REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4574/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nives Šimunović, u pravnoj stvari tužiteljice ZZV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Matei Mariji Jandras Crnalić, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 5305696635, zastupanog po punomoćniku Danku Škari, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 12. ožujka 2025. godine, u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Mateee Marije Jandras Crnalić, odvjetnice i punomoćnika tuženika Danka Škare, odvjetnika, dana 27. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska 59, Zagreb, OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici ZZV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.456,03 EUR-a po osnovi preplaćene razlike u tečaju, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 2,33 EUR od 04.04.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 13,73 EUR od 06.11.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 1,77 EUR od 28.11.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 16 ,97 EUR od 01.01.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 19,30 EU R od 31.01.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 20,36 EUR od 03.03.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 17,66 EUR od 05.03.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 18,22 EUR od 01.05.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 13,72 EUR od 30.05.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 10,41 EUR od 04.07.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 11,29 EUR od 29.07.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 13,04 EUR od 15.09.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 12,89 EUR od 06.10.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 11,12 EUR od 18.11.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 14,43 EUR od 12.12.2009. g. pa do isplate

- na iznos od 17,09 EUR od 28.01.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 20,87 EUR od 2 5.02.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 20,00 EUR od 21.03.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 25,13 EUR od 18.04.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 24,16 EUR od 14.05.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 26,05 EUR od 30.0 5.2010 g. pa do isplate

- na iznos od 42,47 EUR od 13.07.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 39,09 EUR od 12.08.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 49,41 EUR od 17.09.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 45,84 EUR od 12.10.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 40,11 EUR od 14.11.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 52,21 EUR od 11.12.2010. g. pa do isplate

- na iznos od 67,61 EUR od 09.01.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 56,71 EUR od 02.02.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 60,53 EUR od 08.03.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 55,66 EUR od 06.04.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 56,54 EUR od 07.0 5.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 77,18 EUR od 07.06.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 79,19 EUR od 02.07.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 96,13 EUR od 09.08.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 87,30 EUR od 27.08.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 77,63 EUR od 08.10.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 75,92 EUR od 11.11.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 75,18 EUR od 01.12.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 79,75 EUR od 31.12.2011. g. pa do isplate

