Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-64/2021-99

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, po sutkinji Danijeli Martini Maoduš, u pravnoj stvari tužitelja TTO THERMOTECHNIK d.o.o., Dražice (Općina Jelenje), Lukeži 17, OIB: 30288960129, kojeg zastupa punomoćnik Lovorka Juranović, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika NČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. obrta [obrt], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Igor Golovrški i Darko Samardžija iz Nove Gradiške, radi: isplate,V.P.S. u vrijeme presuđenja 30.353,17 eur, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 13. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Lovorke Juranović, odvjetnice, uz zz tužitelja BČ i punomoćnika tuženika Darka Samardžija, odvjetnika, uz tuženika NČ, na ročištu za donošenje, objavu i uručenje presude 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja TTO THERMOTECHNIK d.o.o., Dražice (Općina Jelenje), Lukeži 17, OIB: 30288960129, te se nalaže tuženiku IČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. obrta [obrt], isplatiti tužitelju iznos od 276,48 eur sa zateznim kamatama od 5.12.2020. do 31.12.2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1.1.2021. do 31.12.2021. po stopi od 5,61 % godišnje, od 1.1. 2022. do 30.6.2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1.7.2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,31 % godišnje, od 1.1.2023. do 30.6.2023. po stopi od 5,5 % godišnje, od 1.7.2023. do 31.12.2023. po stopi od 7,00 % godišnje, od 1.1.2024. do 30.6.2024. po stopi od 7,50 % godišnje, a od 1.7.2024. do 31.12.2024. po stopi od 7,25 %, a od 1.1.2025. do 30.6.2025. po stopi od 6,15 % godišnje, a od 1.7.2025. do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke s uvećanjem za 8 (osam) postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja iste godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva na iznos od 8.959,38 eur sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 4.300,22 eur od 9.7.2020. do isplate;

- na iznos od 1.075,05 eur od 10.7.2020. do isplate;

- na iznos od 3.583,52 eur od 1.9.2020. do isplate;

III Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja na iznos od 21.117,90 eur sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 3.236,25 eur od 5. prosinca 2020. pa do isplate;

- na iznos od 17.605,22 eur od 13. prosinca 2021. do isplate;

IV Nalaže se tužitelju TTO THERMOTECHNIK d.o.o., Dražice (Općina Jelenje), Lukeži 17, OIB: 30288960129, da tuženiku IČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. obrta [obrt], isplati iznos od 3.075,92 eur na ime troškova postupka sa zateznim kamatama koje teku od 27. ožujka 2025. do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke s uvećanjem za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja iste godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

V Odbija se tužitelj TTO THERMOTECHNIK d.o.o., Dražice (Općina Jelenje), Lukeži 17, OIB: 30288960129, sa zahtjevom za naknadom troškova postupka za iznos od 11.038,6 eur.

VI Odbija se tuženik NČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. obrta [obrt] sa zahtjevom za naknadom troškova postupka za iznos od 3.461,35 eur.

r i j e š i o  j e

Dozvoljava se povećanje tužbenog zahtjeva prema podnesku tužitelja od 13. prosinca 2021. tako da dodatno traži još i isplata iznosa od 17.881,70 eur sa zateznim kamatama od 14. prosinca 2021. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj TTO THERMOTECHNIK d.o.o., Dražice (Općina Jelenje), Lukeži 17, OIB: 30288960129, (u daljnjem tekstu: tužitelj), je podnio tužbu protiv tuženika NČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. obrta [obrt] (u daljnjem tekstu: tuženik), radi isplate iznosa od 93.966,73 kn s pripadajućim kamatama, u kojoj navodi da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o djelu predmet kojeg je bila izrada od stane tuženika alata za štancanje EL nožica, navodi da je tuženik tužitelju dostavio ponudu broj 32/2020-KG od 30. lipnja 2020., a da je tužitelj dostavio po toj ponudi narudžbu broj 1047/2020 od dana 8. srpnja 2020. s rokom isporuke do 18. rujna 2020., odnosno 70 dana od narudžbe i uplate avansa, od ugovorene cijene od 108.000,00 kn bez PDV-a, bilo je dogovoreno, što je i realizirano, u pogledu avansne uplate da se 30 % isplati kao avans prilikom narudžbe, 20 % nakon odobravanja tehničke dokumentacije (30 dana od narudžbe i uplate avansa), a da se preostali 50 % od ugovorene cijene isplati nakon verifikacije uzoraka i isporuke alata.

2. Tužitelj navodi da je, sukladno ugovoru, isplatio dana 9. srpnja 2020. avans u iznosu od 4.000,00 kn, dana 10. srpnja 2020. iznos od 8.100,00 kn, dakle ukupno 40.500,00 kn, a navodi da je 20 % ugovorene cijene - 27.000,00 kn kao avans uplatio 31. kolovoza 2020, dok je uplata zaprimljena kod tuženika idući dan.

3. Tužitelj navodi da je tuženik kasnio u izvršenju ugovorenog djela, da je nakon što je već pao u zakašnjenje. zatražio produljenje roka zbog problema u nabavi materijala.

4. Navodi da se tuženik obratio tužitelju tražeći obavijesti o tome kada će alat biti gotov, ta je postignut dogovor (objašnjeno u toč. 3. tužbe) da rok za izvršenje bude do 4. prosinca 2020., ali s obzirom da tuženik nije ni do tada izvršio svoju ugovornu obvezu, tužitelj je dana 4. prosinca 2020. pisanim putem obavijestio tuženika da raskida ugovor i zatražio povrat do tada uplaćenih iznosa.

5. Navodi da je tuženik priznao u dopisu od 16. prosinca 2020. zakašnjenje u izradi alata, ali tvrdi da je on gotov, ali tužitelj smatra da isti nije bio gotov u roku jer tužitelj nije dostavio 2D i 3D dokumentaciju, izvještaj o mjerenju prvih uzoraka, niti 20 komada uzoraka, zbog čega tužitelj smatra da se ugovoreno djelo ne može smatrati dovršeno. Navodi da je pokušao mirno rješenje spora s tuženikom dopisom od 19. siječnja 2021. koji nije uručen tuženiku (pošta se vratila s naznakom: "obaviješten nije odigao pošiljku") zbog čega tužitelj smatra da je tuženik od početka postupao prijevarno i nije imao namjeru završiti ugovorno djelo.

6. Stoga tužitelj podnosi tužbu u kojoj traži od tuženika isplatu iznosa: na ime avansno isplaćenog dijela naknade za djelo u iznosu od 67.500,00 kn sa zateznim kamatama od pojedinačnih isplata pa sve do konačne naplate tužitelja, a traži i naknadu štete u iznosu od 26.466,73 kn sa zateznim kamatama koje teku od 5. prosinca 2020. do isplate.

7. U tijeku postupka tuženik je povećao tužbeni zahtjev podneskom od 13. prosinca 2021. u odnosu na zahtjev za naknadom štete tako da dodatno traži još i isplatu iznosa od 134.729,68 kn sa zateznim kamatama od 15. prosinca 2021. do isplate, ukupno traži na ime dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete iznos od 161.196,01 kn (to je i ponovio i podneskom od 15. prosinca 2021.)

8. Tuženik se preinaci tužbenog zahtjeva protivio, a sud je na pripremnom ročištu istu dozvolio jer je u interesu razjašnjenja međusobnog odnosa između stranaka po čl. 190. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), a protiv istog rješenja po čl. 190 stavak – nije dopuštena posebna žalba.

9. Tužitelj je na ročištu dana 13. ožujka 2025. konačno specificirao tužbeni zahtjev zbog promjene valute: "tužbeni zahtjev glasi u toč. I. na ukupan iznos od 8.959,38 eur, a objašnjava i specificira tužbeni zahtjev i u drugom dijelu tužbenog zahtjeva tako da naglašava da je ukupni iznos po toj osnovi za štetu u iznosu od 21.394,38 eur, a traži zakonske kamate kako slijedi: na iznos od 3.512,73 eur od 5. prosinca 2020. kao prvog idućeg dna po dana koji tužitelj navodi kao datum raskida ugovora do isplate, a na iznos od 17.881,70 eur od prvog idućeg dana nakon dana podnošenja te točke tužbenog zahtjeva, a to je datum 13. prosinca 2021. do isplate." Ukupno tužitelj postavlja tužbeni zahtjev na iznos od 30.352,76 eur s pripadajućim zateznim kamatama.

10. Tužitelj po osnovi naknade štete traži isplatu izgubljene uštede na materijalu koju je imao zbog kršenja ugovorne obveze tuženika. Navodi da je tužitelj naručio od tuženika izradu predmetnog alata kako bi postigao uštedu na upotrijebljenom materijalu za izradu proizvoda tužitelja, nožica, tako da se iste mogu proizvoditi tanjim materijalom (1 mm po novom alatu naručenom od tuženika za razliku do tadašnje debljine upotrijebljenog materijala 1,5 mm). Navodi da je svrha narudžbe tužitelja bila ušteda na materijalu za proizvod tužitelja – nožice za ormarić, da se proizvod može raditi od tanjeg materijala, umjesto od materijala debljine 12.5 mm od materijala debljine 1 mm čime bi se postigla ušteda od 33 % na materijalu.

11. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje slijedeće činjenice: sklapanje ugovornog odnosa, a navodi da je tužitelj odobrio konstrukciju alata tuženika 12. kolovoza 2020., ali je tom prilikom zahtijevao da tužitelj uz alat isporuči distantne gredice što nije predmet prvotno sklopljenog ugovora, na što je tuženik pristao, tako da se zbog tog dodatnog posla ne povećava ugovorena cijena, a smatra da se radi o izmjeni prvotnog ugovora, priznaje da je tuženik zbog problema s dobavljačima materijala vezano uz pandemiju virusa Covid-19 kasnio s izvršenjem ugovora o dijelu, ali i zbog pojave Covid-a kod tuženika te samoizolacije i bolovanja. Poziva se na nepredviđene okolnosti kao razlog u izvršenju ugovorne obveze. Tuženik smatra da je vrijeme isporuke počelo teći tuženiku tek od 12. kolovoza 2020. kada je konačno dogovoreno da tužitelj izradi i dinstatne gredice. Navodi da je tuženik obavijestio tužitelja 3. prosinca 2020. da je alat završen i isproban (bez materijala), ali je unatoč tome primio obavijest o raskidu ugovora. Navodi da nije mogao zaprimiti dopis tužitelja radi mirnog rješenja spora iz siječnja 2021. jer je tada bio u Zagrebu. Navodi da je iznosom avansa platio dobavljače materijala u iznosu 60.000,00 kn, a imao je i trošak potrošnog materijala. Osporava pravni učinak tužiteljeve izjave o raskidu ugovora od 4. prosinca 2020. jer je djelo već tada bilo završeno. Smatra da tužitelj nema osnova tražiti od tuženika naknadu štete zbog zakašnjenja jer ne postoji krivnja tuženika za kašnjenje, a navodi da je i dalje spreman isporučiti alat tužitelju, protivi se tužbu u osnovi i visini zahtjeva.

12. U podnesku tuženika od 1. prosinca 2021. (netočno naveden kao podnesak tužitelja) tuženik se poziva na to da je podnio kaznenu prijavu protiv tužitelja za kazneno djelo prijevare te traži priklapanje spisa Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu broj K-DO-34/2021 jer iz rješenje od 2. rujna 2021. proizlazi kako su svjedoci, djelatnici tužitelja, naveli kao im je tuženik slao fotografije alata i da je 3. prosinca 2020. tuženik javio da je alat gotov, smatra da je potrebno strojarskim vještačenjem utvrditi koliko sati, odnosno radnih dana, bilo potrebno uslijed dodatnih zahtjeva tužitelja jer smatra da ne postoji odgovornost tuženika za kašnjenje uslijed zatraženih dodatnih radova, a izrada dinstatnih gredica ne predstavlja uobičajenu praksu u takvim odnosima.

13. Tužitelj se u podnesku od 13. prosinca 2021. u bitnom poziva da iz e.mail prepiske stranaka proizlazi da je nakon isteka roka tužitelj najavio obračunavanje penala.

14. Tuženik u podnesku od 29. prosinca 2021. navodi kako osporava navod tužitelja da je naručio drugi alat od drugog dostavljača i da je tužitelj trebao poduzeti radnje da mu šteta bude što manja.

15. U podnesku od 28. ožujka 2022. tužitelj čini nespornim da mu je tuženik dana 3. prosinca 2020. dostavio dopis s priloženom fotografijom alata, ali čini spornim da je na toj fotografiji alat koji je tužitelj naručio od tuženika jer se iz vanjske slike metala to ne može utvrditi, a smatra bitnim i to što tuženik do 4. prosinca 2020. tužitelju nije dostavio uzorke probe i 3D i 2D dispozicije.

16. U tijeku postupka došlo je do pokušaja mirnog rješenja spora kako to objašnjava tuženik u podnesku od 5. rujna 2023., a tužitelj se podneskom od 2. listopada 2023. očitovao da ne pristaje na prijedlog tuženika.

17. U dokaznom postupku izvršen je uvid: u ispis komunikacije putem e.mail-a stranaka, str. 6-36 spisa, u dopis tužitelja tuženiku nazvan storno narudžbe 1047/20 od 8. srpnja 2020. datiran s 4. prosinca 2020. uz dokaz o slanju preporučeno tuženiku, str. 38 i 39 spisa, u očitovanje tuženika od 16. prosinca 2020., str 40-42 spisa, u dopis tužitelja tuženiku od 19. siječnja 20221. s dokazom o slanju preporučeno, str. 43-45 spisa, u ispis komunikacije putem e.mail-a stranaka, str. 60- 75 spisa, u liječničku dokumentaciju za UČ i ČČtestiranje na Covid, str. 76 i 77 spisa, u dopis tuženika tužitelju od 16. prosinca 2020, str. 80 spisa, u potvrde o izvršenom nalogu banke tuženiku, str. 81-100 spisa, sa specifikacijom materijala str. 97 spisa, ispis komunikacije putem e.mail-a stranaka od 7. srpnja 2021, str. 101 spisa, s fotografijama, str. 102-103 spisa, isti dopis je na stranici 104 spisa, u dopis punomoćnika tužitelja punomoćniku tuženika, str. 105-106 spisa, u preslik dokumentacije spisa Općinskog državnog odjetništva broj K-DO- 24/2021, str. 111-136, u dopis punomoćnika tuženika punomoćniku tužitelja i punomoćnika tužitelja punomoćniku tuženika datiran sa 2. srpnja 2021, str. 137-141 spisa, u ponudu tuženika tužitelju broj 28/2020-KG, str. 145 spisa, u dopis, u potvrdu narudžbe tužitelja tuženiku od 12. kolovoza 2020., u komunikaciju putem e.mail-a stranaka, str. 146 spisa, uz raniju komunikaciju s nacrtima, str. 147-151 spisa, u dopis punomoćnika tužitelja punomoćniku tuženika od 22. srpnja 2021., str. 152-153 spisa, uvid u ispis komunikacije putem e.mail-a stranaka, str. 157-185, u račun tužitelju za materijal izdan od ŠČ s izvodom iz poslovnih knjiga, str. 176- 180 spisa, u račun tužitelju izdan od N s popratnom dokumentacijom, str. 181, u ovjereni prijevod s talijanskog jezika, str. 190-208, uvid u ispis komunikacije putem e.mail-a stranaka s nacrtima, str. 211-215 spisa, u nacrte tužitelja, str. 231-235, u ispis e.mail komunikacije tuženika s punomoćnika tuženika s ponudom tuženika broj 2022/26/KG/TTO i komunikacijom stranaka putem e.mail za razdoblje od 26. siječnja 2023. do 9. veljače 2023, str. 243-251 spisa, s ponudom tuženika tužitelju broj 2023/2/KG od 21. siječnja 2023. i ispisom komunikacije stranaka putem e.mail-a za razdoblje od 20. veljače 2023. do 21. veljače 2023. s ponudom tužitelja 2023/3-KG, u svrhu dokazivanja saslušanje zz tužitelja BČ, kao stranka u svrhu dokazivanja, zatražen je na uvid, spis Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu broj KIS-DO-34/2021, saslušan je svjedok FČ, svjedok TČ, saslušana je stranka u svrhu dokazivanja, provedeno je vještačenje po vještaku Đuri Šarić iz Slavonskog Broda, izvršen je uvid u pisani nalaz i mišljenje istog od 3. travnja 2024. s prilozima, str. 315-334, u dodatni nalaz od 16. svibnja 202. s prilozima, str. 337-342, u dodatni pisani nalaz od , str. 349-350, u teretni list tužitelja s fotografijama za potrebe dostave stroja izrade tuženika na adresu tužitelja, za potrebe provođenja očevida u Rijeci, str. 371, proveden je očevid po Trgovačkog sudu u Rijeci na adresi tužitelja dana 18. listopada 2024. uvid u ispis komunikacije putem e.mail-a stranaka, str. 405-414 spisa, u račun za dostavu stroja u Rijeku s fotografijama str. 415 do 418 spisa, testiranje rada alta izrade tuženika na stroju tužitelja na očevidu u Rijeci nije provedeno, izvršen je uvid u pisano očitovanje vještaka od 19. siječnja 2025 u kojem se isti izjašnjava da je potrebno provesti funkcionalnu probu alta, na ročištu dana 22. studenog 2024. je saslušan vještak Đuro Šarić, održan je još jedan očevid u cilju završetka vještačenja radi testiranja alata izrade tuženika na stroju treće osobe KONTAL d.o.o. Duga Resa, nakon čega je vještak sačinio još jednu dopunu pisanog nalaza i mišljenja od 12. veljače 2025., te je izvršen uvid u istu, a vještak je ponovo dodatno saslušan na ročištu dana 13. ožujka 2025. kada je dao razjašnjenja.

18. Tužitelj osporava da je tuženik u tijeku postupka izvršio funkcionalnu probu stroja kod KONTAL d.o.o. iz Duge Rese i osporava vjerodostojnost uzoraka nastalih iz te probe te je zahtijevao provođenje funkcionalne probe na stroju tužitelja u Rijeci što na očevidu u Rijeci nije provedeno jer su djelatnici tužitelja izrazili sumnju da će donji položaj alata dovesti do oštećenja na stroju, a tuženik nije htio preuzeti rizik eventualne štete.

19. Vjerodostojnost uzoraka iz te navodne probe kod KONTAL d.o.o. nije mogla biti utvrđena kad kod iste nije bio prisutan vještak koji je u dogovoreno vrijeme bio zauzet.

20. Sud je odlučio ne provoditi dokazni prijedlog tuženika da se na okolnost funkcionalne probe stroja kod KONTAL d.o.o. sasluša direktorica KONTAL d.o.o. jer je odlučio provesti očevid s novom funkcionalnom probom.

21. Tuženik je nakon neuspjele probe na očevidu u Rijeci predložio očevid s vještačenjem radi nove funkcionalne probe na stroju KONTAL d.o.o. u Dugoj Resi, koji prijedlog je sud usvojio kako bi se neposrednim opažanjem suda, u prisutnosti vještaka utvrdila vjerodostojnost probe rada alata.

22. I tužitelj se u podnesku od 16. siječnja 2025. složio s tim da bi funkcionalna proba alata trebala biti provedena u prisutnosti ne samo vještaka nego i suda koji provodi postupak.

23. Vještak je bio mišljenja da se funkcionalna proba može izvršiti i na nekom drugom stroju.

24. Sud je odlučio ne koristi kao dokaze sadržaj iskaza iz kaznenog postupka jer ispitane osobe nisu bile propisno opomenute prije saslušanja pa su isti dokazi nezakoniti sa stajališta njihove primjene u parničnom postupku.

25. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 80/2022) člankom 220.a u hrvatski je parnični postupak uveden institut nezakonitog dokaza. Novom odredbom propisano je da se odluka suda ne može temeljiti na nezakonitom dokazu.

26. Iznimno, sud može rješenjem, procjenjujući od slučaja do slučaja, dopustiti izvođenje nezakonitog dokaza te svoju odluku temeljiti na njemu ako smatra da je to potrebno da bi se utvrdila neka odlučna činjenica, ali u ovom postupku to nije bilo potrebno, jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno iz drugih dokaza.

27. U dokaznom postupku iz dostavljene pisane dokumentacije utvrđeno je:

- da su stranke u ugovornom odnosu po ugovoru o djelu temeljem kojeg se je tuženik tužitelju obvezao izraditi alat za izradu nožica (progresivna štanca za izradu u dvije pozicije, jedan alat s izmjenjivim segmentima da može raditi oba proizvoda), a tužitelj se obvezao tuženiku isplatiti ugovorenu naknadu u iznosu od 108.000,00 kn u koju nije uključen PDV;

- tužitelj je tuženiku dana 6. svibnja 2020. poslao upit za izradu alata, nakon toga slijedi pojašnjenje dana 18. svibnja 2020.;

- dana 19. svibnja 2020. tužitelj od tuženika traži izradu ponude;

- ponudu je tuženik koja je nije bila konačna dostavio tužitelju dana 20. svibnja 2020.;

- radi izrade konačne ponude tužitelj tuženiku dostavlja podatke o presama tužitelja;

- dana 30. lipnja 2020. tuženik tužitelju šalje konačnu ponudu u kojoj naznačava da je rok isporuke 70 dana od dana narudžbe i uplate avansa, da vrijeme isporuke počinje teći nakon razjašnjenja svih tehničkih i komercijalnih pitanja, navedeno je da će se alat isporučiti naručitelju - tužitelju tek nakon pismenog odobrenja alata od strane kupca, da je uključen izvještaj o mjerenju prvih uzoraka, jedna serija po 20 komada uzoraka, uključena isporuka uzoraka putem standardnog transporta, uključena je i dostava 3D i 2D dokumentacije, uvjeti plaćanja su: 30 % prilikom narudžbe, 20 % nakon odobravanja tehničke dokumentacije od strane kupca, (30 dana od narudžbe i uplate 30 % avansa), 50 % nakon dostave i verifikacije uzoraka, a prije isporuke alata;

- dana 8. srpnja 2020 tužitelj tuženiku upućuje narudžbenicu u narudžbenici navodi da je rok isporuke 18. rujna 2020.;

- tuženik nije reklamirao tužitelju narudžbu u pogledu roka isporuke, iz čega slijedi zaključak da su stranke dogovorile rok isporuke 70 dana od uplate prvog dijela avansa;

- dana 9. i 10. srpnja 2020. slijedi uplata prvog dijela avansa 30 % od ugovorne naknade;

- dana 1. kolovoza 2020. tuženik tužitelju izdaje račun 11/2020-KG koji se odnosi na plaćanje 20 % avansa nakon odobrenja tehničke dokumentacije, isti račun je primljen kod tužitelja 31. kolovoza 2020. što je vidljivo iz primke na računu, a isti je plaćen 1. rujna 2020., što proizlazi iz potvrde o uplati;

- dana 25. rujna 2020. slijedi upit tužitelja tuženika kada će biti isporuka alata,

- dana 25. rujna 2020. slijedi pojašnjenje zašto izrada kasni od tuženika, da je strojna obrada završena i da je počela toplinska obrada nekih komada;

- dana 12. listopada 2020. tuženik obavještava da je preostalo nešto erodiranja i kalenja i da je pretpostavljeni završetak radova 1. srpnja, odnosno 18. listopada 2020.;

- dana 21. listopada 2020. tuženik ponovo šalje informaciju o stanju radova, da je erodiranje pri kraju, slijedi brušenje i montaža, te najavljuje probu za kraj idućeg tjedna;

- 23. listopada 2020. slijedi opomena tužitelja tuženiku da je rok probijen za 35 dana te upozorenje da će se obračunati penali po tjednu zakašnjenja;

- 2. listopada 2020. tuženik ponovo objašnjava razloge kašnjenja, negira da bi bio dužan platiti penale, ukazuje da oni nisu dogovoreni;

- dana 3. prosinca 2020. tužitelj pita putem e.mail-a tuženika da li alat stiže sutra;

- dana 3. prosinca 2020. tuženik javlja da je „suha proba“ rada alata dobro prošla, dostavlja fotografiju te navodi da bi sutradan, dakle 4. prosinca 2020., trebala biti proba funkcionalnosti rada alata s materijalom,

- međutim, dana 4. prosinca 2020. tužitelj izjavljuje tuženiku raskid ugovora;

28. Tuženik navodi da je ipak izvršio probu rada s materijalom i nakon što je tuženik tužitelju dostavio izjavu o storniranju narudžbe , u Pleternici kod treće osobe:

- da nije provedena funkcionalna proba kod naručitelja,

- da tuženik nije tužitelju dostavio 2D i 3D dokumentaciju,

- da je izostalo plaćanje preostalog iznosa ugovorene naknade 50 % tuženiku.

29. Između stranaka je nesporno da:

- stranke smatraju vrijeme od 70 dana dostatnim za izradu alata,

- tužitelj je odobrio konstrukciju alata tuženika 12. kolovoza 2020.,

- tužitelj je tuženiku isplatio ugovoreni avans i to: 9. i 10. srpnja 2020. i 1. rujna 2020.,

- dana 18. rujna 2020. alat nije bio gotov,

- tuženik tužitelju nije vratio uplaćeni avans,

- tužitelj je tuženiku ostavio rok da izvršenje ugovorne obveze do zaključno dana 3. prosinca 2020.

30. Direktor tužitelja saslušan na ročištu dan 4. listopada 2023. navodi da su tuženiku dva puta slali dopise o produženju roka, a da je nakon toga tužitelj tuženiku poslao dopis o raskidu ugovora i da traži povrat plaćenog.

31. Dopisi o produživanju rokova ne proizlaze iz e.mail dokumentacije stranka niti iz drugih dopisa tužitelja tuženiku iz spisa, nego proizlazi da tužitelj traži informaciju kad će alat biti gotov, proizlazi iz saslušanja direktora tužitelja i iskaza tuženika da je usmeno telefonom ostavljen rok tuženiku za dovršetak ugovorenog posla do 3. prosinca 2020.

32. Svjedok FČ, direktor nabave kod tužitelja, u iskazu dana 24. listopada 2023. navodi kako je zadnje što je primio od tuženika bio dopis da će alat biti isporučen dana 9. prosinca 2020, a da je nakon toga ponovo stigao dopis tuženika da je alat na doradi, da je nakon toga primio i neke slike alata koje je dostavio direktoru tužitelja navodi da je primio jedan e mail u kojem tuženik navodi da je alat gotov, ali bez dokaza, primio je sliku alata za koju sliku tuženik tvrdi da je fotografija alata spremnog za probu, ali kako je ekonomista, ne može se izjasniti da li se iz te slike vidi da je alat gotov, a ne zna što je tuženik slao onima koji su tehničke struke, a da je tužitelj tek mjesec dana prije tog saslušanja svjedoka dobio prvu isporuku alata tanjim materijalom od drugog dobavljača alata, dobavljač tog novog alata je iz Slovenije, a rađeno je u Italiji. Isti iskaz odgovara dostavljenoj dokumentaciji iz mailova osim što iz maila proizlazi da je komunikacija bila početkom prosinca i to 3. prosinca 2020, a ne 9, prosinca kako navodi svjedok.

33. Svjedok TČ je iskazao da je bio angažiran svjedok FČ kod pitanja utvrđivanja stanja dovršenosti posla.

34. Svjedok TČ zaposlenik tužitelja iskazuje: nakon što je primljen nacrt od tuženika, tužitelj je tražio da se stave podnožne letve, odnosno distantne gredice, te da se tuženik složio da ih izradi bez da za to traži posebnu naknadu, a taj dogovor stranaka je bio oko mjesec dana nakon što je odobren nacrt, te letve su dva obična pravokutnika, po mišljenju svjedoka po struci inženjera, ali ne i stručnjaka za takvu vrstu posla, izrada tih letvi je mogla produžiti posao za jedan dan i trebalo je ugraditi 20 kg metala, kada je bilo riješeno pitanje dogovora oko izrade tih gredica, tada su riješena i sva tehnička pitanja potvrđuje da je početkom 12. mjeseca 2020. dobio sliku nekog alata, a kako je u ponudi bilo napisao da se posao smatra gotovim kada je alat gotov, kada naručitelj odobri izvršenu izradu, a to se moglo samo kada se alat stavi u pogon i kad se izmjere rezultati rada, nije smatrao alat gotovim a nisu primili rezultate mjerenja, niti 3D dokumentaciju, da je 2022. godine naručen alat od treće osobe, ali kako su imali neke preinake na tom proizvodu-nožici, ono što su naručili od treće osobe, nije isto što su naručili od tuženika.

35. Tuženik navodi da je težina materijala za izradu distantnih gredica oko 200 kg, a da taj se materijal posebno nabavlja, za izradu treba oko 3 do 4 dana. U svom iskazu navodi da je bilo problema s narudžbom materijala zbog korone, a materijal za distantne gredice može nabaviti samo od dobavljača u Austriji jer se radi od debelih pločevina i to ne može nabaviti u Hrvatskoj, a imao je problema i s toplinskom obradom jer Centar za toplinsku obradu u Zagrebu nije radio, a osim toga bilo je infekcije korone kod djelatnika tuženika, zbog čega 15 dana nisu radili. Potvrđuje da se je krajem 11. mjeseca čuo s direktorom tužitelja koji je rekao da tuženika ima još osam dana da završi, inače će tužitelj stornirati narudžbu. Kad je alat bio gotov u okviru tog roka, navodi da je poslao poruku: „Alat je gotov i da je spreman za probu“. Probu nije mogao obaviti u radioni tuženika jer nema presu, nego je probu dogovorio kod Mikropleta u Pleternici, proba je izvršena, ali nakon što je tužitelj već poslao obavijest o storniranju narudžbe, kod Mirocpleta je provjerena samo funkcionalnost alata, ali ne i proizvoda, jer Mikroplet nema dodavač trake.

36. Sporno je između stranaka:

- od kada teče rok od 70 dana za izradu alata;

- tužitelj smatra da je to bilo od isplate prvog dijela avansa tako da rok teče od 10. srpnja 2020. (isplate prvog dijela avansa ) do 18. rujna 2020.;

- tuženik smatra da je to bilo kad su riješili sva tehnička pitanja, a to je bilo kad su dogovorili i izradu distantnih gredica, a to je bilo oko mjesec dana nakon što je tužitelj odobrio nacrt tuženika, a nacrt je nesporno odobren 12. kolovoza 2020.;

- tuženik u svom iskazu na ročištu dana 24. listopada 2023. navodi: „Po pravilima struke alat se stavlja u proizvodnju kada su stranke dogovorile sve tehničke detalje. Mi smo došli do te faze kada smo dogovorili distanetne gredice.“;

- da li je djelo tuženika bilo gotovo 3. prosinca 2020.;

- tužitelj smatra da alat nije bio gotov do 3. prosinaca 2020. zato što smatra da je za dovršetak posla bitno osim što je alat gotov i da je testiran, dostavljeni uzorci tužitelju i tužitelju dostavljena 2D i 3 D dokumentacija, dok tuženik smatra da je alat bio gotov do 3. prosinca 2020., a testiranje, dostavljanje uzoraka i dokumentacija da su sporedne radnje;

- može li se iz fotografija alata koje je tuženik tužitelju poslao dana 3. prosinca 2020. zaključiti da bi alat bio gotov;

- da li izrada distantne ploče takvih dimenzija da točno odgovara stroju tužitelja predstavlja dovršenje alata u cijelosti.

37. Tužitelj smatra da je djelo dovršeno 3. prosinca 2020. samo ako je već tada tuženik sačinio i dinstatnu gredicu, a ukazuje na to da to sigurno tada nije sačinio jer je tuženik na ročištu dana 18. listopada 2024. izjavio da se dinstana ploča u daljnjem tijeku procesa može podebljati da se izbaci svaki rizik od vodilice i lupanja u stroj.

38. Tužitelj ukazuje da dinstantna greda, (odnosno ploča), dostavljena na očevid kod KONTAL d.o.o. nije ona dinstanta greda koja je bila dostavljena na očevid u Rijeci kada je bila dostavljena dinstantna ploča manjih dimenzija i to 18 mm, dok je na očevid kod KONTAL d.o.o. utvrđeno da je tuženik dostavio dinstantnu ploču dimenzija 50 mm.

39. Tuženik, naprotiv, smatra da se i nakon izrade alata može izraditi odgovarajuća dinstanta ploča upravo prema potrebama konkretnog stroja, pa izrada dinstantne ploče nema veze s činjenicom gotovosti alata. O konkretnom stroju ovisi koja će se dinstantna ploča koristiti pa se može izraditi dinstatnih ploča koliko god treba i upravo kod funkcionalnih porobi se utvrđuje za konkretni stroj koje debljine treba biti dinstantna ploča.

40. Teškoće s nabavom materijala zbog epidemije Corone i slučajevi infekcije radne snage kod tuženika u predmetnom pravnom odnosu nisu razlozi kašnjenja za koje tuženik ne odgovara.

41. Svaki sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, čl. 9. Zakon o obveznim odnosima ("NN" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO).

42. Praksa je zauzela stav da se nametnute mjere borbe protiv COVID-19 mogu smatrati višom silom u smislu čl. 343. ZOO-a, ali pod uvjetom da je ugovor sklopljen prije nego što je bilo moguće predvidjeti pandemiju i njezine razmjere.

43. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) 11. ožujka 2020. proglasila je globalnu pandemiju koronavirusa, što znači da se radi o globalnom širenju bolesti koje je teško kontrolirati. Također i Vlada Republike Hrvatske 12. ožujka 2020. proglasila je epidemiju koronavirusa.

44. Obzirom da su u konkretnom slučaju ugovaratelji u sklopili ugovor nakon što je epidemija COVID-a-19 već bila postojeća nekoliko mjeseci jer su ugovor sklopili u ljeto 2020, a u proljeće iste godine ista epidemija započinje pa se kod ovog ugovora tuženik ne može pozivati na pandemiju kao višu silu zbog koje se oslobađa odgovornosti za štetu zbog vanjskih, izvanrednih i nepredvidivih okolnosti nastalih poslije sklapanja ugovora koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći.

45. U trenutku sklapanja konkretnog ugovora bilo je moguće predvidjeti učinak pandemije i činjenicu da je zbog toga otežana nabava materijala i da pojedini poslodavci zbog samoizolacija i bolesti ne rade povremeno pa se ne radi o višoj sili kao vanjskoj, nepredvidivoj i izvanrednoj okolnosti.

46. Provedenim strojarskim vještačenjem po vještaku Đuri Šariću, iz pisanih vještačkih nalaza, a osobito nakon pojašnjenja istog na ročištu, utvrđeno da je:

- iz fotografija alata koje su mu predočene iz raznih faza izrade alata i usporedbom istih sa crtežima nožica, vještak zaključuje da je fotografirani alat namijenjen izradi nožica kao proizvoda tužitelja, da je to projektirani alat, a smatra da to mogu zaključiti i druge osobe s tehničkim znanjem;

- utvrdio je da je alat izrađen prema projektnoj dokumentaciji tužitelja, navodi kako je pregledao alat, izmjerio ga je tako da je mjerio neke kote alata koje smatra bitnim, mjerio je dimenzije širine, visine alata, širine utora, dubine utora i međusobne odnose, pregledao je i uzorke koje je tuženik kako tvrdi napravio na drugom stroju, iz toga zaključuje da alat ima funkciju, ali da li će alat davati tražene dimenzije na stroju tužitelja, to se može utvrditi samo tako da se taj alat stavi na stroj tužitelja i dovede u funkciju;

- bez funkcionalne probe i mjerenja gotovih komada nije moguće očitovati se o funkcionalnosti alata;

- funkcionalnu probu je moguće izvršiti i na stroju treće osobe ako taj stroj ima mogućnost prihvata takvog alata;

- pitanje dogovora oko izrade dinstantne ploče predstavlja tehničko pitanje;

- o potrebnoj debljini dinstane ploče vještak se nije mogao izjasniti bez funkcionalne probe;

- vještak je procjenu izgubljene uštede tužitelja zbog kašnjenja s isporukom materijala od strane tuženika izvršio prema analizi uštede tužitelja na materijalu zbog uvođenja u proizvodnju novog tipa nožica čija je debljina smanjena s 1,50 mm na 1,00 mm, dobivenih podataka o cijeni materijala od 0,6330 eur po kg.

47. Vještak je u pisanom nalazu od 16. svibnja 2024. izvršio obračun u tablici na str. 2 tog nalaza te je utvrdio da zato što je tužitelj i dalje zbog neisporuke na vrijeme stroja izrade tuženika isporučivao nožica izrađene od debljeg materijala nije ostvario uštedu od 1.566,36 eur, ali nije naveo za koji period se taj izračun odnosi, a u dopunskom nalazu od 1. lipnja 2024. se je izjasnio da se taj izračun odnosi na razdoblje od 20. rujna 2020. do 4. prosinca 2020. Također je izračunao da se neostvarena ušteda za drugi period od 11. studenog 2020. do 4. prosinca 2020. iznosi ukupno 61,08 eur + 215,40 eur. Iz pregleda alata vještak se nije mogao izjasniti kada je taj alat dovršen i kada su sačinjene dinstantne gredice.

48. Na očevidu u poslovnom prostoru KONTAL d.o.o. u Dugoj Resi funkcionalna proba je provedena na postavljanjem alata izrade tuženika na stroj KONTAL d.o.o., vještak je pregledao stroj, materijal na kojem je vršena proba je obični hladni valjani lim, pa iako to nije materijal za koji je alat naručen, vještak smatra da se može izvršiti proba, te je utvrđeno da je presa na kojoj se vrši proba slabija od prese tužitelja, ali vještak smatra da to nije relevantno jer se ne radi s materijalom koji je specificiran na nacrtu.

49. Izvršena je proba izrade jedne vrste nožica, a tužitelj nije smatrao potrebnim vršiti probu izrade i druge vrste nožica, sačinjeno je 20 uzoraka nožica tipa L nožica 80T, mjerenjem je kontrolirane dimenzije, vještak je u tablici u pisanom vještačkom nalazu od 12. veljače 2025. prikazao izmjerene dimenzije.

50. Vještak se izjasnio:

- da je uobičajeno je da se kod izrade alata uočavaju određeni nedefinirani detalji koji se rješavaju u hodu, primjerice dužina vodilica, pa vještak smatra opravdanim ugradnju vodilice od 200 m, iako je crtežima prikazana vodilica od 165 mm, a i iz prepiske stranaka je vidljivo da je o tome obaviješten tužitelj, koji nije izrazio protivljenje;

- dimenzije širine i duljine nožice kod svih uzoraka udovoljavaju naznačenim tolerancijama, za dimenziju visine savijenog dijela na samoj koti nije naznačena tolerancija;

- vrsta korištenog materijala na probi nema utjecaj na kvalitetu obrade i dimenzije uzoraka jer su materijal koji koristi tuženik i na kojem je vršena proba, međusobno slični;

- dinstantna ploča se koristi kako bi se dobio potreban hod alata bez udaranja gornjeg držaća alata u vodilice;

- potrebu korištenja distantne ploče najbolje je procijeniti prilikom uobičajenih proba alata;

- izrada dinstatne ploče je otprilike od 1-2,5 % cijene koštanja alata i uobičajeno je da je proizvođač napravi bez dodatne naplate.

51. Prethodno pravno pitanje je utvrđenje početka roka za izvršenje obveze tuženika.

52. Uvidom u tekst ponude tuženika i narudžbe tužitelja proizlazi da nema istovjetnosti u pogledu opisa roka za izvršenje obveze tuženika u ponudi tužitelja i narudžbi tuženika u odnosu na početak tog roka. Tužitelj u ponudi navodi : Vrijeme isporuke je 70 dana od narudžbe i uplate avansa, vrijeme isporuke počinje nakon razjašnjenja svih tehničkih i komercijalnih pitanja. Alat će se isporučiti tek nakon pismenog odobrenja alata od strane kupca. Tuženik u narudžbi iako se poziva tu tu ponudu navodi da je rok isporuke 18. 9. 2020.

53. Dakle nije bilo suglasnosti volje u vrijeme sklapanja ugovora oko početka roka za izvršenje obveze tuženika, u pogledu drugih bitnih odredbi o djelu i naknadi, stranke su se suglasile.

54.Stoga je po čl. 597. stavku 2. ZOO-a tuženik bio dužan izvršiti obvezu za vrijeme razumno potrebno za takve poslove, a kako su stranke suglasne oko potrebnog vremena od 70 dana, proizlazi da je to vrijeme potrebno za izvršenje obveze tuženika, a početak roka izvršenja obveze treba računati od ispunjenja redovnih pretpostavki koje su razumno potrebne da bi počeo teći rok za izvršenje obveze, a tu su: plaćanje avansa i dogovor oko bitnih tehničkih pitanja jer bez tih pretpostavki tuženik kao izvođač ne bi imao mogućnost za izvršenje djela, jer ne bi znao što treba raditi. Avans se plaća radi financiranja materijala i troška radne snage.

55.Dakle bez osiguranja nužnih tehničkih pretpostavki (odobrenje konstrukcije od tužitelja) i osiguranje financijskih sredstava za izvršenje djela, razumno nije bilo za pretpostaviti da bi izvršitelj bio dužan početi s izvršenjem djela.

56.Tužitelj u ponudi tako i opisuje početak roka izvršenja ugovorne obveze, ali tuženik u tom dijelu ponudu nije prihvatio, jer u narudžbi navodi kao rok za dovršetak obveze 18. rujna 2020, a nema dokaza o tome da je tužitelj prihvatio u narudžbi predložen drugi rok za izvršenje ugovorne obveze.

57.Iz nespornih činjenica da je tužitelj odobrio nacrte tuženika 12. kolovoza 2020, a da je posljednji dio avansa plaćen 1. rujna 2020, proizlazi da je dogovoreni rok izrade počeo teći od 2. rujna 2020. i tekao je do 10. studenog 2020. Dakle, dana 11. studenog 2020, tuženik je došao u zakašnjenje.

58.Suprotno stavu tuženika, naknadni dogovor oko toga da je tuženik uz alat dužan izraditi i distantne ploče ne utječe na početak tijeka izvršenja ugovorne obveze tuženika, iako se vještak izjasnio da je dogovor oko izrade istih tehničko pitanje jer izrada istih, prema nalazu vještaka predstavlja u vremenskom i financijskom smislu, tek neznatni dio obveze tuženika.

59. Prethodno pravno pitanje je: da li je ugovor stranaka raskinut i pravni učinak tužiteljeve izjave tuženiku u pisanom obliku dana 4. prosinca 2020.

60. Uvidom u tekst ponude tuženika i narudžbe tužitelja nije utvrđeno da su stranke ugovorile da je rok bitan sastojak ugovora pa ne dolazi do primjene čl. 361. st. 1. ZOO-a.

61.Dakle, dolazi do primjene čl. 362. st. 1. ZOO-a prema kojem, ako ispunjenje u roku nije bitan sastojak ugovora, tuženik kao dužnik može i nakon isteka roka ispuniti svoju obvezu, a ako vjerovnik, naručitelj ovdje tužitelj želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje, što je tužitelj i učinio ostavljajući rok tuženiku do 3. prosinca 2024.

62.Uz činjenicu da je tuženik tužitelju dana 3. prosinca 2020., dakle, još u tijeku dodatnog roka za izvršenje obveze, poslao fotografiju navodno dovršenog alata, da je vještak u toj fotografiji i ranije poslanim fotografijama alata prepoznao alat izrade tuženika, a narudžbe tužitelja, da se vještak izjasnio da bi zaključak o tome da je alat sačinjen, iz tih fotografija mogao izvesti i drugi stručnjak, a tužitelj ima zaposlene ing. strojarstva uz činjenicu da tuženik tada obavještava i o "suhoj probi" alata, jer je po čl. 184. stavak 3. ZOO-a teret dokazivanja da nije u zakašnjenju s preuzimanjem dijela na vjerovniku ,a ne na dužniku te vjerovnik mora dokazati da u vrijeme ponude ispunjenja obveze od strane dužnika, dužnik nije mogao ispuniti svoju obvezu, jer od onog trenutka kad je vjerovnik u zakašnjenju preuzeti ugovoreno djelo, prestaje zakašnjenje dužnika kao izvođača, a od tog dana prestaju teći i kamate zbog zakašnjenja dužnika, sud zaključuje da je tuženik zaključno sa 3. prosincem 2020. sačinio alat, iako nije izvršio potrebne probe, sačinio uzork, dobio odobrenje za uzorke od tužitelja i predao 2D i 3 D dispozicije.

63. Iako se vještak izjasnio kako vještačenjem, pregledom alata nije mogao utvrditi kada je tuženik alat završio, kako je vještačenjem i to na očevidu u KONTAL d.o.o. u veljači 2025. utvrđeno da alat daje uzorke odgovarajuće kvalitete, iz dokaznog postupka proizlazi utvrđenje da je alat 3. prosinca 2020. bio gotov, jer tužitelj nije sa stupnjem izvjesnosti dokazao da ga tuženik tada nije sačinio, a to je dužan po pravilu o teretu dokazivanja, a mogao je to primjerice tako da je predložio postupak osiguranja dokaza odmah nakon što je 4. prosinca 2020. dao izjavu o storniranju narudžbe.

64.Kako se o potrebnoj debljini dinstane ploče vještak nije mogao izjasniti bez funkcionalne probe i jer je prema utvrđenju vještaka - potrebu korištenja distantne ploče najbolje je procijeniti prilikom uobičajenih proba alata, a izrada dinstatne ploče je otprilike od 1-2,5 % cijene koštanja alata, materijal koji se koristi za izradu nije skup i rijedak, proizlazi da izrada distantne ploče prema mišljenju vještaka nije skupa i komplicirana i nije uvjet gotovosti alata, nego rad koji se konačno dovršava nakon proba na alatu naručitelja, stoga je neodlučno da li su dinstane ploče postojale u vrijeme kada je utvrđena gotovost alata.

65.Sačinjenje distatnih gredica i predaja naručitelju 2D i 3D dispozicija prema mišljenju vještaka je neznatan dio obveze u vremenskom i financijskom smislu, veličina distantnih gredica se podešava kod testiranja alata na stroju, po pravilima struke dispozicije se uručuju naručitelju često tek nakon konačne isplate ugovorene naknade, a moraju postojati prije sačinjenja alata jer bez toga ne bi bila moguća izrada alata.

66.Do planiranog slanja uzoraka nije došlo jer tužitelj dostavio izjavu o storniranju narudžbe.

67.Kako ugovor po čl. 367. ZOO-a ne može biti raskinut zbog neispunjenja neznatnog dijela obveze, utvrđeno je da tužiteljeva izjava tuženiku u pisanom obliku dana 4. prosinca 2020. o tome da stornira narudžbu, nema pravni učinak izjave o raskidu ugovora pa je ugovor još uvijek na snazi, slijedom čega tužitelj nema pravo od tuženika zahtijevati povrat uplaćenih avansa.

68. Ista izjava predstavlja manifestaciju tužiteljeve volje odbijanja preuzimanja izvršenog djela od tuženika i ima pravni učinak za utvrđenje činjenice zakašnjenja tužitelja kao vjerovnika na izvršenje obveze preuzimanja naručenog djela jer tužitelj kao naručitelj po čl. 612. ZOO-a nije izvršio svoju obvezu primiti djelo obavljeno prema ugovoru, a to je mogao i mogao je dozvoliti probu alata još početkom prosinca 2020. na stroju tužitelja.

69.Izjava tužitelja o storniranju narudžbe od 4. prosinca 2020. nema učinak po čl. 619. ZOO-a raskida ugovora jer je tada, kako proizlazi iz dokaznog postupka, djelo bilo dovršeno.

70.Tuženik nije bio u mogućnosti po čl. 603. ZOO-a izvršiti svoju obvezu tužitelju predaje izrađene stvari kad je tužitelj odbio svoju obvezu primitka stvari.

71.Kako je tužitelj došao u zakašnjenje time što je odbio preuzeti alat od tuženika, time je prestalo zakašnjenje tuženika, pa isti nakon 4. prosinca 2020. više nije u zakašnjenju i zbog prestanka zakašnjenja tuženika, istom je prestala obveza na naknadu štete zbog zakašnjenja tužitelju nakon tog datuma, iz kojeg razlog je sud odbio prijedlog tužitelja da se naloži vještaku sačini izračun tužiteljeve izgubljene uštede na materijalu za razdoblje nakon 4. prosinca 2020.

72. Utvrđena je suprotnost u iskazima svjedoka predloženog po tužitelju FČ i zakonskog zastupnika tuženika u pogledu vremena kada je tuženik naručio i dobio novi alat od treće osobe za izradu nožica.

73. Svjedok FČ navodi da je tek u jesen 2023. tužitelj počeo proizvoditi nožice na alatu proizvođača iz Italije (oko mjesec dana prije saslušanja tog svjedoka u ovom postupku), dok direktor tužitelja saslušan na ročištu dana 13. ožujka 2025 iskazuje da je to bilo puno ranije u 2021. godini

74. Svjedok FČ, osim toga, navodi da je od treće osobe naručen alat koji ne proizvodi tužitelju isti proizvod kao što je trebao alat izrade tuženika jer je tužitelj u međuvremenu izmijenio svoj proizvod, a direktor tužitelj o tome ne iskazuje.

75. Kako tužitelj nije niti dostavio dokaze o novo nabavljenom alatu u spis, nego navodi da bi to dostavio na poziv vještaka, sud ne poklanja vjeru iskazu direktora tužitelja da je od treće osobe naručen alat sukladan onom narudžbe kod tuženika osobito zato što svjedok zaposlenik tužitelja iskazuje drugačije.

76.Proizlazi stoga, da tužitelju ne bi bilo osnova priznavati zahtjev za naknadom štete za razdoblje nakon što je izmijenio svoj proizvod i da nije utvrđeno da je tužitelj u vjerovničkom zakašnjenju.

77. Iako tužitelj traži naknadu štete zbog gubitka uštede na materijalu pozivajući se na neizvršenje ugovorne obveze tuženika, jer je manje sadržano u većem, ima osnove dosuditi tužitelju naknadu štete zbog zakašnjenja u izvršenju ugovorne obveze u razdoblju od 11. studenog 2020. do 4. prosinca 2020. jer je i vještačenjem utvrđeno (vještački nalaz od 1. lipnja 2024., list 349 spisa) da bi tužitelj da je tuženik na vrijeme izvršio ugovornu obvezu u vremenskom periodu od 11. studenog 2020. do 4. prosinca 2020. ostvario uštedu na materijalu za izradu nožica i to za proizvod: L80 T neostvarena ušteda je 61,08 eur, dok je za proizvod L 110 T neostvarena ušteda 215,40 eur, dakle ukupna neostvarena ušteda za taj period je 276,48 eur, iz kojeg razloga je tužitelju dosuđena naknada štete po čl. ---- u tom iznosu sa zateznim kamatama od dana nastanka štete----, do isplate.

78. Vještačenjem je utvrđena uzročno-posljedična veza između gubitka na imovini tužitelja kao proizvođača nožica koji nije ostvario planiranu uštedu na materijalu od 276,48 eur i zakašnjenja tuženika kao povrede ugovorne obveze u razdoblju od 11. studenog 2020. do 4. prosinca 2020.

79. Vještaku je naloženo izjasniti se o iznosu izgubljene uštede na materijalu i za razdoblje za koje tužitelj smatra da je tuženik već bio u zakašnjenju od 19. rujna 2020. do 4. prosinca 2020.

80. Zatražen je od vještaka obračun od 20. rujna 2020. do 4. prosinca 2020. (jer je 19. rujna 2020 bio vikend i nije bilo proizvodnje) te se je vještak u pisanom vještačkom nalazu od 1. lipnja 2024. (list 349 spisa) izjasnio da je za taj period neostvarena ušteda na materijalu za izradu nožica i to za proizvod: L80 T neostvarena ušteda je 314,50 eur, dok je za proizvod L 110 T neostvarena ušteda 1.251,86 eur, dakle ukupna neostvarena ušteda za taj period bi bila 1.566,36 eur.

81. Sud odluku o visini naknade štete donosi pozivajući se na obračun vještaka koji se temelji na dokumentaciji tužitelja od 1. lipnja 2024. i temeljem utvrđenja činjenice kada je tuženik došao u zakašnjenje s izvršenjem ugovorne obveze dana 11. studenog 2020. i bio u zakašnjenju do dana 3. prosinca 2020., jer 4. prosinca 2020. nastupa zakašnjenje tužitelja kao vjerovnika čime prestaje zakašnjenje tuženika, a tuženik je u tom periodu bio u zakašnjenju po čl. 183. stavak 1. ZOO-a.

82. Dakle, predmetno se radi o ugovornoj šteti u dijelu u kojem je zahtjev usvojen na koju se primjenjuju odredbe članka 342. do 349. ZOO-a.

83. Bitna razlika između izvanugovorne štete i ugovorne štete je u tome što se za postojanje odgovornosti za naknadu ugovorne štete ne traži protupravnost, već je dovoljno da ugovorna strana nije postupila u skladu s ugovornim odredbama i u tome što vjerovnik ima pravo zahtijevati samo predvidive štete, one koju je u trenutku sklapanja ugovora dužnik morao predvidjeti kao moguću posljedicu povrede ugovora. Nadalje, kako su odredbe o izvanugovornoj odgovornosti (članak 1045. do 1110. ZOO-a) istodobno i opće odredbe o odgovornosti za štetu, u članku 349. ZOO-a propisano je da će se one primjenjivati i na ugovornu odgovornost ako odredbama o ugovornoj odgovornosti nije drukčije propisano.

84.Prema članku 342. ZOO-a pretpostavke odgovornosti za ugovornu štetu jesu: postojanje ugovora, neispunjenje dužnikove obveze, šteta nanesena vjerovniku, postojanje uzročne veze i postojanje protupravnosti odnosno nepostojanje neke od okolnosti koja dopušta oslobođenje dužnika od odgovornosti (članak 343. ZOO-a, a postojanje takvih okolnosti nije utvrđeno), dok je utvrđene ostale pretpostavke odgovornosti jer je tuženik znao da tužitelj naručuje alat da bi mogao proizvoditi nožice tanjim materijalom i mogao je pretpostaviti da će zbog njegova kašnjenja tužitelj imati gubitak u imovini jer neće moći ostvariti planiranu uštedu na materijalu.

85.Imajući u vidu činjenično stanje spisa te provedeno vještačenje u ovom predmetu kojem sud kao jasnom i stručnom poklanja vjeru i ostale dokaze, a sve u svezi s relevantnim odredbama Zakona o obveznim odnosima, zahtjev na povratom isplaćenog avansa u cijelosti odbijen u toč. II izreke presude jer je utvrđeno da je ugovor stranka još uvijek na snazi, a zahtjev za naknadom štete zbog povrede ugovorne obveze, zbog utvrđenog zakašnjenja tuženika kao dužnika, djelomično usvojen za iznos od 276,48 eur, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadom štete odbijen jer je dolaskom u zakašnjenje vjerovnika prekinuto zakašnjenje tuženika iz kojeg razloga je nakon 4. prosinca 2020. prestao osnov za dosuđenje tužitelju naknade štete.

86. Utvrđena je povreda ugovorne obveze na strani tuženika po čl. 597. st. 1. i 2. ZOO-a na izvršenje ugovorenog djela u roku, što je uzročno posljedično doveo do nastanka štete tužitelju na imovini, u vidu izgubljene koristi zbog nemogućnosti uštede na materijalu, za sve vrijeme trajanja zakašnjenja tuženika kao dužnika, koje zakašnjenje je prestalo kada je tuženik odbio primiti ispunjenje obveze tako što je dostavio izjavu o storniranju narudžbe dana 4. kolovoza 2020.

87.Iz navedenog razloga je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično usvojen u toč.

I.

88.U cijelosti je odbijen u toč. II (jer se tom dijelu odnosi na zahtjev za povrat avansa, a u cijelosti je odbijen u toč. III izreke presude jer se u tom djelu nije utvrđeno postojanje osnove zahtjeva za naknadu štete.

89. Tužitelj ima pravo na dosuđenje zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete od nastanka štete kako zahtjev postavlja, od 5. prosinca 2020, kada je taj zahtjev dospio, jer se odnosi na prethodno razdoblje te na dosuđeni iznos tužitelju dosudio kamate kako je navedeno u toč. I izreke presude do isplate u visini kamatne stope za trgovački ugovor jer se radi o zahtjevu za naknadom štete koja je nastala povredom ugovorne obveze iz takvog ugovora, sve po čl. 29. st. 1. i 2. ZOO- a.

90. Vrijednost predmeta spora u vrijeme presuđenja je 30.353,17 eur u odnosu na tužbeni zahtjev, a vrijednost boda po Tarifi o nagradi i naknadi troškova odvjetnika ("NN" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 162/22, 37/23, dalje: OTH) je 2,00 eur, utvrđeno je da su stranke djelomično uspjele u sporu.

91. Prema važećem čl. 154. st. 2. ZPP-a, način izračuna parničnog troška kod djelomičnog uspjeha u parnici, razrađen je na način:

- da će sud najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od stranaka uspjela u parnici,

- zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela, oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela,

- da će nakon toga utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka,

- te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

92.. Važeći čl. 154. st. 2. ZPP-a, izrijekom obvezuje sudove da pri izračunu troška vodi računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, odnosno da uvažava i kvantitativni i kvalitativni uspjeh svake stranke.

93. Primijenjeno u ovom predmetu to znači slijedeći obračun uspjeha u sporu stranaka:

- tužitelj je uspio s osnovom u odnosu na zahtjev za naknadom štete, a nije uspio s osnovom zahtjeva u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na povrat isplaćenih avansa, pa je u tom djelu zahtjeva uspio s 50,00 %, a s visinom je uspio s 0,91 %, što iznosi ukupno 50,91 %, odnosno kad se podijeli s dva (osnov i visina) iznosi 25,5 %;

- tuženik je u pogledu osnove zahtjeva uspio u odnosu na zahtjev s osnova povrata avansa u cijelosti, a samo djelomično je uspio u odnosu na zahtjev za isplatom naknade štete pa je ukupno uspio u odnosu na osnovu zahtjeva s 50,00 %, a s visinom je uspio za iznos od 99 %, pa kad se zbroj tih iznosa 149 % podjeli s dva, rezultat je iznos od 74,54 % ukupnog uspjeha tuženika u sporu.

94. Razlika između uspjeha tuženika i tužitelja je 49 % u korist tuženika iz kojeg razloga tuženiku treba priznati razmjerni dio od 49 % ukupno osnovanih i zatraženih troškova.

95. Tuženiku koji je uspio u sporu priznaje se po čl. 154. stavak 2. ZPP-a u vezi s čl. 155. stavak 1. ZPP-a prema V.P.S.-u od 131.326,76 eur razmjerni iznos od slijedećih osnovanih troškova postupka, kako slijedi:

- za trošak odgovora na tužbu je puni iznos po OTH-a - 265,44 eur jer je u vrijeme podnošenja te radnje V.P.S. iznosio 12.471,52 eur, koliko je priznato tuženiku i za sastav podneska od 1. prosinca 2021. obrazloženi podnesak-očitovanje na navode tužitelja u kojem predlaže strojarsko vještačenje te podnesak od 29. prosinca 2021. kojim se očituje na navode protivne strane i protivi se povećanju tužbenog zahtjeva, dostavlja nacrte stroja, sve po tbr. 8. t. 1. OTH-a;

- za pristup na pripremno ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja za dan 14. prosinca 2021. tuženiku je priznata naknada u iznosu od ¼ punog iznosa naknade po tbr. 9. t. 5. OTH-a - 66,36 eur;

- za pristup na pripremno ročište dan a 17. svibnja 2022. određena je naknada za trošak zastupanja po tbr. 9. t. 2. OTH-a u iznosu od 132,72 eur, jer je na istom raspravljano o procesnim pitanjima;

- za radnje tijekom pripremnog ročišta, jer je na tom ročištu dozvoljeno povećanje tužbenog zahtjeva, priznata je naknada u iznosu pune tarife u iznosu od 500,00 eur po radnji;

- za podnesak tuženika od 12. srpnja 2023. kojim predlaže zadatak vještačenja, priznata je nagrada po tbr. 8. t. 3. OTH-a jer se ne radi o obrazloženom podnesku koje je očitovanje na navode suprotne strane niti očitovanje na nalaz vještaka, pa je nagrada priznata na puni iznos od 250,00 eur;

- naknada troška podneska od 5. rujna 2023. tuženiku nije priznata jer se ne odnosi na spor nego obavijest sudu o pokušaju mirnom rješenju spora u tijeku postupka što nije nužna radnju po čl. 155. ZPP-a.

96.Tuženiku je priznat:

- trošak pristupa na ročište 4. listopada 2023. na kojem su saslušavane stranke po tbr. 9. t. 1. OTH-a, puni iznos tarife od 500,00 eur, koliko je priznato i po istoj osnovi za pristup punomoćnika tuženika na ročište 24. listopada 2024. na kojem su saslušavani svjedoci;

- po tbr. 8. t. 1. OTH-a po iznosu pune tarife od 500,00 eur priznat je tuženiku trošak sastava podneska od 12. lipnja 2024. koje je očitovanje na nalaz vještaka.

97.Tuženiku nije priznat trošak podneska od 6. studenog 2024. koji se odnosi na komentar nemogućnosti provođenja funkcionalne probe alata na očevidu u Rijeci na stroju tužitelja po čl. 155. st. 1. ZPP-a jer to nije radnja nužna za postupak.

98.Sud je tuženiku priznato trošak pristupa punomoćnika na ročište 22. studenog 2024. na koje je saslušavan vještak kao i na očevid održan u Dugoj Resi, u prostorijama KONTAL d.o.o. radi funkcionalne probe alata tuženika dana 30. siječnja 2025. po tbr. 9. t. 1. OTH-a u iznosu od 500,00 eur, puni iznos tarife, koliko je priznato po istoj osnovi i za pristup na ročište za glavnu raspravu dana 13. ožujka 2025. na kojem je saslušavan vještak.

99.Na navedene radnje priznat je PDV – 25 % te je zbirni iznos umanjen prema uspjehu u sporu tuženika za 49 %, što iznosi 2.706,44 eur te je zbrojni iznos uvećan za trošak putovanja vještaka koji je platio tuženik i za trošak očevida suca i zapisničara, ukupno 369,48 eur i to u punom iznosu bez umanjenja jer se radi o troškovima nužnim za postupak, pa je tuženiku priznato 3.075,92 eur.

100.Nije priznat trošak pristojbe odgovora na tužbu jer ta obveza tuženiku nije niti dospjela niti povećanje za trošak pristojbe na tužbu jer je taj trošak platio tužitelj.

101.Ukupno je tuženik tražio na ime troškova postupka iznos od 6.537,27 eur, a priznato mu je 3.075,92 eur pa je odbijen sa zahtjevom za iznos od 3.461,35 eur

102.Tužitelj koji nije uspio u sporu u pretežnom dijelu i uspio je manje nego tuženik, po čl. 154. st. 2. ZPP-a, u cijelosti je odbijen s postavljenim zahtjevom za naknadom troškova postupka za iznos od 11.038,6 eur.

103.Tuženiku su dosuđene zatezne kamate po čl. 151. st. 3. ZPP-a na iznos parničnog troška od presuđenja do isplate jer je tuženik po čl. 164 stavak 1. ZPP-a u tom dijelu određeno postavio zahtjev po čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, u visini opće kamatne stope.

104. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slavonskom Brodu 27. ožujka 2025.

Sutkinja:

Daniela Martini Maoduš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave odluke. Žalba se predaje putem ovog suda za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

Protiv rješenja o dopuštenju povećanja tužbenog zahtjeva može se uložiti žalba, žalbom na ovu presudu jer po čl. 190 stavak – nije dopuštena posebna žalba.

DNA:

- Tužitelju, po punomoćniku, e-Oglasna ploča

- Tuženiku, po punomoćniku, e-Oglasna ploča