REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-9442/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužiteljice ŽD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Matko Novinc, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika PORSCHE LEASING d.o.o., Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB: 90275854576, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o., radi ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 4. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Matka Novinca - odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika HD - odvjetničke vježbenice, dana 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu br. 15952 od dana 06.10.2005.g. koji su sklopili tužitelj ŽD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik PORSCHE LEASING d.o.o., Ulica Velimira Škorpika 21, Zagreb, OIB 90275854576 kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II Nalaže se tuženiku PORSCHE LEASING d.o.o., Ulica Velimira Škorpika 21, Zagreb, OIB 90275854576 isplatiti tužiteljici ŽD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.425,70 eur s zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 0,37 EUR od dana 13.01.2006.g. pa do isplate,

- na iznos od 9,36 EUR od dana 27.02.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,65 EUR od dana 25.03.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 3,59 EUR od dana 01.05.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 5,62 EUR od dana 27.05.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 6,27 EUR od dana 15.07.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 3,07 EUR od dana 28.07.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 3,79 EUR od dana 24.09.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 2,06 EUR od dana 24.09.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 2,47 EUR od dana 14.11.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 0,79 EUR od dana 11.12.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 4,16 EUR od dana 01.01.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 3,85 EUR od dana 16.02.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 7,37 EUR od dana 23.03.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 8,74 EUR od dana 23.03.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 9,85 EUR od dana 11.05.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 12,02 EUR od dana 24.06.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 16,05 EUR od dana 16.07.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 18,79 EUR od dana 15.08.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 23,10 EUR od dana 16.09.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 25,57 EUR od dana 16.10.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 28,96 EUR od dana 11.11.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 27,70 EUR od dana 23.12.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 29,58 EUR od dana 01.01.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 38,74 EUR od dana 15.01.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 38,34 EUR od dana 16.02.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 37,83 EUR od dana 16.03.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 42,40 EUR od dana 16.04.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 36,80 EUR od dana 15.05.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 42,19 EUR od dana 16.06.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 51,08 EUR od dana 16.07.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 64,12 EUR od dana 14.08.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 72,87 EUR od dana 17.09.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 56,61 EUR od dana 16.10.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 50,74 EUR od dana 17.11.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 50,81 EUR od dana 25.01.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 55,18 EUR od dana 25.01.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 59,13 EUR od dana 15.03.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 59,93 EUR od dana 17.04.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 58,21 EUR od dana 28.04.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 58,02 EUR od dana 24.06.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 59,80 EUR od dana 21.07.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 59,99 EUR od dana 14.08.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 58,26 EUR od dana 19.09.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 57,17 EUR od dana 10.10.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,70 EUR od dana 11.10.2012.g. pa do isplate,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Djelomično se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za utvrđenje ništetnosti preko dosuđenog u točki I izreke presude.

IV Djelomično se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu radi isplate iznosa od 31,62 eur s pripadajućom zateznom kamatom.

V Nalaže se tuženiku PORSCHE LEASING d.o.o., Ulica Velimira Škorpika 21, Zagreb, OIB 90275854576 naknaditi tužiteljici ŽD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.779,64 eur sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 27. ožujka 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je, u svojstvu potrošača, s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu br. 15952 dana 6. listopada 2005. sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, a svrha ugovora da je bila financiranje troškova kupnje vozila za osobne potrebe tužiteljice. Tužiteljica navodi da je Ugovorom o kreditu tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 19.025,26 CHF obračunate prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF vrijedećem na dan plaćanja, da se tužiteljica isti iznos kredita, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama obvezala vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom o kreditu te da je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF vrijedećem na dan plaćanja. U odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na utvrđenu ništetnost valutne klauzule, tužiteljica ističe da je tuženik u odnosu sa tužiteljicom koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovoru o kreditu na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Tužiteljica navodi da tuženik u fazi pregovaranja i općenitog komuniciranja s tužiteljicom kao potrošačem nije tužiteljici dao sve potrebne informacije, a na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose. Tužiteljica se poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-14101/2012 od 4. srpnja 2013. godine i presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine te navodi da jednako kako su tužene banke postupale ugovaranjem ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima, tako je postupao i ovdje tuženik u ugovornom odnosu sa tužiteljicom. Tužiteljica naglašava da je tuženik prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustio informirati tužiteljicu o općem riziku vezano za valutnu klauzulu te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, što sve ugovorne odredbe o promjenjivoj valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo čini nepoštenima, pa samim time i ništetnima. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom se utvrđuje da su ništetne odredbe čl. 2. i čl. 3. Ugovora o kreditu br. 15952 od dana 6. listopada 2005. koji su sklopili tužiteljica, kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, kojom presudom se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici u roku od 15 dana iznos od 1.457,32 eur s zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate uz naknadu troška parničnog postupka s zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

1.1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 8. studenog 2024., a nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom se utvrđuje da su ništetne odredbe čl. 2. i čl. 3. Ugovora o kreditu br. 15952 od dana 6. listopada 2005. koji su sklopili tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, kojom presudom se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici u roku od 15 dana iznos od 1.425,70 EUR s zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate uz naknadu troška parničnog postupka s zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare potraživanja navodeći da se na zahtjev tužitelja za isplatom primjenjuje petogodišnji zastarni rok prema pravilima za povrat plaćenog (stečenog) bez osnove, što znači da rok zastare za svaki pojedini obrok počinje teći od dana uplate istoga, ističe nedostatak aktivne legitimacije te u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik navodi da sve ugovore u okviru svog poslovanja sklapa u dobroj vjeri te u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama, da smatra da su odredbe ugovora jasne, lako razumljive i uočljive, pa da stoga nisu ispunjeni niti osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti takvih odredbi, ali i da su sve ugovorne odredbe u skladu sa zakonskim odredbama te suprotno tvrdnjama tužitelja da ne predstavljaju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik navodi da je održavao učestale edukacije svojih prodavača i prodajnih predstavnika te uvijek isticao kako prilikom sklapanja ugovora s valutnim klauzulama postoji rizik radi promjene tečaja, a na koji tuženik ne utječe, ali korisnici kredita tog rizika moraju biti svjesni, da je tužitelj u potpunosti imao mogućnost sklopiti ugovor s valutnom klauzulom u eurima – što nije učinio, ističe da je valutna klauzula izrijekom dopuštena i legitimna ugovorna odredba, da je zakonodavac Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje u tekstu: ZID ZPK) u čl. 19. st. 3. izrijekom isključio već otplaćene kredite. Tuženik posebno ističe da je tužitelju, kao i ostalim klijentima tuženika, u predmetnom razdoblju, ponuđeno sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u eurima i u švicarskim francima te odluku prepustio tužitelju koji je, dakle, imao mogućnost pregovaranja, da je tužitelj taj koji je odabrao ugovor s valutnom klauzulom u CHF umjesto u EUR, a tuženik nikada nije provodio poslovnu praksu kojom bi se djelatnike tuženika i/ili partnere tuženika upućivalo da klijentima prezentiraju samo proizvode tuženika u jednoj valuti, pa tako ni ugovore o kreditu samo u CHF. Tuženik navodi da pored činjenice da je tuženik tužitelja informirao o rizicima promjene tečaja, ujedno se radilo o javno dostupnoj i općepoznatoj informaciji koja je sustavno bila objavljivana godinama prije zaključenja ugovora u nizu novinskih članaka i radijskih emisija te da iako niti sam tuženik nije mogao sa sigurnošću iznijeti tvrdnju u kojem će smjeru i do kojeg iznosa rasti tečaj valute, a svoje spoznaje o postojanju takvih mogućnosti kretanja tečaja švicarskog franka da je iznio ne samo ovdje tužitelju, nego i svakom klijentu koji se odlučio na korištenje usluga tuženika. Tuženik ističe kako nema vlastiti kapital te da se za svaki pojedini kredit s valutnom klauzulom u CHF zaduživao od banke sa sjedištem u [adresa] koja mu je navedeni iznos isplaćivala upravo u valuti CHF, a navedeni iznos je potom isplaćen tužitelju. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev uz nalog tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka, sa zateznim kamatama.

2.1. Podneskom od 26. studenog 2024. tuženik se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: Ugovor o kreditu br. 15952 od dana 6. listopada 2005. sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini (list 10-18 spisa), plan otplate uz ugovor o kreditu (list 19-20 spisa), pregled prometa po kreditu (list 21-29 spisa), promjenu kamatne stope (list 30 spisa), izjavu DD od 28. rujna 2023. (list 56-58 spisa), izveo dokaz saslušanjem tužiteljice i izveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o.

4. Preostalu dokumentaciju dostavljenu u spis sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.

4.1. Tuženik je u tijeku postupka odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem svjedoka dok u odnosu na prijedlog tužiteljice da se sasluša službenik tuženika koji je pregovarao o kreditu valja istaknuti da su tužiteljica i tuženik naveli da ne raspolažu podatkom o kojem se službeniku radi pa navedeni dokaz nije izveden.

5. Ocjenjujući rezultate izvedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP) sud je utvrdio da su tužbeni zahtjevi djelomično osnovani.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti dijela ugovornih odredaba Ugovora o kreditu br. 15952 od dana 6. listopada 2005. te zahtjev za isplatu stečenog na temelju tako ugovorenih odredaba ugovora o kreditu.

7. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi kako slijedi:

- iz Ugovora o kreditu broj 15952 proizlazi da je isti zaključen između tuženika kao davatelja kredita i tužiteljice kao korisnika kredita dana 6. listopada 2005. s svrhom kupnje vozila, u iznosu od 19.025,26 CHF, uz otplatu u 84 mjesečna obroka, da su sastavni dio ugovora o kreditu Uvjeti ugovora o kreditu, Inačica: CHF 2005-01, kojima je u čl. 5. propisano da se sve novčane obveze koje proizlaze iz ugovora ako su izražene u CHF ispunjavaju plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF vrijedećem na dan plaćanja, da je u čl. 6.3. Uvjeta ugovora o kreditu propisano da su dospijeće i visina mjesečnih obroka kredita vidljivi iz plana otplate, kojeg davatelj kredita dostavlja korisniku kredita nakon isplate kredita trgovcu, da je u čl. 9.1. Uvjeta propisano da visina mjesečnog obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji kao i u slučaju promjene propisa, u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak te da pod navedenim uvjetima može biti promijenjena nominalna godišnja kamatna stopa na kredit kao i efektivna kamatna stopa na kredit,

- da su tužitelj i tuženik dana 6. listopada 2005. sklopiti Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, a radi osiguranja novčane tražbine iz navedenog ugovora o kreditu te da je navedeni Sporazum solemniziran po javnom bilježniku u Zagrebu Jasni Zorić pod brojem OU-456/05 dana 10. listopada 2005.,

- da su u planu otplate navedeni anuiteti i datum dospijeća istih uz prikaz kamate,

- da je su u pregledu uplata razvidne uplate po kreditu,

- da su u promjeni kamatne stope za ugovor navedene stope zatezne kamate za razdoblje od 1. rujna 2006. do 3. srpnja 2007. kao i iznos novog anuiteta.

9. U svom iskazu, kojeg je sud ocijenio kao iskren, životan i uvjerljiv, tužiteljica je u bitnome iskazala da joj je kredit trebao za kupnju automobila za osobne potrebe, da je otišla u auto salon, gdje su joj ponudili kredit u CHF te su joj na njezin upit rekli da je najpovoljniji i najsigurniji kredit u CHF, da je švicarac siguran, da joj nisu ništa posebno objašnjavali i da je to prihvatila, da je ugovor pripremljen u Porsche leasing d.o.o., da je ugovor pročitala, da je sve bilo sitno i da je nitko nije upozorio na rizik sklapanja ugovora u CHF.

10. Uvidom u izjavu DD utvrđeno je da ju je isti dao kao zaposlenik tuženika u periodu od 2003. do 2007. godine, a vezano za ugovore o kreditu i ugovore o leasingu. S obzirom da odredbama čl. 235.-249. ZPP-a, kojima je propisano izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka, nije propisana mogućnost da svjedok iskaz daje u pisanoj izjavi, već se svjedoci saslušavaju neposredno pred sudom, to navedenu izjavu DD sud nije posebno cijenio.

11. Tuženik nema svojstvo banke pa, stoga, ugovor o kreditu broj 15952 od 6. listopada 2005. ne predstavlja ugovor o kreditu u smislu odredbe čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) već isti po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o zajmu u smislu odredbe čl. 499. ZOO-a.

11.1. Odredbom čl. 56. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje - ZZP) je propisano da se ugovorom o potrošačkom zajmu obvezuje zajmodavac da potrošaču stavi na raspolaganje određeni iznos novca, a potrošač se obvezuje da mu plaća određenu kamatu i dobiveni iznos vrati u vrijeme i način utvrđen ugovorom. Odredbom čl. 56. st. 3. ZZP-a je propisano da je zajmodavac svaka osoba ili skupina osoba koja u okviru svoje djelatnosti ili svog zanimanja sklapa s potrošačima ugovor o zajmu dok je st. 4. propisano da se za potrebe ovog zakona zajmodavac smatra trgovcem.

12. Iz dokumentacije koja prileži spisu te iskaza tužiteljice proizlazi da je tužiteljica potrošač u smislu odredbe čl. 3. st. 1. ZZP-a s obzirom da je predmetni ugovor zaključila kao fizička osoba u svrhe koje nisu namijenjene njezinom zanimanju niti njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

13. U odnosu na prigovor tuženika da tužiteljica nije dokazala da je upravo ona platila obroke po predmetnom ugovoru o kreditu valja istaknuti da iz ugovora o kreditu proizlazi da je tužiteljica korisnik kredita, da iz pregleda uplata po kreditu proizlazi da su mjesečne rate plaćane odnosno da su uplate vršene u ime, za račun i po nalogu korisnika kredita (tužiteljice), a tuženik ih je kao takve prihvatio, evidentirao i iskoristio za zatvaranje obveza po kreditu odnosno potrošačkom zajmu. U ovoj pravnoj stvari nije dokazano da je neka druga osoba faktički izvršila uplatu mjesečnih rata, međutim čak i da je, eventualno potraživanje koje bi ta osoba koja je faktički izvršila uplatu mogla imati prema tužiteljici kao korisniku kredita tiče se odnosa te osobe i same tužiteljice kao korisnika kredita odnosno potrošača.

14. Slijedom navedenog, prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije osnovan.

15. Odredbom čl. 269. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05; dalje: ZOO) propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju, dok je st. 2. navedenog čl. propisano da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva. Odredbom čl. 270. ZOO propisano je da, kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva da je ugovor ništav.

15.1. Odredbom čl. 272. st. 2. ZOO-a je propisano da ako treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu da je ugovor ništetan.

15.2. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u st. 3. propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u st. 4. propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

Odredbom čl. 83. ZZP-a propisano je da će se prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimati u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor.

Odredbom članka 84. ZZP-a određeno je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

Odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

15.3. Direktiva 93/13 EEZ pitanje pojedinačnog pregovaranja određuje u članku 3. stavku 2. koji glasi: „Uvijek će se smatrati da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, osobito u kontekstu kakvog standardiziranog, unaprijed uobličenog ugovora".

16. Iz odredbe čl. 2. i 3. predmetnog ugovora o kreditu i čl. 5. Uvjeta ugovora o kreditu, koji su sastavni dio ugovora o kreditu, proizlazi da je glavnica kredita kao i otplata kredita ugovorena uz korištenje valutne klauzule vezane uz švicarski franak i to na način da se sve novčane obveze koje proizlaze iz ugovora ako su izražene u CHF ispunjavaju plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF vrijedećem na dan plaćanja.

17. Navedene odredbe predmetnog ugovora kreditu i Uvjeta ugovora o kreditu su same po sebi lako uočljive no tuženik nije dokazao da je prilikom sklapanja ugovora o kreditu pojedinačno pregovarao s tužiteljicom o dijelu odredbe koji se odnosi na povrat kredita u ratama čiji je iznos vezan za CHF u kunskoj protuvrijednosti po tečaju CHF na dan dospijeća pojedinih rata, a što je ugovoreno Uvjetima koji su sastavni dio ugovora o kreditu.

17.1. Nadalje, iz samog ugovora o kreditu kao i iz iskaza tužiteljice proizlazi da je predmetni ugovor prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru, pa po prirodi stvari se o odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a niti se moglo pojedinačno pregovarati te tužiteljica nije mogla utjecati na sadržaj ugovorne odredbe. Slijedom navedenog sud nalazi utvrđenim da sadržaj ugovorne odredbe koji se odnosi na povrat kredita u ratama čiji je iznos vezan za CHF i to po tečaju CHF na dan dospijeća pojedinih rata nije jasan niti razumljiv bilo kojem prosječnom potrošaču, pa tako niti tužiteljici.

17.2. Tužiteljici su morali biti određeno predočeni i objašnjeni razlozi i pojedinosti glede valutne klauzule kako bi na temelju određenih i razumljivih kriterija mogla predvidjeti sve potencijalne ekonomske posljedice koje za nju iz ugovora o kreditu mogu proizaći. Naime, tuženik je bio dužan upoznati klijenta s elementima koji utječu i koji bi mogli utjecati na visinu njegove obveze jer je znanje i iskustvo tuženika superiorno u odnosu na znanje prosječnog potrošača što u konkretnom slučaju nije učinjeno.

17.3. Vezano za navode tuženika glede informacijama koje su objavljivane u novinskim člancima i radijskim emisijama, valja istaknuti da na temelju istih tužiteljica kao potrošač nije mogla predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz ugovornih odredbi kojima se otplata kredita veže uz valutu švicarski franak i to po tečaju švicarskog franka na dan dospijeća pojedinih rata.

18. Slijedom navedenog u postupku je utvrđeno da je tuženik u ugovoru o kreditu koristio odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana otplata kredita u CHF, a u kunskoj protuvrijednosti po tečaju CHF na dan dospijeća pojedinih rata, a da pri tome tuženik i tužiteljica kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali o odredbi, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Naime, kod ugovaranja valutne klauzule obveza potrošača ovisi o promjenjivom bitnom elementu i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti.

19. Iz navedenih utvrđenja proizlazi da je odredba kojom se otplata kredita veže uz valutu švicarski franak prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužiteljice kao potrošača te je kao takva nepoštena, a time i ništetna u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP-a.

20. Slijedom navedenog nisu osnovani prigovori tuženika da je tužiteljica imala mogućnost pregovaranja i da je tuženik informirao tužiteljicu o rizicima promjene tečaja.

21. U odnosu na prigovor tuženika da je ugovor otplaćen valja istaknuti da je navedeni prigovor neosnovan obzirom da tužiteljica unatoč navedenim okolnostima ima pravo tražiti pravnu zaštitu sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. i odredbi čl. 1115. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a.

22. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti dijelova predmetnog Ugovora o kreditu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz švicarski franak valjalo je prihvatiti kao osnovan i na temelju odredbe čl. 87. st. 1. ZZP-a, čl. 269., čl. 272. ZOO-a te Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29) odlučiti kao u točki I izreke presude.

23. Ugovorna odredba kojom je ugovoren iznos kredita i mjesečne rate u CHF nije ništetna jer nema neravnoteže u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao korisnika kredita u odnosu na predmet ugovora već je nišetnost ugovora o kreditu utvrđena samo u dijelu koji se odnosi na povrat kredita u ratama čiji je iznos vezan za CHF i to po tečaju CHF na dan dospijeća pojedinih rata, a što je ugovoreno Uvjetima koji su sastavni dio ugovora o kreditu.

Obzirom su čl. 2. i čl. 3. Ugovora o kreditu br. 15952 od dana 06.10.2005. ugovoreni iznos kredita u CHF i iznos rate kredita u CHF, a sud je utvrdio da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz švicarski franak to je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti preko dosuđenog točkom I izreke presude odbijen kao neosnovan.

23.1. Sijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III izreke presude.

24. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. s zadatkom da vještak utvrdi koliki je iznos preplaćenih anuiteta zbog tečajne razlike izražen u kunama i eurima po mjesecima koje je tužiteljica preplatila stvarnom otplatom kredita i koliko bi tužiteljica plaćala da nije došlo do promjene valute tijekom trajanja ugovornog odnosa.

24.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da ukupno razlika u iznosu obroka primjenom tečaja na dan računa u odnosu na iznose obroka primjenom tečaja na dan početka ugovora iznosi 10.741,95 kn, za obroke koje je nalazom utvrđen više uplaćen iznos, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 1.425,70 eur, pri čemu su pojedinačni iznosi i datum uplate istih navedeni u točki 1. Zaključka nalaza i mišljenja.

24.2. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sud je u cijelosti prihvatio jer je izrađen nepristrano, u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije te stranke nisu imale prigovara na isti.

25. U odnosu na prigovor zastare valja istaknuti da sukladno pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva u svakom slučaju počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

25.1. Obzirom je u ovoj pravnoj stvari točkom I izreke presude utvrđena ništetnost dijelova odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz švicarski franak, kada je zastara ponovno počela teći, to prigovor zastare nije osnovan u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a.

26. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužiteljici vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetne odredbe ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem.

26.1 Osnovanost visine tužbenog zahtjeva kao i dani kada su učinjene uplate od kojeg teku zatezne kamate na iznos svakog pojedinog preplaćenog iznosa, kako je to navedeno u točki II izreke presude, proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115., čl. 29. ZOO-a i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22) odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

27. Tužiteljica je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 8. studenog 2024., a nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem, smanjila početno postavljeni tužbeni zahtjev čime je djelomično povukla tužbu, a kojem povlačenju se tuženik protivio. Obzirom je tužiteljici na temelju odredbe čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. ZOO-a dosuđen iznos utvrđen izvedenim financijskim vještačenjem to je zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom IV izreke presude.

28. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP- a, a obzirom tužiteljica nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva radi kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, i na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a.

28.1 Tužiteljici je trošak parničnog postupka odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu OT) i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (tbr.7.tč.1. OT), za sastav podneska od 26. listopada 2023. u iznosu od 200,00 eur (tbr.8.tč.1.OT), za sastav podneska od 8. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eur (tbr.8.tč.1.OT), za zastupanje na ročištima dana 12. lipnja 2024., dana 8. listopada 2024., dana 4. ožujka 2025. u iznosu od po 200,00 eur za svako (tbr.9.tč.1.OT), sve uvećano za 25% PDV-a što ukupno iznosi 1.500,00 eur. Tužiteljici je dosuđen trošak financijskog vještačenja u iznosu od 200,00 eur, trošak sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 26,55 eur i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 53,09 eur.

Slijedom navedenog tužiteljici je dosuđen trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.779,64 eur.

28.2 Tužiteljici u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije dosuđen trošak sastava podneska od 27. svibnja 2024. jer nije bio potreban za vođenje parnice. Tužiteljici nije dosuđen trošak pristupa ročištu za objavu presude obzirom isto nije potrebno za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a) te obzirom da se presuda po objavi ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča suda te je uredno pozvane stranke mogu preuzeti i neposredno u sudu (čl. 335. st. 9. i 10. ZPP-a).

28.3. Odluka o kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a i na odredbi čl. 29. ZOO-a.

28.4. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao pod točkom V izreke presude.

U Zagrebu, dana 27. ožujka 2025.

Sudac:

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelj po pun. - uz rješenje za sudsku pristojbu presudu u iznosu od 53,09 eur

2. tuženik po pun.

3. spis