- na iznos od 83,74 EUR od 01.02.2012. g. pa do isplate

- na iznos od 84,27 EUR od 04.03.2012. g. pa do isplate

- na iznos od 81,52 EUR od 05.04.2012. g. pa do isplate

- na iznos od 83,38 EUR od 09.05.2012. g. pa do isplate

- na iznos od 84,65 EUR od 06.06.2012. g. pa do isplate

- na iznos od 82,51 EUR od 10.07.2012. g. pa do isplate

- na iznos od 83,07 EUR od 17.08.2012. g. pa do isplate

- na iznos od 81,47 EUR od 12.09.2012. g. pa do isplate

- na iznos od 78,00 EUR od 16.10.2012. g. pa do isplate

- na iznos od 81,69 EUR od 13.11.2012. g. pa do isplate

- na iznos od 83,47 EUR od 14.12.2012. g. pa do isplate

- na iznos od 82,23 EUR od 09.01.2013. g. pa do isplate

- na iznos od 75,25 EUR od 13.02.2013. g. pa do isplate

- na iznos od 81,18 EUR od 14.03.2013. g. pa do isplate

- na iznos od 81,69 EUR od 16.04.2013. g. pa do isplate

- na iznos od 79,37 EUR od 16.05.2013. g. pa do isplate

- na iznos od 72,14 EUR od 14.06.2013. g. pa do isplate

- na iznos od 71,96 EUR od 19.07.2013 g. pa do isplate

- na iznos od 73,73 EUR od 17.08.2013. g. pa do isplate

- na iznos od 76,58 EUR od 15.09.2013. g. pa do isplate

- na iznos od 80,52 EUR od 15.10.2013. g. pa do isplate

- na iznos od 78,49 EUR od 16.11.2013. g. pa do isplate

- na iznos od 79,93 EUR od 14.12.2013. g. pa do isplate

- na iznos od 81,56 EUR od 15.01.2014. g. pa do isplate

- na iznos od 82,58 EUR od 16.02.2014. g. pa do isplate,

po kamatnoj stopi koja do 31. srpnja 2015.godine teče po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%-tih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022. godine, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st.2. i 8. ZOO-a, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 naknaditi tužiteljici ZZV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.581,81 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 27. ožujka 2025. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su tužitelj i tuženik dana 22. siječnja 2007. godine sklopili Ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 24.343,68 CHF prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita. Navodi se da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 5,95% godišnje. Tužitelj navodi da je tijekom otplate tuženik mijenjao obračun i visinu mjesečnog anuiteta radi promjene kamatne stope i radi promjene tečaja CHF u odnosu na kunu. Tužitelj se poziva na postupak koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i presudu Visokog trgovačkog suda RŽH posl.br. Pž-6632/17, a radi se o postupku vođenom povodom kolektivne tužbe potrošača u kojem postupku je utvrđeno da je tuženik, uz ostale banke, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita ugovarajući ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije u cijelosti informirao potrošače o parametrima koji su bitni za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Tužitelj navodi da je u kolektivnom postupku utvrđeno da je na taj način došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana i da je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, te navodi da je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka povodom kolektivne tužbe. Tužitelj navodi da je preplatio tuženika s osnova valutne klauzule pa potražuje, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 26. svibnja 2023. godine iznos od 3.456,03 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od svakog pojedinog iznosa do isplate, te naknadu parničnog troška, sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je traženje iz točke II. tužbenog zahtjeva neodređeno i gramatički neispravno, te da nije jasno iz kojeg razloga tužitelj traži da sud utvrdi okolnost postojanja preplate razlike u tečaju. Tuženik ističe prigovor zastare te navodi da povreda kolektivnog interesa i prava, čak i da sud nađe da postoji, ne znači istodobno i povredu prava tužitelja, odnosno postojanje nedostataka i sklapanje ugovora kao individualiziranog pravnog posla. Tuženik naglašava da je tužitelj mogao odabrati kredit u kunama bez valutne klauzule, ali da se odlučio za kredit uz valutnu klauzulu u CHF. Predlaže tužbu odbaciti, odnosno odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak uvećan za zateznu kamatu počevši od donošenja odluke o trošku do isplate.

3. Tijekom cjelokupnog postupka provedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu, otplatnog plana, knjigovodstvene kartice po kreditu, financijskim vještačenjem, saslušanjem tužiteljice osobno kao stranke.

4. Nakon provedenih dokaza, sud nalazi da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Tijekom postupka prijašnji tužitelj ZZ je umro dana **.**.2023. radi čega je postupak rješenjem prekinut. Njegova nasljednica ZZV preuzela je postupak iza pokojnog supruga te je dana 7. lipnja 2024. doneseno rješenje kojim se ovaj postupak nastavio.

6. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su pravni prednik tužiteljice kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 22. siječnja 2007. godine zaključili Ugovor o kreditu, kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 24.343,68 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, na rok otplate od 84 mjeseci.

7. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja je u trenutku zaključenja ugovora bila 5,95 %, a tijekom otplate kredita se mijenjala uslijed jednostrane odluke banke, što je povećavalo anuitete kredita.

8. Nije sporno da je ugovoren kredit u kunskoj protuvrijednosti koji je vezan uz valutu švicarski franak (CHF) i da je tijekom otplate kredita došlo do promjene tečaja valute CHF, što je dovelo do povećanja anuiteta koje je tužitelj otplaćivao.

9. Sporno je pitanje zastare, pitanje ništetnosti dijela ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, pitanje izravne primjene utvrđenja iz parnice Potrošač na ovaj slučaj, te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

10. Tuženik je osporio da činjenicu da je nesavjesni stjecatelj u smislu čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/05).

11. Nadalje, tuženik je osporio da se odluke donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa (u postupku vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17), mogu koristiti u ovom postupku i da se odnose na predmetni ugovor o kreditu.

12. Tužiteljica traži isplatu preplaćenog iznosa s osnova nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, odnosno dijela odredbe koja se odnosi na vezanost glavnice uz valutu CHF.

13. U vezi s tim, naglašava se da je u postupku povodom kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je vođen pod poslovnim brojem P-1401/12, te povodom žalbe pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž-6632/17 (II. stupanjska presuda donesena 14. lipnja 2018.g.), utvrđeno da je i tuženik - Raiffeisenbank Austria d.d., uz ostale banke koje su bile tuženici u tom postupku, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita. Naime, utvrđeno je da je u ugovorima o kreditima zaključenim u vremenskom razdoblju od 01. lipnja 2004. g. do 31. prosinca 2008. g. korištena valutna klauzula koja predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, jer su banke znale za rizik koji nosi CHF, ali o tome nisu obavijestile potrošače, pa nisu postupile moralno, savjesno niti pošteno. Ugovorne odredbe kojima je vezana glavnica iz ugovora o kreditu za valutu CHF, bile su uočljive i jasne, međutim, nisu bile razumljive, te je na taj način stvorena znatna neravnoteža između prava i obveza ugovornih stranaka na štetu potrošača, pa se radi o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama.

14. Ovakav stav zauzet je i od strane Vrhovnog suda RH u presudi poslovni broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. godine.

15. Za naglasiti je da čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, propisuje da takva presuda obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi restitucije koju traže zbog postupanja tuženika.

16. Osim toga, odredba čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP- a), propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a), da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju, sud je vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

17. Ovdje se radi upravo o takvom slučaju, jer se tužiteljica poziva na parnicu koja se povodom kolektivne tužbe vodila pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i pred Visokim trgovačkim sudom RH (poslovni broj Pž- 6632/17).

18. Kako se radi o djelomičnoj ništetnosti ugovornih odredbi čl. 1. i čl. 7. Ugovora o kreditu, (u dijelu u kojem se govori o vezanosti glavnice uz valutu CHF), tuženik je dužan vratiti tužiteljici ono što je primio na temelju takvog ugovora, s osnova preplate radi valutne klauzule u CHF, sukladno čl. 1111. i čl. 323. ZOO/05.

19. Naime, svrha valutne klauzule je da vjerovnicima zaštiti vrijednost novca, tj. da vjerovnici u domaćoj valuti dobiju upravo onaj novčani iznos koji im dužnici duguju. Ali zbog „divljanja“ tečaja CHF, tuženik je primao extra profite, odnosno mnogo veće novčane iznose od ugovorenih, pa se samim tim izgubila svrha valutne klauzule.

20. S obzirom na navedeno, kako se radi o djelomično ništetnim ugovornim odredbama, svaka strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem takvih odredbi ( čl. 323 ZOO-a).

21. Dakle, u ovom postupku je utvrđeno da je tužiteljica preplatila predmetni kredit s osnove vezanosti kredita uz valutnu klauzulu CHF, čiji tečaj se tijekom otplate kredita značajno mijenjao na štetu potrošača.

22. Sud je prihvatio dokazne prijedloge stranaka i odredio saslušanje tužiteljice, dok je odbijen kao neosnovan dokazni prijedlog tuženika da se sasluša javni bilježnik. Naime, saslušanjem javnog bilježnika koji je ovjerio (solemnizirao) ugovor o kreditu sud ne bi došao do saznanja o obaviještenosti potrošača o pojedinim odredbama ugovora, naročito o informiranosti potrošača od strane djelatnika tuženika, o rizicima kredita u valuti CHF, a osim toga, zbog velikog broja istovrsnih ugovora o kreditu, nije realno ni životno očekivati da bi se javni bilježnik prisjetio konkretnog slučaja. Osim toga, naglašava se da je na ročištu dana 12. ožujka 2025. godine pun. tuženika odustao od prijedloga saslušanja javnog bilježnika CZ u svojstvu svjedoka.

23. Radi izloženih okolnosti, od personalnih dokaza, proveden je jedino dokaz saslušanjem tužiteljice. U svom iskazu tužiteljica je navela da je njezin suprug sada pokojni ZZ sklopio s tuženikom 2007. godine Ugovor o kreditu u iznosu od oko 24.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, te da je namjena kredita bila kupnja osobnog vozila koje mu je trebalo privatno, za osobne potrebe. Tužiteljica navodi da njezin suprug nije bio vlasnik obrta niti trgovačkog društva, već da je radio u državnoj službi i to u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Zagreba. Navela je da je bila sa suprugom u banci prilikom sklapanja ovog Ugovora, da je njezin suprug razgovarao sa zaposlenicima banke, dok ona u tome nije sudjelovala. Pretpostavlja da mu je netko predložio da sklopi kredit u valuti CHF, jer da poznavajući narav svog supruga smatra da se prethodno raspitao koji je kredit povoljniji. Tužiteljica je navela da se prilikom otplate kredita visina anuiteta stalno povećavala i da se njezin suprug jako čudio tom povećanju. Tužiteljica je navela da je njezin suprug u vrijeme sklapanja Ugovora smatrao da se radi o jako povoljnom kreditu, pa je tim više bio iznenađen takvim povećanjem anuiteta. Na temelju tih okolnosti tužiteljica smatra da njezin suprug nije bio upozoren od strane zaposlenika banke o riziku sklapanja kredita u valuti CHF i o mogućnosti značajnijeg porasta tečaja valute CHF u odnosu na kunu.

24. Iskaz tužiteljice u cijelosti je prihvaćen, jer je djelovao uvjerljivo i iskreno, a osim toga u potpunosti se podudara sa okolnostima i podatcima koji proizlaze iz pisane dokumentacije dostavljene u spis.

25. Proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. Vještakinja je najprije izradila nalaz i mišljenje koje je dostavila u spis dana 13. veljače 2023. godine. Nakon toga izradila je i dostavila sudu ispravak nalaza i mišljenja koji je zaprimljen dana 2. svibnja 2023. godine. U dopisu na listu 178 spisa vještakinja je objasnila da je naknadnim uvidom uočila omašku u nalazu i mišljenju, odnosno da je primijenjena kriva formula kod ukupnog zbroja potraživanja, pa je stoga dostavila sudu ispravan nalaz i mišljenje koji je zaprimljen dana 2. svibnja 2023. godine.

26. Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještakinja je dala mišljenje prema kojem pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogao mijenjati tečaj:

- ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 3.549,98 EUR

- ukupan iznos koji je tužitelj manje platio radi pada tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 93,95 EUR

- slijedom toga sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 3.456,03 EUR.

27. Tužitelj i tuženik nisu imali prigovora na nalaz i mišljenje financijskog vještaka, a kako su nalaz i mišljenje izrađeni prema pravilima struke, objektivno i obrazloženo, sud ih je u cijelosti prihvatio.

28. Uz sve navedeno, treba istaknuti da nije točno da je u postupku kolektivne zaštite, pravna zaštita pružena samo na općenitoj tj. apstraktnoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena prava pojedinih članova grupacije, koji traže zaštitu. Naime, sudska praksa je već zauzela stav o takvim prigovorima, naglašavajući da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. Zakon o zaštiti potrošača, u smislu postojanja povrede iz čl. 106.1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, o čemu se radi u ovom slučaju.

29. Prigovor zastare nije osnovan, jer zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO/05), teče od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, kojom je utvrđeno da se radi o nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi. Kako je tužba podnesena dana 18. rujna 2020.g., to proizlazi da je tužba podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

30. Ovakav stav zauzeo je Vrhovni sud RH u svojoj odluci poslovni broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018.god., u kojoj presudi se navodi da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, došlo do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO/05, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

31. Tuženik je bio nesavjestan stjecatelj, jer je kao banka, dakle stručna financijska institucija imao saznanja o riziku ugovaranja kredita u valuti CHF, koja je bila tzv. valuta utočišta i pružala je bankama izuzetno velike profite, a potrošačima značajno povećavala iznose koje su plaćali tijekom otplate kredita. Iz tog razloga, kamata teče od dana plaćanja (preplate) svakog pojedinog anuiteta, pa do isplate, sukladno čl. 1115. ZOO/05.

32. S obzirom na izloženo, prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku da isplati tužiteljici, temeljem preplate radi promjene tečaja CHF, ukupan iznos od 3.456,03 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

33. Kamatna stopa teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, tako da od 01. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015. godine, teče po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%-tnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022.g., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, od 01. siječnja 2023.g. do 31. prosinca 2023. godine, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

34. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a sastoji se od troška zastupanja tužiteljice po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su obračunati po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

35. Troškovi tužiteljice obuhvaćaju: sastav tužbe – 100 bodova, sastav podneska od 30.04.2021.g. - 100 bodova, pristup na ročište 06.06.2022. g. – 100 bodova, sastav podneska od 26.05.2023.g. – 100 bodova, pristup na ročište 12.03.2025.g. - 100 bodova, što je ukupno 500 bodova, odnosno 1.000,00 eura. Dosuđen je PDV u iznosu od 250,00 eura, troškovi financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 66,36 eura, pa ukupan parnični trošak koji je tuženik dužan naknaditi tužiteljici iznosi 1.581,81 eura.

36. Dosuđene su kamate na parnični trošak koje teku od presuđenja tj. od 27. ožujka 2025. godine do isplate, jer se radi o dospjelom potraživanju sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

37. Slijedom izloženog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 27. ožujka 2025. godine

Sutkinja

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku