Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-1053/2021-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Adriani Puž, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, koju zastupa punomoćnica Anita Krizmanić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Maćešić i partneri, u Rijeci, protiv tuženih 1. FO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Vlado Vladika, odvjetnik u Rijeci, radi namirenja iz založenih nekretnina, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 13. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP-a) 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se 1. tuženici FO trpjeti da tužitelj ERSTE& STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. namiri svoje potraživanje u iznosu od 147.148,72 EUR iz iznosa dobivenog prodajom nekretnine upisane kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Opatija, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi UO, UREĐENO ZEMLJIŠTE površine 112 m2, DVORIŠTE površine 779 m2 i ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE, K.B. 2 površine 719 m2, ukupne površine 1610 m2, i k. č. br. [katastarska čestica], u naravi UO, [adresa] i STEPENIŠTE površine 40 m2, ukupne površine 94 m2, a sveukupne površine 1704 m2, s kojim je suvlasničkim dijelom neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela

– 10. suvlasnički dio: 55/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-10), koji u naravi predstavlja stan na prvom katu koji se sastoji od hodnika, kuhinje, tri sobe, kupaone, izbe i balkona, ukupne neto korisne površine 83,65 m2 s pripadajućom drvarnicom u suterenu ukupne površine 12,88 m2, i namirenjem iz njezine vrijednosti, a odbija se tužitelj sa preostalim dijelom zahtjeva da je dužna 1. tužena trpjeti namirenje potraživanja u preostalom iznosu do ukupno 171.882,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe 11. lipnja 2021. do isplate.

II. Nalaže se 2. tuženici IO trpjeti da tužitelj ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. namiri svoje potraživanje u iznosu od 147.148,72 EUR iz iznosa dobivenog prodajom 1. suvlasničkog dijela: ½ nekretnine upisane kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Opatija, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja [adresa], DVORIŠTE površine 1550 m2, KUĆA, POBRI, POBARSKA CESTA 53 površine 157 m2 i GARAŽA površine 29 m2, ukupne površine 1736 m2, i namirenjem iz njezine vrijednosti, a odbija se tužitelj sa preostalim dijelom zahtjeva da je dužna 2. tužena trpjeti namirenje potraživanja u preostalom iznosu do ukupno 171.882,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe 11. lipnja 2021. do isplate.

III. Nalaže se tuženicama FO i IO da tužitelju ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. naknade troškove postupka u iznosu od 29.079,57 Eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude tj. 27. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana, a odbija se tužitelj sa preostalim dijelom zatraženog parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 11. lipnja 2021. navodi da je tužitelj založni vjerovnik u čiju je korist upisano založno pravo na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Opatija kao 10. suvlasnički dio: 55/1000, etažno vlasništvo (E-10) nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je založni vjerovnik kao pravni slijednik iza RIJEČKE BANKE d.d. u čiju je korist upisano založno pravo na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Opatija kao 1. suvlasnički dio: ½ nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. 1. -tuženica je založni dužnik kao svagdašnji vlasnik 10. suvlasničkog dijela: 55/1000, etažno vlasništvo (E- 10) nekretnine upisane kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Opatija, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. 2.-tuženica je založni dužnik kao svagdašnji vlasnik 1. suvlasničkog dijela: ½ nekretnine upisane kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Opatija, u zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Dana 24. ožujka 1995. RIJEČKA BANKA d.d. je s CONY Trgovačko poduzeće d.o.o., kao nalogodavcem, te TO i tuženicama, kao založnim dužnicima, sklopila Ugovor br. 10/95. o izdavanju garancije od 24. ožujka 1995 (dalje: Ugovor) na iznos glavnice od 400.000,00 DEM. Ugovorom je osigurano eventualno potraživanja tužitelja iz Ugovora u iznosu od 400.000,00 DEM, založnim pravom tužitelja na nekretninama kako slijedi: nekretnini založnih dužnika BO i 2. - tuženice koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi poslovni objekt (danas upisana kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Opatija, u zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća, dvorište i pašnjak, ukupne površine 1544 m2) (dalje: Nekretnina 1); nekretnini 1.- tuženice kao založnog dužnika koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (danas upisana kod Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel [adresa], u zk. ul. br. [broj ZK uloška], na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja UO, dvorište, stepenište, zgrada mješovite uporabe, k.b. 2, ukupne površine 1814 m2, s kojim je suvlasničkim dijelom neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela – 10. suvlasnički dio: 55/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-10), koji u naravi predstavlja stan na prvom katu koji se sastoji od hodnika, kuhinje, tri sobe, kupaone, izbe i balkona, ukupne neto korisne površine 83,65 m2 s pripadajućom drvarnicom u suterenu ukupne površine 12,88 m2 (dalje: Nekretnina 2). Na temelju Sporazuma posl. br. I-343/95 od 18. svibnja 1995. (dalje: Sporazum) Općinski sud u Opatiji donio je rješenje posl. br. I-343/95 od 18. svibnja 1995. kojim je određena uknjižba založnog prava tužitelja na nekretninama. Prednik tužitelja RIJEČKA BANKA d.d. je sukladno Ugovoru, na temelju garancije, platio obvezu dužnika CONY poduzeće d.o.o. prema financijskoj – kreditnoj instituciji MEDIAS S.p.A., Gorizia te je prema dužniku CONY Trgovačko poduzeće d.o.o. sukladno Ugovoru i Sporazumu stekao regresno potraživanje u iznosu od 400.00,00 DEM zajedno s promjenjivim kamatama i eventualnim troškovima. Sukladno t. I Sporazuma, potraživanje dospijeva odmah nakon isplate na temelju garancije. Dana 4. lipnja 1996. prednik tužitelja RIJEČKA BANKA d.d. izvršio je isplatu na temelju garancije. Tražbina prednika tužitelja RIJEČKA BANKA d.d. nije namirena po dospijeću. Zbog navedenog prednik tužitelja RIJEČKA BANKA d.d., a kasnije tužitelj, je protiv tuženica i BO vodio ovršni postupak pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, pod posl. br. Ovr-5173/2015 (ranije: Ovr-237/05) radi prodaje predmetnih nekretnina temeljem Rješenja Općinskog suda u Opatiji, posl. br. I-343/95 od 18. svibnja 1995. kao ovršne isprave. Predmetni ovršni postupak obustavljen je rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Rijeci, posl. br. Ovr-237/05 od 15. siječnja 2014. budući da tužitelj kao ovrhovoditelj nije u roku podmirio predujam za razgledavanje nekretnine. Tužiteljevo potraživanje prema dužniku CONY Trgovačko poduzeće d.o.o. osigurano založnim pravom na nekretninama s osnova glavnice na dan 20. srpnja 2020. da iznosi 1.303.728,76 kn. Tužiteljevo potraživanje do danas nije namireno. Sukladno čl. 297. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV), založno pravo je ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnoga vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti. Čl. 336. st. 1., 2. i 3. ZV-a propisano je: „(1) Ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću, založni je vjerovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga.“ „(2) Pravo na namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti zaloga ostvaruje založni vjerovnik putem suda, a po pravilima određenim u ovom Zakonu i na način određen propisima o ovrsi novčanih tražbina, ako nije što drugo određeno zakonom.“ „(3) Založni dužnik ima pravo od svagdašnjega vlasnika založene stvari, a i od svakoga trećega, zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, ako nije što drugo zakonom određeno.“ Tužitelj ne raspolaže ovršnom ispravom temeljem koje bi mogao pokrenuti ovršni postupak na nekretninama, stoga ima pravni interes za podnošenje ove hipotekarne tužbe. Tako i sudska praksa: „…u slučaju kada hipotekarni vjerovnik nema ovršni naslov, dakle ako je u njegovu korist osnovana dobrovoljna ugovorna hipoteka (kao što je to slučaj u ovom predmetu), da bi se mogao namiriti iz vrijednosti nekretnine, treba prethodno u parničnom postupku ishoditi pravomoćnu presudu kojom će hipotekarnom dužniku biti naloženo dužnost trpjeti namirenje iz vrijednosti nekretnine ili tražbinu osobno namiriti…“ (Rješenje VTS RH, Pž 7321/2014-3 od 15. rujna 2015.). Slijedom svega navedenog, predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev, te potražuje parnični trošak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba tužitelja u cijelosti je neosnovana. Prvenstveno tužene predlažu da Naslov preispita osnovanost označene vrijednosti ovog spora, s obzirom kako CONY Trgovačko poduzeće d.o.o., odnosno RO, kao zakonski zastupnik brisanog imenovanog subjekta, te 1. i 2. tužene nemaju nikakvih dugovanja prema istom jer su sve tražbine od strane imenovanog društva odnosno BO ispunjene. Dakle, tužitelj podnosi ovu tužbu radi namirenja iz založenih nekretnina i to radi navodnog duga od 1.303.728,76 kuna koji mu ne pripada. Naime, društvo Cony Trgovačko poduzeće d.o.o. je podmirilo svoje dugovanje prema tužitelju kroz nekoliko rata. Društvo Cony je prema Riječkoj banci d.d., temeljem obaveza po garanciji za kredit br. 1121 izvršilo sljedeća plaćanja: dana 29.06.1995. iznos od 52.000,00 kn (temeljem ugovora o kompenzaciji uplatu je izvršila tvrtka REA TRADE d.o.o.), dana 29.06.1995. iznos od 50.000,00 kn, dana 05.07.1995. iznos od 28.000,00 kn, dana 04.07.1995. iznos od 90.000,00 kn, dana 07.07.1995. iznos od 8.000,00 kn, dana 07.07.1995. iznos od 21.528,18 kn (temeljem ugovora o kompenzaciji uplatu je izvršila tvrtka TPK d.o.o.), dana 08.07.1995. iznos od 7.400,00 kn, dana 11.07.1995. iznos od 15.000,00 kn, dana 12.07.1995. iznos od 8.653,00 kn. Ukupno je za prvu ratu kredita uplaćeno 280.581,18 kn odnosno 77.939,17 DEM (izvršena je pretplata u iznosu od 388,17 DEM). Za drugu ratu kredita izvršene su sljedeće uplate: dana 27.12.1995. iznos od 5.000,00 kn, dana 29.12.1995. iznos od 7.000,00 kn (uplaćeno osobno na ime RO), dana 29.12.1995. iznos od 10.000,00 kn (uplaćeno osobno na ime RO). Ukupno je za drugu ratu kredita uplaćeno 22.000,00 kn odnosno 6.111,11 DEM. Za treću ratu kredita izvršene su sljedeće uplate: dana 27.02.1996. iznos od 31.000,00 kn (temeljem ugovora o kompenzaciji uplatu je izvršila tvrtka REA TRADE d.o.o.), dana 06.03.1996. iznos od 42.000,00 kn (temeljem ugovora o kompenzaciji uplatu je izvršila tvrtka REA TRADE d.o.o.). Ukupno je za treću ratu kredita uplaćeno 73.000,00 kn odnosno 20.277,78 DEM. Ugovorom o kompenzaciji duga sa depozitom po kreditu u iznosu od 40.000,00 DEM, naplaćen je od strane banke navedeni iznos. Prema knjigovodstvenoj evidenciji uplate CONY prema Riječkoj banci d.d. po ugovoru o garanciji 1121 ukupno iznose 375.581,18 kn ili 144.328,06 DEM. Ističe se i kako je RO zaprimio dopis tada Riječke banke d.d. od 12.04.1996.g. u kojem je stajalo da potraživanje tužitelja na dan 15.04.1996.g. iznosi ukupno (s kamatom) 231.248,88 DEM, to je razvidno da se zadnji obračuni koji iskazuju dug u više milijunskim iznosima kuna (cca 9 mil. kn), nikako ne mogu prihvatiti kao ispravni i zakoniti. 1. i 2. tužena predlažu da se utvrdi stvarni dug po navedenoj tužbi, jer iz izvoda iz poslovnih knjiga nije razvidno kako je tužitelj došao do označenog u tužbi duga, opreza radi predlaže se provođenje financijskog vještačenja koji trošak treba snositi tužitelj na kojem leži teret dokaza. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, te potražuje parnični trošak.

3. U podnesku od 31. ožujka 2022. tužitelj se očituje na odgovor na tužbu tuženika, te navodi da su neosnovani navodi tuženika kako je CONY trgovačko poduzeće d.o.o. (dalje: CONY) podmirio dugovanje prema tužitelju s osnova Ugovora br. 10/95 o izdavanju garancije od 24. ožujka 1995. (dalje: Ugovor o garanciji) kroz nekoliko rata. U čl. 2) Ugovora o financijskom kreditu ugovoreno je, a u Uvodu Ugovora o garanciji utvrđeno kako će CONY vratiti kreditoru MEDIAS S.p.A. (dalje: MEDIAS) kredit u iznosu od 400.000,00 DEM u 6 jednakih tromjesečnih rata, uz kamatu od 18%, plativu tromjesečno. Sukladno čl. 2) Ugovora o financijskom kreditu, jedna tromjesečna rata iznosila je 77.552,00 DEM, a uključivala je glavnicu i kamatu. Sukladno Ugovoru o garanciji: 1. Dospjele rate kredita CONY se obvezao plaćati kreditoru MEDIAS putem tužitelja (čl. 3. st. 1. Ugovora o garanciji). Tužitelj je pozivom na plaćanje prije dospijeća svake pojedine rate pozivao CONY da osigura sredstva za plaćanje dospjele rate (devizno pokriće, odnosno uplatu kunske protuvrijednosti za otkup deviza). CONY je bio obvezan po dospijeću podnijeti ispravne naloge za plaćanje (čl. 3. st. 2. i 3. Ugovora o garanciji). Ukoliko CONY nije po pozivu osigurao sredstva za plaćanje dospjele rate, tužitelj je temeljem preuzete obveze iz garancije izvršio plaćanje dospjele rate (čl. 2. i 7. Ugovora o garanciji). 3 .1. Sukladno Ugovoru o garanciji, plaćeno je ukupno 465.308,16 DEM na ime svih 6 rata (glavnica i kamata), kako slijedi:

Rata

Datum

Glavnica u  Kamata u

Ukupno DEM

DEM DEM

6.7.1995

59.551,36

18.000,00

77.551,36

6.10.1995

62.231,17

15.320,19

77.551,36

8.1.1996

65.031,57

12.519,79

77.551,36

9.4.1996

67.957,99

9.593,37

77.551,36

8.7.1996

71.016,10

6.535,26

77.551,36

7.10.1996

74.211,81

3.339,55

77.551,36

400.000,00  65.308,16  465.308,16

3.2. Čak i da je CONY tužitelju platilo 144.328,06 DEM sukladno Ugovoru o garanciji, postoji nepodmirena tražbina tužitelja prema CONY temeljem Ugovora o garanciji. Slijedom navedenog, predlaže se da sud prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i naloži tuženicima da tužitelju solidarno naknade troškove postupka.

4. U podnesku od 15. travnja 2022. tužene se očituju na podnesak tužitelja i dalje navode da nije jasno kako je tužitelj došao do iznosa za koji se želi namiriti. U podnesku od 31. svibnja 2022. tužitelj se očituje na podnesak tuženih, osporava navode istih smatrajući da se paušalno osporava obračun visine tužitelja. Uređuje se tužbeni zahtjev temeljem čl. 336 ZV-a da se potražuje da 1. tužena trpi da tužitelj namiri iznos od 171.882,50 EUR na nekretnini u vlasništvu 1. tužene, zatim da 2. tužena trpi da tužitelj namiri isto potraživanje iz nekretnine u vlasništvu 2. tužene. U podnesku od 1. lipnja 2022. tužitelj ponovno specificira tužbeni zahtjev. Tuženi na ročištu održanom 19. rujna 2022. navode da nije bilo niti potrebno da se podnese tužba obzirom na upisano pravo u zemljišnoj knjizi, predlaže pribavu ovosudnog spisa posl.br. Ovr-3246/2015, saslušanje tuženika i svjedoka BO, tužitelj uzvraća u odnosu na valutu tužbenog zahtjeva da je tužbeni zahtjev postavljen u EUR uz isplatu u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju tužitelja na dan isplate. Napominje se da tuženice nisu do tada osporavale osnov tužbenog zahtjeva, već samo visinu. Na istom ročištu sud je utvrdio vrijednost predmeta spora od 1.303.728,76 kn. U podnesku od 4. studenog 2022. tužitelj se očituje na navode tuženih u vezi s nedostatkom pravnog interesa tužitelja za vođenje parnice i ponovno specificira tužbeni zahtjev obzirom da je došlo do promjene zemljišno knjižne identifikacije nekretnine u vlasništvu 1. tužene. Na ročištu održanom 14. studenog 2022. tuženici su odustali od prijedloga da se saslušavaju tužene, a na ročištu od 26. siječnja 2023. su odustale i od prijedloga da se sasluša svjedok RO. Punomoćnik tužitelja je na upit suda odgovorio da je plaćeno više od onog što je bilo osigurano dobrovoljnim založnim pravom obzirom je obveza banke prema ugovoru o garanciji bila da se plate i kamate. U podnesku od 3. siječnja 2024. tužitelj se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, navodi da ustraje sa svojim obračunom iznosa potraživanja, međutim obzirom na nedostatnu dokumentaciju zbog proteka rokova i čuvanja iste, te radi ekonomičnosti i što bržeg okončanja postupka, a uzimajući u obzir da je razlika između iznosa potraživanja tužitelja i iznosa utvrđenog od strane vještaka 7.204,14 EUR navodi da je suglasan sa nalazom i mišljenjem vještaka. U podnesku od 22. siječnja 2024. tužene se očituju na nalaz i mišljenje vještaka, ističu primjedbe, smatraju da se nalaz temelji na nepotpunoj dokumentaciji, da je nerazumljiv, nepotpun i sastavljen u suprotnosti s pravilima struke, smatraju da je vještak mogao samo utvrđivati vjerojatnost visine dugovanja. U podnesku od 3. srpnja 2024. tužene ustraju kod primjedbi na nalaz vještaka, smatraju da se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, predlažu novo vještačenje. Na ročištu održanom 3. srpnja 2024. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev obzirom da se u međuvremenu promijenila zakonska zatezna kamata.

5. Tijekom postupka sud je proveo dokaze čitanjem izvadka iz zemljišne knjige za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 6 – 7 spisa), izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 20. srpnja 2020. za korisnika kredita Cony trgovačko poduzeće d.o.o. Matulji (list 8 spisa), povijesnog izvadka iz Sudskog registra za tužitelja (list 9 spisa), izvadka iz zemljišne knjige za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška]. etažno vlasništvo s određenim omjerima k. o. [katastarska općina] (list 10 – 11 spisa), zapisnika od 18. ožujka 1995. iz predmeta Općinskog suda u Opatiji I-343/95 (list 12 – 13 spisa), Ugovora br. 10/95 o izdavanju garancije zaključenog između Riječke banke d.d. i Cony trgovačkog društvo d.o.o. Matulji (list 14 – 17 spisa), specifikacije uplata tvrtke Cony c.o.o. Matulji (list 43 – 44 spisa), knjigovodstvene dokumentacije – uplatnicama tvrtke Cony d.o.o. (list 45 – 67 spisa), poziva za plaćanje upućenih od prednika tužitelja tvrtci Cony d.o.o., naloga za izvršenje doznaka u inozemstvu (list 72 - 89 spisa), Ugovora o financijskom kreditu sklopljenog između MEDIAS SPA i Cony d.o.o. (list 94 – 95 spisa), potvrda o plaćanju pravnog prednika tužitelja banci u Republici Italiji na talijanskom jeziku (list 101 – 107, 115 spisa), izvješća o poslovanju Cony d.o.o. za 1995. (list 108 – 111 spisa), dopisa Cony d.o.o. pravnom predniku tužitelja (list 112 – 114 spisa), dopisa punomoćnika tvrtke Cony d.o.o. pravnom predniku tužitelja (list 116 – 117 spisa), zamolbu za ocjenu kreditne sposobnosti od 7. prosinca 1996. (list 119 – 123 spisa), dopisa pravnog prednika tužitelja upućenog Cony d.o.o. od 19. studenog 1996. (list 124 spisa), dopisa Cony d.o.o. pravnom predniku tužitelja od 16. listopada 1996. (list 125 spisa), dopisa punomoćnika Cony d.o.o. od 29. rujna 1998. (list 126 spisa), potvrde o plaćanju pravnog prednika tužitelja (list 129 spisa), ovjerenih prijevoda dokaza o plaćanju sa talijanskog i engleskog jezika na hrvatski jezik (list 131 – 149 spisa), izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] etažno vlasništvo s određenim omjerima za suvlasnički udio br. 10 (list 162 – 164 spisa), povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu upisanu zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 164 – 167 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ivani Damjanović, mag.oec., te je pročitan nalaz i mišljenje od 10. prosinca 2023. (list 189 – 744 spisa), očitovanje vještaka na primjedbe tuženika (list 761 – 764 spisa). Izvršen je uvid u ovosudni predmet pod posl.br. PU Ovr-5173/2015 (ranije Ovr-237/05) i Ovr- 3246/2015.

6. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su pravni prednik tužitelja Riječka banka d.d. Rijeka i tvrtka Cony d.o.o. Matulji sklopile Ugovor o izdavanju garancije 24. ožujka 1995. broj 10/95, te za osiguranje potraživanja Riječke banke d.d. Rijeka iz tog ugovora u visini od 400.000,00 Dem zajedno sa kamatama i troškovima koje dospijevaju odmah nakon isplate garancije, sklopile sporazum 18. svibnja 1995. kojim za osiguranje potraživanja se dobrovoljno uknjižuje založno pravo na nekretninama založnih dužnika. Nekretnine su u vlasništvu ovdje tuženih, i to nije sporno, a nije sporno, te je razvidno i iz izvatka iz zemljišne knjige da postoji uknjižba prava zaloga u korist ovdje tužitelja i pravnog slijednika Riječke banke d.d. Rijeka. Nije sporno da je Riječka banka d.d. Rijeka vršila uplate temeljem ugovora o garanciji, nije sporno i koliko su iznosile te uplate. Sporno je koliko je preostalo nenaplaćene glavnice potraživanja nakon izvršenih uplata vjerovniku tvrtke Cony d.o.o. Matulji, odnosno koliko je ova tvrtka vratila duga Riječkoj banci d.d. Tužene osporavaju potraživanje tužitelja, ne žele ga platiti, niti dio, a navode da je tvrtka Cony d.o.o. uplatila ukupan iznos od 144.328,06 Dem. U međuvremenu je potraživanje iz zaključenog ugovora o garanciji zastarjelo obzirom na protek godina od izvršenih uplata još tijekom 1996. godine, ali ostalo je pravo tužitelja da iz založenih nekretnina naplati dio neplaćene glavnice. Tužitelj nema ovršnu ispravu na temelju koje može provesti ovrhu na temelju upisanog založnog prava, pa osnovano podnosi predmetnu tužbu. Njegovo pravo temelji se na odredbama čl. 297 st 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje ZV-a), čl. 336 ZV-a i čl. 339 ZV-a.

7. Sud je izvršio uvid u predmet Općinskog suda u Opatiji posl. br. Ovr-237/2005 koji se vodio radi naplate potraživanja ovdje ovrhovoditelja spram ovdje tuženih i BO iz [adresa]. U tom postupku je između ostalog i izvod iz poslovnih knjiga sačinjen od ovrhovoditelja iz kojeg proizlazi da je na dan 24. ožujka 2005. potraživanje na ime glavnice u visini od 171.900,09 Eur, a na ime naknada 12.845,00 Kn (list 10 spisa), izvod iz poslovnih knjiga iz kojeg je razvidno da je potraživanje na dan 26. listopada 2005. na ime zatezne kamate 280.777,57 Eur (list 35 spisa), izvod od 11.studenog 2013. iz kojeg je razvidno da je postojalo potraživanje i na ime sudskih troškova u visini od 4.567,20 kn (list 160 spisa). U tom postupku ovrhovoditelj nije naplatio potraživanje.

8. Obzirom da je bila sporna visina potraživanja tužitelja provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mag.oec. Ivani Damjanović, kojem je zadaća bila da utvrdi na temelju dokumentacije u spisu da li postoji nenamireni iznos tužitelja na ime glavnice potraživanja, te u kojoj visini.

8.1. Vještak u svom nalazu i mišljenju od 10. prosinca 2023. navodi dokumentaciju na temelju koje proveo vještačenje, te analizira dokumentaciju tužitelja, zatim dokumentacija društva Cony d.o.o. i daje konačnu rekapitulaciju. Zaključno na temelju utvrđenja i izračuna daje mišljenje kako slijedi. Usporedbom nastalog potraživanja tužitelja prema društvu CONY d.o.o. na ime plaćenih garancija i priznatih uplata na ime njegova umanjenja od strane vještaka, utvrđeno je da postoji nenamireni iznos glavnice potraživanja društva CONY d.o.o. te da isti iznosi 164.678,36 EUR (ranije 322.082,89 DEM).

8.2. Vještak u podnesku od 25. ožujka 2024. navodi da je rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, pod poslovnim brojem: P-1053/2021-41 od 24.01.2024. pozvan očitovati se na Podnesak tuženica od 18.01.2024. U svom podnesku tuženice, u bitnome, „… osporavaju nalaz i mišljenje… držeći da je isti nepotpun, nerazumljiv, sastavljen u suprotnosti s pravilima struke (a posebno stoga što vještak isti nalazi temelji na nepotpunoj dokumentaciji budući da niti tužitelj istom ne raspolaže u cijelosti).“ Dodatno navode da je vještak ukupno potraživanje „… procijenio s obzirom na poslovnu dokumentaciju tužitelja koju je isti dostavio u spis, a da isti pritom nije potpuno otklonio nedostatke utvrđivanja tečaja DEM u HRK, nije izvršio uvid u pregled knjigovodstvene kartice kredita i sl.“ Tuženice ističu i da je vještak trebao, „… pored dostavljene dokumentacije od strane tužitelja, pronaći svu potrebnu dokumentaciju koja je neophodna za objektivan i ispravan nalaz, a što je u konkretnom slučaju izostalo.“ Na navode tuženica vještak se očituje, kako slijedi. Dostavljeni Nalaz izrađen je sukladno pravilima struke i svi navodi vještaka temelje se na dokazima koji su u samom Nalazu i navedeni (poziv na list spisa, odnosno na dokument koji je naknadno pribavljen i priložen uz Nalaz).

U metodološkom smislu, Nalaz je izrađen na način da je analizirana postojeća dokumentacija iz spisa (neovisno potječe li ista od strane tužitelja ili tuženica) te dodatno pribavljena dokumentacija (od strane tužitelja od kojega je zatraženo da potkrijepi svoje navode o postojanju tražbine prema tuženicama konkretnim dokazima), a potom su provedeni potrebni izračuni (u cilju provjere navoda, usporedbe podataka tužitelja i tuženica te utvrđivanja stanja duga). Svi pokušaji pribavljanja dokumentacije od strane tužitelja priloženi su uz Nalaz, ali vještak nije bio u mogućnosti analizirati dokumentaciju koja mu nije dana na raspolaganje. Unatoč tome, svi zaključci vještaka temelje se isključivo na dokazima i nikako nisu posljedica paušalnih procjena. Tražbine za koje tužitelj nije raspolagao dokazima nisu niti razmatrane, odnosno nisu niti priznavane kao tražbine prema tuženicama. Kao što je iz Nalaza jasno vidljivo, tražbina tužitelja nije prihvaćena u cijelosti, već je ista korigirana prema tvrdnjama tuženica upravo iz razloga što ih tužitelj nije uspio dokazati, dok su svi navodi tuženica o provedenim plaćanjima u potpunosti prihvaćeni, izuzev korekcije zbog primjene neispravnog tečaja pretvorbe valute HRK u DEM.

U točki III. Nalaza jasno je prikazan i objašnjen postupak utvrđivanja postojanja i visine nenamirenog iznosa glavnice potraživanja društva CONY d.o.o. prema tužitelju te se daje kratki sažetak izvedenih zaključaka. Tužitelj je iskazao i dokazima potkrijepio nastanak tražbine prema društvu CONY d.o.o. na ime plaćene garancije, a onda i prema tuženicama kao založnim dužnicima, u ukupnom iznosu od 465.308,16 DEM, odnosno 237.908,28 EUR. Naime, u Podnesku tužitelja od 30.03.2022. s prilozima (list 69-89 spisa P-1053/2021) i Podnesku tužitelja od 03.06.2022. s prilozima (list 130-149 spisa P-1053/2021) navedeno je kako je, sukladno Ugovoru, na ime svih 6 rata (glavnica i kamata) od strane tužitelja ukupno plaćeno 465.308,16 DEM. Analiza dokumentacije iz spisa pokazala je da o istome postoje dokazi (pozivi na plaćanje, nalozi za izvršenje doznake, potvrde o izvršenom transferu i prijevodi potvrda o izvršenom transferu).

Iako je tužitelj iskazao ukupno potraživanje prema tuženicama na ime glavnice u iznosu od 336.172,96 DEM, odnosno 171.882,50 EUR, isto nije prihvaćeno od strane vještaka iz razloga nedostatka dokaza. Naime, u svojoj dokumentaciji, tužitelj je iskazao da je na ime prethodno iskazane glavnice potraživanja društva CONY d.o.o. do dana 04.12.2015. ukupno uplaćeno 129.135,20 DEM, odnosno 66.025,78 EUR. Kao dokaz, tužitelj nije dostavio pregled knjigovodstvene kartice kredita, tražen od strane vještaka, već samo Izvod iz poslovnih knjiga sa stanjem na dan 24.03.2005 te Specifikaciju prometa CONY d.o.o. po partiji 5401005667 na dan 13.09.2023. iz koje nije bilo moguće utvrditi kada i u kojim iznosima je zatvarana koja vrsta potraživanja prema društvu CONY d.o.o. ranije od 31.08.1999. (rate, zatezne kamate, naknade i dr.).

U dostavljenoj dokumentaciji u spisu, tuženice su iskazale da je na ime prethodno iskazane glavnice potraživanja društva CONY d.o.o. do dana 04.06.1996. ukupno uplaćeno 375.581,18 HRK, te 40.000 DEM. Naime, u svom Odgovoru na tužbu tužitelja od 03.08.2021. (list 40-67 spisa P-1053/2021) tuženice su izjavile da je društvo CONY d.o.o. izvršilo plaćanje svoje obveze prema tužitelju u ukupnom iznosu od 375.581,18 HRK, odnosno 144.328,06 DEM te dostavile popis plaćanja tvrtke CONY d.o.o. s prilozima. Vještak je prikazane uplate društva CONY d.o.o. u HRK, za koje su tuženice dostavile dokaze, u potpunosti prihvatio kao relevantne, obzirom da u dostavljenom odgovoru vještaku od strane tužitelja isti nije izjavio da su uplate koje su prikazale tuženice sporne (Odgovor tužitelja vještaku s dostavom podataka od 28.11.2023.) te je dodatno izjavio da ne raspolaže dokumentacijom ranijom od 31.08.1999. (Odgovor tužitelja vještaku s dostavom podataka od 22.09.2023.). Preračunavanjem uplaćenih iznosa iz valute HRK u valutu DEM prema prodajnom tečaju tužitelja sukladno članku 6. Ugovora (prema kojem tužitelj stječe pravo svoje potraživanje u cijelosti ili djelomično, uvećano za pripadajuće kamate, naplatiti u protuvrijednosti domaće valute po prodajnom tečaju tužitelja), te zbrajanjem dobivenog iznosa s iznosom kompenzacije provedene dana 31.05.1996. (40.000,00 DEM) utvrđeno je da je na ime prethodno iskazane glavnice potraživanja društva CONY d.o.o. do dana 04.06.1996. ukupno uplaćeno 143.190,87 DEM, odnosno 73.212,33 EUR. Vještak je utvrdio tečajeve na temelju dostavljenih službenih tečajnih listi od strane tužitelja (Odgovor tužitelja vještaku s dostavom podataka od 28.11.2023., Tečajna lista Riječka banka od 02.01.1995. do 31.05.1995., Tečajna lista Riječka banka od 01.06.1995. do 29.12.1995., Tečajna lista Riječka banka od 02.01.1996. do 01.07.1996., Tečajna lista Riječka banka od 01.07.1996. do 27.12.1996.). Vještak opetovano naglašava da je razlika u iskazanom iznosu ukupnih uplata u valuti DEM od strane tuženica (144.328,06 DEM) u odnosu na iznos koji je iskazao vještak (143.190,87 DEM) posljedica neispravnog tečaja prilikom preračunavanja iznosa iz valute HRK u valutu DEM, a koji je primijenjen od strane tuženica. Usporedbom iskazanih odobrenja od strane tužitelja i tuženica utvrđena je razlika u ukupnom iznosu od 14.055,67 DEM, odnosno 7.186,55 EUR na štetu tuženica. Naime, u pogledu podmirenja prve rate potraživanja tužitelj i tuženice su suglasni, odnosno za istu su tuženice priložile dokaze o cjelokupnom podmirenju, a što evidentirao i iskazao i tužitelj u svojim poslovnim knjigama (razlika u iznosu od 0,10 DEM, odnosno 0,05 EUR prema izračunu vještaka). Četvrta, peta i šesta rata potraživanja su u potpunosti nepodmirene, za njihovo podmirenje tuženice nisu dostavile nikakve dokaze te je tužitelj ispravno iskazao potraživanje po njima u svojim poslovnim knjigama. Sporne su uplate u korist druge i treće rate, za koje je tužitelj iskazao djelomične otplate, ali koje nisu u suglasju s dostavljenim dokazima o provedenim uplatama od strane tuženica. Dodatno, niti nakon zatraženog obrazloženja od strane vještaka tužitelj nije dostavio nikakve dokaze niti objašnjenje da je dio prikazanih, spornih uplata korišten za namirenje potraživanja druge vrste iz istoimenog poslovnog odnosa (naknade, zatezne kamate i dr.). Stoga vještak smatra jedino mogućim i ispravnim sve uplate društva CONY d.o.o. za koje su tuženice priložile dokaze, a tužitelj do dana sastavljanja ovoga Nalaza nije iskazao prigovor u njihovu ispravnost, odnosno dokaz o korištenju istih za namirenje potraživanja druge vrste iz istoimenog poslovnog odnosa (naknade, zatezne kamate i dr.), prihvatiti kao uplate u korist umanjenja potraživanja po osnovi glavnice.

Također, iako tuženice u dostavljenim dokazima nisu iskazale uplatu izvršenu dana 04.12.2015. u iznosu od 17,59 EUR, istu je iskazao tužitelj u svojim poslovnim knjigama te je uzeta u obzir od strane vještaka prilikom utvrđivanja konačnog stanja nenamirenog potraživanja glavnice društva CONY d.o.o.

Usporedbom nastalog potraživanja tužitelja prema društvu CONY d.o.o. po osnovi plaćene garancije i priznatih uplata na ime njegova umanjenja od strane vještaka, utvrđeno je da postoji nenamireni iznos glavnice potraživanja društva CONY d.o.o. te da isti iznosi 164.678,36 EUR (ranije 322.082,89 DEM).

Vještak u potpunosti stoji pri svome izračunu te dostavljenom Nalazu i mišljenju.

9. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao vjerodostojnog, argumentiranog i stručnog. Vještak je detaljno analizirao i obrazložio svu dokumentaciju koju su stranke priložile, a činjenicu da dio dokumentacije nije dostavio tužitelj koji ima potraživanje vještak je uzeo u obzir na način da je time sve uplate tuženika, pa čak i ona za koju tuženik nije dostavio dokaz, već tužitelj u računao tako što je umanjio potraživanje po glavnici. Tužitelj nije sporio postojanje uplata za koju nije imao dokaze, odnosno drugačiju evidenciju za drugu i treću ratu koje su plaćene prema obvezi iz ugovora o garanciji, a tužene su tvrdile da je izvršene. Dakle, uplate nisu uračunate na način da su njima umanjivanja potraživanja tužitelja za kamate ili naknade. I sa takvim obračunom se tužitelj složio svjestan činjenice da nema dokaza o zatvaranju potraživanja na drugačiji način. Vještak je pribavio i dokumentaciju koja se odnosila na važeće tečajeve valuta iz vremena uplata, te je vršio i kontrolu korištenja tečajeva prilikom preračunavanja potraživanja, odnosno izvršenih plaćanja. Upravo stoga je i valjalo odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja, tj. u dijelu u kojem traži da tužene trpe naplatu iznosa od 171.882,50 Eur, a ispravno bi prema nalazu imale trpjeti naplatu iznosa od 164.678,36 Eur, koji iznos predstavlja nenamirenu glavnicu.

10. Obzirom da je sud prihvatio nalaz, a stranke nisu predlagale unatoč primjedbama tuženih da vještak usmeno na raspravi obrazloži nalaz, odbijen je i prijedlog za novim vještačenjem kao suvišan.

11. Sud je izvršio uvid u ovosudni predmet pod posl.br. Ovr-3246/2015, u kojem je ovrhovoditelj na temelju iste ovršne isprave vodio postupak radi naplate spram ovršenika ŠO, a u kojem postupku je također potraživao glavnicu od 171.900,09 EUR. U postupku je sud donio 23. svibnja 2024. rješenje pod posl.br. Ovr-3246/2015-94, koje je pravomoćno 29. kolovoza 2024. Iz istoga je utvrđeno da je odlučeno da se iz iznosa dobivenog prodajom nekretnine ovrhovoditelj namiruje s osnova glavnice u visini od 17.529,64 EUR. Taj iznos je ovdje tužitelj naplatio nakon provedenog financijskog vještačenja. Valjalo je od iznosa koji je utvrdio vještak da je još nenamiren u glavnici odbiti iznos od 17.529,64 EUR, odnosno odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom i za taj iznos.

12. Valjalo je odbiti tužitelja sa zahtjevom za plaćanje zakonske zatezne kamate koju potražuje od dana podnošenja tužbe, tj. 11. lipnja 2021. On nema pravo tražiti naplatu kamate na glavnicu obzirom je njegovo potraživanje osnovom čl. 368 Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01) naplativo samo za glavnicu. Ova odredba određuje da kada protekne vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina kamata i drugih povremenih davanja ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.

13. Temeljem odredbe čl. 154 st. 2 ZPP valjalo je odlučiti o parničnom trošku tužitelja. Tužitelj je djelomično uspio sa tužbenim zahtjevom, sa osnovom u cijelosti 100%, a sa visinom u omjeru od 85,61%, a tuženi u omjeru od 14,39 %. Kada se od ukupnog uspjeha u sporu tužitelja oduzme uspjeh u sporu tuženika proizlazi da su tuženi dužni platiti trošak tužitelja u visini od 85,61% (185,61/2=92,80, 14,39/2=7,19, 92,80-7,19=85,61). Tužitelj je zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika i njegov je trošak sukladan Tarifi HOK-a Trošak odvjetnika se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 2.588,00 Eur (Tbr. 7 toč. 1), sastav 4 podneska (30.ožujka 2022., 31. svibnja 2022., 4. studeni 2022., 3. siječnja 2024.) u ukupnom iznosu od 10.352,00 Eur (Tbr. 8 toč. 1), na zastupanje na 7 ročišta ( 6. travnja 2022.-1.294,00 Eur, 8. lipnja 2022.- 1.294,00 Eur, 19. rujna 2022.-2.588,00 Eur, 14.11.2022.-2.588,00 Eur, 26. siječnja 2023.-2.588,00 Eur, 3. srpnja 2024.-2.588,00 Eur, 13. veljače 2025.-1.294,00 Eur) u ukupnom iznosu od 14.234,00 Eur (Tbr. 9 toč. 1 i 2). Dakle, ukupan osnovan trošak je 27.174,00 Eur, te ovaj iznos uvećan za PDV od 6.793,50 Eur. Stavljen u omjer sa uspjehom u sporu, proizlazi da se tužitelju dosuđuje trošak u visini od 29.079,57 Eur. Sa preostalim zatraženim troškom tužitelj se odbija iz već gore navedenog razloga, te iz razloga što je trošak preostalih podnesaka za koje potražuje nagradu nastao samo zbog razloga na strani tužitelja, odnosno dio nije bio ni nužan, na dijelu ročišta se nije raspravljalo o glavnoj stvari, već o procesnim pitanjima. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati na parnični trošak temelji se na odredbama čl. 151 ZPP-a i 29 ZOO-a.

U Opatiji 27. ožujka 2025.

S u d a c

Adriana Puž

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

Pun. tužitelja, uz nalog za plaćanje sudske pristojbe za presudu u iznosu od 663,61

EUR

Pun. tuženika

Po pravomoćnosti pristojba za odgovor na tužbu