REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-276/2023-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Marini Vučetić, u pravnoj stvari tužitelja ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Marini Konrad, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. Zagreb, Pisarnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 20. veljače 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja TO, odvjetničkog vježbenika i rasprave održane 27. ožujka 2025. na kojoj je objavljena odluka, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj: 9012285251, sklopljenog između tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, kao kreditora i tužitelja ĐO iz [adresa], kao korisnika kredita, zaključenog 15. veljače 2007., koji je potvrđen kod javnog bilježnika Miroslava Bračuna 21. veljače 2007. pod brojem OV-5042/2007., a koji u dijelu čl. 1. glasi: „...iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 14.649,92 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita”;

u dijelu čl. 4. glasi: „...po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana... Kamata se obračunava u CHF...”;

u čl. 5. st. 2. glasi: „Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.”;

u čl. 6. st. 2. glasi: „Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.”;

u čl. 7. st. 2. glasi: „... plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja... U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete...”;

u čl. 12. st. 8. glasi: „Potpisom ovog ugovora ugovorne stranke izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja PBZ d.d. s građanima i pristaju na njihovu primjenu. Ugovorne strane su suglasne da se, na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju Opći uvjeti poslovanja PBZ d.d. s građanima, ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana, te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune ...”;

u čl. 12. st. 9. glasi: „Potpisom ovog ugovora korisnik kredita, solidarni dužnik i protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.”.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, isplatiti tužitelju HO iz [adresa], na ime stečenog bez osnove na ime razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom svakog anuiteta u kunama naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita iznos od 1.813,66 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 1,49 EUR od 1. svibnja 2007. do isplate

- na iznos od 3,13 EUR od 1. travnja 2008. do isplate

- na iznos od 3,67 EUR od 1. svibnja 2008. do isplate

- na iznos od 0,53 EUR od 1. studenog 2008. do isplate

- na iznos od 9,07 EUR od 1. prosinca 2008. do isplate

- na iznos od 5,04 EUR od 1. siječnja 2009. do isplate

- na iznos od 14,52 EUR od 1. veljače 2009. do isplate

- na iznos od 14,10 EUR od 1 ožujka 2009. do isplate

- na iznos od 15,96 EUR od 1. travnja 2009. do isplate

- na iznos od 10,89 EUR od 1. svibnja 2009. do isplate

- na iznos od 11,25 EUR od 1. lipnja 2009. do isplate

- na iznos od 10,44 EUR od 1. srpnja 2009. do isplate

- na iznos od 10,79 EUR od 1. kolovoza 2009. do isplate

- na iznos od 9,13 EUR od 1. rujna 2009. do isplate

- na iznos od 10,99 EUR od 1. listopada 2009. do isplate

- na iznos od 8,13 EUR od 1. studenog 2009. do isplate

- na iznos od 9,82 EUR od 1. prosinca 2009. do isplate

- na iznos od 9,38 EUR od 1. siječnja 2010. do isplate

- na iznos od 12,85 EUR od 1. veljače 2010. do isplate

- na iznos od 14,90 EUR od 1. ožujka 2010. do isplate

- na iznos od 14,31 EUR od 1. travnja 2010. do isplate

- na iznos od 17,61 EUR od 1. svibnja 2010. do isplate

- na iznos od 18,45 EUR od 1. lipnja 2010. do isplate

- na iznos od 22,08 EUR od 1. srpnja 2010. do isplate

- na iznos od 26,89 EUR od 1. kolovoza 2010. do isplate

- na iznos od 23,04 EUR od 1. rujna 2010. do isplate

- na iznos od 33,16 EUR od 1. listopada 2010. do isplate

- na iznos od 29,91 EUR od 1. studenog 2010. do isplate

- na iznos od 26,03 EUR od 1. prosinca 2010. do isplate

- na iznos od 37,06 EUR od 1. siječnja 2011. do isplate

- na iznos od 39,65 EUR od 1. veljače 2011. do isplate

- na iznos od 35,83 EUR od 1. ožujka 2011. do isplate

- na iznos od 37,99 EUR od 1. travnja 2011. do isplate

- na iznos od 34,53 EUR od 1. svibnja 2011. do isplate

- na iznos od 42,03 EUR od 1. lipnja 2011. do isplate

- na iznos od 48,52 EUR od 1. srpnja 2011. do isplate

- na iznos od 55,50 EUR od 1. kolovoza 2011. do isplate

- na iznos od 73,97 EUR od 1. rujna 2011. do isplate

- na iznos od 51,88 EUR od 1. listopada 2011. do isplate

- na iznos od 48,18 EUR od 1. studenog 2011. do isplate

- na iznos od 51,42 EUR od 1. prosinca 2011. do isplate

- na iznos od 50,02 EUR od 1. siječnja 2012. do isplate

- na iznos od 53,00 EUR od 1. veljače 2012. do isplate

- na iznos od 55,89 EUR od 1. ožujka 2012. do isplate

- na iznos od 54,67 EUR od 1. travnja 2012. do isplate

- na iznos od 54,77 EUR od 1. svibnja 2012. do isplate

- na iznos od 55,09 EUR od 1. lipnja 2012. do isplate

- na iznos od 56,41 EUR od 1. srpnja 2012. do isplate

- na iznos od 54,71 EUR od 1. kolovoza 2012. do isplate

- na iznos od 54,29 EUR od 1. rujna 2012. do isplate

- na iznos od 50,29 EUR od 1. listopada 2012. do isplate

- na iznos od 50,29 EUR od 1. studenog 2012. do isplate

- na iznos od 54,69 EUR od 1. prosinca 2012. do isplate

- na iznos od 55,93 EUR od 1. prosinca 2012. do isplate

- na iznos od 55,52 EUR od 1. siječnja 2013. do isplate

- na iznos od 52,34 EUR od 1. ožujka 2013. do isplate

- na iznos od 51,63 EUR od 1. travnja 2013. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 30,64 eura - preplata za isplate kada je tečaj bio niži - s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznose i to:

1,93 € sa pripadajućim kamatama od 08.05.2007 do namirenja

2,53 € sa pripadajućim kamatama od 29.05.2007 do namirenja

2,60€ sa pripadajućim kamatama od 03.07.2007 do namirenja,

2,71€ sa pripadajućim kamatama od 02.8.2007 do namirenja,

1,87 € sa pripadajućim kamatama od 08.09.2007 do namirenja,

3,80 € sa pripadajućim kamatama od 05.10.2007 do namirenja,

3,51€ sa pripadajućim kamatama od 04.11.2007 do namirenja,

2,04 € sa pripadajućim kamatama od 01.12.2007 do namirenja,

3,05 € sa pripadajućim kamatama od 01.01.2008 do namirenja,

0,27 € sa pripadajućim kamatama od 05.02.2008 do namirenja,

1,16 € sa pripadajućim kamatama od 06.05.2008 do namirenja

1,23€ sa pripadajućim kamatama od 01.06.2008 do namirenja

0,01 € sa pripadajućim kamatama od 03.07.2008 do namirenja

1,88 € sa pripadajućim kamatama od 13.08.2008 do namirenja

2,05 € sa pripadajućim kamatama od 03.09.2008 do namirenja

sve sa zakonskim zateznim kamatama po stopi zakonske zatezne kamate koja je do 31. prosinca 2007. bila uređena čl.1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (u ostalim odnosima) tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate odnosno namirenja , a koja tražbina se stavlja u procesno pravnu kompenzaciju s tražbinom tužitelja prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu."

IV. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, isplatiti tužitelju HO iz [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu 2.308,18 eura, sa zateznim kamatama koje teku od 27. ožujka 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj ĐO iz [adresa], povukao tužbu za iznos od 92,96 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1.U tužbi je navedeno da su 15. veljače 2007. tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 9012285251, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti od 14.649,92 CHF prema srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita. Navedenim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 72 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatim po srednjem tečaju tuženika kao kreditora važećem za CHF na dan plaćanja. Pored iznosa glavnice, tužitelj je sukladno čl. 4. navedenog Ugovora bio dužan tuženiku platiti kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kamatnim stopama, a koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,50 % godišnje. Tužitelj je predmetni kredit otplatio u cijelosti. Za vrijeme trajanja otplate kredita, anuiteti u kunskoj protuvrijednosti su se plaćali po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća, pa se zbog promjene tečaja CHF iznos koji je bio na dan dospijeća prvog mjesečnog anuiteta mijenjao te je po dospijeću daljnjih anuiteta iznosio znatno više nego prvi dospjeli mjesečni anuitet. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P–1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Revt-249/14 od 9. travnja 2015.g., utvrđuje se da je tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003.g. do 31. prosinca 2008.g., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći se u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koje utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, te je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te ZOO. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH, br. Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018.g. u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013.g. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke; a što je potvrđeno i presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. kojom se utvrđuje da je između ostalih tuženik, u razdoblju od 1. studenog 2004.g. do 31. prosinca 2008.g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te ZOO. S obzirom da su pravomoćnim presudama VTS RH utvrđene ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10. rujna 2003. i 31. prosinca 2008., kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. ZOO. Slijedom navedenog, predlaže da sud nakon provedene rasprave, sukladno čl. 186.b Zakona o parničnom postupku usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe da netočno tužitelj navodi da bi u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 04.07.2013. godine bile utvrđene naprijed navedene povrede Ugovorom o kreditu broj 9012285251 koji je zaključen 15.02.2007. Zahtjev koji ističe podnositelj kolektivne tužbe na koju se poziva tužitelj nije identičan, niti to može biti, zahtjevu ovdje tužitelja temeljem konkretnog ugovora. Kako je ugovorni odnos utužen u ovom predmetu okončan ne postoji povreda koju je potrebno otkloniti, a presuđenja iz predmeta Potrošač odnose se na ugovorne odnose u kojima još postoji ugovorni odnos i povreda istoga, očito je da se u ovom konkretnom slučaju predmetna tužba i pozivanje na utvrđenja iz predmeta Potrošač ukazuju u cijelosti neosnovanima. Tužitelj u tužbi navodi kako je ugovor o kreditu nepošten jer je tuženik propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovor o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Navodi tužitelja su u cijelosti proizvoljni i kontradiktorni jasnim odredbama Ugovora o kreditu kojim odredbama je tužitelj, upravo suprotno sadašnjim navodima iz tužbe, izjavio i to potpisao da je bio informiran o svim parametrima za donošenje odluke. Obzirom da je sam tužitelj sklopio ugovor o kreditu i potvrdio njegovu istinitost pred javnim bilježnikom, to su navodi iz tužbe koji su u suprotnosti sa činjenicama koje proizlaze iz sklopljenog ugovornog odnosa u najmanju ruku netočni. Tužitelj je poslovno sposobna osoba kojoj su prije i u vrijeme sklapanja ugovora bile dostupne sve informacije o značenju valutne klauzule, a sam tužitelj prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije zatražio nikakva razjašnjenja u vidu bilo koje ugovorne obveze ili odredbe, ništa mu nije bilo sporno i nije tražio dodatna razjašnjenja. Iz navedenog ponašanja i nespornih činjenica jedino se može zaključiti kako se tužitelj svjesno odlučio za predmetni ugovor sa svim njegovim uvjetima i odredbama, ocijenivši da mu isti sukladno njegovim potrebama i mogućnostima najviše odgovara. Pregovori se vode za svaki pojedinačni ugovor na način da se utvrđuje kako mogućnost dobivanja kredita, a tako i opseg i obim usluge koja se ugovara. Tako se prije zaključenja ugovora daju sva potrebna pojašnjenja i informacije, a što je i konkretno bilo učinjeno prilikom sklapanja ovog Ugovora o kreditu. Za naglasiti je također da je u Ugovorom o kreditu broj 9012285251 koji je zaključen 15.02.2007. i to u članku 7. otplata kredita ugovoren način da se isti otplaćuje u 72 jednaka anuiteta plativa u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio navedenog Ugovora o kreditu. Anuiteti su u otplatnoj tablici, kao i iznos kredita koji se isplaćuje izraženi u kunskoj protuvrijednosti za CHF, a nema iznosa anuiteta izraženih u kunama kao obveza tužitelja, te nema niti izražen iznos kredita u kunama. U odnosu na navode tužitelja da je Ugovor o kreditu sklopio na način da o istom nije pregovarao i da nije mogao utjecati na njegov sadržaj odnosno ugovoriti bilo što drugo osim gotovog bankarskog proizvoda te zbog toga, prema pogrešnim i netočnim tvrdnjama tužitelja, ugovorena nepoštena ugovorna odredba u odnosu na valutu CHF, ističe se kako treba imati na umu pravilo da se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase, neovisno o tome što ga je sastavila jedna ugovorna strana i ponudila na potpis onoj drugoj. S obzirom na sve navedeno, tuženik predlaže sudu odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom.

3. Konačan tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od 9.srpnja 2024. i predložio da sud nakon provedenog postupka obveže tuženika na isplatu iznosa od 1.813,66 eura radi pretplate zbog razlike tečaja.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao prigovor prebijanja i podneskom od 19. srpnja 2024. je prigovor prebijanja specificirao nakon nalaza i mišljenja vještaka i predložio da sud obveže tužitelja na isplatu iznosa od 30,64 eura.

5. Tužitelj je u podnesku od 27. prosinca 2023. naveo da je tuženikov prigovor radi prebijanja neosnovan budući je kod zahtjeva za vraćanje primljenog temeljem ništetnog pravnog posla rok zastare potraživanja pet godina sukladno čl. 225. ZOO, pri čemu zastarni rok počinje teći od dana sklapanja ništetnog pravnog posla, odnosno od neosnovanog stjecanja prekid zastare zbog vođenja kolektivnog spora nema učinak prema tuženiku (Županijski sud u Zagrebu je t. 40 obrazloženja presude Gž 2060/2023 2 od 7. studenog 2023. je naveo "da plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početnog, odnosno po eventualno manjoj kamatnoj stopi od početne potrošač nije primio ništa, niti je išta stekao bez osnove, pa ne postoji niti njegova obveza vraćanja").

6. Sud je odlučio kao u izreci presude pod točk. III. i utvrdio da ne postoji tuženikova tražbina prema tužitelju radi osnovano istaknutog prigovora zastare koji je istaknuo tužitelj na temelju čl. 225. ZOO-a jer je potraživanje tuženika iz 2007. i 2008. godine, a tužba je podnesena 2023. dakle protekom roka od 15 godina, a nesporno je da prekid zastare zbog vođenja kolektivnog spora nema učinak prema tuženiku.

7. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u preslik Ugovora o kreditu iz kojeg je vidljivo da ga je zaključio 15. veljače 2007. tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor radi kupnje osobnog automobila u iznosu od 14.642,92 CHF u kunskoj protuvrijednosti sa promjenjivom kamatnom stopom (str. 8 do 12 spisa). Sud je izvršio i uvid u Plan otplate iz kojeg je vidljivo da je cijelo vrijeme bila predviđena ista visina rate otplate kredita koja se tijekom otplate kredita mijenjala (str. 16 do 34 spisa). Uvidim o dopis tuženika od 26. rujna 2013. je vidljivo da ga je tuženik izvijestio da je otplatio kredit (str. 35 spisa). Saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja i provedeno je financijsko vještačenje.

7.1. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je 15. veljače 2007. zaključio Ugovor o kreditu s tuženikom za kupnju osobnog automobila, kupljen je automobil Hyundai. Taj automobil nikada nije koristio niti za kakve poslovne svrhe, nego za obiteljske potrebe. Osobno je vratio sve rata kredita. Kredit je otplaćen, nije bio u konverziji. Pročitao je Ugovor prije potpisivanja. Bilo mu je nejasno, nije postavljao pitanja. Nije ga nitko upozorio da bi se rata mogla promijeniti tijekom otplate, rečeno mu je da je to najpovoljniji kredit i tako je i zaključio taj kredit. Kada je došlo do povećanja rata kredita, bio je u banci, ali uvijek je bila gužva, nitko mu ništa nije objasnio, problem je bio u tome ne samo što je tečaj CHF bio povećan, nego je i banka podigla kamatu. Od ekonomskih predmeta imao je statistiku i to jednu godinu. 2007. nije imao obrt, također nije bio vlasnik tvrtke, trgovačkog društva i nije obavljao nikakve vodeće pozicije niti je bio direktor društva. Tužitelj nije kupio nekretninu nego osobni automobil. U banci ga je dočekao unaprijed pripremljen Ugovor, sve je bilo riješeno putem autokuće, kod javnog bilježnika, kada je bio nije ga niti vidio nego samo djelatnicu, nisu bile izmijenjene pojedine odredbe kredita, nitko mu nije objasnio što je valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa. Nitko mu je nije objasnio parametre izračuna istih. Za Opće uvjete nije siguran da ih je dobio, nije bio upozoren da potpisom Ugovora pristaje na sve kasnije izmjene Ugovora o kreditu. Da ga je tko upozorio na moguće promjene rata kredita u CHF, ne bi uzeo takav kredit, uzeo bi kredit u eurima. Bio je u banci, pokušao reprogramirati ugovor, plaća je bila ista, a rata mu se povećavala, pa da mu se smanji rata, ali nije ništa uspio jer mu banka nije ništa ponudila.

7.2. U nalazu i mišljenju vještak Mirna Tot Nužda navela je da je između kreditora (tuženik) i korisnika kredita (tužitelj) sklopljen Ugovor o kreditu 15. veljače 2007. u iznosu od 14.649,92 CHF s ugovorenom kamatnom stopom od 5,50%, godišnje, promjenjiva. Rješenjem suda određen je zadatak vještačenja utvrditi iznose razlike nastale zbog promjene tečaja CHF u tijeku otplate kredita. Utjecaj promjene tečaja na kamatu i glavnicu kredita. Razlika plaćenog zbog primjene „valutne klauzule“, odnosno zbog promjene tečaja iznosi 1.783,02 eura. Više je plaćeno zbog promjene tečaja 1.813,66 eura. Manje je plaćeno zbog promjene tečaja 30,64 eura. Na nalaz i mišljenje vještaka primjedbe je istakao samo tuženik i vještak je u podnesku od 26. studenog 2024. navela da je u skladu sa zadatkom suda provela vještačenje na okolnosti promjene tečaja CHF za vrijeme otplate kredita i upravo se razlika utvrđena vještačenjem u iznosu od 1.783,02 EUR odnosi na razliku više plaćenog po osnovi valutne klauzule. Ovaj iznos je utvrđen na način da je utvrđena razlika između anuiteta po početnom otplatnom planu i tečaju na dan plaćanja kredita (stupac 13 Tablice 1 Nalaza) i anuiteta po početnom otplatnom planu i tečaju na dan isplate kredita (stupac 12 Tablice 1 Nalaza). Izračun: 91.181,57 kn – 77.747,40 kn = 13.434,17 kn Također je dodatnim izračunom potvrđena izračunom utvrđena razlika po osnovi valutnog utjecaja i to razlika plaćenog po osnovi valutnog utjecaja na kamatu i na glavnicu kredita. Prilikom ovakvog izračuna u potpunosti su isključeni utjecaji promjene kamatne stope što se vidi i u izračunu gdje su korišteni iznosi kamate i glavnice iskazani u CHF prema početnom inicijalnom otplatnom planu, a ne prema realiziranom planu otplate u valuti CHF koji uključuje promjenu kamatne stope. Izračun: 1.073,37 kn + 12.360,80 kn =13.434,17 kn Ukupna razlika anuiteta iznosi 17.650,66 kn. Razlika između stvarno plaćenih anuiteta po primijenjenim redovnim kamatnim stopama i srednjem tečaju Kreditora na dan plaćanja (stupac 15 Tablice 1 Nalaza) i anuiteta prema početno ugovorenoj redovnoj kamatnoj stopi i srednjem tečaju Kreditora na dan isplate kredita (stupac 12 Tablice 1 Nalaza) iznosi 17.650,66 kn. Izračun: 95.398,06 kn – 77.747,40 kn = 17.650,66 kn U navedenom iznosu od 17.650,66 kn sadržana je razlika po osnovi promjene kamatne stope i razlika po osnovi valutne klauzule (promjene tečaja CHF). Tuženik navodi: „Iz danog nalaza i mišljenja nisu vidljivi parametri na temelju kojih vještak izvodi izračun… Da bi vještačenje bilo stručno i objektivno, predlaže se da se vještak očituje, a poštujući parametre iz ugovora, na okolnosti svih uvjeta koji su važili za kunske kredite u vrijeme sklapanja ovog ugovora te primijeniti te objektivne kriterije na ovaj konkretni kredit, odnosno napraviti usporedbu sa kunskim kreditom, ako se tužitelja hipotetski stavlja u situaciju kao da je tada uzeo kredit u kunama…. Moli se vještaka da navede primjer kreditnog odnosa koji je kreirao i koji proizlazi iz njegova vještva u praksi i njegovu dostupnost u banci.“ Nalaz vještačenja izrađen je prema Zadatku suda koji je utvrđen Rješenjem i glasi: „Zadatak vještaka je iskazati visinu tražbine: na okolnosti preplaćenog iznosa s osnova tečajne razlike - razlike s obzirom na srednji tečaj tuženika za CHF na dan plaćanja anuiteta i dan korištenja – isplate kredita po svakom pojedinom mjesečnom anuitetu koji je tužitelj platio tuženiku u razdoblju otplate kredita.“ Nalaz je izrađen u potpunosti sa zadatkom suda, a navedeno što predlaže tuženik nije određeno zadatkom vještačenje. Ponovo tuženik navodi: „Postavlja se pitanje vještaku je li prilikom izračuna visine sa osnove promjene valutne isključio utjecaj promjene kamatne stope, a sve kako se anuitet sastoji od glavnice i kamate? Ponovo ističem da je u izračunu iznosa od 13.434,17 kn (1.783,02 EUR) u potpunosti isključen utjecaj promjene kamatne stope što sam ranije u ovom podnesku i obrazložila. Tuženik navodi: “Napominje se da vještak nije načinio niti usporedbu, niti obrazložio je li u trenutku sklapanja ugovora postojao takav ili slični proizvod na tržištu, odnosno kakvi su, ako su postojali, na tržištu bili krediti u kunama i pod kojim su se uvjetima dobivali te je li tužitelj takav kredit i pod kojim uvjetima mogao i nije li to kredit koji postaje kunski i koji su uvjeti kunskog kreditiranja u ovom konkretnom razdoblju te je li ovaj kredit neka nova vrsta koja pogoduje u uvjetima korisniku, a nije tako bilo ugovoreno?“ Zadatkom vještačenja nije utvrđeno da se provede vještačenjem usporedba sa kunskim kreditima, odnosno prijedlog tuženika nije u skladu sa zadanim od strane suda. Tuženik je dalje u podnesku istakao prigovore koji se odnosi na pravna pitanja, a za koja nisam kao vještak ovlaštena. Vještak je navela da je temeljem iznesenog u potpunosti odgovorila na primjedbe tuženika na Nalaz vještačenja, za koji držim da je napravljen točno i savjesno s najboljim znanjem i u skladu sa pravilima struke, a Sud donosi Odluku o daljnjem priznavanju i pravnim pitanjima.

Na ročištu održanom kod ovog suda 20. veljače 2025. vještak je navela da ostaje kod danog nalaza i mišljenja i istaknutih navoda.

7.3. Na nalaz i mišljenje prigovore je istaknuo samo tuženik, a kojima nije osporio matematički izračun vještaka. Po ocjeni ovog suda nalaz i mišljenje vještaka je stručan, obrazložen i nepristran i sud ga je u cijelosti i prihvatio.

8. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

9. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- su 15. veljače 2007. tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu radi kupnje osobnog automobila u iznosu od 14.642,92 CHF u kunskoj protuvrijednosti sa promjenjivom kamatnom stopom

- je kredit otplaćen i da kredit nije bio u konverziji.

- je iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđeno da je razlika plaćenog zbog primjene „valutne klauzule“, odnosno zbog promjene tečaja iznosi 1.783,02 eura. Više je plaćeno zbog promjene tečaja 1.813,66 eura. Manje je plaćeno zbog promjene tečaja 30,64 eura.

- je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu predmeta P-1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka, među njima i protiv ovdje tuženika radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U navedenom predmetu je 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.

- je navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik iz predmetne parnice, u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovarana redovna kamata po promjenjivoj stopi koja se utvrđuje jednostranom odlukom kreditora, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nisu

- je navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke a među njima i tuženik, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana,

- da su odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope ugovorene kamate, odlukom tuženika kao kreditora, odredbe unaprijed pripremljenog i sačinjenog tipskog ugovora od strane tuženika kao kreditora.

10. Po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Na temelju članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13.; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi tijekom daljnje otplate kredita, sporne odredbe ugovora o kreditu, su nerazumljive za potrošača, pa tako i za tužitelja u konkretnom slučaju, nepoštene pa time i ništetne, te kao takve ne proizvode pravne učinke. U njima nisu bili navedeni za potrošača jasni parametri koji će utjecati na način da bi tuženik tužitelju parametre za promjenu stope redovne kamate objasnio niti ga upozorio na rizike ugovaranja valutne klauzule, što je sve uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Tužitelj otplatom kredita nesporno nije izgubio pravo na podonšenje tužbe radi utvrđenja i isplate povodom ništetnosti dijela odredbi ugovora.

11.1. U svezi navedenog, po ocjeni ovog suda, primjenom odredbe članka 1111. (koji sadrži opće pravilo o stjecanju bez osnove) u svezi s člankom 1115. (koji određuje opseg vraćanja), Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO/05), tužitelju pripada pravo na povrat iznosa preplaćenog s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli te zatezna kamata od dana izvršene preplate svakog pojedinog anuiteta.

12. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, nije osnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju s osnova stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. ZOO, a ZOO kod instituta stjecanja bez osnove ZOO ne predviđa posebni zastarni rok, pa se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO koji propisuje da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

12. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i ono glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite."

12.1. Nesporno je da zastarni rok teče od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu, kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi, Pž-6632/2017-10. U svezi navedenog nesporno je da utužena tražbina tužitelja nesporno nije zastarjela u pogledu valutne klauzule, jer je zastarni rok je 14. lipnja 2023., a tužba je podnesene 21. travnja 2023. dakle podnesena je prije isteka zastarnog roka.

13. Prema zaključcima Visokog trgovačkog suda, sadržanima u presudi poslovni broj Pž-7129/2013 nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu ali činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sadržanog u odluci poslovni broj Revt-249/14-2, banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", dužne su maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača jest u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštene odredbe - dalje: Direktiva 93/13 EEZ), a koje odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 78/12 - dalje: ZID ZZP/12) te se sada primjenjuju i kao nacionalni propis. U odnosu na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, u tim slučajevima postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.

14. S obzirom da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao tužitelju dospjele anuitete obračunavao temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, tužitelju pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćenog u otplaćenom iznosu, na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO/05. Taj preplaćeni iznos, utvrđen je temeljem nalaza i mišljenja vještaka i predstavlja razliku obveza, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita i iz razlike između tečaja valute za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita.

15. Tuženik je u obvezi platiti i zateznu kamatu na svaki preplaćeni iznos anuiteta od dana plaćanja, na temelju članka 1115. ZOO/05, jer se u ovom predmetu radi se o povratu onog što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, i to odredbi koje je sam tuženik unio u ugovor, pa je iz tog razloga tuženik nesavjestan stjecatelj, te da je stoga temeljem navedene zakonske odredbe, dužan tužitelju platiti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuitete u kojem je sadržan i iznos preplate.

16. Nesporno je da tužitelj ima svojstvo potrošača, što je utvrđeno iz njegovog iskaza u kojem je naveo da je predmetni ugovor o kreditu s tuženikom sklopio u svrhu kupnje osobnog automobila, jer mu je automobil trebao isključivo u privatne svrhe. Tužitelj je kao slabija strana s tuženom bankom (trgovcem) te je vršio otplatu kredita upravo tuženiku. Iz samog ugovora je razvidno da je zaključen s tužiteljem kao fizičkom osobom i to radi kupnje osobnog autmobila. Sud je u cijelosti poklonio vjeru tužitelju da su bile nejasne pojedine odredbe ugovora, ali da mu ih nitko nije objasnio jer za pravilno tumačenje parametara o kojima ovisi promjena tečaja zaista treba stručno znanje i to ekonomskog smjera, a tužitelj nesporno nije upozoren na rizik sklapanja ovakvog ugovora o kreditu u potpunosti.

17. Tužitelj je podnio tužbu na iznos od 1.906,62 eura, kod konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelj potražuje isplatu iznosa od 1.813,66 eura, dakle tužitelj je umanjio tužbeni zahtjev za iznos od 92,96 eura. Tužitelj se nije protivio povlačenju tužbe u tom dijelu. U svezi navedenog sud je odlučio kao u izreci rješenja na temelju čl. 193.st.2. ZPP-a.

18. U svezi troškova postupka prema sudskoj praksi odlukama Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2038/2024-2 i Županijskog sud u Rijeci Gž-1220/2022-3 nije u skladu s načelom djelotvornosti da se tužitelju kao potrošaču naloži snošenje troškova postupka jer ishod podjele troškova postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže može potrošača odvratiti od ostvarenja navedenog prava. Takvo shvaćanje izrazio je Sud Europske unije u predmetu C- 244/19 u presudi od 16. srpnja 2020., u kojoj je na postavljeno prethodno pitanje, između ostaloga, odgovoreno da: „čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13 od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L95, str. 29.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15, svezak 12, str. 24.), te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivnom 93/13.“

19. U svezi navedenog tužitelju je sud u cijelosti dosudio trošak postupka. Sud je tužitelju priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; dalje - OT), trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eura, trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eura, trošak zastupanja na ročištima od 16. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 2. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 eura, trošak zastupanja na ročištu održanom 7. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu 20. veljače 2025. u iznosu od 200,00 euru (tbr. 9.t.1.OT), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9.t.5.OT), trošak sastava obrazloženih podnesaka od 27. prosinca 2023. u iznosu od 27. prosinca 2023. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1.OT) i podneska od 9. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1.OT). pripadajući porez iznosi 375,00 eura. Ukupno je priznat trošak u iznosu od 2.308,18 eura, kako je to i navedeno u izreci presude.

20. Zatezna kamata teče od 27. ožujka 2025. kao dana presuđenja do isplate na temelju čl. 29.st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

21. U svezi prijedlog za saslušanje svjedoka PO tuženik nije tijekom postupka dostavio točnu adresu iste, a utvrđeno je da ona nije djelatnica tuženika pa se smatra da je tuženik i odustao od tog dokaznog prijedloga.

Slavonski Brod, 27. ožujka 2025.

Sudac

Marina Vučetić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude i rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

O tom obavijest:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.