Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-364/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca mr. sc. Krunoslava Baran predsjednika vijeća, sutkinje Jasne Bratek izvjestiteljice i članice vijeća, i sutkinje Vesne Bjelousov članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Penezić i partneri d.o.o. Zagreb, Strojarska 22, protiv tuženika Dubrovačka televizija d.o.o. u stečaju, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 24, OIB: 47143860599, zastupanog po stečajnoj upraviteljici Miri Hajdić iz Splita, Smiljanićeva 2, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pr-206/2022-58 od 5. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pr-206/2022-58 od 5. rujna 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I) Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu, koju je tuženik Dubrovačka televizija d.o.o. Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 24, OIB: 47143860599, kao poslodavac, donio 2. prosinca 2019., a kojom je tužitelju ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radniku, izrekao izvanredni otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog za obavljanje poslova radnog mjesta tehničar te se utvrđuje da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika.

II) Nalaže se tuženiku poslodavcu Dubrovačka televizija d.o.o. Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 24, OIB: 47143860599 da, u roku od 15 dana, tužitelju radniku ČG iz [adresa], Č [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dostavi obračun dugovane, a neisplaćene naknade plaće za razdoblje od 24. travnja 2019. godine pa sve do 29. veljače 2020. godine.

III) Nalaže se tuženiku poslodavcu Dubrovačka televizija d.o.o. Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 24, OIB: 47143860599 da, u roku od 15 dana, tužitelja radnika ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati na poslove radnog mjesta Tehničara za koje je sklopio sa tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme."

II. Nalaže se tužitelju po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tuženiku iznos od 1.492,50 Eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 05. rujna 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana, dok se za više zatraženi iznos u visini od 956,22 Eura zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.045,18 Eura sa zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan."

2. Ovu presudu suda prvog stupnja, pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) te zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a s prijedlogom da se preinači pobijana presuda, tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak za sastav žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost navoda žalbe tužitelja, predlaže pobijanu presudu potvrditi. Traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužitelja te navode tuženika iz odgovora na žalbu, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u vezi odredbe čl. 8. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tužitelj, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se isto može ispitati. Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude izložio je zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, te je naveo i obrazložio koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio. Provedeni dokazni prijedlozi su valjano obrazloženi (čl. 8. ZPP-a). Pobijana presuda sadrži dostatne i pravno relevantne razloge što strankama pokazuje da je njihov predmet zaista ispitan te jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih tijela javne vlasti. Stoga se ne može govoriti o arbitrarnosti u odlučivanju i povredi prava na pravično suđenje.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 02. prosinca 2019. nezakonita i nedopuštena i da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika te da tuženik vrati tužitelja na poslove radnog mjesta Tehničara za koji su stranke sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 18. ožujka 2019., kao i da naloži tuženiku da tužitelju dostavi obračune dugovanih, a neisplaćenih plaća za razdoblje od 24. travnja 2019. do 29. veljače 2020.

9. I u ovoj žalbenoj fazi postupka tužitelj smatra da u njegovu postupanju nije bilo elemenata koji bi imali značaj kršenja obveze iz radnog odnosa i time opravdali razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, kao i da propuštanje tuženika da omogući tužitelju iznošenje obrane otkaz čini nedopuštenim.

10. U ovom postupku među strankama nije sporno da je tuženik kao poslodavac tužitelju kao radniku 5. prosinca 2019. uručio Odluku o izvanrednom otkazu donesenu 2. prosinca 2019. kojom je tuženik kao poslodavac otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme tužitelju kao radniku zaposlenom na radnom mjestu tehničara, a nije sporno niti to da je tužitelj po zaprimanju pobijane Odluke u roku propisanom odredbom čl. 133. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17. i 98/19., dalje: ZR) tuženiku podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, a kojem zahtjevu tuženik nije udovoljio, radi čega je tužitelj u roku propisanom odredbom čl. 133. st. 2. ZR-a, zaštitu povrijeđenih prava zatražio pred sudom.

11. Među strankama je sporno je li tuženik imao opravdani razlog za izvanredni otkaz Ugovora o radu odnosno predstavlja li nedolazak tužitelja na rad u vremenu od 24. travnja 2019. do dana otkazivanja ugovora o radu 2. prosinca 2019. osobito tešku povredu obveza tužitelja iz radnog odnosa te osobito važnu činjenicu zbog čega, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć te je li tuženik prethodno donošenju pobijane Odluke o otkazu ugovora o radu bio dužan tužitelju omogućiti iznošenje obrane u svezi razloga na kojima se ta Odluka temelji ili su postojale okolnosti zbog kojih to od tuženika nije bilo opravdano očekivati.

12. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da je iz Odluke o izvanrednom otkazu od 2. prosinca 2019. (str. 7-8 spisa) utvrđeno da je uprava tuženika na temelju odredbe čl. 116. ZR-a 2. prosinca 2019. donijela odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 18. ožujka 2019. sklopljenog za obavljanje poslova radnog mjesta Tehničar i osnovnom plaćom u iznosu od 4.000,00 kn neto mjesečno uvećanom za dužni porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i doprinose iz plaće (bruto plaća) i doprinose na plaću, uz primjenu odredbi Zakona o radu, Statuta poslodavca i drugih odluka poslodavca utemeljenih na Zakonu o radu na pitanja godišnjeg odmora, otkaznim rokovima, dodacima na plaću, razdobljima isplate primanja i trajanju radnog dana i tjedna,

- da je iz Odluke o izvanrednom otkazu utvrđeno da je otkaz uslijedio zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa zbog koje povrede, da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć, uz prestanak Ugovora o radu s danom dostave odluke radniku i bez prava radnika na otkazni rok,

- da iz pobijane Odluke proizlazi da je tuženik Ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom iz razloga što tuženik samovoljno kontinuirano ne dolazi na posao više od sedam mjeseci, u razdoblju od travnja do prosinca 2019., a koje ponašanje tužitelja tuženik cijeni osobito teškom povredom radne obveze zbog koje nastavak radnog odnosa stranaka nije moguć jer da je tuženik trajno izgubio povjerenje u tužitelja te da postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da tuženik tužitelju omogući iznošenje obrane u svezi povrede radne obveze nedolaskom na posao,

- da činjenica da tužitelj nije dolazio na rad kod tuženika u razdoblju od 24. travnja 2019. do dana donošenja pobijane Odluke kojom se otkazuje Ugovor o radu 02. prosinca 2019. u postupku nije sporna i da taj prekid traje sve do podnošenja predmetne tužbe,

- da je tužitelj u svom stranačkom iskazu (str. 266-267) potvrdio da je na posao kod tuženika prestao dolaziti 23. travnja 2019. konkretno onog dana kada mu je tuženik uručio ugovor u kojem je stajalo da kod tuženika započinje s radom tog dana jer da je ocijenio da ga tuženik ne smatra svojim zaposlenikom te da od 23. travnja 2019. za tuženika nije obavljao nikakve poslove,

- da je u međuvremenu radio kod drugih poslodavaca, a koja činjenica zaposlenja tužitelja kod poslodavaca različitih od ovdje tuženika utvrđena iz dopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje klasa: 140-01/22-35/149 s potvrdom prijave na osiguranje za ČG (str. 261-262) u razdoblju od 26. rujna 2019. do 02. listopada 2019. te od 19. ožujka 2021. do 27. studenog 2021., a i iz iskaza tužitelja danog pred prvostupanjskim sudom.

13. Polazeći od navedenih utvrđenja, te cijeneći stranački iskaz tužitelja, dokumentaciju i isprave, prvostupanjski sud je, pozivom na odredbu čl. 112. toč. 7., čl. 116. i čl. 119. ZR-a, odlučio na navedeni način.

14. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

15. Sukladno odredbi čl. 116. ZR-a poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, pri čemu se ugovor o radu izvanredno može otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

16. Prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza, iskaza tužitelja i svjedoka zaključuje da je razlog zbog kojeg je tuženik donio pobijanu Odluku, kontinuirani i neopravdani izostanak tužitelja s rada kroz vrijeme dulje od sedam mjeseci, te da isti predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz Ugovora o radu budući takvo postupanje tužitelja sud prvog stupnja cijeni osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa zbog koje je tuženik opravdano izgubio povjerenje u tužitelja, ovo osobito u okolnostima da je tužitelj prestao dolaziti na posao nakon samo nešto više od mjesec dana rada i usprkos pozivu tuženika da dođe da posao i potpiše ugovor o radu, a zbog čega prema ocjeni prvostupanjskog suda nastavak radnog odnosa među strankama nije moguć, ovo posebno kada sud u svezi s težinom počinjene povrede obveza iz radnog odnosa cijeni činjenicu da se tužitelj nakon što je prestao dolaziti na rad kod tuženika, a prethodno zaprimanju predmetnog otkaza zaposlio kod drugog poslodavca iz čega da je jasno vidljivo da tužitelj nije imao namjeru niti je želio raditi kod tuženika, a nepostojanje koje volje i namjere za radom kod tuženika proizlazi i iz iskaza tužitelja danog na glavnoj raspravi održanoj 30. listopada 2019. pred Općinskim sudom u Dubrovniku u predmetu poslovni broj Pr-35/19 (str. spisa 21-27, 32- 38) u kojem tužitelj 30. listopada 2019. navodi da nakon događaja s ugovorom on misli da više ne može raditi kod tuženika (str. 52 spisa Pr-35/19).

17. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. ZR-a temeljna obveza radnika u radnom odnosu je prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao, dakle, dolaziti na rad i za radnog vremena osobno obavljati preuzeti posao.

18. Neispunjavanje te temeljne obveze iz radnog odnosa, i prema ocjeni ovoga suda nedvojbeno se ima smatrati osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa, ukoliko ne postoje valjani razlozi koji opravdavaju izostanak radnika s rada.

18.1. Pri tome se ističe da tvrdnje tužitelja i razlozi kojima nastoji opravdati svoj nedolazak na posao od 24. travnja 2019. posljedica neisplate plaće i naknade plaće za do tada obavljeni rad, pravilno prvostupanjski sud takve propuste tuženika ne cijeni opravdanim razlogom za nedolazak tužitelja na rad i to kontinuirano kroz vremensko razdoblje dulje od sedam mjeseci, pri čemu je pravilno kao značajnu činjenicu istakao da je tužitelj radi ostvarenja prava iz radnog odnosa protiv tuženika pokrenuo sudski spor, dakle pokrenuo postupak radi zaštite prava za koja tvrdi da su razlog nedolaska na rad pa je očekivano ostvarenje istih upravo kroz taj postupak, te činjenicu da je tuženik u razdoblju nedolaska tužitelja na rad tužitelju ponudio sklapanje ugovora o radu čime ga je nedvojbeno pozvao da dođe na posao i ispunjava obveze iz radnog odnosa odnosno iskazao volju za dolaskom tužitelja na rad i obavljanjem poslova radnog mjesta Tehničara, kao i jer mu niti jednim svojim postupkom nije zabranio ili onemogućio dolazak na rad i obavljanje poslova radnog mjesta, zbog čega se nedolazak tužitelja na rad od 24. travnja 2019. nadalje ne može pripisati prekidu rada do kojeg bi došlo krivnjom poslodavca, kako to u žalbi tvrdi tužitelj, već je nedolazak na rad i neobavljanje poslova radnog mjesta kroz razdoblje od preko sedam mjeseci isključivo radnja za koju i prema ocjeni ovoga suda odgovara tužitelj a za koje ne postoji valjano opravdanje.

19. Vezano uz žalbene navode tužitelja ističe se da ukoliko poslodavac ne ispunjava ugovorne obveze i ne daje radniku ugovorenu plaću, radnik može tražiti ispunjenje ugovornih obveza poslodavca na isplatu plaće, a može i otkazati ugovor o radu, ali ako ugovor o radu ima namjeru održati na snazi, tada treba sam ispunjavati ugovor i izvršavati njime preuzete obveze, osobito dolaziti na radno mjesto i izvršavati poslove svog radnog mjesta, a što tužitelj nije činio.

20. Pri tome se ističe da otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika omogućuje poslodavcu da otkazom ugovora otkloni od sebe štetne posljedice koje zbog njega nastaju zbog radnikova ponašanja kojim se krše obveze iz radnog odnosa. Kod ove vrste otkaza ugovora o radu uzrok otkaza je na strani radnika.

21. U skladu s temeljnom koncepcijom da je radni odnos privatnopravni odnos, Zakon o radu pristupa otkazu uvjetovanom ponašanjem radnika kao otkazu ugovora zbog kršenja ugovorne obveze jedne ugovorne stranke.

21.1. Pri tome se ističe da otkaz zbog (skrivljenog) ponašanja radnika nije kazna za prošla ponašanja (kako to tužitelj ističe u žalbi da je otkaz uslijedio zbog pokretanja postupka protiv poslodavca), već sredstvo za otklanjanje opterećenja koja zbog takvog ponašanja radnika mogu u budućnosti nastati za poslodavca, odnosno način onemogućavanja ustrajnih neizvršavanja obveza iz radnog odnosa.

22. Točni su žalbeni navodi tužitelja da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja ugovora o radu uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Pri tome se ističe da uskrata mogućnosti iznošenja obrane relevantna je samo ako bi radnikova obrana, da je iznesena, odvratila poslodavca od donošenja odluke o otkazu jer bi radnik svoje ponašanje opravdao (npr. opravdao izostanak s posla).

23. U okolnostima konkretnog slučaja, a kako su povrede radne obveze iz radnog odnosa zbog kojih je tužitelju otkazan ugovor o radu vršene u periodu od sedam mjeseci bez prekida, to su ostvarene pretpostavke iz odredbe čl. 119. ZR-a u smislu da u okolnostima konkretnog slučaja nije bilo opravdano očekivati od tuženika kao poslodavca da prethodno upozori tužitelja na takve povrede i negativne posljedice za slučaj njihovog ponavljanja, odnosno nije bilo opravdano očekivati od tuženika kao poslodavca da tužitelju prije otkazivanja omogući iznošenje obrane.

23.1. Naime u ovom slučaju tužitelj je u kontinuitetu izostao sa posla preko sedam mjeseci pa je stoga bilo izvjesno da takvim svojim postupanjem tužitelj jasno iskazuje namjeru i ubuduće takvog ponašanja prema tuženiku, a koje ponašanje, protivno žalbenim navodima tužitelja, ima značaj kršenja obveze iz radnog odnosa, što je pak razlog za otkaz zbog skrivljenog ponašanja radnika.

23.2. Dakle težina predmetne povrede obveza iz radnog odnosa (kontinuirani i neopravdani izostanak tužitelja s rada kroz vrijeme dulje od sedam mjeseci), činjenice da tužitelj od 24. travnja 2019. nadalje fizički nije bio nazočan na radnom mjestu niti se odazivao pozivu tuženika da pristupi u poslovne prostorije tuženika, zaposlenje kod drugog poslodavca i prema ocjeni ovog suda predstavljaju okolnosti zbog kojih od tuženika nije opravdano očekivati postupanje sukladno odredbi čl. 119. st. 2. ZR-a prethodno donošenju pobijane Odluke.

23.3. Stoga su u ovome slučaju ostvarene pretpostavke iz odredbe čl.119. st. 2. ZR-a koje dopuštaju otkazivanje ugovora o radu bez prethodnog upozorenja radnika odnosno bez prethodnog mu omogućavanja iznošenja obrane, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

24. Polazeći od odredbe čl. 7. st. 1. ZR-a iz koje sadržajno proizlazi da je plaća naknada radniku za obavljeni rad, polazeći od nesporne činjenice da tužitelj kod tuženika ne dolazi i ne obavlja rad od 24. travnja 2019. nadalje kontinuirano, što znači da počevši od 24. travnja 2019. za tuženika tužitelj nije obavio nikakav rad za koji bi mu tužitelj bio dužan obračunati i isplatiti plaću, te kako je utvrđeno da je nedolazak tužitelja na rad kod tuženika neopravdan te da do istog nije došlo zbog prekida rada za koji odgovara tuženik, to tužitelj za utuženo vremensko razdoblje ne ostvaruje niti pravo na naknadu plaće koju bi sukladno odredbama ZR- a ostvario u slučajevima opravdanog izostanka s rada ili prekida rada do kojeg je došlo krivnjom tuženika. Dakle, kako tužitelj za spomenuto razdoblje ne ostvaruje pravo na isplatu plaće ni naknade plaće, to tuženik nije obvezan temeljem odredbe čl. 93. st. 2. ZR-a tužitelju izdati obračun dugovane, a neisplaćene plaće i naknade plaće, a kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

25. Osporavajući ocjenu dokaza prvostupanjskog suda i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica, tužitelj u žalbi iznosi vlastitu analizu i tumačenje sadržaja izvedenih dokaza, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni i jednostrani prikaz sadržaja dokaza izvedenih tijekom postupka koji nema objektivnog uporišta u sadržaju spisa.

25.1. Činjenica da žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan nema značaj bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Prema odredbi čl. 8. ZPP-a, odlučne činjenice u postupku utvrđuje sud i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanoj odluci. Osim toga, sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze pa postupanjem po toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje odlučnog i istinitog, sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno pravo žalitelja.

26. Protivno žalbenim navodima pitanje temeljnih prava i obveza radnika i poslodavca kao stranaka ugovora o radu u cijelosti je regulirano odredbama Zakona o radu kao lex specialis koji stoga isključuje primjenu propisa obveznog prava u pogledu temeljnih prava i obveza stranaka ugovora o radu.

27. Radi toga je na činjenično stanje utvrđeno u postupku, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo te odlučio na navedeni način, a o istom je dao i valjane razloge koji žalbenim navodima tužitelja nisu dovedeni u sumnju.

28. U pogledu odluke o parničnom trošku sud prvog stupnja opravdano je tuženiku, koji je uspio u sporu, dosudio troškove postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i pravilno utvrdio visinu tih troškova primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a i to utvrđenje prvostupanjskog suda žalbenim tvrdnjama tužitelja nije dovedeno u pitanje.

29. Slijedom svega navedenoga, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

30. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka odlučeno je sukladno odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom.

31. O zahtjevu tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka odlučeno je sukladno odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a obzirom da isti trošak nije bio potreban.

Osijek, 27. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Krunoslav Baran