REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: P-121/2024-84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sutkinji Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja GĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Svilar, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Vageris d.o.o. Zagreb, Ulica Mije Krešića 32, OIB 37278812516, kojeg zastupa punomoćnica Vlatka Cvok, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 12. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika te punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude 27. ožujka 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

“I. Nalaže se tuženiku Vageris d.o.o. Zagreb, Barutanski jarak 71a, OIB 37278812516 da tužitelju GĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete isplati iznos od 1.440,83 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 14. studenog 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u roku od 15 dana.”

II Nalaže se tužitelju GĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Vageris d.o.o. Zagreb, Ulica Mije Krešića 32, OIB 37278812516 namiri parnični trošak u iznosu od 2.812,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. ožujka 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 1. rujna 2016. podnio protiv tuženika Vageris d.o.o. i UĆ tužbu u kojoj navodi da je on vlasnik stana oznake B3 na drugom katu zgrade u [adresa] koji se nalazi ispod stana oznake C2 površine 99,30 m[2] na trećem katu u vlasništvu UĆ. Dalje navodi da je prema ugovoru o izvođenju radova br. V-/04-14 od 17. listopada 2014. tuženik Vageris d.o.o. izvodio radove na sanaciji terase UĆ kako bi se spriječio prodor vode i vlade s te terase u stan tužitelja, no tuženik Vageris d.o.o. te radove nije izvršio pravilno jer curenje vode i prodor vlage u tužiteljev stan nije riješeno, nego je i pogoršano. Prema navodima tužbe tužitelj je posredstvom upravitelja zgrade GSKG d.o.o. reklamirao te radove tuženiku Vageris d.o.o. i pozvao ga je da otkloni nedostatke u izvedenim radovima u garantnom roku iz ugovora. Tužitelj navodi i da Vageris d.o.o. bez razloga odbija otkloniti nedostatke u svojim radovima u ugovorenom garantnom roku, a UĆ odbija omogućiti pristup svojoj terasi što je nužno potrebno da bi se mogli izvesti radovi sanacije na toj adresi. Stoga svojim tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi tužitelj traži da se tuženiku Vageris d.o.o. naloži da poduzme potrebne radove sanacije terase u vlasništvu UĆ i tužiteljevog stana pod prijetnjom plaćanja sudskih penala ili će u protivnom tužitelj sam angažirati drugog izvođača za sanaciju terase i stana o trošku ovog tuženika, a traži i da se tuženici UĆ naloži da tuženiku Vageris d.o.o. ili drugom izvođaču po tužiteljevom izboru omogući pristup na terasu svog stana radi izvođenja potrebnih radova na popravku terase, sve pod prijetnjom izricanja novčane kazne odnosno kazne zatvora ili će u protivnom policija tužitelju i izvođaču radova sanacije pružiti potrebnu pomoć u omogućavanju pristupa na terasu ove tuženice. Potražuje i naknadu parničnog troška solidarno od oba tuženika.

2. Tuženik Vageris d.o.o. je u svojem odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe i da je tužba preuranjena jer je on kao izvođač radova sa stambenom zgradom [adresa] kao investitorom u čl. 17 ugovora o izvođenju radova V-/04-14 od 17. listopada 2014. ugovorio da će se u slučaju spora zatražiti stručno mišljenje ovlaštene osobe za nadzor od strane naručitelja ili druge ovlaštene osobe što nije učinjeno. Navodi da je sve ugovorene radove izvršio kvalitetno i stručno i provedene su vodene probe nakon kojih nije bilo procurenja i ni tužitelj nije prijavio nikakvo procurenje. Dodaje i da uzroci procurenja mogu biti različiti te da tužitelj nije dokazao uzročno-posljedičnu vezu između tuženikovih radova i procurenja kao i da naručitelj radova nije osigurao nadzor nad izvođenjem radova što je prema ugovoru bio dužan. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

3. Tuženica UĆ je u svojem odgovoru na tužbu osporila navode tužbe i navela je, između ostalog, da nije vlasnica stana koji se nalazi iznad tužiteljevog te da je tužitelj opstruirao početak sanacije terase pa je ona započela tek u jesen umjesto da je izvedena ljeti. Tužitelj je povukao tužbu u odnosu na ovu tuženicu i Općinski građanski sud u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama je rješenjem poslovni broj P-5134/16 od 29. studenog 2016. koja je postalo pravomoćno 31. prosinca 2016. utvrdio da je tužba povučena u odnosu na tuženicu UĆ.

4. U podnesku od 11. listopada 2017. tužitelj je naveo da je u međuvremenu u većem dijelu sanirao štetu koja je u njegovom stanu nastala curenjem vode i prodorom vlage s terase stana oznake C3 u vlasništvu ĐĆ pa je u tom podnesku preinačio tužbeni zahtjev tako da od tuženika Vageris d.o.o. traži isplatu iznosa od 10.855,95 kn odnosno 1.440,83 eura[1] sa zakonskim zateznim kamatama od 14. studenog 2016. do isplate, a taj iznos predstavlja trošak radova potrebnih za sanaciju nastalih oštećenja prema elaboratu osiguranja dokaza i troškovnika sanacije građevinskog vještaka MĆ kako je to utvrđeno 14. studenog 2016.

5. Tuženik Vageris d.o.o. se u podnesku od 30. studenog 2017. protivi preinačenju tužbenog zahtjeva, ističe prigovor promašene aktivne legitimacije jer je tužbeni zahtjev usmjeren na izvršavanje ugovornog jamstva iz ugovora kojeg su sklopili svi suvlasnici stambene zgrade [adresa] koji su jedinstveni suparničari i tužitelj nije mogao samostalno podnijeti ovu tužbu. Osporava i elaborat osiguranja dokaza i troškovnik sanacije kao pristran, a ako sud dopusti preinaku tužbenog zahtjeva navodi da tužitelj nigdje nije naveo u čemu se sastoji šteta ni koliko je koštala sanacija. Na ročištu 6. ožujka 2018. tuženik ističe i prigovor promašene pasivne i aktivne legitimacije u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev.

6. U podnesku od 19. veljače 2018. tužitelj navodi da se oba tužbena zahtjeva odnose na popravljanje imovinske štete samo što je u prvom zahtjevu tražio uspostavu stanja kakvo je bilo prije nastanka štete, a novim zahtjevom traži naknadu imovinske štete za popravak pa smatra da se uopće ni ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva. Ako sud smatra da se ipak radi o preinaci tužbenog zahtjeva, tada ističe da sud može dopustiti preinaku iako se tuženik protivi kad je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka. Navodi da je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan jer je šteta nastala na tužiteljevoj imovini pa je samo on ovlašten potraživati njeno popravljanje.

7. Na pripremnom ročištu 6. ožujka 2018. tuženik navodi da je eventualna šteta za koju tužitelj tvrdi da je trpi postojala i prije i da su zbog toga i izvođeni radovi, a tužitelj ističe da je šteta koja je predmet ovog postupka nastala isključivo nakon što je tuženik izvršio radove prema ugovoru koji je priložen u spisu.

8. Prema čl. 191. st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) preinaka tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći tako da nije točan navod tužitelja da specifikacija tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 11. listopada 2017. nije preinaka tužbe. Međutim, kako je sud ocijenio da je ova preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, u skladu s čl. 190 st. 3 ZPP-a sud je na ročištu 6. ožujka 2018. prihvatio preinaku tužbenog zahtjeva iz podneska od 11. listopada 2017.

9. Sud je u ovom postupku 13. lipnja 2023. donio presudu poslovni broj P- 381/2019 kojom je odbio tužbeni zahtjev, a tu je presudu povodom žalbe tužitelja ukinuo Županijski sud u Splitu rješenjem poslovni broj Gž-2413/2023 od 7. veljače 2024. i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

10. Sud je u tijeku postupka pročitao isprave u spisu i to: Ugovor o izvođenju radova br. V-/04-14 od 17. listopada 2014. (listovi 5-8), elaborat sanacije i zatečenog stanja iz kolovoza 2014. (listovi 9-16), ponudu broj 252014 (str. 17-19), dopise GSKG (listovi 20, 21, 23), dopis Vageris d.o.o. (list 22), dopis odvjetnika Ibrice Zulfikarpašića od 9. svibnja 2016. s povratnicama (listovi 24-25), elaborat osiguranja dokaza i troškovnik sanacije sudske vještakinje MĆ (listovi 68-77). Saslušani su svjedoci UĆ, ŠĆ, KĆ i SĆ te stranke s tim da je za tuženika kao stranka saslušan prokurist CĆ. Provedeni su i očevidi 4. listopada 2018. i 6. svibnja 2021. uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Andreja Babića koji je izradio pisani nalaz i mišljenje (str. 107-129).

11. Dokumentaciju koju je uz svoj odgovor na tužbu dostavila UĆ (listovi 37-43) sud nije uzimao u obzir jer je tužba u odnosu na nju povučena pa ona više nije stranka u postupku. Sud nije saslušao svjedoke PĆ i ŽĆ te IĆ jer su stranke odustale od prijedloga da se saslušaju ti svjedoci.

12. Sud je tijekom postupka proveo sve dokaze koje su stranke predlagale i ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim dokazima sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik stana koji se nalazi na drugom katu stambene zgrade u [adresa] i nije sporno da su suvlasnici te zgrade angažirali tuženika za sanaciju terase koja se nalazi na katu iznad tužiteljevog stana, što proizlazi i iz ugovora o izvođenju radova br. V-/04-14 od 17. listopada 2014. Sporni su aktivna i pasivna legitimacija i postoji li uzročna veza između tuženikovih radova i procurenja u tužiteljevom stanu, a sporna je i osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

14. Iz ugovora o izvođenju radova broj V-/04-14 od 17. listopada 2014. (listovi 5- 8) proizlazi da su ga zaključili stambena zgrada [adresa] koju je predstavljao predstavnik suvlasnika ŠĆ kao naručitelj i tuženik kao izvođač radova, a predmet ugovora je prema čl. 1 izvođenje radova sanacije terase – krova prema ponudi broj V-252014 koja je sastavni dio tog ugovora, a sami radovi se izvode prema ponudbenom troškovniku (čl. 2 ugovora). Tuženik je u čl. 11 ugovora dao garanciju za izvedene radove u trajanju od 10 godina od pregleda i primopredaje radova. Tužitelj u ovom sporu tvrdi da je zbog nedostataka u radovima koje je tuženik izveo i za koje je dao garanciju došlo do procurenja u njegovom stanu pa kako su predmetni ugovor o izvođenju radova s tuženikom sklopili suvlasnici zgrade na adresi [adresa], a tužitelj je nesporno jedan od njih, on je aktivno legitimiran u ovom sporu i nije potrebno da tužbu podnose svi suvlasnici kako to smatra tuženik. Tuženik je pasivno legitimiran jer je izvodio radove na terasi – krovu predmetne zgrade i za te radove je dao garanciju. Ovaj ugovor je ugovor o građenju iz čl. 620 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO).

15. U ovom predmetu je sporno je li procurenje u tužiteljevom stanu uzrokovano radovima koje je izvodio tuženik i je li to procurenje postojalo i prije tih radova.

16. Iz elaborata sanacije i zatečenog stanja (listovi 9-16) kojeg je za tuženika potpisao svjedok SĆ proizlazi da je on sastavljen prije nego što je sklopljen ugovor o izvođenju radova jer je elaborat s ponudom sastavljen u kolovozu 2014., a ugovor je sklopljen u listopadu 2014. U elaboratu sanacije i zatečenog stanja je navedeno da je 11. lipnja 2014. pregledana terasa stana UĆ i da je 14. lipnja 2014. pregledan tužiteljev stan. Za tužiteljev stan je u tom elaboratu navedeno da na stropu terase tragovi pokazuju ustajalost dužeg vlaženja, da postoji žutilo oko mrlja i siga od salitre na stropu, a tada nije primijećeno aktivno procjeđivanje s gornje etaže iako je u estrihu (podnoj podlozi koja se postavlja prije ugradnje podnih obloga poput pločica) prisutna zarobljena količina vode. U elaboratu se nalaze i fotografije.

17. Tužitelj je u svojem iskazu naveo da u njegovom stanu prije sanacije koju je provodio tuženik nije bilo nikakvih tragova procurenja i da je do procurenja došlo zbog nekvalitetne terase koju je izveo tuženik te da su tragovi procurenja bili na stropu njegove terase, dnevnog boravka i kuhinje i da je te mrlje primijetio tako što je pogledao na strop i da je najveći dokaz curenja bilo kad je voda počela ići po namještaju i tepihu. Za sigu je izjavio da je ona nebitna i da je više nema te da ne zna gdje se nalazila. Nije se mogao izjasniti kad je točno nakon tuženikove sanacije došlo do curenja u njegovom stanu. Dodao je da u njegovom stanu više nema procurenja i da je za te radove angažirao radnike. Tužitelj je iskazao i da je stanje u njegovom stanu nekoliko puta sanirano, ali smatra da je to nevažno i da je bitno da postoji ugovor i ponuda. Ponovio je da su se procurenja pojavila nakon tuženikove sanacije i naveo je da je on to prijavljivao Gradskom stambeno-komunalnom gospodarstvu (dalje u tekstu: GSKG), predstavniku stanara, Gradu Zagrebu i državnom odvjetništvu. Naveo je da je do sanacije terase došlo zato što je UĆ na terasi bušila rupe za suncobrane pa je voda zbog toga procurila, a potom je povukao taj navod i izjavio da je do curenja došlo jer je tuženik nekvalitetno izveo radove.

18. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika CĆ proizlazi da on nema nikakvih neposrednih saznanja o predmetu spora jer on nije imao ikakve veze s tuženikom u vrijeme kad je izvođena sporna sanacija terase, nije u nju bio uključen osobno niti je bio u zgradi vezano za tu sanaciju.

19. Svjedok KĆ koji je bio zaposlen u GSKG-u kao referent graditeljstva iskazao je da je GSKG bio upravitelj predmetne zgrade i da je on povremeno tamo dolazio nadgledati radove koje je na terasi izvodio tuženik te da je sve što je utvrdio prilikom svojih dolazaka naveo u dokumentaciji GSKG-a i da se ne može sjetiti detalja. Sjeća se da je u tužiteljevom stanu bilo procurenja i mrlja, najviše na stropu lođe gdje se nalaze tuš kabina i jacuzzi i na stropu dnevnog boravka uz izlaz na tu lođu, a misli da je mrlja bilo i na stropu kuhinje. Naveo je i da su kod tužitelja bile prisutne i sige i da se zbog njih moglo zaključiti da to curenje traje dulje vrijeme. Pojasnio je da je problem bio s terasom iznad tužiteljevog stana pa je zato organizirana sanacija te terase i da je nakon što je tuženik izveo te radove bilo nekakvog vlaženja i curenja, ali ne zna gdje i u kojem obujmu, a o tome je pisao zapisnike kod svog poslodavca. Iskazao je da s ovom sanacijom nije sve prošlo bez problema i da je to često slučaj, a sjeća se da je i prije ove situacije bilo drugih prijava vezano za procurenje. Ne sjeća se je li osim ove sanacije bilo i drugih sanacija iste terase ni je li on bio prisutan kad je izvođena vodena proba ni koji su njeni rezultati. U odnosu na to je li bio imenovan nadzor radova iskazao je da ako je to ugovoru, da je tada vjerojatno on bio nadzor.

20. Svjedokinja UĆ je iskazala da se njen stan nalazi na trećem katu zgrade dijagonalno od tužiteljevog stana i da je ispod njenog stana stan čiji je vlasnik bila ĆĆ, a tužiteljev je stan ispod stana čiji je vlasnik njen sin ĐĆ. Pojasnila je da ta dva stana na trećem katu imaju jednu terasu koja je pregrađena drvenim panelom i da terasa ima jedan odvod vode koji se nalazi na njenom dijelu terase. Navela je i da je ona stan kupila 2009. i da tada još nije bilo pritužbi za curenje s terase te da je prije sanacije tuženika provođena ranija sanacija terase koju je provodio VĆ iz Izologradnje. Koliko ona zna, tuženik je bio treći izvođač koji je radio sanaciju, a curenje je prestalo kad su radove obavili radnici tuženika i ti su radovi završeni 2016. Dodala je da su oni obavili i veliku vodenu probu u okviru koje je na terasu izlivena velika količina vode visine do 40 cm, obojana crveno i zeleno i da nakon te probe nigdje nije došlo do procurenja. Navela je i da je u vrijeme kad je tuženik obavljao radove predstavnik stanara bio ŠĆ, a da je ona bila predstavnik stanara prije njega. Iskazala je i da je s terase curilo i u tužiteljev stan i u stan ĆĆ u čijem je stanu, koliko je njoj poznato, sve uredno sanirano. Pojasnila je da je ĆĆ pustila radnike tuženika da rade u njenom stanu dok tužitelj nije puštao tuženikove radnike u svoj stan radi sanacije što joj je poznato jer su joj to ti radnici rekli i jer je bila prisutna kad su zvonili tužitelju, a nisu im otvarana vrata. Istaknula je da je ona bila suradljiva s radnicima tuženika i da nije točno da se protivila zamjeni sifona, a dodala je da nema saznanja da bi nakon vodene probe došlo do curenja.

21. Svjedok ŠĆ je naveo da je bio predstavnik stanara u vrijeme kad je tuženik obavljao radove sanacije na terasi zgrade na Bukovačkoj 25 i rekao je da je povremeno bilo prijava o procurenju s terase koje je podnosila gospođa ĆĆ i koje nisu bile značajne, a da je tužitelj procurenje prijavio tijekom radova koje je izvodio tuženik. Dodao je da su radili više pokušaja sanacija terase i da je neke od njih izvodio gospodin VĆ koji je u zgradi imao poslovni prostor, a bavio se građevinskim sanacijama. Pojasnio je da je u vrijeme kad je tuženik izvodio radove sanacije on bio dosta odsutan i da se oslanjao na GSKG, koji su pratili te radove administrativno, i na gospodina VĆ, a ne zna je li gospodin VĆ bio službeno postavljen kao nadzor. Iskazao je i da je sanacija terase koju je provodio tuženik jedina sanacija koja je rađena dok je on bio predstavnik stanara i da je tuženik obavio i vodene probe i tada se nigdje nije pojavila boja iz tih proba. Naveo je i da mu je poznato da su radnici tuženika htjeli probušiti strop u tužiteljevom stanu i da je tužitelj rekao da ne dozvoljava te radove. Dodao je i da nakon ove sanacije više nije bilo prijava curenja s terase, a nema saznanja o tome da tužitelj ne bi tuženikovim radnicima dozvoljavao pristup u svoj stan.

22. Svjedok SĆ je iskazao da je on u vrijeme sanacije terase 2014. bio direktor tuženika i da je osobno radio na toj sanaciji s HĆ koji je bio zaposlenik tuženika. Naveo je da je ta sanacija terase primjer uspješne sanacije što se tiče izvođača i da su oni napravili sve što se od njih tražilo i to elaborat i prijedlog sanacije i da su utvrdili sve loše što su zatekli. Prije te sanaciji su u tužiteljevom stanu zatekli staro procurenje i sigu na stropu koja je dokaz da se radilo o starom procurenju. Tada je strop kod tužitelja bio suh i curenje je prestalo biti aktivno. Naveo je da je zgrada htjela da se utvrdi uzrok curenja i da oni nisu primijetili aktivno procurenje s terase kad su sanirali terasu, a kad su otvorili sifon na toj terasi pronašli su zarobljenu količinu vode u konstrukciji. Svoja utvrđenja su poslali zgradi i iz zgrade su htjeli da saniraju sve potencijalne uzroke curenja. Dodao je da je tuženik prema njegovim saznanjima bio treći izvođač koji traži uzroke procurenja s te terase, prije njega je društvo Sike d.o.o. izvodilo dodatni sloj hidroizolacije, a prije toga je i sam izvođač morao otvarati terasu. Pojasnio je da oni nisu našli uzrok aktivnog procurenja na hidroizolaciji kad su otvorili terasu i tada se hidroizolacija ne ruši, već se pojačava što su oni i učinili, a promijenili su i sifon na terasi. Istaknuo je da oni ne bi ni zatvorili terasu da je bilo procurenja na vodenoj probi. Ona je provedena u jesen 2014. tako da se od terase napravio bazen i voda se pigmentirala crvenom bojom kako bi se u slučaju pojave procurenja crveni pigment vidio na zidovima. Trajala je 24 sata i u stanu gospođe ĆĆ nije bilo procurenja u što se osobno uvjerio dok se ne sjeća je li nakon vodene probe bio u tužiteljevom stanu, no dodao je da su ta dva stana povezana uskim pregradnim zidom pa kad bi se procurenje pojavilo u jednom stanu, tad bi se pojavilo i u drugom. Dodao je i da su mrlje u tužiteljevom stanu nepromijenjene od 2014. tj. nema nikakvih promjena na njima nakon što su radnici tuženika izveli svoje radove sanacije terase što mu je poznato jer je to vidio na očevidu koji je u stanu tužitelja proveden u ovom postupku i istaknuo je da je strop u tužiteljevom stanu bio suh svaki put kad je on bio u njemu. Iskazao je da su o vodenoj probi obaviješteni svi stanari i upravitelj i da ih nitko nije obavijestio o ikakvom procurenju, a u odnosu na dopis GSKG od 17. veljače 2016. naveo je da su netočni u njemu sadržani navodi o vodenoj probi.

23. Ovaj svjedok je iskazao da su tražili da za vrijeme radova bude prisutan nadzor u skladu s čl. 14 ugovora, no od naručitelja nisu dobili nikakvu obavijest o tom nadzoru kao i da su tražili da projekt sanacije ovjeri projektant i da se obave istražne radnje što nije učinjeno. Svi radovi su trajali ukupno 3 mjeseca i svjedok KĆ se kao predstavnik upravitelja pojavio možda dva puta na početku radova. Naveo je da su 2014. u odnosu na zarobljenu vodu oko sifona na terasi predložili minimalno invazivnu mjeru tako da na stropu tužiteljevog stana, na mjestu sige, izbuše rupu promjera 5 mm do te zarobljene vode na trošak tuženika, jer gospođa ĐĆ više nije dala da se terasa ponovno otvara nakon što je završena sanacija terase, no tužitelj nije pristao na taj prijedlog. Dodao je da prilikom obavljanja radova sanacije nije bilo prigovora na radove i da su naknadno od GSKG dobili obavijest da tužitelj ima prigovore na što su se očitovali dopisom. Pojasnio je da se prema čl. 11 ugovora njihova garancija ne odnosi na procurenje jer ga nisu ni zatekli, a u odnosu na to da su obaviješteni da se tužitelj žalio da i dalje postoji procurenje iskazao je da im je za vrijeme izvođenja radova sanacije bilo poznato da postoji zarobljena voda, no taj problem se ne može riješiti u studenom jer neće doći do isparavanja i on se može riješiti kad to dozvoljavaju vremenski uvjeti npr. u srpnju. Tražili su produljenje roka, no zgrada je inzistirala da se radovi obave tada i u tim uvjetima su se potrudili da terasu što više odzrače. Poslije ove sanacije zgrada je 2015. od njih zatražila i sanaciju kamenih pragova na ulazu na terasu stana ĐĆ i to je uspješno završeno, opet je provedena vodena proba i nakon nje tužitelj nije imao nikakve pritužbe na novo procurenje.

24. Iskazao je i da je u tužiteljevu stanu zatvoren balkon čime je terasa iznad njega postala ravni krov što nije smjela postati jer tužiteljev balkon nije bio projektiran da se iz negrijanog prostora napravi grijani i iznad njega nije bilo dovoljno izolacije za to, a tada zbog pare može doći do kondenzacije koja ulazi u konstrukciju, pogotovo zato što tužitelj tamo ima tuš kadu.

25. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja o tome da u njegovom stanu nije bilo procurivanja prije nego što su radnici tuženika izvodili radove na sanaciji terase iznad njegovog stana u jesen 2014. jer su u elaboratu sanacije i zatečenog stanja iz kolovoza 2014. (listovi 9-16) kojeg je tuženik napravio prije nego što je započeta ta sanacija opisani i fotografirani tragovi procurenja u tužiteljevom stanu, konkretno mrlje na stropu i postojanje sige na stropu, a i svjedoci UĆ i KĆ su iskazali da je kod tužitelja procurivanje postojalo prije ove sanacije. Čak i sam tužitelj o uzroku procurivanja u njegov stan iskazuje neuvjerljivo jer prvo navodi da je voda s terase procurila zato što je UĆ na terasi bušila rupe za suncobrane da bi onda promijenio svoj iskaz i naveo da je do curenja došlo jer je tuženik nekvalitetno izveo radove. Na temelju citiranog elaborata sanacije i zatečenog stanja sud je utvrdio da su tragovi curenja u njegovom stanu postojali i prije nego što je tuženik izveo radove sanacije terase, a to potvrđuju i iskazi svjedoka UĆ i KĆ kao i iskaz svjedoka SĆ koji je iskazao da je prilikom pregleda tužiteljevog stana prije obavljanja radova sanacije zatekao tragove ranijeg procurivanja koje više nije bilo aktivno i da je strop bio suh.

26. Tužitelj nije dostavio u spis prijave procurenja koje spominje u svojem iskazu. Naime, on je samo dostavio dopise GSKG i tuženika o tome (listovi 20-23) pa nije poznato što je točno tužitelj prijavio kao nedostatke radova koje je tuženik izvodio, a iz dostavljenih dopisa nije moguće zaključivati o točnom sadržaju tužiteljeve prijave ili prijava nedostataka. U dopisu GSKG od 17. veljače 2016. samo se spominje prodor vode od vodene probe u lođi, kuhinji i dnevnom boravku tužiteljevog stana pa s obzirom na to da su u elaboratu sanacije tuženika iz kolovoza 2014. također opisani tragovi procurenja nije moguće na temelju tog dopisa utvrditi bi li ti tragovi procurenja, navedeni u dopisu, nastali tek nakon tuženikovih radova ili su to oni isti koji su već postojali i prije. Elaborat osiguranja dokaza i troškovnik sanacije (listovi 68-77) kojeg je napravila stalna sudska vještakinja za graditeljstvo i procjenu nekretnina MĆ nema dokaznu snagu vještačenja jer se ne radi o dokazu kojeg je odredio sud u ovom postupku, već je taj elaborat napravljen na traženje tužitelja, a tuženik se protivi da se taj dokaz koristi kao vještačenje. S obzirom na to, taj dokaz ima dokaznu snagu isprave koju je stranka dostavila u spis i u njemu sadržan troškovnik sanacije u iznosu od 10.855,95 kn, sam za sebe, ne znači da je utvrđeno da bi troškovi sanacije doista i iznosili toliko, pogotovo zato što tuženik osporava i visinu troškova. Također, osim što u svojem iskazu navodi da je angažirao radnike u svom stanu i da više nema procurivanja, tužitelj nikakvim drugim predloženim i izvedenim dokazima ne dokazuje da su u njegovom stanu uopće izvođeni radovi sanacije nakon što je tuženik 2014. izveo radove sanacije na terasi iznad njegovog stana.

27. U ovom postupku je sud u dva navrata, 4. listopada 2018. i 6. svibnja 2021., proveo očevid u tužiteljevom stanu uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Andreja Babića koji je izradio pisani nalaz i mišljenje (str. 107-129). Vještak je u oba navrata pregledao i fotografirao tužiteljev stan i u svom nalazu i mišljenju je reproducirao fotografije s tragovima vlaženja i pritom je utvrdio da na kasnijem očevidu, 6. svibnja 2021., nisu primijećeni tragovi novog vlaženja u odnosu na one uočene na prvom očevidu. Sud je ovaj nalaz i mišljenje vještaka Babića prihvatio u cijelosti jer su izrađeni stručno i objektivno.

28. Kao što je već navedeno, sud je utvrdio da su u tužiteljevom stanu tragovi procurenja s terase koja je iznad njega postojali prije nego što su radnici tuženika u jesen 2014. obavljali radove sanacije terase, a ti radovi su i izvođeni baš zbog toga što je s te terase voda curila u stanove tužitelja i gospođe ĆĆ koji se nalaze ispod te terase. Nije poznato u čemu bi se točno sastojalo to eventualno novo procurenje za kojeg tužitelj tvrdi da je uzrokovano tuženikovom sanacijom terase jer tužitelj nije dostavio u spis prijave o nedostacima tuženikovih radova za koje tvrdi da ih je podnosio, već je samo dostavio prepisku između GSKG i tuženika. Nadalje, iako tvrdi da je angažirao radnike da u njegovom stanu obave radove radi sanacije procurenja, tužitelj nije dokazao da su u njegovom stanu uopće obavljani ikakvi radovi radi te sanacije kao ni koji bi to radovi bili, tko bi te radove izvršio i što bi njima bilo sanirano – procurenje koje je postojalo prije tuženikove sanacije terase, i za koje je utvrđeno da postoji, ili procurenje za koje samo tužitelj tvrdi da se pojavilo tek uslijed tuženikovih radova. Iz nalaza i mišljenja vještaka Babića na temelju usporedbe zatečenog stanja na dva očevida proizlazi da u tužiteljevu stanu nema tragova novog procurivanja iz čega se zaključuje da kod tužitelja više ne postoji aktivno procurivanje, a i svjedoci UĆ i ŠĆ iskazuju da nakon što je tuženik obavio svoje radove sanacije terase više nije bilo curenja s te terase. Sud stoga cijeneći izvedene dokaze smatra da tužitelj nije dokazao da su radovi sanacije koje je na terasi iznad njegovog stana obavljao tuženik uzrok procurenja s terase u njegov stan, a pogotovo nije dokazao da se procurenje pojavilo tek kad su radnici tuženika obavljali te radove sanacije. Kako tužitelj nije dokazao da je u njegovom stanu uopće došlo do novog procurenja u odnosu na ono koje je postojalo u vrijeme pregleda stana prije nego što je tuženik u jesen 2014. sanirao terasu i nije dokazao uzročno-posljedičnu vezu između radova tuženika i navodnih novih procurenja u svom stanu, tada nije moguće tuženika teretiti za nedostatke izvedenih radova prema čl. 604 do 611 u vezi s čl. 631 ZOO-a niti prema garanciji koju je za svoje radove tuženik dao u ugovoru o izvođenju radova br. V-/04-14.

29. S obzirom na takvo utvrđenje suda više nije bilo potrebno osigurati pristup na terasu koja se nalazi iznad tužiteljevog stana, a tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a, a tuženikov trošak je odmjeren prema troškovniku predanom na ročištu 12. veljače 2025. Taj trošak obuhvaća nagradu za sastav odgovora na tužbu 200,00 eura prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 – dalje: OT), za zastupanje na ročištu 29. studenog 2016. 100,00 eura prema Tbr. 9/2 OT, za pristup na tri odgođena ročišta 18. listopada 2017., 13. prosinca 2017. i 8. listopada 2024. po 50,00 eura za svako prema Tbr. 9/5 OT, za zastupanje na pet ročišta 6. ožujka 2018., 3. svibnja 2023., 3. srpnja 2024., 4. prosinca 2024. i 12. veljače 2025. te na dva očevida 4. listopada 2018. i 6. svibnja 2021. po 200,00 eura prema Tbr. 9/1 OT za svako i za sastav dva obrazložena podneska od 30. studenog 2017. i 30. travnja 2022. po 200,00 eura za svaki prema Tbr. 8/1 OT, odnosno ukupno 2.250,00 eura čemu treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 562,50 eura pa ukupni parnični trošak tuženika iznosi 2.812,50 eura i tužitelju je naloženo da mu namiri trošak u tom iznosu sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude od isplate u skladu s čl. 151. st. 3 ZPP-a.

31. Tuženiku nije priznata nagrada za sastav odgovora na žalbu jer sastavljanje tog podneska nije bilo potrebno u smislu čl. 155 ZPP-a, a nije mu priznat ni trošak sudske pristojbe na taj odgovor jer kako se radi o nepotrebnom podnesku, tužitelj nije dužan snositi trošak te pristojbe. Nagrada za sastav podneska od 11. listopada 2023. nije priznata jer za dostavu dokaza o uplati sudske pristojbe nije bilo potrebno sastavljati podnesak. Tuženiku nije priznata ni nagrada za sastav podnesaka od 11. srpnja 2024., 9. listopada 2024. i 2. siječnja 2025. jer je tuženik već prilikom predlaganja pojedinih dokaza bio dužan dati točne podatke o adresama svjedoka kao i o tome tko će se na strani tuženika saslušavati kao stranka pa je dužan sam snositi troškove sastava podnesaka kojim te podatke dostavlja naknadno.

U Sesvetama 27. ožujka 2025.

Sutkinja

Martina Ivanković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana. Za tuženika taj rok teče od dana kad je održano ročište za objavu, a za tužitelja od dana dostave ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

1. odvjetnik Igor Svilar

2. odvjetnica Vlatka Cvok