Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Trogiru

Obala Bana Berislavića 1

21220 Trogir

Poslovni broj: P-4602/2023-38

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru, po sucu Divna Ivančev u pravnoj stvari tužitelja: LU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Goran Katura,odvjetnik u Splitu, protiv tuženika:

PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, OIB 02535697732, [adresa], 10000 Zagreb,zastupan po Maja Čuljak,odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate,nakon zaključene glavne rasprave od 12. veljače 2025.godine, a objavljene na ročištu dana 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj 9010572574, od 2. lipnja 2005. zaključen između tužitelja i tuženika, potvrđen 3. lipnja 2005. kod javnog bilježnika Slobodana Zlokića, iz Splita, pod brojem: Ou-332/2005 i to: a) u dijelu u kojem je ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 140.000,00 CHF, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita b) u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika kao kreditora, za CHF važeće na dan dospijeća, a prema otplatnom planu uručenom korisniku kredita po isplati kredita, u dijelu u kojem se uplate u kreditu valutiraju s danom odobrenja računa banke

c) u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatnoj stopi tuženika kao kreditora te u dijelu promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, kao i zakonske zatezne kamate koje na preplaćene iznose anuiteta teku od dana preplate pa do dana izračuna konverzije, umanjene za potraživanje po osnovi zateznih kamata.

II. Utvrđuje se postojanje tražbine tužitelja LU, s prebivalištem na adresi: [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] prema tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., sa sjedištem na adresi: [adresa], OIB 02535697732 na ime utvrđenja iz točke I. c) ove presude u sveukupnom novčanom iznos od 11.084,54 EUR, od kojeg iznosa je zbog rasta kamatne stope preplaćen iznos od 2.101,00 EUR-a te zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita je preplaćen iznos od 8.983,54 EUR-a, sve uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana preplate pa do dana izračuna konverzije, odnosno koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos preplate anuiteta od dana te preplate, pa do isplate.

III. Utvrđuje se postojanje tražbine tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., sa sjedištem na adresi: [adresa], OIB 02535697732 prema tužitelju LU, s prebivalištem na adresi: [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime utvrđenja iz točke I. c) ove presude u sveukupnom novčanom iznosu od 4.002,13 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos.

IV. Prebija se potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 11.084,54 EUR-a iz točke II. ovog tužbenog zahtjeva s potraživanjem tuženika prema tužitelju u iznosu od 4.002,13 EUR-a iz točke III. ove tužbenog zahtjeva.

V. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., sa sjedištem na adresi:

[adresa], 10 000 Zagreb, OIB 02535697732 isplatiti tužitelju LU, s prebivalištem na adresi: [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]

a) na ime utvrđenja iz točke I. c) i konstitutivnosti iz točke IV. ove presude konačni novčani iznos od 7.082,41 EUR (tražbina tužitelja u iznosu od 11.084,54 EUR umanjena za tražbinu tuženika u iznosu od 4.002,13 EUR-a), uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana preplate pa do dana izračuna konverzije, odnosno koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos preplate anuiteta od dana te preplate, pa do isplate, i to sve kako slijedi:

- na iznos od 16,53 EUR, od 29. veljače 2008. godine, pa do isplate

- na iznos od 25,11 EUR, od 31. ožujka 2008. godine, pa do isplate

- na iznos od 10,98 EUR, od 30. travnja 2008. godine, pa do isplate

- na iznos od 7,87 EUR, od 31. svibnja 2008. godine, pa do isplate

- na iznos od 12,48 EUR, od 30. lipnja 2008. godine, pa do isplate

- na iznos od 3,33 EUR, od 31. srpnja 2008. godine, pa do isplate

- na iznos od 3,84 EUR, od 31. kolovoza 2008. godine, pa do isplate

- na iznos od 9,24 EUR, od 30. rujna 2008. godine, pa do isplate

- na iznos od 54,50 EUR, od 31. listopada 2008. godine, pa do isplate

- na iznos od 23,98 EUR, od 30. studenog 2008. godine, pa do isplate

- na iznos od 56,56 EUR, od 31. prosinca 2008. godine, pa do isplate

- na iznos od 64,22 EUR, od 31. siječnja 2009. godine, pa do isplate

- na iznos od 66,42 EUR, od 28. veljače 2009. godine, pa do isplate

- na iznos od 59,52 EUR, od 31. ožujka 2009. godine, pa do isplate

- na iznos od 60,62 EUR, od 30. travnja 2009. godine, pa do isplate

- na iznos od 51,63 EUR, od 31. svibnja 2009. godine, pa do isplate

- na iznos od 43,96 EUR, od 30. lipnja 2009. godine, pa do isplate

- na iznos od 45,69 EUR, od 31. srpnja 2009. godine, pa do isplate

- na iznos od 50,10 EUR, od 31. kolovoza 2009. godine, pa do isplate

- na iznos od 49,61 EUR, od 30. rujna 2009. godine, pa do isplate

- na iznos od 45,39 EUR, od 31. listopada 2009. godine, pa do isplate

- na iznos od 53,28 EUR, od 30. studenog 2009. godine, pa do isplate

- na iznos od 59,03 EUR, od 31. prosinca 2009. godine, pa do isplate

- na iznos od 68,28 EUR, od 31. siječnja 2010. godine, pa do isplate

- na iznos od 65,88 EUR, od 28. veljače 2010. godine, pa do isplate

- na iznos od 77,83 EUR, od 31. ožujka 2010. godine, pa do isplate

- na iznos od 75,22 EUR, od 30. travnja 2010. godine, pa do isplate

- na iznos od 80,67 EUR, od 31. svibnja 2010. godine, pa do isplate

- na iznos od 116,85 EUR, od 30. lipnja 2010. godine, pa do isplate

- na iznos od 111,92 EUR, od 31. srpnja 2010. godine, pa do isplate

- na iznos od 132,88 EUR, od 31. kolovoza 2010. godine, pa do isplate

- na iznos od 126,14 EUR, od 30. rujna 2010. godine, pa do isplate

- na iznos od 111,87 EUR, od 31. listopada 2010. godine, pa do isplate

- na iznos od 119,25 EUR, od 30. studenog 2010. godine, pa do isplate

- na iznos od 152,48 EUR, od 31. prosinca 2010. godine, pa do isplate

- na iznos od 129,57 EUR, od 31. siječnja 2011. godine, pa do isplate

- na iznos od 137,89 EUR, od 28. veljače 2011. godine, pa do isplate

- na iznos od 126,72 EUR, od 31. ožujka 2011. godine, pa do isplate

- na iznos od 128,40 EUR, od 30. travnja 2011. godine, pa do isplate

- na iznos od 157,53 EUR, od 31. svibnja 2011. godine, pa do isplate

- na iznos od 160,45 EUR, od 30. lipnja 2011. godine, pa do isplate

- na iznos od 197,88 EUR, od 31. srpnja 2011. godine, pa do isplate

- na iznos od 164,24 EUR, od 31. kolovoza 2011. godine, pa do isplate

- na iznos od 144,70 EUR, od 30. rujna 2011. godine, pa do isplate

- na iznos od 142,26 EUR, od 31. listopada 2011. godine, pa do isplate

- na iznos od 140,53 EUR, od 30. studenog 2011. godine, pa do isplate

- na iznos od 149,12 EUR, od 31. prosinca 2011. godine, pa do isplate

- na iznos od 164,18 EUR, od 31. siječnja 2012. godine, pa do isplate

- na iznos od 164,87 EUR, od 29. veljače 2012. godine, pa do isplate

- na iznos od 158,76 EUR, od 31. ožujka 2012. godine, pa do isplate

- na iznos od 161,78 EUR, od 30. travnja 2012. godine, pa do isplate

- na iznos od 160,02 EUR, od 10. srpnja 2012. godine, pa do isplate

- na iznos od 161,63 EUR, od 31. srpnja 2012. godine, pa do isplate

- na iznos od 156,19 EUR, od 20. kolovoza 2012. godine, pa do isplate

- na iznos od 152,58 EUR, od 30. rujna 2012. godine, pa do isplate

- na iznos od 156,81 EUR, od 17. listopada 2012. godine, pa do isplate

- na iznos od 161,93 EUR, od 15. studenog 2012. godine, pa do isplate

- na iznos od 160,24 EUR, od 21. prosinca 2012. godine, pa do isplate

- na iznos od 147,16 EUR, od 15. siječnja 2013. godine, pa do isplate

- na iznos od 145,12 EUR, od 20. veljače 2013. godine, pa do isplate

- na iznos od 150,80 EUR, od 20. ožujka 2013. godine, pa do isplate

- na iznos od 155,09 EUR, od 15. travnja 2013. godine, pa do isplate

- na iznos od 133,86 EUR, od 16. svibnja 2013. godine, pa do isplate

- na iznos od 136,48 EUR, od 17. lipnja 2013. godine, pa do isplate

- na iznos od 142,43 EUR, od 22. srpnja 2013. godine, pa do isplate

- na iznos od 145,22 EUR, od 20. kolovoza 2013. godine, pa do isplate

- na iznos od 152,69 EUR, od 23. rujna 2013. godine, pa do isplate

- na iznos od 152,14 EUR, od 22. listopada 2013. godine, pa do isplate

- na iznos od 154,30 EUR, od 14. studenog 2013. godine, pa do isplate

- na iznos od 160,30 EUR, od 16. prosinca 2013. godine, pa do isplate

- na iznos od 46,75 EUR, od 14. siječnja 2014. godine, pa do isplate

- na iznos od 52,60 EUR, od 13. veljače 2014. godine, pa do isplate

- na iznos od 56,49 EUR, od 14. ožujka 2014. godine, pa do isplate

- na iznos od 54,15 EUR, od 16. travnja 2014. godine, pa do isplate

- na iznos od 50,02 EUR, od 15. svibnja 2014. godine, pa do isplate

- na iznos od 62,76 EUR, od 11. studenog 2014. godine, pa do isplate

- na iznos od 64,03 EUR, od 17. prosinca 2014. godine, pa do isplate

- na iznos od 64,89 EUR, od 14. siječnja 2015. godine, pa do isplate

- na iznos od 64,66 EUR, od 13. veljače 2015. godine, pa do isplate

- na iznos od 64,66 EUR, od 13. ožujka 2015. godine, pa do isplate

- na iznos od 64,66 EUR, od 14. travnja 2015. godine, pa do isplate

- na iznos od 64,66 EUR, od 15. svibnja 2015. godine, pa do isplate

- na iznos od 64,66 EUR, od 17. lipnja 2015. godine, pa do isplate

- na iznos od 64,66 EUR, od 14. srpnja 2015. godine, pa do isplate

- na iznos od 64,66 EUR, od 14. kolovoza 2015. godine, pa do isplate

- na iznos od 64,66 EUR, od 14. rujna 2015. godine, pa do isplate

b) na ime utvrđenja iz točke I. c) ove presude novčani iznos od 2.977,27 EUR, koji iznos u naravi predstavlja zakonske zatezne kamate koje na preplaćene iznose anuiteta teku od dana preplate pa do dana izračuna konverzije, umanjen za potraživanje po osnovi zateznih kamata, počevši od najstarijeg datuma po anuitetu od 31. svibnja 2010. u iznosu od 49,85 EUR te nadalje kako je prikazano u tabeli 6., stupac 6. sukladno izrađenoj dopuni Nalaza i mišljenja, od 27. studenog 2024., i to sve kako slijedi:

- iznos od 49,85 EUR, od 31. svibnja 2010. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 75,22 EUR, od 30. lipnja 2010. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 70,72 EUR, od 31. srpnja 2010. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 82,41 EUR, od 31. kolovoza 2010. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 76,77 EUR, od 30. rujna 2010. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 66,74 EUR, od 31. listopada 2010. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 69,77 EUR, od 30. studenog 2010. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 87,41 EUR, od 31. prosinca 2010. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 72,73 EUR, od 31. siječnja 2011. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 75,93 EUR, od 28. veljače 2011. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 68,27 EUR, od 31. ožujka 2011. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 67,70 EUR, od 30. travnja 2011. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 81,16 EUR, od 31. svibnja 2011. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 80,82 EUR, od 30. lipnja 2011. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 97,68 EUR, od 31. srpnja 2011. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 79,40 EUR, od 31. kolovoza 2011. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 68,52 EUR, od 30. rujna 2011. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 65,92 EUR, od 31. listopada 2011. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 63,71 EUR, od 30. studenog 2011. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 66,09 EUR, od 31. prosinca 2011. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 71,10 EUR, od 31. siječnja 2012. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 69,83 EUR, od 29. veljače 2012. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 65,64 EUR, od 31. ožujka 2012. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 65,30 EUR, od 30. travnja 2012. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 65,30 EUR, od 30. travnja 2012. godine, pa do 30. rujna 2015. Godine

- iznos od 60,86 EUR, od 10. srpnja 2012. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 60,38 EUR, od 31. srpnja 2012. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 57,30 EUR, od 20. kolovoza 2012. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 53,93 EUR, od 30. rujna 2012. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 54,56 EUR, od 17. listopada 2012. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 54,79 EUR, od 15. studenog 2012. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 52,34 EUR, od 21. prosinca 2012. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 46,85 EUR, od 15. siječnja 2013. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 44,47 EUR, od 20. veljače 2013. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 44,84 EUR, od 20. ožujka 2013. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 44,79 EUR, od 15. travnja 2013. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 37,29 EUR, od 16. svibnja 2013. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 36,59 EUR, od 17. lipnja 2013. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 36,55 EUR, od 22. srpnja 2013. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 35,88 EUR, od 20. kolovoza 2013. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 36,01 EUR, od 23. rujna 2013. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 34,43 EUR, od 22. listopada 2013. godine, pa do 30. rujna 2015. Godine

- iznos od 33,75 EUR, od 14. studenog 2013. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 33,38 EUR, od 16. prosinca 2013. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 27,86 EUR, od 14. siječnja 2014. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 27,77 EUR, od 13. veljače 2014. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 27,19 EUR, od 14. ožujka 2014. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 25,09 EUR, od 16. travnja 2014. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 22,89 EUR, od 15. svibnja 2014. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 15,86 EUR, od 11. studenog 2014. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 14,11 EUR, od 17. prosinca 2014. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 12,72 EUR, od 14. siječnja 2015. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 11,10 EUR, od 13. veljače 2015. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 9,61 EUR, od 13. ožujka 2015. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 7,86 EUR, od 14. travnja 2015. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 6,27 EUR, od 15. svibnja 2015. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 4,52 EUR, od 17. lipnja 2015. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 3,09 EUR, od 14. srpnja 2015. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 1,69 EUR, od 14. kolovoza 2015. godine, pa do 30. rujna 2015. godine

- iznos od 0,58 EUR, od 14. rujna 2015. godine, pa do 30. rujna 2015. Godine sve po stopi koja se od 15% godišnje primjenjivala od 8. lipnja 2005. godine do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine, pa do isplate po stopi prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena te na temelju prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje uvećano za 3 postotna poena.

VI. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.405,89 eura u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, uvećane za zakonske kamate po stopi prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužitelj je s tuženom, Privrednom bankom Zagreb d.d. dana 02. lipnja 2005. godine sklopio Ugovor o kreditu (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) kojim se Ugovorom tužena, kao kreditor obvezala staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 140.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika, Kreditora, na dan korištenja, dok se tužitelj navedeni iznos obvezao vratiti, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen istim Ugovorom.

2.Tužitelj se, sukladno članku 2. stavku 2.4. predmetnog Ugovora o kreditu, obvezao tuženiku iznos kredita platiti u 360 (tristo šezdeset) jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti. Predmetnim Ugovorom o kreditu, sukladno čl. 4. stavku 4.1. predmetnog Ugovora o kreditu, utvrđena je promjenjiva kamatna stopa, na dan ugovaranja u visini od 5,05% godišnje kojom je odredbom ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva, a ista se utvrđuje, sukladno odluci banke o kreditiranju građana.

3. Tuženik je tijekom otplate kredita u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, umjesto prvotno ugovorene od 5,05%, uslijed čega je došlo do razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima, koje je tužitelj otplatio, za razliku od onih sadržanih u početnom planu kreditu, zbog čega je navedeni dio odredbe u članku 4. predmetnog Ugovora, koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope, ništetan. Naime, predmetna ugovorna odredba omogućila je tuženiku promjenu ugovorne kamate činiti ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, tužitelja, čime je uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja. Osim što tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogao provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija. Kako su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, o kojima mora postojati jasan konsenzus između stranaka, tuženik je istom odredbom izbjegao utjecaj tužitelja na njezinu promjenu, a što je suprotno čl. 247. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, u daljnjem: ZOO). Dakle, u ovom slučaju kamata je mijenjana jednostranom odlukom tuženika, a o čemu isti nije tražio suglasnost tužitelja, zbog čega je kamata postala promjenjiv element na koji tužitelj nije mogao utjecati. Navedena odredba predmetnog Ugovora o kreditu ne sadrži ni referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te kao takva nije razumljiva prosječnom potrošaču i ne daje dovoljno točne kriterije na temelju kojih bi prosječni potrošač, in concreto ovdje tužitelj, mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tog pravnog posla proizlaze. Nadalje, smatramo nespornim da se tuženik, kao financijska institucija, nije ponijela kao savjesni gospodarstvenik, nego je ugovaranjem predmetne odredbe i podizanjem kamatne stope stavila tužitelja u neravnopravan položaj, slijedom čega se ima zaključiti kako je ugovorena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je jedno od temeljnih načela obveznog prava, sadržano u odredbi čl. 4. ZOO.

4.Tužitelj ukazuje da osim što je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, prilikom sklapanja i predmetnog Ugovora o kreditu tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Dapače, tužitelju je ponuđen kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF, kao najpovoljniji kredit, s najnižom kamatnom stopom. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač, in concreto ovdje tužitelj, nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka, nego je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, koji je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom Banke. S time u svezi razvidna je činjenica, kako u predmetnom Ugovoru o kreditu postoji ne samo jedan, nego čak dva promjenjiva elementa (valutna klauzula vezana za švicarski franak i promjenjiva kamatna stopa), koja sama po sebi ukazuje da se u ovom slučaju radi o nepoštenim ugovornim odredbama, temeljem koje tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, pa tako ni danas, nije znao niti je mogao znati koliko će uopće iznositi glavnica, a koliko kamata, odnosno nije znao koliko će iznositi njegova kreditna obveza. Da je tužitelj imao saznanja, da će mjesečni anuitet toliko porasti, i u toliko mjeri utjecati na samu mogućnost otplate kredita, kao i samu tužiteljevu egzistenciju, isti nikada ne bi preuzeo takvu obvezu.

5.Glede promjenjive kamatne stope odlučeno je pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P2-2129/13 od dana 13. lipnja 2014., u točki II. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj P-1401/12 od dana 4. srpnja 2013, u dijelu točke 1, 2, 3, 4, 5., 6., i 7 izreke, kojom se utvrđuje da je; između ostalih i ovdje tužena: u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ugovorima o kreditu, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banaka o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, time da su tužene banke postupile suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), u razdoblju od 10.9.2003. do 6.8.2007., i to člancima 81., 82, i 90., a od 7.8.2007. pa na dalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07- 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.) Navodi tužitelja, kao i dio presude Visokog trgovačkog suda, koji se odnosi na ništetnost promjenjive kamatne stope, potvrđeni su i od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odlukom od dana 9. travnja 2015., pod brojem Revt-249/14. Također, glede valutne klauzule i Presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P2-6332/2017, od dana 14. lipnja 2018., u točki 1. potvrđena je Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj 1401/12, od dana 4. srpnja 2013., u dijelu točke 1,2,3,4,5,6. i 7 izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tužena: u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ugovorima o kreditu, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007, pa do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07-133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima." Prema odredbi članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 1 56/13 sada čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15), odluka Suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupcima individualne pravne zaštite, tako se navedene presude u ovom slučaju odnose i na ugovorni odnos između tužitelja i tuženika. Nadalje i čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03 88/05, 02/07, 84/05, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, u daljnjem ZPP), propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje presude iz kolektivnog spora, te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Sukladno odredbi čl. 323. 200, u slučaju ništetnosti svaka je ugovorna strana dužna drugoj vratiti sve što je temeljem takvog ugovora stekla, stoga je tuženik u ovom slučaju dužan vratiti tužitelju sve ono što je temeljem ništetnih odredbi stekao.

6.Obzirom na sve dosada izneseno, kao i na pravna utvrđenja presuda proizašlih iz kolektivnog spora za zaštitu potrošača, a koje pretpostavljaju ništetnost ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi te valutnoj klauzuli vezano za CHF, tužitelj drži početni anuitet mjerodavnim, odnosno kao jedinu valjanu kamatnu stopu smatra početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,05% godišnje, te ugovoreni tečaj važeći na dan puštanja kredita u otplatu, koji u ovom slučaju iznosi, za 1,00 CHF-4,777903 HRK.

7.Tužitelj i tuženik su sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu (NN 102/15) dana 18. veljače 2016. godine zaključili Dodatak Ugovoru o kreditu br. 3010572574, bez nadnevka zaključenja, a s Potvrdom o solemnizaciji, od 22. veljače 2016. (u daljnjem tekstu: Dodatak 1.) kojim su izmijenili ugovorne odredbe, i to u bitnom:

-članak 1. Ugovora o kreditu, glede preostale valute obveze iznosi 75.557,83 EUR-a

-članak 7.1. Ugovora o kreditu, glede kamatne stope koja na dan zaključenja

Dodatka 1 iznosi 5,47% 1

iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita na način da su kredit konvertirali u euro, ugovorili kamatnu stopu koja se sastoji od fiksnog dijela i promjenjivog dijela. Tužitelj neovisno o provedenoj konverziji, ima i nadalje pravni interes, a uvažavajući iznos pretplate, zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog Ugovora o kreditu slijedom odluke Vrhovnog velikog suda RH posl. broj Rev-2868/2018, od 12. veljače 2019. godine.

Prema stavu Vrhovnog suda Rh korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita.

Ovo iz razloga što sklapanjem Aneksa (Dodatka) nije u cijelosti podmiren dug budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetim uvjetima koje propisuje čl. 326. st.2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni.

Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. godine, a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit EUR. Kamatna stopa određene Aneksom određena je onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti EUR, dakle i za te kamatne stope i promjenu istih nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mijenjana prema odlukama tuženika (Banke).

8.Sud Europske unije je u Presudi C-118/17, od 14.ožujka 2019. godine (predmet KU protiv Esrte bank Hungary ZRT) dajući odgovor na pitanja o kreditima s nepoštenim ugovornim odredbama, a primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o nepoštenim uvjetima o potrošačkim Ugovorima, utvrdio da se članak 6. st.1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno, kao da nikada nije postojala tako da ne može imati učinak na potrošača s posljedicom ponovne uspostave prave i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio da navedena odredba ne postoji. Činjenice da su određene ugovorne odredbe bile proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača (par. 41. i 43. Presude). Tužitelj smatra, a uvažavajući iznesene stavove suda Europske unije, da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom I nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana.

9.Nakon provedenog financijskog vještačenja po vještaku za financije, računovodstvo i poreze Ines Lozić iz lipnja 2024.godine i dopuni istog nalaz i mišljena iz studenog 2024.godine tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev točno onako kao što stoji u izreci presude.

10.U odgovoru na tužbu tuženik se protivio istoj i predlaže isti u cijelosti odbiti i ističući to kako je tužba i tužbeni zahtjev neosnovan.

Neosnovanost proizlazi iz naprijed navedenih obrazloženja te se još jednom zaključno ističe da je tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan jer:

-Postupkom konverzije i sklapanjem Dodatka ugovoru obuhvaćene su sve otplate (kamate i glavnica). Novim se ugovorom dotadašnji ugovor o kreditu u CHF u cijelosti mijenja u ugovor o kreditu u EUR na način kao da je i bio sklopljen u EUR (a ne u CHF) stoga ugovorne strane ne mogu na temelju prijašnjeg ugovora u CHF jedna od druge bilo što potraživati.

- se u konkretnom tužbenom zahtjevu, kako je isti postavljen, ne radi o parnici za naknadu štete te tužitelj nema pravnog niti zakonskog osnova pozivati se na pravna utvrđenja na koja se poziva iz predmeta P. 1401/2012 Trgovačkog suda u Zagrebu, jer ovaj konkretni spor ne udovoljava zakonskim kriterijima iz čl.502c Zakona o parničnom postupku niti kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača i ne radi se više o kreditu u CHF koji je konverzijom prestao postojati;

-je valutna klauzula zakonom dopuštena i jasno određena pravna kategorija koja je utemeljena na kogentnoj normi te nikako ne može biti proglašena ništetnom kako to tužitelj pogrešno zaključuje, niti konkretni pravni posao može biti ništetan samo zbog toga što je ugovorena valutna klauzula, a niti može biti proglašena ništetnom neka od odredbi konkretnog ugovora zbog ugovaranja valutne klauzule;

- je volja ugovornih strana jasno i nesumnjivo određena govorom o kreditu i njegovim dodatkom te nema zakonske osnove da se ista tumači

-je Ugovor o kreditu i Dodatak istom solemniziran kod javnog bilježnika te isti predstavlja javnu ispravu čiju istinitost nije dopušteno parničnim postupkom utvrđivati drugačije no kako glasi i kako u ispravi jasno i istinito stoji, jer je ista kao i presuda zakon među strankama:

-tužbeni zahtjev koji je postavljen, odnosi se na Ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom, a iznosi koji su navedeni u petitu tužbenog zahtjeva su postavljeni u kunama, čime isti ne proizlaze iz navedenog ugovora o kreditu niti iz dodatka ugovoru i ovako postavljena tužba i tužbeni zahtjev je u cijelosti nepodoban za odlučivanje:

- je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno, pa je očito kako odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije niti ne može biti ništetna;

-u konkretnom slučaju, volja ugovornih strana je bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu i nije ostavljen prostor za primjenu drugačije kamatne stope (fiksne);

- je jasno ugovorena odredba kojom se banka, ovdje tuženik ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu, a koja odredba nije sama po sebi nepoštena niti je kao takova valjani temelj za isticanje tužbenog zahtjeva predmetnog sadržaja, već se radi o valjanoj, zakonom dopuštenoj i odredivoj činidbi koja predstavlja pravu volju ugovornih stranaka koja je sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu postala potpuno određena i ne može nikako biti ništetna.

11.Uz istaknuti prigovor zastare u podnesku tuženika od 17.07.2023.godine istaknut je i prigovor radi prebijanja ako naslovni sud ne prihvati ispravnost obračuna konverzije a što tuženik smatra da je jedino zakonito i istinito a u kojem prigovoru potražuje tražbinu tuženika prema tužitelju u iznosu 1.240,88 eura da bi nakon provedenog financijskog vještačenja u podnesku od 23.12.2024.godine utvrdio i da postoje negativne razlike u iznosu od 4.002,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku od 09.08.2005. do 17.12.2014.godine do končanog namirenja.

12.I uređenom tužbenim zahtjevu tužitelja od 16.12.2024. tužena se protivila iz svih gore iznesenih razloga.

13.U tijeku dokaznog postupka ovaj sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 9010572574 od 02.06.2005.godine a solemiziran od strane Javnog bilježnika Slobodan Zlokić u Splitu pod br. OU-332/2005 od 03.06.2005.godine, pregledao Dodatak ugovora o kreditu broj 9010572574 od 18.02.2016.godine, solemiziran od strane Javnog bilježnika Željene Biuk u Trogiru pod brojem OV-865/16 od 22.02.2016.godine, pregledana knjigovodstvena kartica tužitelja kao korisnika kredita kod tuženika, pregledan dopis tuženika tužitelju radi konverzije kredita po ugovoru o kreditu broj 9010572574, pregledan izračun konverzije te pregledan izvod iz otvorenih stavki na dan 30.rujna 2015.godine po ugovoru o kreditu broj 9010572574, pregledan plan otplate kredita na dan 30.rujna 2015.godine , pregledan nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Ines Lozić od 11.06.2024.godine,pregledano očitovanje vještaka na podnesak tuženika od 11.10.2024.godine, usmeno obrazloženje istog vještaka od 20.studenog 2024.godine te dopuna nalaza i mišljenja od 27.11.2024.godine te je pregledano očitovanje vještaka Ines Lozić na podneske tužitelja i tuženika, druga dopuna vještačenja od 15.01.2025.godine.

14.Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrde ništetnom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli a određene Ugovorom o kreditu koji su sklopili dana 02.lipnja 2005.godine tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kako kreditor a koji pretplaćeni iznosi nisu obuhvaćeni Dodatkom ugovora o kreditu od 18.02.2016.godine.

15.Naime, nesporno je da je tužitelj s tuženikom kao kreditorom dana 02.lipnja 2005.godine zaključio Ugovor o kreditu broj 9010572574 temeljem kojeg mu je tuženik stavio na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 140.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, a kako je to određeno člankom 1 ugovora, a koji se iznos tužitelj obvezao vratiti za 360 mjeseci u 360 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog ugovora članak 7, dok je u članku 4 točka 1 Ugovora određeno da je redovna kamata 5,05% godišnje promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana za stambene kredite a temeljem odluke o kamatnim stopama PBZ Zagreb koji kredit je namijenjen za kupnju stambenog objekta članak 2 Ugovora.

16.Nesporno je i da je tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženik u više navrata mijenjao kamatne stope i o tome obavještavao tužitelja a što je utvrđeno uvidom u Otplatni plan.

17.Sporno je dali je tuženik dužan isplatiti tužitelju razliku više isplaćenih kamata za utuženo razdoblje jer je tuženik sa tužiteljem temeljem Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju izvršio konverziju predmetnog kredita u CHF u kredit u EUR kojim je regulirano pitanje promjene valute, promjene kamatne stope , utvrđenje preostalog iznosa, neotplaćene glavnice kredita u EUR te sporazum o raspolaganju pretplatom tj. da su sve tužiteljeve uplate po CHF kreditu iskorištene za namirenje EUR kredita zbog čega tužitelj nema pravo potraživati utužene iznose.

18. Nesporno je da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/12 vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa , predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redova kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Predmetni postupak pravomoćno je okončan na način da je Presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. i presudom Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-249/14 od 09. travnja 2015. g. utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. a koja povreda traje i nadalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik ako trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa a sve na štetu potrošača čime da je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 06. kolovoza 2007. g. i to čl. 81., 82. i 90. a od 07. kolovoza 2007. g. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN.79/07, 125 /07 i dr. ) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Dakle, i tuženik je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita prilikom zaključenja predmetnih ugovora o kreditu.

19. Temeljem odredbe čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da se određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Sud je dakle vezan pravnim utvrđenjem u smislu naprijed navedene citirane odredbe iz presude donesen u sporu po kolektivnoj tužbi pod uvjetom da se stranke pozovu na takvo utvrđenje.

20. U ovom postupku tužitelj se pozvao na utvrđenja iz parnice povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa okončane u odnosu na utvrđenja o ugovorenim promjenjivim kamatnim stopama presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. g. koja je u tom dijelu potvrđena presudom Vrhovnog suda RH Rev-249/14 od 09. travnja 2015. g. stoga nije bilo potrebe provoditi opširni dokazni postupak na raspravljanje o osnovanosti tužbe slijedom čega sud nije proveo niti dokaz saslušanjem tužitelja na okolnost sklapanja ugovora o kreditu.

21. Neosnovano tuženik smatra da se utvrđenja iz navedenih presuda u kolektivnim sporovima ne mogu primijeniti na konkretan kredit jer se povreda kolektivnih prava i interesa navedenih u tim odlukama odnosi na sve kredite bez obzira na valutu a ne samo na kredite u kojima je glavnica bila vezana uz švicarski franak. To slijedi i iz Odluke Visokog Trgovačkog suda Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. g. u kojoj stoji da je pravilan stav prvostupanjskog suda da se ovaj postupak vodi radi zaštite kolektivnih interesa svih potrošača a ne samo onih koji su sklopili ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima…Odredba prema kojoj je ugovorna kamata promjenjiva prema odluci banke već je utvrđena nepoštenom odnosno ništetnom i to u svim ugovorima o potrošačkom kreditiranju a ne samo u ugovorima s valutnom klauzulom u švicarskim francima." Tuženik je jedan od banaka –tuženika u kolektivnom postupku a ugovor o kreditu je sklopljen u vremenskom periodu navedenom u izreci presude. ( od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. ). Pravo na pokretanje parnice odnosno valjanost procesnih radnji prosuđuje se prema procesnim pravilima koja vrijede u trenutku poduzimanja procesne radnje a ne onih koja su vrijedila u trenutku sklapanja ugovora.

22. Slijedom gore iznesenog utvrđeno je da su ništave ugovorne odredbe o promijenjenoj kamatnoj stopi iz čl. 4 točka 1 Ugovora o kreditu i točke 7 točka 4 koji je tuženik jednostrano mijenjao kamatnu stopu bez jasno ugovorenih parametara za izračun promjene kamatne stope pa je takva odredba iz Ugovora o kreditu ništetna, a što proizlazi iz odluke Vrhovnog suda RH broj Rev-3142/2018 -2 od 19 ožujka 2019.g. u kojoj je jasno izraženo pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništavosti odredbi Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati dali su sporne odredbe Ugovora o kreditu ništetne obzirom da postoji temeljem već navedenog čl. 502 c ZPP-a , a isto tako čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača ( N.N. 41/14, 110/15 dalje ZPP/14 ) vezano za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106 st. 1 ZZP /14 a slijedom toga i obveze promjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu a to sve zato što ne može postojati utvrđena ništetnosti i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog kredita u kolektivnom sporu a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

23. Sukladno čl. 323 st. 1 ZOO-a u slučaju ništetnosti Ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog Ugovora a ako to nije moguće ili se narav onog što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke ako Zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno čl. 323 st. 2 ZOO-a ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog Ugovora odgovoran je svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije mogao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju tuženik je na temelju ništetnih Ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit odnosno veće kamate nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate zbog ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 1111 st. 1 ZOO-a.

24. Za utvrditi visinu tužbenog zahtjeva odnosno koliko je tužitelj pretplatio temeljem promjene kamatne stope i valutne klauzule te dali su u dodatku ugovora o konverziji obuhvaćeni iznosi koje tužitelj ovom tužbom potražuje to je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije Ines Lozić.

25.U svom nalazu i mišljenju vještak Ines Lozić je iskazala da je Ugovor o kreditu broj 9010572574 između korisnika kredita i kreditora sklopljen dana 02.06.2005.godine te isplaćen dana 08.06.2005.godine. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je iznosila 5,5 % godišnje i koja otplata se odvija u jednakim mjesečnim anuitetima na rok otplate od 360 mjeseci. Dospijeće prvog anuiteta prema planu otplate bilo je 31.07.2006.godine u iznosu od 755,83 CHF što je na dan isplate kredita iznosilo 3.614,47 kuna te sljedećih anuiteta svakog zadnjeg dana u mjesecu. Prema članku 7 Ugovora o kreditu ugovoreno je plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan plaćanja. Dana 18.02.2016.godine sklopljen je Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita, utvrđen je iznos preostale glavnice za otplatu na dan 30.09.2015.godine u iznosu od 75.557,83 eura što primjenjivim tečajem kreditora na dan 30.09.2015.godine iznosi 577.072,92 kune prema tečaju 7,6375 kuna za 1 euro. Prema raspoloživoj dokumentaciji proizlazi da je tuženik u skladu s člankom 19.c izvršio izračune na način da je uplate tužitelja izvršenih po kreditu u CHF, a realiziranih u KN, preračunato na uplate kada je kredit odobren u Eur pri čemu nije dostupan simulirani otplatni plan te je za izvršene uplate u KN od strane tužitelja izvršio preračun koristeći primjenjivi tečaj EUR na dan uplate. Tuženik je preračunom izvršio umanjenje iznosa glavnice CHF preračunato u Kune na dan konverzije te sveo iznose glavnice sukladno simuliranom otplatnom planu za Eur po promjenjivom tečaju i promjenjivoj kamatnoj stopi za Eur kredit. Prilikom izračuna konverzije tuženik je uzeo u obzir sve uplate koje je tužitelj izvršio u razdoblju od dana isplate kredita do dana konverzije te ih je preračunao na mogući anuitet pod pretpostavkom da je tužitelju bio odobren kredit u Eur te je iskazao Dodatkom uz ugovor o kreditu pretplatu tužitelja na dan 30.09.2015.godine u iznosu od 1.143,00 Eura. Uvidom u dostavljeni Ugovor o kreditu ,knjigovodstvenu karticu te plan otplate ustanovila je da su u promatranom razdoblju bile promjene kamatnih stopa i to 5,05% godišnje koja nije primijenjena u otplati, 4,15% godišnje do 31.07.2007., 5,15% godišnje do 31.01.2008., 5,90% godišnje do 31.12.2008., 5,95% godišnje do 30.06.2010., 6,00% godišnje do 31.10.2010., 5,65% godišnje do 30.04.2011., 5,40% godišnje do 31.07.2011., 5,15% godišnje do 31.12.2011., 5,25% godišnje do 31.12.2012., 5,15% godišnje do 30.06.2013., 5,25% godišnje do 31.12.2013., 3,23% godišnje do izračuna konverzije kredita. Posljedično na promjenu kamatne stope anuitet tužitelja se mijenjao od inicijalnih 680,54 CHF do 607,25 CHF kao najvećeg iznosa. Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak daje mišljenje na postavljene zadatke. Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do dana izračuna konverzije nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj:

-Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do dana izračuna konverzije iznose 11.084,54 EUR, od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 2.101,00 EUR te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznos od 8.983,54 EUR.

-Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad kamatne stope i tečaja u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita ukupno iznosi 4.002,13 EUR, od kojeg iznosa je tužitelj manje platio na ime promjene kamatne stope iznos od 3.163,32 EUR, te je manje platio zbog pada tečaja ispod tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 838,81 EUR. Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 7.082,41 EUR i to:

-Ukupno manje plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do dana izračuna konverzije iznosi ukupno 1.062,32 EUR,

- Ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do dana izračuna konverzije iznosi ukupno 8.144,73 EUR.

26.Kako na ovakav nalaz i mišljenje je tuženik imao primjedbi te zatražio očitovanje vještaka u odnosu na dio u kojem navodi da je " ukupan iznos koji je tužitelj manje platio 4.002,13 eura od toga 3.163,32 eura na ime manje plaćenih kamata a 838,31 eur na ime manje plaćenog tečaja da bi nakon toga u sljedećem odlomku mišljenja navedeno bilo da je ukupno manje plaćeno na ime kamate 1.062,32 eura" zatraženo objašnjenje u odnosu na ova dva izračuna te zatraženo očitovanje o izračunu vezanom uz efekte konverzije, vještak Ines Lozić u svom očitovanju od 11.10.2024.godine ustvrdila je da je iznos koji tuženik navodi od 4.002,13 eura se odnosi na manje plaćeno zbog pada kamatne stope i nižeg tečaja od čega se iznos od 3.163,32 eura odnosi na pad kamatne stope dok je iznos od 1.062,32 eura razlika u plaćanju posljedično na rast i pad kamatne stope ( zbog rasta pretplaćenog 2.1101,00 eura minus zbog pada kamatne stope manje plaćeno 3.162,32 eura) a koja sva pojašnjenja su dana u prethodno provedenom vještačenju, tako da je vještak dao sve izračun više i manje plaćenog posljedično na rast i pad kamatne stope i tečaja CHF za vrijem otplate kredita vezano uz valutu u CHF te ostaje pri danom nalazu i mišljenju. Izračuni koji su se odnosili na konverziju utvrđenja glavnice po konverziji, uspostavljanje ekonomske ravnoteže i slično se odnose na razdoblje kada je kredit konvertiran u valutu Eur odnosno kada više nije bio vezan uz valutu CHF nisu bili predmet vještačenja. Dodatne izračune na zahtjeve tuženika ( ili tužitelja) vještak je spreman izvršiti ukoliko to od njega sud zatraži.

27. U usmenom očitovanju na ročištu od od 20.studenog 2024.godine a u odnosu na podnesak tuženika od 14.11.2024.godine vještak je ostao kod svog nalaza i mišljenja kojem je bio zadatak utvrditi razlike u plaćanju koje proizlaze uslijed promjene anuiteta te promjene kamatne stope i tečaja CHF i gdje je vještak u skladu s dodijeljenim zadatkom izvršio tražene izračune a na podneske tuženika se već vještak očitovao budući da tuženik u podnesku od 14.11.2024.godine traži odgovor na pitanja gdje je riječ u bitnom o pravnim pitanjima u koje vještak ne ulazi. Kako u istom podnesku ističe i prigovor prijeboja vještak ističe da ne može ulaziti u pravno pitanje tako navedenog prigovara radi prijeboja o čemu odluku isključivo donosi sud dok je u odnosu na primjedbu tužitelja vezano za zatezne kamate to jest izračun zateznih kamata na više plaćene iznose zbog rasta kamatne stope i rasta tečaja CHF za otplatu u razdoblju korištenja kredita do dana konverzije istakla je da nisu bili zadatak vještačenja a koje je vještak spreman izvršiti dodatne izračune ukoliko mu sud odredi dopunsko vještačenje. Sukladno traženju tužitelja da vještak izračun i utvrdi zateznu kamatu do dana konverzije, samo i isključivo na više plaćene iznose te da sukladno ZOO- u pretplata koju je kao takvu tuženik već priznao, vještak prvo umanji zatezne kamate pa onda izračuna, odnosno utvrdi kolika bi bila točna visina potraživanja,vještak Ines Lozić u dopuni nalaza i mišljenja od 27.11.2024.godine je utvrdila da zatezne kamate na pretplaćene mjesečne iznose po osnovu promjene kamatne stope i tečaja za otplatu iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita obračunate do dan izračun konverzije ukupno iznose 4.120,27 eura. Pod pretpostavkom da se primjenjuje članak 172 ZOO-a ( uračunavanje kamata i troškova) odnosno pod pretpostavkom da bi se vršio prijeboj zateznih kamata sa iznosom pretplate priznate po konverziji tada bi preostali iznos zateznih kamata na pretplaćene mjesečne iznose obračunate do dana 30.09.2015.godine iznosio 2.977,27 eura i to zato što je konverzijom priznata pretplata u iznosu od 8.729,66 kuna što primjenom tečaja na dan 30.09.2015.godine za tečaj 7,63750 kn za 1 Euro iznosi 1.143,00 eura. Oduzimanjem zateznih kamata na svaki pretplaćeni anuitet do 30.09.2015.godine od 4.120,27 eura i oduzimanjem priznate pretplate po konverziji na dan 30.09.2015.godine za iznos 1.143,00 eura daje upravo iznos zateznih kamata na pretplaćene mjesečne iznose od 2.977,27 eura.

28.Kako na ovakav nalaz i mišljenje stranke više nisu imale primjedbi a koje je kao stručno i pravilima struke prihvatio i ovaj sud a tužitelj u podnesku od 16.12.2024.godine kojim je konačno uredio tužbeni zahtjev na način da je na ime promjene kamatne stope potraživao 2.101,00 eur a zbog rasta tečaj a iznos od 8.983,54 eura, odnosno ukupno 11.084,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana pretplate pa do izračuna konverzije odnosno do konačne isplate te priznao postojanje tražbine tuženika u iznosu od 4.002,13 eura i taj iznos prebio od potraživanja tužitelja za iznos od 11.084,54 eura te konačno potraživao isplatu novčanog iznosa od 7.082,41 eur te iznos od 2.977,27 eura koji iznos predstavlja zakonske zatezne kamate na pretplaćene iznose anuiteta točno onako kao što stoji u izreci presude a koje iznose je i prihvatio ova sud kao iznose koje je tuženik dužan platiti a zbog čega je usvoji tužbeni zahtjev tužitelja primjenom odredbe članka 1111 stavak 1 Zakona o obveznim odnosima (N.N. broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 132/06, 141/08, 125/11, 25/13, 78/15) a koji propisuje da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili Zakonu stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi a stavkom 3 istog članka da obveza vračanja odnosno nadoknade nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Kako je Presudom Visokog trgovačkog suda RH utvrđeno da je predmetna ugovorna odredba ništetna ima se uzeti da se osnova nikada nije ostvarila budući da za ono što je ništetno uzima se da nije ni nastalo. Ništetnost nastaje ex tunc od samog zaključenja posla.

29.Nadalje, člankom 115 ZOO-a propisuje da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

30.Obzirom da je u postupku zaštite kolektivnih ugovora potrošača utvrđeno nesavjesno i nepošteno postupanje tužene sukladno odredbi članka 1111 ZOO-a tužena je kao nesavjesna ugovorna strana koja je koristila nepoštene ugovorne odredbe dužna isplatiti tužiteljici pripadajuće kamate na pretplaćene iznose i to od dana stjecanja svakog pojedinačnog iznosa do konačne isplate.

31.S obzirom da je tužena istaknula prigovor prijeboja za iznos od 1.240,88 eura ( pretplata utvrđena člankom 5. Dodatka ugovor o kreditu) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01.12.2015. do namirenja i iznose negativnih razlika 4.002,13 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 09.08.2005.godine do 17.12.2014.godine po stopi koja je bila uređena člankom 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate od 01.01.2008.godine do 31.07.2015.godine u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5% poena a od 01.08.2015.g. do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5% poena tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate odnosno namirenja koji je tužitelju priznat i za koji iznos je umanjen njegov dug temeljem dodatka Ugovora o kreditu koji je sastavni dio Ugovora o kreditu ovaj prigovor za prijeboj iznosa od 1.240,88 eura sud nije prihvatio iz razloga što prema čl.19 b ZPK konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u € i kredita denominiranog u kumama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnim klauzulom u € podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u €, a položaj potrošača s kreditom denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u €.Dodatkom ugovora o kreditu br.9010572574 od 18. veljače 2016. (čl.1 st.3) izvršena je konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnim klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u € na način propisan ZIDZPK, pri čemu su ugovorne strane utvrdile neotplaćeni dio glavnice na dan 30. rujna 2015. kao i preostali rok otplate kredita i u mjesecima, ali i da postoji pretplata u iznosu od 1.240,88 € odnosno 9.477,22 kn (čl.3), a potom određuju na koji će se način takva pretplata koristiti za namirenje budućih dospjelih anuiteta (čl.5).

32. Upravo iznos iz preplate tuženik stavlja u prijeboj. Međutim, ovdje valja reći da su preplata i njen iznos, budući se uračunava u korist tužiteljeve kreditne obveze, u biti njegovo potraživanje prema tuženiku, a ne obrnuto. Drugim riječima prema ZID ZPK vjerovnik preplaćenog iznosa, zbog koje se umanjuje obveza korisnika kredita, nije tuženik već tužitelj. Sklapanjem ovog Dodatka ugovora o kreditu preostala kreditna obveza nije umanjena radi nepoštene promjene kamatne stope od strane tuženika i valutne klauzule (a što je predmet tužbe) nego je kreditna obveza umanjena uslijed konverzije kredita iz valute CHF u valutu € što je vezano u različite tečajeve ovih dviju valuta i nema nikakve veze s predmetnim tužbenim zahtjevom. Prema tome, tuženikova izvanugovorna odgovornost na ime obveze vračanja stečenog bez osnove nije prestala sklapanjem Dodatka kojim je ugovorno reguliran drugi segment pravnog posla između stranaka.

Kao što to nije napravljeno Dodatkom, tako se ni odredbama ZIDZPK-a izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF ugovarala promjenljiva kamatna stopa, kao što se ne spominje ni na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenljive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog dogovora s korisnicima kredita same, tj. nepošteno mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutom CHF. Cilj zakona je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u valuti €. Dodatkom ugovora uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata kroz ovdje utuženi period. Osim toga, konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge-izvanugovorne odnose među strankama (stjecanje bez osnova). Za ništetnost spornih odredbi Ugovora o kreditu isključivo je odgovaran tuženik , a kako je tuženik za ovaj iznos od 9.477,22 kn za koji traži prijeboj saznao 30 rujna 2015.g. a izjavu o prijeboju podnio 17.07.2023.g. da je kojim slučajem prijeboj osnovan temeljem Dodatka ugovora a nije, istaknut je van zakonskog roka od 3 godine kako to propisuje čl. 198 st. 2 Zakona o obveznim odnosima "Narodne Novine" broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 132/06,41/08, 125/11, 25/13, 78/15 ) i iz kojih razloga je prigovor prijeboja tuženika neosonovan.

33. Što se tiče prigovora zastare isti nije osnovan budući da u konkretnom slučaju tužitelj potražuje isplatu pretplaćenih anuiteta na temelju ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Zahtjev za isplatu pretplaćenih iznosa na temelju ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, zastara počima teći donošenjem odluke Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13.lipnja 2014, a nastupa 14.lipnja 2019 dok za isplatu pretplaćenih iznosa na temelju ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli počima teći donošenjem odluke Visokog Trgovačkog suda RH, posl.br.Pž-6632/17 od 14.lipnja2018., a nastupa 15.lipnja 2023. Kako je predmetna tužba podnesena 14.06.2019., a Zakon tog instituta stjecanja bez osnova, ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl.225 ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarjevaju za pet godina, ako Zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Kako je presuda Visokog Trgovačkog suda, broj Pž-7129/13 donesena 13.lipnja2014., to je razvidno da je predmetna tužba podnesena u zastarnom roku od 5 godina (zastara počima teći od 13.lipnja 2019., a tužba je podnesena 14.lipnja 2019), uslijed čega se istaknuti prigovor ima u cijelo smatrati neosnovanim. Inače isti prigovor zastare, isto nije osnovan, budući da je o pitanju zastare Vrhovni sud RH zauzeo pravno shvaćanje na Sjednici Građanskog odjela VS RH od 30 siječnja 2020.g. da zastarni rok kod restitucije počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost a koje glasi: "zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su Ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog Ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO/05 ( čl. 104 st. 1 ZOO/91 ) kao posljedice utvrđenja ništetnosti Ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." , a ovo u bitnom znači da pravilnom primjenom materijalnog prava konkretno odredbe čl. 323 st. 1 ZOO-a zastara restitucijskog zahtjeva u ovom predmetu može početi teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke u ovom predmetu a kojom se utvrđuje nepoštenim i ništetnim Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika odnosno ugovorne odredbe t.4 i t.7/2.

34.Odluka o trošku donesena je sukladno čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 96/08, 57/11, 148/11, 25/13) i Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad ( „Narodne Novine“ broj: 87/93, 16/94, 111/96, 91/04, 37/05, 148/09, 142/10, 142/12 ),a odnosi se na trošak punomoćnika tužitelja i to sastav tužbe 200,00 eura, zastupanje na pet ročišta ( 09.10.2024. 31.01.2024.,. 20.11.2024., 20.12.2024., 12.02.2025.) svako po 200,00 eura ,sastav podneska od 16.12.2024. od 200,00 eura daje trošak punomoćnika tužitelja od 1.400,00 eura,odnosno uvećano PDV od 350,00 eura daje trošak punomoćnika tužitelja od 1.750,00 eura. Kada se istima pridoda trošak vještačenja u iznosu od 655,89 eura daje trošak tužitelja u iznosu od 2.405,89 eura koliko je dosuđeno u točci VI izreke presude.

U Trogiru, 27. ožujka 2025.

Sudac

Divna Ivančev

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na nadležni Županijski sud pisanim podneskom u 3 primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

3. u spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte