

8. Pobijajući navedenu presudu tužiteljica i tuženik ukazuju na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, time da tužiteljica navedenu bitnu povredu nalazi počinjenu zbog toga što presuda ima takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno zbog toga što je izreka proturječna sama sebi te što proturječi razlozima presude i zapisnicima o iskazima danim tijekom postupka, odnosno jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, dok tuženik nalazi počinjenje navedene bitne povrede u tome što je izreka presude nerazumljiva jer ne sadrži bitne oznake dara i poslovni broj sudskog spisa kao bitnih oznaka predmetnog Darovnog ugovora, zbog čega smatra da je sud bio dužan tužbu odbaciti kao nerazumljivu.

8.1. Osnovano tužiteljica u žalbi upire na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, obzirom da je sud izrekom pobijane presude djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, a u preostalom dijelu je isti odbio kao neosnovan, dok je pod toč. 13. obrazloženja naveo da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, čime je počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je izreka presude u proturječju s toč. 13. obrazloženja. Međutim, unatoč počinjenju navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka nije bilo potrebe ukidati pobijanu presudu jer se uz primjenu odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2) ZPP, o odlučnim činjenicama može zaključiti na temelju izvedenih dokaza i isprava koje se nalazi u spisu.

8.2. Protivno žalbi tuženika izreka presude nije nerazumljiva bez obzira što ne sadrži potpune oznake dara i poslovni broj sudskog spisa, obzirom da formulacija navedena u izreci presude - da se radi o Darovnom ugovoru sklopljenim 16. veljače 1990. pred Općinskim sudom u Bujama između tužiteljice kao darovateljice i tuženika kao obdarenika, ne čini izreku presude neodređenom i nerazumljivom, dok tuženik tijekom postupka niti nije isticao da mu nije poznato o kojem se Darovnom ugovoru radi, a između stranaka je bilo nesporno da su sklopile samo jedan Darovni ugovor (i to upravo 16. veljače 1990.), temeljem kojeg je tužiteljica darovala ovdje tuženiku ½ dijela čk.br. 490/1 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

8.3. Ispitujući pobijanu presudu i stanje spisa po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da nije ostvarena bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Na žalbu tužiteljice:

9.1. Osnovano tužiteljica osporava pobijanu presudu u dijelu kojim je odbijena sa zahtjevom za uspostavu zemljišnoknjižnog stanja na predmetnoj nekretnini kakvo je bilo prije provedbe Darovnog ugovora, obzirom da Darovni ugovor kao prividan ugovor ne proizvodi pravne učinke, pa stoga isti niti ne može biti pravna osnova za upis prava vlasništva tuženika u zemljišnim knjigama na ½ dijela nekretnine koja je predmet tog ugovora. Naime, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada u toč. 49. obrazloženja navodi da je tuženik na temelju presude Županijskog suda u Zagrebu broj Ob-407/2020-2 stekao pravo upisa u zemljišnoj knjizi na ½ (su)vlasničkog dijela tužiteljice na predmetnoj nekretnini, pa da to pravo tuženik nije upisao već ranije temeljem Darovnog ugovora da bi to svoje pravo mogao upisati temeljem navedene presude i da bi stoga zemljišnoknjižno pravo tužiteljice i tako prestalo. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka nedvojbeno je utvrđeno da je tuženik upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik (i) suvlasničkog dijela tužiteljice predmetne nekretnine upravo temeljem Darovnog ugovora, odnosno da je tužiteljica temeljem tog ugovora izbrisana u zemljišnoj knjizi kao (su)vlasnica u ½ dijela predmetne nekretnine, iako je taj Darovni ugovor utvrđen prividnim pravnim poslom koji ne proizvodi pravne učinke, odnosno isti je u smislu odredbe čl. 66. st. 1. ZOO/91 pravno nepostojeći pravni posao i kao takav (pravno neegzistirajući) nema učinka među strankama jer nije nastao.

9.2. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je Darovni ugovor nepostojeći i bez pravnog učinka jer se radi o simuliranom (prividnom) ugovoru i svjesnom neskladu između volje i očitovanja, obzirom da je sporno raspolaganje suvlasničkim dijelom tužiteljice nekretnine poduzeto kako bi se izazvao lažni dojam da je taj ugovor sklopljen, pa se stoga radi o nepostojećem ugovoru. Kako je dakle tuženik temeljem takvog nepostojećeg Darovnog ugovora upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik predmetne nekretnine (i) na tužiteljičinom suvlasničkom dijelu, to je povrijeđeno pravo tužiteljice kao (su)vlasnice, zbog čega je osnovan i zahtjev tužiteljice za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

9.3. S tim u vezi, valja navesti, ne zadirući pritom u pravomoćnost presude Županijskog suda u Zagrebu broj Ob-407/2020-2 kojom je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužiteljice da se utvrdi suvlasnicom u ½ dijela nekretnine koja je ujedno i predmet Darovnog ugovora, da navedena presuda ne predstavlja razlog odbijanja dijela tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim traži uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Darovnog ugovora u zemljišnoj knjizi, a to stoga što je tuženik upravo temeljem Darovnog ugovora koji je u ovom postupku utvrđen prividnim ugovorom uknjižen kao (su)vlasnik na ½ dijela predmetne nekretnine u vlasništvu tužiteljice, pa kako prividan ugovor ne proizvodi pravne učinke, to je valjalo prihvatiti i taj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice i naložiti nadležnom zemljišnoknjižnom sudu uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe Darovnog ugovora, bez obzira na činjenicu što je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Ob-407/2020-2 tužiteljica odbijena sa zahtjevom da se utvrdi suvlasnicom u ½ dijela predmetne nekretnine.

9.4. Naime, ukoliko tuženik smatra da je temeljem kupoprodajnog ugovora ili ugovora o podjeli bračne stečevine stekao suvlasnički udio tužiteljice na predmetnoj nekretnini, tada to mora i dokazati, time što se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije decidirano izjasnio koji ugovor prikriva Darovni ugovor, odnosno da li ugovor o kupoprodaji ili ugovor o podjeli bračne stečevine, niti pak je tuženik dokazao da je sklopio sa tužiteljicom bilo koji od navedenih ugovora. S tim u vezi, ovdje valja posebno napomenuti da su stranke doista željele sklopiti ugovor o raspodjeli bračne stečevine, tada tuženik ne bi krivotvorio potpis tužiteljice na ugovoru o raspodjeli bračne stečevine od 4. svibnja 1992. i ne bi za to bio proglašen krivim kaznenom presudom, dok bi u slučaju da se doista radilo o kupoprodajnom ugovoru suvlasničkog udjela tužiteljice na predmetnoj nekretnini tuženik dokazao da je tužiteljici isplatio kupoprodajnu cijenu, a takva tvrdnja tuženika ne proizlazi i nije dokazana tijekom prvostupanjskog postupka. Isto tako, presudom Županijskog suda u Zagrebu nije odbijen zahtjev tužiteljice da se naloži zemljišnoknjižnom sudu uspostava zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe Darovnog ugovora, pa da bi se radilo o presuđenoj stvari. Nadalje, prema odredbi čl. 48. ZZK upisi u zemljišnu knjigu dopustit će se samo na temelju isprava sastavljenih u obliku propisanom za njihovu valjanost (st. 1.), ali za upis knjižnog prava, njegove promjene, ograničenja ili prestanak mora iz isprave biti vidljiv pravni temelj, tim više što je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude naveo da prividni ugovor predstavlja kupoprodajni ugovor ili ugovor o raspodjeli bračne stečevine, dakle, niti tijekom prvostupanjskog postupka nije utvrđen pravni temelj na temelju kojeg bi tuženik postao vlasnik tužiteljičinog prava (su)vlasništva na ½ dijela predmetne nekretnine.

9.5. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu tužiteljice i primjenom odredbe čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP i čl. 373.a st. 3. ZPP preinačiti pobijanu presudu pod toč. II. izreke, kako je to navedeno pod toč. I. izreke ove presude.

9.6. Točka III. izreke pobijane odluke kojom je odbijen eventualni tužbeni zahtjev ukinuta je po službenoj dužnosti obzirom da je žalba prihvaćena u odnosu na glavni tužbeni zahtjev koji je usvojen ovom odlukom, pa o drugom tužbenom zahtjevu kao eventualnom kumuliranom zahtjevu nije bilo potrebno raspravljati i odlučivati (čl. 188. st. 2. ZPP).

10. Na žalbu tuženika:

10.1. Tuženik u žalbi ponavlja navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka pri čemu iznosi drugačiju ocjenu provedenih dokaza od ocjene dokaza prvostupanjskog suda. Međutim, tuženikova ocjena dokaza nije način na koji može dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost sudske odluke, tim više što tvrdnje tuženika nemaju uporište u provedenim dokazima.

10.2. Tuženik u žalbi ponavlja da simulirani Darovni ugovor ima pravni učinak između ugovornih stranaka jer prikriva drugi disimulirani ugovor, a što je protivno odredbi čl. 66. ZOO/91 kojom je propisano da prividan učinak nema učinka među ugovornim stranama (st. 1.), ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi važi ako je udovoljeno uvjetima za njegovu pravnu valjanost.

10.3. Posljedica prividnog ugovora u smislu odredbe čl. 66. ZOO/91 nije njegova ništetnost, kao što je to pravilno utvrdio sud pod toč. I. izreke, već to da među ugovornim strankama prividan ugovor nema pravni učinak, da je on pravno nepostojeći pravni posao (odredbom čl. 26. ZOO/91 propisano je da je ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora), a u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno zaključio da između ugovornih stranaka Darovnog ugovora nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora u sadržaju koji bi se u bilo čemu ostvarivao jer stranke nisu htjele i ne žele takav ugovor već „nešto drugo“ što ne odgovara Darovnom ugovoru, posljedično čemu tom ugovoru u odnosu na postignut sadržaj nedostaje bilo kakva osnova ili obvezivanje. Stoga je takav ugovor pravno nepostojeći, nema učinka među strankama i ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, pa slijedom toga niti ništav u smislu odredbe čl. 104. st. 1. ZOO/91, a koja posljedicu ništavosti vezuje uz te okolnosti.

10.4. Stoga je žalba tuženika neosnovana, posljedično čemu je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo potvrditi pobijanu presudu pod toč. I. izreke u dijelu kojim je utvrđeno da je Darovni ugovor prividan ugovor.

11. Zbog preinačenja odluke o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti odluku o troškovima postupka koja se temelji na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP i obvezati tuženika naknaditi tužiteljici parnični trošak u cijelosti, jer tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi.

12. Tužiteljici se prema priloženom troškovniku s osnove zastupanja po punomoćniku (odvjetniku) i sudskih pristojbi priznaje slijedeći trošak i to:

- za sastav tužbe iznos od 497,50 EUR temeljem Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.; dalje u tekstu: Tarifa);

- trošak pristupa punomoćnika na ročište 26. studenog 2021. u iznosu od 497,50 EUR temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife;

- trošak sastava podneska od 21. ožujka 2022. kojim je tužiteljica preinačila tužbu postavivši tužbeni zahtjev o kojem je odlučeno u ovoj parnici u iznosu od 497,50 EUR temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife;

- trošak pristupa punomoćnika na ročište 27. listopada 2022. u iznosu od 497,50 EUR primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife;

- trošak pristupa punomoćnika na ročište 22. veljače 2023. u iznosu od 497,50 EUR primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife;

- trošak pristupa punomoćnika na ročište 9. svibnja 2023. u iznosu od 497,50 EUR primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife.

13. U tom kontekstu ovaj sud primjećuje da tužiteljica u zahtjevu za naknadu troškova nije tražila da joj tuženik naknadi trošak sudskih pristojbi niti PDV, pa je ovaj sud tužiteljici dosudio trošak parničnog postupka specificiran u toč. 12. obrazloženja u ukupnom iznosu od 2.985,00 EUR.

14. Tužiteljica nema pravo na trošak sastava prigovora protiv rješenja o pristojbi na tužbu podnesenog prvostupanjskom sudu 2. listopada 2020., obzirom da je riječ o pravnom odnosu između tužiteljice i Republike Hrvatske (državnog proračuna). Nema pravo niti na trošak sastava podneska od 26. studenog 2021. kojim je preinačila tužbu, obzirom da je tužbu mogla preinačiti i na ročištu održanom istog dana, dok se u spisu ne nalazi podnesak tužiteljice od 6. veljače 2023., pa ona nema pravo na naknadu troška za isti.

15. Slijedom iznesenog, valjalo je prihvatiti žalbu tužiteljice i u odnosu na pobijanu odluku o troškovima postupka i primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP naložiti tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.985,00 EUR.

16. Tužiteljici je ujedno primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP valjalo priznati i trošak žalbenog postupka u cijelosti obzirom da je u potpunosti uspjela sa žalbom. Stoga joj primjenom Tbr. 10. toč. 1. Tarife pripada trošak sastava žalbe u iznosu od 621,87 EUR i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 180,50 EUR, odnosno ukupni iznos od 807,37 EUR.

17. Konačno, kako tuženik nije uspio sa žalbom, to je istog valjalo odbiti sa zahtjevom za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

18. Nepobijani dio toč. I. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim je zahtijevala da se utvrdi ništetnim Darovni ugovor od 16. veljače 1990. sklopljen između tužiteljice i tuženika pred Općinskim sudom u Bujama, ostao je neizmijenjen.

Varaždin, 27. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun