REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Poslovni broj P-216/2023-75

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola po sucu Tamari Došen, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Leani Modrušan, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 02535697732, zastupanog po punomoćniku iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne rasprave 20. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl.4.1. Ugovora o kreditu broj 9011332955 kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 15. svibnja 2006. a koja glasi: «…po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana…»,

odredba čl.4.2. Ugovora o kreditu broj 9011332955 kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 15. svibnja 2006.

te u odredbi čl.1. dodatka broj II. ugovoru o kreditu broj 9011332955 kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 18. prosinca 2012. a koja glasi: «…uz kamatnu stopu koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana …»

pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovora o kreditu broj 9011332955 kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 15. svibnja 2006. a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl.1. koja glasi:

«…za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita.»,

u odredbi čl.4. koja glasi: «Kamata se obračunava u CHF...»

u odredbi čl.5.2. koja glasi: «…obračunava se u CHF… po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate. »,

u odredbi čl.6.2. koja glasi: «…obračunava se u CHF… po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate.»,

te u odredbi čl.7.2. koja glasi: «…po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja…»

te u dodatku broj II. ugovoru o kreditu broj 9011332955 kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 18. prosinca 2012. i to u odredbi čl.1. koja glasi:

«…za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita…»

u odredbi čl.2. koja glasi: «… po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja.»,

u odredbi čl.4. koja glasi: «…po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja.»,

u odredbi čl.5. koja glasi: «…po srednjem tečaju iz tečajne liste banke važećem na dan plaćanja...»

pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732 da tužiteljici NK, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana, s osnova preplaćene kamate, isplati iznos od 2.736,56 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 26,96 € od 15.09.2007 do isplate

- na iznos od 26,92 € od 01.10.2007 do isplate

- na iznos od 26,88 € od 31.10.2007 do isplate

- na iznos od 26,85 € od 30.11.2007 do isplate

- na iznos od 26,80 € od 31.12.2007 do isplate

- na iznos od 32,37 € od 31.01.2008 do isplate

- na iznos od 53,26 € od 29.02.2008 do isplate

- na iznos od 53,19 € od 31.03.2008 do isplate

- na iznos od 53,13 € od 30.04.2008 do isplate

- na iznos od 53,05 € od 13.06.2008 do isplate

- na iznos od 52,98 € od 30.06.2008 do isplate

- na iznos od 52,91 € od 31.07.2008 do isplate

- na iznos od 52,84 € od 31.08.2008 do isplate

- na iznos od 52,77 € od 30.09.2008 do isplate

- na iznos od 52,70 € od 31.10.2008 do isplate

- na iznos od 52,62 € od 30.11.2008 do isplate

- na iznos od 52,54 € od 31.12.2008 do isplate

- na iznos od 48,39 € od 31.01.2009 do isplate

- na iznos od 48,32 € od 28.02.2009 do isplate

- na iznos od 48,24 € od 31.03.2009 do isplate

- na iznos od 48,17 € od 30.04.2009 do isplate

- na iznos od 48,09 € od 31.05.2009 do isplate

- na iznos od 48,01 € od 30.06.2009 do isplate

- na iznos od 47,94 € od 31.07.2009 do isplate

- na iznos od 47,85 € od 31.08.2009 do isplate

- na iznos od 47,78 € od 30.09.2009 do isplate

- na iznos od 47,69 € od 31.10.2009 do isplate

- na iznos od 47,61 € od 30.11.2009 do isplate

- na iznos od 47,53 € od 31.12.2009 do isplate

- na iznos od 47,44 € od 12.02.2010 do isplate

- na iznos od 47,36 € od 28.02.2010 do isplate

- na iznos od 47,27 € od 31.03.2010 do isplate

- na iznos od 47,18 € od 30.04.2010 do isplate

- na iznos od 47,10 € od 31.05.2010 do isplate

- na iznos od 47,01 € od 05.07.2010 do isplate

- na iznos od 46,91 € od 31.07.2010 do isplate

- na iznos od 46,83 € od 31.08.2010 do isplate

- na iznos od 46,73 € od 30.09.2010 do isplate

- na iznos od 46,64 € od 31.10.2010 do isplate

- na iznos od 37,65 € od 30.11.2010 do isplate

- na iznos od 37,57 € od 07.01.2011 do isplate

- na iznos od 38,75 € od 31.01.2011 do isplate

- na iznos od 38,67 € od 28.02.2011 do isplate

- na iznos od 38,58 € od 31.03.2011 do isplate

- na iznos od 38,49 € od 30.04.2011 do isplate

- na iznos od 32,17 € od 03.06.2011 do isplate

- na iznos od 32,10 € od 30.06.2011 do isplate

- na iznos od 32,02 € od 12.08.2011 do isplate

- na iznos od 25,78 € od 02.09.2011 do isplate

- na iznos od 25,72 € od 30.09.2011 do isplate

- na iznos od 25,66 € od 31.10.2011 do isplate

- na iznos od 25,58 € od 30.11.2011 do isplate

- na iznos od 25,52 € od 31.12.2011 do isplate

- na iznos od 25,45 € od 31.01.2012 do isplate

- na iznos od 25,38 € od 29.02.2012 do isplate

- na iznos od 25,31 € od 31.03.2012 do isplate

- na iznos od 25,24 € od 30.04.2012 do isplate

- na iznos od 25,17 € od 15.06.2012 do isplate

- na iznos od 25,09 € od 30.06.2012 do isplate

- na iznos od 25,03 € od 02.08.2012 do isplate

- na iznos od 24,95 € od 31.08.2012 do isplate

- na iznos od 24,88 € od 02.10.2012 do isplate

- na iznos od 24,80 € od 31.10.2012 do isplate

- na iznos od 24,73 € od 30.11.2012 do isplate

- na iznos od 24,65 € od 31.12.2012 do isplate

- na iznos od 24,01 € od 31.07.2013 do isplate

- na iznos od 23,93 € od 31.08.2013 do isplate

- na iznos od 23,85 € od 30.09.2013 do isplate

- na iznos od 23,76 € od 31.10.2013 do isplate

- na iznos od 23,69 € od 30.11.2013 do isplate

- na iznos od 23,60 € od 01.01.2014 do isplate

- na iznos od 2,22 € od 31.01.2014 do isplate

- na iznos od 2,20 € od 28.02.2014 do isplate

- na iznos od 2,19 € od 31.03.2014 do isplate

- na iznos od 2,18 € od 02.05.2014 do isplate

- na iznos od 2,17 € od 12.06.2014 do isplate

- na iznos od 2,15 € od 30.06.2014 do isplate

- na iznos od 2,14 € od 31.07.2014 do isplate

- na iznos od 2,13 € od 31.08.2014 do isplate

- na iznos od 2,12 € od 30.09.2014 do isplate

- na iznos od 2,11 € od 12.11.2014 do isplate

- na iznos od 2,09 € od 30.11.2014 do isplate

- na iznos od 2,07 € od 31.12.2014 do isplate

- na iznos od 2,06 € od 31.01.2015 do isplate

- na iznos od 2,06 € od 28.02.2015 do isplate

- na iznos od 2,04€ od 31.03.2015 do isplate

- na iznos od 2,03 € od 30.04.2015 do isplate

- na iznos od 2,02 € od 02.06.2015 do isplate

- na iznos od 2,01 € od 02.07.2015 do isplate

- na iznos od 1,99 € od 31.07.2015 do isplate

- na iznos od 1,97 € od 31.08.2015 do isplate

- na iznos od 1,97 € od 30.09.2015 do isplate, po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31.12.2007. (NN 72/02), za period od 01.01.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN35/05), od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732 da tužiteljici NK, OIB [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana, s osnova preplaćenog tečaja CHF valute, isplati iznos od 4.530,04 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 11,95 € od 31.10.2008 do isplate

- na iznos od 12,97 € od 31.12.2008 do isplate

- na iznos od 15,27 € od 31.01.2009 do isplate

- na iznos od 16,34 € od 28.02.2009 do isplate

- na iznos od 12,97 € od 31.03.2009 do isplate

- na iznos od 13,51 € od 30.04.2009 do isplate

- na iznos od 9,12 € od 31.05.2009 do isplate

- na iznos od 5,37 € od 30.06.2009 do isplate

- na iznos od 6,21 € od 31.07.2009 do isplate

- na iznos od 8,37 € od 31.08.2009 do isplate

- na iznos od 8,13 € od 30.09.2009 do isplate

- na iznos od 6,06 € od 31.10.2009 do isplate

- na iznos od 9,92 € od 30.11.2009 do isplate

- na iznos od 12,73 € od 31.12.2009 do isplate

- na iznos od 17,24 € od 12.02.2010 do isplate

- na iznos od 16,08 € od 28.02.2010 do isplate

- na iznos od 21,92 € od 31.03.2010 do isplate

- na iznos od 20,65 € od 30.04.2010 do isplate

- na iznos od 23,31 € od 31.05.2010 do isplate

- na iznos od 40,89 € od 05.07.2010 do isplate

- na iznos od 37,22 € od 31.07.2010 do isplate

- na iznos od 47,42 € od 31.08.2010 do isplate

- na iznos od 44,14 € od 30.09.2010 do isplate

- na iznos od 37,20 € od 31.10.2010 do isplate

- na iznos od 49,46 € od 30.11.2010 do isplate

- na iznos od 65,64 € od 07.01.2011 do isplate

- na iznos od 54,71 € od 31.01.2011 do isplate

- na iznos od 58,81 € od 28.02.2011 do isplate

- na iznos od 53,30 € od 31.03.2011 do isplate

- na iznos od 54,13 € od 30.04.2011 do isplate

- na iznos od 74,64 € od 03.06.2011 do isplate

- na iznos od 76,25 € od 30.06.2011 do isplate

- na iznos od 96,91 € od 12.08.2011 do isplate

- na iznos od 88,20 € od 02.09.2011 do isplate

- na iznos od 74,67 € od 30.09.2011 do isplate

- na iznos od 73,45 € od 31.10.2011 do isplate

- na iznos od 72,58 € od 30.11.2011 do isplate

- na iznos od 76,88 € od 31.12.2011 do isplate

- na iznos od 81,40 € od 31.01.2012 do isplate

- na iznos od 81,74 € od 29.02.2012 do isplate

- na iznos od 78,71 € od 31.03.2012 do isplate

- na iznos od 80,21 € od 30.04.2012 do isplate

- na iznos od 81,67 € od 15.06.2012 do isplate

- na iznos od 79,38 € od 30.06.2012 do isplate

- na iznos od 80,14 € od 02.08.2012 do isplate

- na iznos od 78,87 € od 31.08.2012 do isplate

- na iznos od 75,64 € od 02.10.2012 do isplate

- na iznos od 79,05 € od 31.10.2012 do isplate

- na iznos od 80,92 € od 30.11.2012 do isplate

- na iznos od 80,27 € od 31.12.2012 do isplate

- na iznos od 74,78 € od 31.07.2013 do isplate

- na iznos od 77,73 € od 31.08.2013 do isplate

- na iznos od 82,24 € od 30.09.2013 do isplate

- na iznos od 79,91 € od 31.10.2013 do isplate

- na iznos od 81,25 € od 30.11.2013 do isplate

- na iznos od 82,66 € od 01.01.2014 do isplate

- na iznos od 75,70 € od 31.01.2014 do isplate

- na iznos od 77,52 € od 28.02.2014 do isplate

- na iznos od 76,97 € od 31.03.2014 do isplate

- na iznos od 74,83 € od 02.05.2014 do isplate

- na iznos od 73,96 € od 12.06.2014 do isplate

- na iznos od 74,19 € od 30.06.2014 do isplate

- na iznos od 76,95 € od 31.07.2014 do isplate

- na iznos od 78,96 € od 31.08.2014 do isplate

- na iznos od 78,50 € od 30.09.2014 do isplate

- na iznos od 80,42 € od 12.11.2014 do isplate

- na iznos od 81,76 € od 30.11.2014 do isplate

- na iznos od 81,05 € od 31.12.2014 do isplate

- na iznos od 82,04 € od 31.01.2015 do isplate

- na iznos od 82,00 € od 28.02.2015 do isplate

- na iznos od 82,00 € od 31.03.2015 do isplate

- na iznos od 82,00 od 30.04.2015 do isplate

- na iznos od 82,00 od 02.06.2015 do isplate

- na iznos od 82,00 € od 02.07.2015 do isplate

- na iznos od 82,00 € od 31.07.2015 do isplate

- na iznos od 82,00 € od 31.08.2015 do isplate

- na iznos od 82,00 € od 30.09.2015 do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05) za period do 31.07.2015., od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 2.740,62 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01.10.2015. pa do 31.12.2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka od 5.345,41 euro zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana dok se s iznosom do 7.000,78 eura zahtjev odbija kao neosnovan.

VII. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom trošak od 5.687,50 eura.

Obrazloženje

1.1. Tužbom od 19. prosinca 2014. tužitelj navodi da je 15. svibnja 2006. zaključio s tuženikom ugovor o kreditu za adaptaciju stambenog objekta br. 9011332955 u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 57.000,00 švicarskih franaka (CHF) obračunatoj po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, s rokom vraćanja od 240 mjeseci uz promjenjivu godišnju kamatnu stopu koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 4,20%, da se kamatna stopa povećavala nekoliko puta pa je od kolovoza 2007. do prosinca 2007. iznosila 5,15%, u siječnju 2008. je bila 5,33%, od veljače 2008. do prosinca 2008. je iznosila 6,10%, od siječnja 2009. do listopada 2010. je iznosila 5,95%, u studenom i prosincu 2010. je iznosila 5,60%, od siječnja 2011. do travnja 2011. je bila 5,65%, od svibnja do srpnja 2011. je bila 5,40%, od kolovoza do prosinca 2012. je iznosila 5,15% te od srpnja do prosinca 2013. je bila 5,10% što je povećalo mjesečni anuiteti, da o kamatnoj stopi nisu pregovarali niti je tuženik utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna promjene ugovorene kamatne stope, da je jednostranom odlukom o povećanju kamatne stope nastala neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na njegovu štetu te zahtjeva utvrđenje ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te isplatu preplaćenog iznosa, više plaćenog iznosa od onoga utvrđenog početnim otplatnim planom. Nakon nalaza vještaka financijske struke od 15. travnja 2021. i dopune od 19. kolovoza 2022. podneskom od 12. rujna 2022. zahtijeva isplatu 23.204,91kn / 3.079,84 eur.

1.2. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-40/2023 od 9. ožujka 2023. ukinuta je, zbog nedovoljnog obrazloženja posljedica konverzije kredita, presuda ovoga suda poslovni broj P-275/2019 od 21. listopada 2022. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev.

1.3. Tužbom poslovni broj P-318/2023 od 28. travnja 2023. tužitelj navodi da je 15. svibnja 2006. zaključio s tuženikom ugovor o kreditu za adaptaciju stambenog objekta br. 9011332955 u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 57.000,00 švicarskih franaka (CHF) obračunatoj po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, s otplatom kroz 240 anuiteta od 351,45 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja, da su dodacima ugovoru izmijenjeni založni dužnici, ugovoren poček otplate glavnice i utvrđena konverzija, da ga u vrijeme zaključenja ugovora tuženik nije obavijestio o svim parametrima bitnim za donošenja informirane odluke i o posljedicama promjene tečaja što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana te zahtjeva utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i isplatu iznosa kojega je platio zbog povišenog tečaja.

1.4. Rješenjem poslovni broj P-216/2023-61 od 13. lipnja 2024. spojeni su radi zajedničkog raspravljanja predmeti poslovni broj P-216/2023 (ranije P-1736/2014 i P- 275/2019) i poslovni broj P-218/2023. Nakon financijskog nalaza od 19. studenog 2024. tužitelj podneskom od 18. prosinca 2024. postavlja konačni tužbeni zahtjev postavljajući uz zahtjev za utvrđenje i isplatu razlike zbog promjene tečaja i kamatne stope eventualno kumulirani zahtjev za isplatu i zateznih kamata na 1.178,37€.

2. Odgovorima tuženik osporava navode tužbe i postavljeni zahtjev, smatra da su stranke dobrovoljno i svjesno ugovorile kredit s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom, da je korisnik mogao birati između raznih banaka i kredita, da su akti banke kao opći uvjeti poslovanja dostupni i revidirani od HNB, da stranke nisu zaključile ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, da valutna klauzula ne podrazumijeva primjenu tečaja za stranu valutu koja je važila na dan zaključenja ugovora, da se utvrđenja iz odluka donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ne mogu izravno primijeniti na postupke koje su pokrenuli pojedinci, da zbog činjenice što je kredit konvertiran tužitelj ne može isticati ništetnosti ugovora koji više ne postoji niti zahtijevati vraćanje plaćenog, te ističe prigovor zastare.

3. U dokaznom postupku pročitan je ugovor o kreditu i dodaci, provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću i saslušana tužiteljica.

3.1. Člankom 1. ugovora o kreditu broj 901132955 tužitelju je odobren kredit u protuvrijednosti 57.000,00 CHF prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, člankom 4. ugovorena je promjenjiva godišnja kamata sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana koja na dan zaključenja iznosi 4,20% godišnje, a utvrđuje se Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktima kreditora, a čija visina se može promijeniti sukladno broju grupe proizvoda, urednosti poslovanja tužitelja na dan 1. siječnja i 1. srpnja ali ne može biti viša od stope za stambene kredite, člankom 7. ugovorena je valutna klauzula za otplatu kredita, srednji tečaj tuženika na dan plaćanja.

3.1.2. Anexom od 9. studenog 2006. solidarnim dužnikom je umjesto SK utvrđen BK

**.**.2003. Dodatkom od 18. prosinca 2012. dogovoren je poček otplate.

3.1.4. Dodatkom ugovoru o kreditu od 8. prosinca 2015. utvrđeno je da na dan 30. rujna 2015. prema izračunu sukladno Zakonu izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) neotplaćena glavnica kredita iznosi 25.932,28 eura, da ukupna preplata iznosi 2.129,69 eura te će se budući anuiteti umanjiti za taj iznos na način da će tužitelj plaćati 50% aniuteta.

3.2.1. Vještačenje po N mr.oec. iz travnja 2021. i kolovoza 2022. provedeno je radi utvrđenja razlike između stvarno naplaćene kamate po CHF kreditu i kamate koju bi tužitelj platio prema otplatnom planu primjenom ugovorene kamatne stope od 4,20 % , a uz primjenu Zakonom o potrošačkom kreditiranju utvrđene stope od 3,23% za stambene kredite od 1. siječnja 2014., utvrđena je razlika u razdoblju do konvertiranja kredita, između otplaćenih kamata u kunama po srednjem tečaju za CHF na dan plaćanja i kamata prema početnom otplatnom planu i početnom isplatnom tečaju za CHF, od 22.943,48 kuna koja obuhvaća pozitivne i negativne razlike koje se međusobno prebijaju, dok preplata koja obuhvaća samo pozitivne razlike iznosi 23.204,90 kn.

3.2.2. Financijskim vještačenjem po Tomislavu Prpiću, dipl.oec. od 19. studenog 2024. provedenim radi utvrđenja:

-razlike između stvarno naplaćenog tečaja CHF i kamate po CHF kreditu i tečaja i kamate koje je tužitelj trebao platiti prema početnom otplatnom planu,

-visine preostale nedospjele glavnice primjenom početnog tečaja i kamate na dan 31. prosinac 2012. i 30. rujan 2015., utvrđeno je da je, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužiteljica preplatila na ime tečajnih razlika iznos od 4.530,04 €, a pod pretpostavkom da se kamatna stopa nije mijenjala, tužiteljica je do konverzije kredita preplatila na ime kamata 2.736,56 €. Konverzijom nepriznati iznos umanjenja glavnice na dan 30. rujna 2015. iznosi 2.740,62 €. Tuženik je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije. Tužiteljica je uplatama premašila iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu, na dan 30. rujna 2015. za iznos od 2.088,13 €.

Nakon obračuna preplate po tečaju i kamatama u odnosu na početni tečaj i početni otplatni plan, za razdoblje od dana plaćanja pa do 30.09.2015, obračuna zateznih kamata na te iznose, kao i nakon uračunavanja efekata konverzije (razlike glavnice i priznate preplate), preostalo dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosilo je 11.185,59 € (10.007,22 € glavnice - preplate po kamati, valuti i razlike glavnice na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015 do isplate, te 1.178,37 € preostale dospjele zatezne kamate).

3.3. Tužiteljica NK iskazuje da je kod tuženika imala otvoren račun za plaću, da joj primanja nisu bila dovoljno velika da bi mogla dobiti kredit u eurima ili kunama, ali je zbog niže kamatne stope ugovor u CHF-u svojim anuitetom odgovarao njezinim prihodima, ugovor je potpisan kod bilježnika, pročitala ga je i prihvatila smatrajući da ne može utjecati na bilo koju odredbu ugovora, kreditom je adaptirala stan u kojemu živi, anuitete je plaćala sama ili sin njenim novcem, nitko joj nije rekao pod kojim uvjetima bi se mijenjala kamatna stopa ili da je CHF rizična valuta, već da je stabilna valuta te bi anuitet mogao oscilirati najviše 50,00 kuna, ali je s 1.600,00 narastao na gotovo 3.000,00 kuna, da njena primjedba da bi joj konverzijom trebalo priznati veći iznos preplate nije imala efekta, konverziju je prihvatila jer je anuitet u eurima bio manji.

4. Provedenim dokazima je utvrđeno:

- da je tužiteljica 19. svibnja 2006. zaključila s tuženikom ugovor o kreditu br. 9011332955 u iznosu kunske protuvrijednosti od 57.000,00 švicarskih franaka (CHF) obračunate po prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, s rokom vraćanja od 240 mjeseca,

- da je čl. 4. ugovorena promjenjiva godišnja redovna kamata od 4,20 %, koja je promijenjena odlukama banke od 01. srpnja 2007. na 4,15% godišnje, 01. kolovoza 2007. na 5,15% godišnje; 01. siječnja 2008. na 5,35% godišnje; 01. veljače 2008. na 6,10% godišnje; od 01. siječnja 2009. na 5,95% godišnje; 01. studenog 2010. na 5,60% godišnje; 01. siječnja 2011. na 5,65% godišnje; 01. svibnja 2011. na 5,40% godišnje; 01. kolovoza 2011. na 5,15% godišnje; 01. srpnja 2013. na 5,10% godišnje; 01. siječnja 2014. na 3,23% godišnje;

- da ugovor o kreditu ne sadrži definirane parametre za promjenu kamatne stope;

- da ugovor ne sadrži obavijest o povećanom riziku promjene tečaja CHF,

- da je ugovor o kreditu sastavio tuženik na svome standardnom obrascu;

- da je financijskim vještačenjem po Tomislavu Prpiću utvrđena ukupna preplata anuiteta s osnova preplaćene kamate i preplaćenog tečaja od 7.266,60 eura,

- preplata u anuitetima kao razliku stvarno plaćene kamate iz CHF kredita i početne kunske kamate iz početnog otplatnog plana za CHF kredit ukupno iznosi 2.736,56 eura,

- preplata u anuitetima kao razlika stvarno naplaćenog tečaja CHF i početnog tečaja

CHF ukupno iznosi 4.530,04 eura,

- razlika između neotplaćene konvertirane EUR glavnice u kunskoj protuvrijednosti na dan obračuna konverzije 30.09.2015. i neotplaćene CHF glavnice po početnom tečaju iznosi 2.740,62 eura,

- da preplata prema simuliranom EUR kreditu iznosi 2.088,13 eura.

5. Prema čl. 29. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. godine isti se ne primjenjuje na kredite sklopljene do tada osim u slučajevima iz čl. 2. kojim se između ostalih definiraju pojmovi:

„potrošač je fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima ovim Zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja“,

„ugovor o kreditu, u smislu ovoga Zakona, je ugovor u kojem vjerovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične financijske nagodbe, osim ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proizvoda iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tijekom cjelokupne njihove isporuke u obliku obroka“ i

„potrošačko kreditiranje je pravni posao kojim se jedna ugovorna strana obvezuje drugoj staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a druga se ugovorna strana obvezuje plaćati ugovorene kamate, odnosno ugovorene naknade, te iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno, kao i svaki drugi pravni posao, koji je po svojoj gospodarskoj biti jednak ovome pravnome poslu“.

6. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. istoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz istoga članka obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Sud u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika ne bi trebao prosuđivati i obrazlagati ništetnost navedenih ugovornih odredbi.

7. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. o kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio presudom Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom Privredne banke Zagreb d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10.rujna 2003. do 06.kolovoza 2007. i to člancima 81.,82.i 90., a od 07. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. o kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio odlukom Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 01.studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 01.studenog 2004. do 06. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. Ustavni sud RH je odlukom broj U-III-4150/2019 od 03. veljače 2021. odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. čime je potvrđeno utvrđenje nepoštenosti i nišetnosti odredbi o valuti švicarski franak i kamati koja se mijenja odlukom banke.

10. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) bio je na snazi do 6. kolovoza 2007. od kada je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07.) koji je izmijenjen i dopunjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013.) vrijedio do 8. travnja 2014., stupanja na snagu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 41/2014., 110/2015. i 14/2019.).

Članak 3. st.1 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/2003,79/2007) definira potrošača kao svaku fizičku osobu koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

Prema čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) važećem u vrijeme zaključenja ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema čl. 87 Zakona o zaštiti potrošača nepoštena ugovorna odredba je ništava.

Postupanje u skladu s čl. 62. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača obavještavanjem potrošača nakon sklapanja ugovora o zajmu o svakoj promjeni godišnje kamatne stope ili bilo kojeg drugog troška, u razumnom roku nakon izvršene promjene nema utjecaj na ništavost ugovorne odredbe.

11. Sustav zaštite potrošača uspostavljen Direktivom 93/13 temelji se na ideji da se potrošač, zbog činjenice da nije utjecao na sadržaj budućeg ugovora, nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca u pogledu pregovaračke snage i razine obaviještenosti, u položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je prethodno sastavio trgovac kao poslovni subjekt bez mogućnosti utjecaja potrošača na njihov sadržaj (osobito u Presudi Caja de Ahorros y Monte de Piedad de Madrid, C-484/08, EU:C:2010:309, t. 27).

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da im se protivi to da, u slučaju ništavosti nepoštene ugovorne odredbe kojom se potrošaču nalaže plaćanje svih troškova zasnivanja i brisanja hipoteke, nacionalni sud odbije potrošaču povrat iznosa plaćenih na temelju navedene ugovorne odredbe, osim ako odredbe nacionalnog prava koje bi se primjenjivale da nema te ugovorne odredbe nalažu potrošaču snošenje svih ili dijela tih troškova.

Članak 3., članak 4. stavak 2. i članak 5. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom „glavni predmet ugovora” trebaju shvatiti kao one koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora i koje ga kao takve određuju. Činjenica da je naknada za otvaranje uključena u ukupan trošak hipotekarnog zajma ne može je učiniti bitnom činidbom. Sud države članice dužan je provjeriti jasnoću i razumljivost ugovorne odredbe koja se odnosi na glavni predmet ugovora, i to neovisno o prenošenju članka 4. stavka 2. te direktive u pravni poredak te države članice.

Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se ne protivi to da podnošenje tužbe radi ostvarivanja restitucijskih učinaka utvrđenja ništavosti nepoštene ugovorne odredbe podliježe roku zastare, pod uvjetom da početak tog roka i njegovo trajanje ne čine praktički nemogućim ili pretjerano teškim ostvarivanje potrošačeva prava na zahtijevanje takvog povrata.

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba. (Presuda Suda Europske unije od 16. srpnja 2020. u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19).

12. Člancima 1021-1025 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022. , 155/2023.) uređen je ugovor o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Članak 1022. st.2. Zakona o obveznim odnosima određuje da se ugovorom o kreditu utvrđuju iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka i u slučaju insolventnosti korisnika čak i kad nije utvrđena sudskom odlukom, u slučaju prestanka pravne osobe ili smrti korisnika, ako bi u tim slučajevima davatelj kredita došao u bitno nepovoljniji položaj. Korisnik kredita može raskinuti ugovor prije nego što je počeo koristiti kredit.

Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao na kojeg se primjenjuju temeljna načela obveznog prava načelo ravnopravnosti, dužnosti suradnje sudionika, načelo savjesnosti i poštenja.

Zakon o obveznim odnosima određuje sadržaj ugovora o kreditu na način da ugovor sadrži uvjete davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor bi trebao sadržavati kamatu, cijenu bančinih novčanih sredstava.

13. Nije sporno da je ugovorena zaštitna valutna klauzula odobrenjem kredita u kunskoj protuvrijednosti švicarskog franka prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita i njegovom otplatom u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa u švicarskim francima po srednjem tečaju banke na dan plaćanja. Nije sporno da ugovor ne sadrži kriterije na temelju kojih bi korisnik mogao predvidjeti ekonomske posljedice valutne klauzule. Tuženik je znao za rizik koji nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije obavijestio korisnika da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro.

Tuženik je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvorivši neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja ugovaranjem ništetne odredbe o vezivanju otplate kredita uz švicarski franak jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i jer o parametrima bitnim za donošenje odluke nije obavijestio tužitelja.

14. Odredba ugovora da se kamatna stopa mijenja odlukom o kamatnim stopama kreditora ne ukazuje da su ugovorne strane pregovarale o okolnostima buduće promjene kamatne stope. Nesporno je ugovornim stranama bila poznata visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora određena po banci, ali nisu bili poznati kriteriji za kasniju izmjenu kamatne stope, zbog čega buduća promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva u vrijeme zaključenja ugovora, a pristanak korisnika na promjene potpisom unaprijed formuliranog standardnog ugovora o kreditu ne može se smatrati valjanim.

Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao sastavni dio standardnog ugovora o kreditu sastavljenog od banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi kriterije promjenjivosti unijeta je u ugovor bez utjecaja korisnika kredita na njegov sadržaj. Davatelj kredita je korisnika doveo u situaciju prihvaćanja ili ne prihvaćanja postavljenih uvjeta. Nametnuta obveza uzrokovala je neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita jer vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti jer mu nisu poznati kriteriji što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava, stoga ništetna u skladu s člankom 324. Zakona o obveznim odnosima

15. Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/2015) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. dodana je iza članka 19. glava IV.a „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ s ciljem da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR pri čemu se kredit konvertira radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran, a izračunava na način određen člankom 19.c. Izračun konverzije sadrži podatak o zaduženjima u CHF uz promjene kamatnih stopa po odlukama banke, te da su uplate koje su izvršene u kunama preračunavane u CHF po tečaju za CHF na dan uplate o zaduženjima preračunatim iz CHF u EUR uz promjene kamatnih stopa za kredite u EUR po odlukama banke, te da je na taj način tuženik utvrdio da je do 30. rujna 2015. tužitelj više uplatio određeni iznos.

16. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. naveo da činjenica sklapanja dodatka ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim uvjetima, kada je uzrok ništetnosti zabrana manjeg značaja, a ugovor je ispunjen u cijelosti, koje propisuje čl. 326. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

17. U presudi Europskog suda u predmetu broj C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

18. Prema odluci suda Europske unije broj C-452/18 od 09. srpnja 2020. potrošač bi se mogao, sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom, odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se takvim pristankom odriče.

19. Tužitelj se sklapanjem Dodatka nije odrekao tih prava, niti je dao niti je mogao dati slobodan i informirani pristanak, nije se odrekao prava na obeštećenje. Kada bi pristanak postojao ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku jer u vrijeme sklapanja dodatka valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom te tužitelj nije bio informiran niti je mogao znati čega bi se pristankom ili odricanjem odrekao. Dodatkom se ne spominje ništetnost odredbi o promjeni kamatnih stopa, ne navodi se iznos pretplate kojeg bi se tužitelj sklapanjem aneksa odrekao, a konverzijom su primijenjene kamatne stope za kredite u valuti EUR temeljene na jednostranim odlukama banke,.

20. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu nije došlo do konvalidacije sukladno čl. 326. Zakona o obveznim odnosima jer je za konvalidaciju trebala postojati suglasna volja obiju stranaka, što ovdje nije slučaj, te je tužitelj i nakon sklapanja Dodatka ugovora o kreditu konverzijom u valutu EUR također oštećen, ali u manjoj mjeri.

21. Kamatna stopa određena Dodatkom ugovora određena je onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti EUR, o kamatnoj stopi i njenoj promjeni nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mijenjana prema odlukama tuženika.

22. Konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je definiran budući ugovorni odnos stranaka.

23. Sporazum između stranka ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama Zakona o izmjeni i dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju, niti Sporazumom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditima s valutom u CHF, način rješavanja eventualne ništetnosti zbog činjenice da je banka bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama mijenjala kamatnu stopu, pitanje preplaćenih kamata kroz utuženi period.

24. Budući da je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ništetan jer je nerazumljiv tužitelju treba vratiti ono što je na temelju takvog dijela Ugovora o kreditu platio sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj je stjecatelj dužan vratiti dio imovine neke osobe ukoliko prijelaz imovine nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, a ako to nije moguće dužan je naknaditi vrijednost postignute koristi.

25. Sud smatra da povrat preplaćenih kamata, tečajne razlike i iznosa za koji nije umanjena glavnica konvertiranog kredita predstavlja potpuno obeštećenje tužitelja.

26. Prema zapisniku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu, Posl. br. Su IV – 162/2021 26. studenoga 2021. dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

Sud smatra da je podneskom kojim je zahtjev usklađen s izračunom financijskog vještaka riječ o preinaci koju tužitelj nije mogao izvršiti do zaključenja prethodnog postupka za što nije on kriv te je u skladu s člankom 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014.) izmijenjenim člankom 39. u vezi s člankom 117. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 70/19) te se odnosi na sve postupke u tijeku, raspravljanje dovršeno po preinačenom zahtjevu.

27. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. izraženo je pravno shvaćanje da je 4. travnja 2012. podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom postupku, presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. za preplaćenu kamatu i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od dana 14. lipnja 2018. za preplaćeni tečaj.

Prema točkama 4. i 5. zapisnika sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Su-IV-33/2022-2 održane 31. siječnja 2022. pravna posljedica tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka jeste da rok zastare počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

Budući da nije protekao rok od pet godina do podnošenja tužbe 19. prosinca 2014. za isplatu razlike kamate računajući od 13. lipnja 2014. niti do 28. travnja 2023. za razliku tečaja računajući 14. lipanj 2018., prigovor zastare nije osnovan.

28. Sud nije prihvatio prigovor tuženika radi umanjenja njegove obveze za iznos kada su kamate i tečaj bili manji od početnih jer je cijeli postupak ispravljanje posljedica povrede interesa potrošača, pa stoga vraćanje primljenog na temelju ništetnih odredbi kojima je povrijeđena ravnoteža na štetu potrošača ne podrazumijeva umanjenje tuženikove obveze isplate za onoliko koliko je tužitelj platio manje u vrijeme kada su kamatne stope ili tečaj CHF bili niži od početno ugovorenih. jer negativna razlika nije novčani iznos kojeg tužiteljica duguje tuženiku te kao potraživanje ne postoji, a kada bi i postojao bio bi u zastari.

29. Zatezna kamata teče od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa utvrđenog nalazom vještaka do isplate, a određena je u skladu s čl. 29. st. 1 i 2. Zakona o obveznim odnosima u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke od 9%, a počevši od 30. lipnja 2011. od 7%, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, te počevši od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi nastaloj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi nastaloj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a počevši s 30. prosincem 2023. uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

30. Tužitelju je priznat trošak vještačenja od 831,81 euro (331,81 +500,00), pristojbe na tužbe od 73,20 eura i 65,40 eura (jer su plaćene), a prema visini tužbenog zahtjeva u vrijeme poduzimanja radnje nagrada punomoćniku za sastav tužbe, podneska od 9. travnja, 11. svibnja, 16. srpnja, 22. rujna 2015., 22. veljače 2018., 11. svibnja 2021., 12. rujna 2022., ( u spojenom spisu tužbe od 28. travnja 2023., podneska 6. svibnja 2024., ročište 12. lipnja 2024.)18. prosinca 2024., zastupanja na ročištu 25. rujna 2015., 18. travnja 2019., 21. rujna 2022., 20. siječnja i 3. ožujka 2025. po 100 bodova, za ročište za objavu 50 bodova, ukupno 1750 bodova, što primjenom Tbr. 46., 52.st.3., 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023.) iznosi 4.375,00 eura.

Tužitelju nije priznata nagrada za radnje koje nisu bile potrebne za vođenje postupka. Prema članku 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.) oslobođeni su plaćanja pristojbe potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa zbog čega tužitelj nije pozvan na uplatu pristojbe na presudu.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi člankom 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023)

32. Sud je na zahtjev tužitelja u skladu s člankom 151. stavak 3. Zakona o parničnom postupku odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po stopi utvrđenoj člankom 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

U Puli 27. ožujka 2025.

S u d a c

Tamara Došen

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka. O žalbi odlučuje Županijski sud u Velikoj Gorici.

Dostavna naredba:

1. punomoćniku tužitelja Leani Modrušan, odvjetnici iz Pule

2. punomoćnicima tuženika iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba