REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VARAŽDINU

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: K-24/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Marini Presečki kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Perković, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog OC, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.; dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (dalje: ODO U Varaždinu) broj KO-DO- 581/2024 od 27. prosinca 2024., nakon održane javne rasprave 25. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu Nataše Vugrek, okrivljenika te braniteljice okrivljenika Draženke Saško, odvjetnice u Varaždinu, dana 27. ožujka 2025. izrekao je, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik OC, OIB: [osobni identifikacijski broj], zvani O, sin Ć i ĆC, rođene M, rođen **.**.1973. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, bravar, umirovljenik sa primanjima u iznosu od oko 800,00 eura, razveden, otac dvoje djece, nositelj Spomenice Domovinske zahvalnosti, vlasnik građevinskog zemljišta, vlasnik dva osobna automobila marke Golf, god.proizvodnje 1984., automobila marke Audi, god. proizvodnje 1996. te automobila marke Sharan, god. proizvodnje 2008., osuđivan presudom Općinskog suda u Varaždinu, broj K- 358/2024 od 21. kolovoza 2024., pravomoćne 13. rujna 2024., zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona, djelomično uvjetnom osudom – bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci i uvjetna kazna zatvora u trajanju od 1 godine uz rok kušnje u trajanju od 2 godine, uz posebnu obvezu: liječenje ili nastavak liječenja ovisnosti o alkoholu, drogama ili druge vrste ovisnosti u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi na rok od 2 godine, uz sigurnosnu mjeru: zabrana približavanja u trajanju od 2 godine,

k r i v  j e

što je:

dana 6. prosinca 2024. oko 17,00 sati u Varaždinskim toplicama, u kući na adresi [adresa], sa nakanom zastrašivanja svoje bivše supruge MC, rekao svojoj kćeri ĐC da će njezinu majku MC i brata Marina zadaviti i izvaditi im grkljane, da će ih 30 godina odslužiti, a koje prijetnje je ĐC prenijela svojoj majci MC, koja se potom uplašila za svoj život i život svog sina,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će njega i njemu blisku osobu usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom – opisano 1.po čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11.

II. Zbog toga se okrivljenom NC za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11

u t v r đ u je

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 7 (SEDAM) MJESECI.

III. Na temelju članka 58. stavak 2. KZ/11, okrivljeniku NC opoziva se uvjetna osuda koja mu je izrečena presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-358/2024-10 od 21. kolovoza 2024. koja je postala pravomoćna dana 13. rujna 2024. te će se nad okrivljenikom izvršiti kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11 te se, sukladno članku 58. stavak 3. KZ/11, ta kazna zatvora od 1 (jedne) godine smatra okrivljeniku utvrđenom.

IV. Temeljem članka 53. stavak 1. KZ/11 u vezi s člankom 51. stavak 2. te u vezi članka 58. stavak 2. i 3. KZ/11 okrivljeni OC se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE i 4 (ČETIRI) MJESECA

i na temelju članka 57. KZ/11

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

Time da se od kazne na koju je okrivljeni OC osuđen izvršava 8 (osam) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće se izvršiti ako okrivljeni OC u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo te ukoliko će se pridržavati provođenja zaštitnog nadzora iz članka 64. KZ/11 te ukoliko će se pridržavati sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11, time da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne ne uračunava u vrijeme provjeravanja.

V. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu neuvjetovanu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od

6. prosinca 2024. pa nadalje.

VI. Na temelju članka 64. KZ/11 okrivljeniku se određuje zaštitni nadzor koji može trajati najdulje do proteka roka za provjeravanje.

VII. Na temelju članka 64. stavak 4. KZ/11 zaštitni nadzor se može ukinuti i prije isteka roka na koji je određen ako su prestale potrebe pomoći, vođenja i nadzora.

VIII. Na temelju članka 69. stavak 1. i 2. KZ/11 okrivljeniku NC se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava dok će se okrivljenik nalaziti na izdržavanju kazne, a tijekom trajanja roka provjeravanja uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, time da navedena sigurnosna mjera može trajati najdulje do prestanka roka provjeravanja.

IX. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. nalaže se okrivljenom NC platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 € (sto eura), u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, kao i troškove iz članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. ZKP/08 u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo je ovome sudu optužnicu protiv okrivljenog OC pod brojem KO-DO-581/2024 od 27. prosinca 2024., zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužbe okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za inkriminirano mu kazneno djelo.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao: službenu zabilješku o dojavi od 6. prosinca 2024., službenu zabilješku o postupanju policijskih službenika od 6. prosinca 2024., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola serijskog broja [serijski broj], presudu Općinskog suda u Varaždinu broj K-358/2024-10 od 21. kolovoza 2024., optužnicu Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO-348/2023 od 8. rujna 2023. uz rješenje Općinskog suda u Varaždinu broj 10 Kov-378/2023-4 od 14. studenog 2023., izvršen je uvid u spis ovoga suda K-358/2024 te je provedeno psihijatrijsko vještačenje okrivljenika i pročitan je nalaz i mišljenje vještaka dr. Nenada Horvata od 17. veljače 2025. koji je i neposredno ispitan na raspravi 25 ožujka 2025.

3.1. Sud je u svojstvu svjedoka saslušao: žrtvu MC te svjedokinju ĐC na raspravi 25. ožujka 2025.

3.2. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.

4. Okrivljeni se na raspravi 25. ožujka 2025. branio navodeći da se ne sjeća inkriminiranog događaja, međutim ako je njegova kćer ĐC iskazala da je tako bilo i da je izrekao te riječi onda je to rekao jer vjeruje svojoj kćeri. Zna da je tog dana konzumirao dosta alkohola, popio je 5, 6 ili 7 litara vina i zbog toga se samo djelomično sjeća toga dana odnosno sjeća se da je pio vino kod prijatelja u vinogradu i potom doma, ne sjeća se čak niti da je taj dan vidio kćer ĐC niti dolaska policije. Prvo čega se sjeća je da se probudio u Policijskoj postaji Novi Marof. Jako mu je žao ukoliko je izrekao inkriminirane riječi, svjestan je da ima problema s alkoholom i u zatvoru se liječio, ali je bilo premalo vremena kad je izašao iz zatvora da nastavi liječenje na slobodi, a i rečeno mu je da ima vremena dvije godine se liječiti. Na upit što je radio u tih 5 dana dok je izašao iz zatvora naveo je da je išao na policiju produljiti si osobnu iskaznicu. Na daljnji upit koji su njegovi planovi kad izađe iz zatvora naveo je da prvo planiram prestati piti te se javiti Uredu za probaciju radi provođenja sigurnosne mjere. Također planira raditi na terenu na građevini.

5. Slijedom takve obrane u postupku nije bilo sporno jedino to da je okrivljeni inkriminirane zgode bio na adresi obiteljske kuće u [adresa].

6. Sporno je da li je okrivljeni 06. prosinca 2024. svojoj kćeri ĐC, u cilju da ustraši bivšu suprugu MC, izrekao inkriminirane riječi. Također, jesu li takve riječi kod oštećenice izazvale jak osjećaj straha za njezin život i sigurnost te život i sigurnost članova njezine obitelji.

7. Svjedokinja žrtva MC je na raspravi 19. ožujka 2025. iskazala da ostaje u cijelosti kod svega što je već, vezano za predmet postupka ranije iskazala.

7.1. Nakon toga, uz suglasnost stranaka, pročitan je iskaz svjedokinje žrtve MC sa zapisnika ODO Varaždin od 18. prosinca 2024.

Svjedokinja je tad iskazala da je ona bivša bračna supruga OC, s time da je u njihovom braku rođeno dvoje djece, sada punoljetni ĐC i Đ. U lipnju 2024. njihov brak je razveden, a sve zbog problema koje su imali u braku, a koji su postojali zbog toga što je njezin bivši suprug prekomjerno konzumirao alkohol, a pritom je postajao agresivan te ju je psihički i fizički maltretirao zbog čega je već ranije bio osuđen. Upravo zbog učina kaznenih djela na njezinu štetu i štetu njezine djece OC je bio u zatvoru iz kojeg je izašao dana 30. studeni 2024. Kako ga se bojala odnosno bojala se njegove reakcije, zajedno sa sinom Marinom iselila se iz njihove obiteljske kuće u [adresa] te su se sin i ona uselili u iznajmljen stan u [adresa]. ĐC je ostala živjeti u obiteljskoj kući te zna da se OC vratio tamo i od prvog dana je počeo piti. Naime, svi prijatelji i rodbina su joj danima govorili kako se OC ne trijezni, unatoč tome što mu je u pravomoćnoj presudi već izrečena sigurnosna mjera liječenja od alkohola. Dana 6. prosinca 2024. oko 18:00 sati nazvala ju je kćer ĐC te joj rekla da je OC pod utjecajem alkohola i da joj je izjavio da je pratio njihovog sina Marina te da sada zna gdje oni žive, da će ih ubiti i zagutiti, da će im izvaditi grkljane i da će ih 30 godina odslužiti. ĐC je zvučala jako uplašeno, bojala se za nju i Marina. Kada joj je to rekla ona se još više uplašila jer se OC ne može kontrolirati kada je pijan te se boji da bi navedene prijetnje mogao ostvariti. U konačnici smatra da OC treba liječenje no ne ambulantno već u instituciji budući se on očito ne može kontrolirati.

7.2. Na raspravi 19. ožujka 2025. svjedokinja je dodala, na upit koliko je otprilike trajao taj telefonski razgovor kad ju je nazvala kćer ĐC, da negdje par minuta. Te zgode kćer ĐC je nazvala policiju. Ona je otišla u policijsku postaju podnijeti prijavu jer su ju zvali iz PP. Kad ju je kćer ĐC nazvala i obavijestila o tim očevim prijetnjama ona se nalazila u iznajmljenom stanu u [adresa], a sin je taman otišao u Zagreb. Bivši suprug ju nije ni na koji način pokušao kontaktirati otkad je izašao iz zatvora. Na upit da li se ona i dalje boji okrivljenika navela je da se bojim kad izađe iz zatvora ako bude opet u pijanom stanju.

7.3. Žrtva u jednom logičnom i detaljnom iskazu opisuje događanja inkriminirane zgode kada ju je nazvala kćerka i ispričala joj o prijetnjama okrivljenika upućenim njoj i njihovom sinu. Svjedokinja je objasnila i ranije ponašanje okrivljenika zbog kojeg se ona i odselila prije nego što se okrivljenik vratio s izdržavanja zatvorske kazne, a navela je i da je kćer te zgode djelovala jako uplašeno odnosno da se brinula za nju i brata.

7.4. Iz njezinog iskaza također proizlazi da se ona i dalje boji okrivljenika i da su ju inkriminirane riječi uplašile što proizlazi iz činjenice da je događaj odmah i prijavljen policiji.

7.5. Iskaz svjedokinje – žrtve sud je u cijelosti prihvatio ocjenjujući ga neposredno uvjerljivim, logičnim te, u bitnome u skladu sa iskazom svjedokinje ĐC te materijalnom dokumentacijom u spisu, u vidu službene zabilješke o dojavi od 06. prosinca 2024., službene zabilješke o postupanju policijskih službenika od 06. prosinca 2024. te nalaza i mkišljenja psihijatrijskog vještaka.

7.6. Stoga sud ocjenjuje da ista nema nikakvih razloga niti motiva lažno iskazivati i neistinito teretiti okrivljenika pa je njezin iskaz prihvaćen u cijelosti kao vjerodostojan.

8. Iskaz svjedokinje žrtve je dakle u bitnome potvrđen i iskazom svjedokinje ĐC.

8.1. Svjedokinja je na raspravi 19. ožujka 2025. iskazala da ostaje u cijelosti kod svega što je već ranije iskazivala na dokaznom ročištu na Županijskom sudu u Varaždinu 23. prosinca 2024.

8.2. Nakon toga uz suglasnost stranaka te temeljem članka 411. stavak 3. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedokinje ĐC sa zapisnika Županijskog suda u Varaždinu od 23. prosinca 2024.

Svjedokinja je tad iskazala da je njezin otac izašao iz Zatvora u Varaždinu 30. studenog 2024., nakon toga je 6 dana pio, a 6. prosinca je došao kući u vidno alkoholiziranom stanju. Naime, ona živi s ocem pa je rekao da zna gdje njezina i majka i brat žive u [adresa], da je pratio brata, da će ih zadaviti i izvaditi im grkljane, da će još to danas napraviti te da će ih odslužiti 30 godina. Ona se tada uplašila pa je nazvala majku i o tome je obavijestila. Stekla je dojam da se majka uplašila pa je iz tog razloga zvala policiju. Ne zna zbog čega je otac tako prijetio, na što su se te prijetnje odnosile, ali ona se zaista uplašila. Na poseban upit navela je da je ona zvala policiju, a ne majka, to je bilo negdje oko 18:00 sati. Policiju je zvala sa svog mobitela pozivnog broja [broj telefona], majku je nazvala nekako u to isto vrijeme, ali se ne sjeća da li je prije zvala majku ili je prije zvala policiju, time da je majku zvala s istog broja. Ne zna točno odrediti koliko dugo je trajao njezin razgovor s majkom no to je bio kratki razgovor, rekla joj je samo ono najbitnije. Nakon toga je čekala da dođe policija koja je došla nakon otprilike sat i pol, za to vrijeme je njezin otac spavao. Njezin otac je bio u dnevnom boravku, on je tamo zaspao već nakon dolaska policije, ali se čekala interventna policija da ga odvede, za to vrijeme je ona otišla u PP Novi Marof sama, bila je pozvana od policije tako da ne zna točno gdje je policija pronašla njezinog oca, no pretpostavlja da su ga pronašli u dnevnom boravku. Ona je u trenutku uhićenja bila u PP Novi Marof. Dok je došla policija njezin otac je imao obučene traperice malo poderane i deblju jaknu podstavljenu krsnom bijele boje. Te traperice nisu bile ranije poderane, to je bilo nešto novo, ne sjeća se da li su bile poderane na oba koljena, a na upit da li je vidjela kakve ozljede na njezinom ocu iskazala je da je vidjela ozljedu na jednom koljenu i iznad desnog oka. Na upit da li se sada boji svog oca iskazala je da je nepredvidiv, a na upit da li se nakon donošenja presude te godine bojala svog oca navela je da se bojala, dok na daljnje pitanje kako to da je živjela s njim u istoj kući navodi da je to njezina kuća. Na pitanje da li ona voli svog oca odgovorila je da ga ona jako voli ali da mu treba pomoć liječenjem od alkohola.

8.3. Na raspravi je još dodala, na upit da pojasni kada je iskazala da je otac nepredvidiv, da su nepredvidive njegove reakcije kada je pod utjecajem alkohola i ona se boji da bi u takvom stanju mogao nešto učiniti. Otac je te zgode došao kući negdje iza 17:00 sati. Ona u tom razdoblju od kad je došao kući pa dok je zvala policiju, nije vidjela da bi otac u kući konzumirao alkohol. Bila je zaposlena u tom razdoblju kad je otac izašao iz zatvora pa do inkriminirane zgode, radila je od 06:00 do 14:00 sati. Bila je upućena od poznanika kako je otac provodio vrijeme dok je bila na poslu. Zna da je prvi dan po izlasku iz zatvora išao na policiju obnoviti dokumente. Zna da su joj ljudi i pričali da je u tom periodu okrivljeni boravio i u crkvi. U zadnje vrijeme je znao odlaziti u crkvu prije nego što je završio u zatvoru. Na upit da pojasni raniji iskaz kad je navela da je okrivljeni šest dana pio nakon što je izašao iz zatvora navela je da su joj to ljudi pričali, znao je biti u kafiću, a kad bi ona došla s posla bi on već bio u alkoholiziranom stanju, međutim ne bi dolazilo do nikakvih sukoba između njih dvoje. Samo te zadnje zgode kada je uputio prijeteće riječi je govorio povišenim tonom.

8.4. Iskaz svjedokinje u bitnome je suglasan s iskazom žrtve te je životan i neposredno uvjerljiv, radi se o kćerci okrivljenika koja ima neposrednih saznanja o ponašanju okrivljenika inkriminirane zgode te njegovom ponašanju i prije izdržavanja zatvorske kazne i sud također nije našao motiva da bi ona lažno iskazivala u navedenim bitnim činjenicama, prvo na dokaznom ročištu na Županijskom sudu u Varaždinu, a potom ponovno na raspravi pred strankama i time sebe izvrgavala eventualnom kaznenom progonu. Ista je navela da jako voli svog oca, ali da mu je potrebno liječenje od alkohola te da se boji dok je okrivljenik u alkoholiziranom stanju da bi u takvom stanju mogao nešto i učiniti.

8.3. Stoga je sud prihvatio i njezin iskaz, ocjenjujući ga vjerodostojnim.

9. Uvidom u službenu zabilješku o dojavi od 06. prosinca 2024. (list 15) proizlazi da je navedenog dana u 17,43 h ĐC dojavila telefonom u PU varaždinsku, PP Novi Marof da "otac OC koji je pod utjecajem alkohola prijeti".

10. Iz službene zabilješke o postupanju policijskih službenika od 06. prosinca 2024. (list 28) proizlazi da su policijski službenici PP Novi Marof navedenog dana postupali po dojavi ĐC iz [adresa] te su dolaskom na navedenu adresu zatekli dojaviteljicu i s istom obavili razgovor. nakon čega je sita upućena u prostorije PP Novi Marof, a OC je istoga dana u 19,33 sati uhićen na adresi te priveden u PP Novi Marof.

11. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika proizlazi da je OC dana 06. prosinca 2024. odbio ispitivanje te je konstatirano da je "u vidno alkoholiziranom stanju, teturav hod, jak zadah na alkohol".

12. Navedenu dokumentaciju sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojnu jer potječe od tijela nadležnih za njezino izdavanje, a niti stranke nisu osporavale vjerodostojnost iste.

13. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Nenada Horvata od 17. veljače 2025. u bitnome proizlazi da je okrivljeni osoba srednje životne dobi bez duševne bolesti, bez privremene duševne poremećenosti te bez nedovoljne duševne razvijenosti. Kod njega su na snazi dijagnoze mješovitog poremećaja ličnosti (naglašene narcističke i nestabilne te poneka paranoidna i disocijalna crta) te duboke alkoholne ovisnosti progresivnog tijeka. Okrivljenik je zbog alkoholizma, zbog prateće epizode alkoholiziranosti i zbog pripadajuće emocionalne deranžiranosti u sporno vrijeme i u odnosu na sporno djelo imao smanjenu sposobnost shvaćanja suštine svog postupanja, ali ne bitno te smanjenu sposobnost upravljanja svojom voljom i postupcima, ali ne bitno, odnosno bio je smanjeno ubrojiv, ali ne bitno. Prema mišljenju vještaka prepoznaje se direktni i presudni utjecaj alkoholne ovisnosti na strani okrivljenika u dinamici njegovog spornog ponašanja, a također i povišeni rizik kaznenog recidivizma pod pritiskom alkoholne ovisnosti te su ispunjene sve kliničke i forenzičko-psihijatrijske pretpostavke potrebne za preporuku sigurnosne mjere obveznog liječenja od alkoholne ovisnosti u odnosu na okrivljenika. Okrivljenik je zatečen u stabilnom psihičkom stanju koje mu garantira raspravnu sposobnost.

13.1. Vještak je na raspravi 25. ožujka 2025. dopunio svoj nalaz i mišljenje navodeći, na upit može li konzumacija alkohola u velikoj količini okrivljenika dovesti do stanja sužene svijesti i sposobnosti shvaćanja svog postupanja u mjeri da bi se radilo o neubrojivosti, kako klinička tako i forenzička psihijatrija znaju se susresti s tzv. patološkim ili kompliciranim pijanim stanjima koja za sobom povlače kvalitativne poremećaje svijesti, sumanute misli, razlonile halucinacije i drastične poremećaje u organizaciji ponašanja. Naglasio je da su ovakva stanja prilično rijetka i da nisu proporcionalna količini popijenog alkohola. To uglavnom znači da se mogu razviti i kod manjih koncentracija alkohola u organizmu. Nasuprot tome teška pijana stanja obično izazivaju kvantitativne poremećaje svijesti. Radeći na ovom predmetu susreo se sa dva detalja koji otežavaju provođenje vještačenja. Prvi je taj što okrivljenik odbija alkotestiranje, tako da se ne raspolaže objektivnim podatkom o njegovoj alkoholemiji. Drugi nepovoljni moment leži u činjenici da je u vrijeme kad je izrađivao nalaz i mišljenje okrivljenik koristio svoje procesno pravo obrane šutnjom. Po prirodi svoga posla bio je dužan posvetiti forenzičku pažnju i varijanti patološkog pijanog stanja kritične zgode. Na temelju svega što mu je poznato ovu je mogućnost isključio. Na daljnji upit može li kombinacija alkohola i lijekova za smirenje kod okrivljenika dovesti do halucinacije i povećane agresivnosti naveo je da se ogromna količina kliničkog iskustva susreće sa opažanjem da kombinacija sedativa i alkohola djeluje usporedno i time čovjeka pod određenom koncentracijom alkohola čini pijanijim nego što zapravo jeste. Nisu nemogući, ali su vrlo rijetki i vrlo izolirani slučajevi kada usporedna kombinacija sedativa i alkohola rezultira agitacijom odnosno psihomotornim nemirom koji je tada vrlo drastičan, dramatičan, destruktivan i svakom laiku lako uočljiv. Radeći na ovom predmetu i ovakvu je varijantu isključio.

13.1. Nalaz i mišljenje sačinila je osoba potrebne struke, čija objektivnost ničim nije dovedena u pitanje, temelji se na dostupnoj medicinskoj dokumentaciji, jasan je i određeni. Stoga sud ocjenjuje istog vjerodostojnim, a isto tako ocjenjuje i da nije svrsishodno istog više ni na koji način dopunjavati ili razjašnjavati.

14. Okrivljeni negira da bi počinio djelo koje mu se stavlja na teret.

14.1. Analizirajući obranu okrivljenika samu za sebe te u vezi s drugim provedenim dokazima ista nije prihvaćena jer je neuvjerljiva, suprotna drugim provedenim dokazima i usmjerena k oslobođenju kaznenopravne odgovornosti okrivljenika.

14.2. Okrivljenik zapravo dozvoljava mogućnost da je kritične zgode izrekao inkriminirane riječi svojoj kćerki, ali navodi da se zapravo toga ne sjeća jer je prethodno konzumirao velike količine alkohola.

14.3. Iz iskaza svjedokinje ĐC proizlazi da je okrivljeni izgovorio upravo inkriminirane riječi, a isto je potvrdila i svjedokinja žrtva MC kojoj je kćerka ĐC odmah nakon kritične zgode telefonom prenijela prijetnje koje je okrivljenik upućivao žrtvi i njhovom sinu Marinu.

14.4. Također, prema mišljenju vještaka iako je kod okrivljenika na snazi dijagnoza duboke alkoholne ovisnosti progresivnog tijeka (uz prateću dijagnozu mješovitog poremećaja ličnosti) te je inkriminirane zgode zbog epizode akoholiziranosti i pripadajuće emocionalne deranžiranosti bio smanjeno ubrojiv, vještak je isključio mogućnost da bi okrivljenik kritične zgode bio u patološki ili komplicirano pijanom stanju.

14.5. Okrivljenik u konačnici izražava žaljenje ukoliko je izrekao inkriminirane riječi te je svjestan svojih problema s alkoholom.

15. Za biće kaznenog djela prijetnje relevantno je da se radi o ozbiljnoj prijetnji, objektivno podobnoj da kod žrtve izazove strah, a prema ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju radi se upravo o takvim prijetnjama.

15.1. Stoga je, imajući u vidu sve izneseno, prijetnja okrivljenika u konkretnom slučaju, po svojoj naravi i okolnostima pod kojima je izvršena, bila objektivno podobna izazvati kod oštećenice osjećaj ustrašenosti i uznemirenosti.

16. Ubrojivost i svijest o protupravnosti ničim nisu dovedeni u pitanje. Naime, okrivljenik ničim nije kod suda pobudio sumnju na okolnost da bi isti bio neubrojiv u trenutku počinjenja djela.

16.1. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka samo proizlazi da je njegova ubrojivost tempore criminis bila smanjena.

17. Što se tiče svijesti o protupravnosti na strani okrivljenika valja reći da je notorna činjenica da je zabranjeno drugim osobama prijetiti, a pogotovo prijetiti im smrću.

18. Budući da je provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret za isto djelo ga je sud proglasio krivim i kaznio.

19. Odlučujući o odmjeravanju kazne u konkretnom slučaju, ovaj sud je, u smislu odredbe članka 47. stavak 1. KZ/11. cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža uzimajući u obzir i svrhu kažnjavanja iz odredbe članka 41. KZ/11.

19.1. Otegotnim je okrivljeniku cijenjena činjenica da je već pravomoćno osuđivan za isto kazneno djelo počinjeno na štetu iste oštećenice (bivše supruge), i to presudom ovoga suda posl. broj K-358/2024-10 od 21. kolovoza 2024., pravomoćnom 13. rujna 2024., kojom je okrivljenik bio osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci te mu je izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se od kazne na koju je okrivljeni OC osuđen izvršava 6 mjeseci, a dio kazne u trajanju od 1 godine se neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 godine ne počini novo kazneno djelo te ukoliko će se pridržavati sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11 te sigurnosne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja iz članka 73. KZ/11.

Dakle, izrečena djelomična uvjetna osuda nije utjecala na okrivljenika da promijeni svoje ponašanje i uskladi ga sa društveno prihvatljivim već isti, odmah po izdržanom bezuvjetnom dijelu kazne zatvora na koju je osuđen ranijom presudom ponovno, čini istovrsno kazneno djelo na štetu iste žrtve.

19.2. Olakotnim je okrivljeniku uzeto to da iz provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme i u odnosu na inkriminirano ponašanje bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno.

20. Stoga je sud okrivljeniku za počinjeno kazneno djelo odmjerio kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci, a nakon toga (obzirom da je okrivljenik u roku provjere po ranijoj presudi koja mu je izrečena uvjetno počinio novo kazneno djelo), temeljem čl. 58. stavka 2. KZ/11, okrivljeniku opozvao uvjetnu osudu koja mu je izrečena presudom Općinskog suda u Varaždinu pod brojem K-358/2024-10 od 21. kolovoza 2024., (koja je postala pravomoćna 13. rujna 2024. te kojom je okrivljenik bio osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci, od čega 6 mjeseci bezuvjetno, a 1 godinu uvjetno na 2 godine) odlučivši da će se nad okrivljenikom izvršiti kazna zatvora u trajanju od 1 godine, zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11 te se ujedno, sukladno članku 58. stavku 3. KZ/11, ta kazna zatvora od 1 godine smatra okrivljeniku utvrđenom.

20.1. Potom je, na temelju članka 53. stavka 1. u vezi članka 51. stavak 2. u svezi članka 58. stavak 2. i 3. KZ/11, okrivljenik OC, kojemu se i osuda iz ovog spisa broj K-358/2024 smatra utvrđenom, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca, time da će za postizanje svrhe kažnjavanja biti dovoljno da izdrži samo dio kazne, i to 8 mjeseci.

20.2. Ostali dio kazne u trajanju od 8 mjeseci neće se izvršiti ako okrivljeni u roku 3 godine ne počini novo kazneno djelo te ukoliko će se pridržavati zaštitnog nadzora i ukoliko će se pridržavati sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11.

20.3. Sud ocjenjuje da će se takvom vrstom i mjerom kazne izraziti dostatna mjera prijekora prema okrivljeniku te da je takva kazna potrebna za postizanje opće i posebne prevencije. Obzirom na okrivljenikovu duboko ukorijenjenu alkoholnu ovisnost koja ima progresivni karakter, sud smatra da je nužno okrivljeniku opozvati uvjetnu osudu te da u tom smislu nije dostatno samo postupanje u smislu članka 58. stavak 4. točke 1. i 2. KZ-a jer okrivljenik odmah po izlasku iz zatvora nakon izdržavanja kazne zbog počinjenja istog kaznenog djela nastavlja s istovrsnim ponašanjem odnosno prekomjernom konzumacijom alkohola, a koja konzumacija alkohola i nosi sa sobom izvjesnu te neposrednu opasnost od kaznenog recidivizma.

20.4. Također, sud je mišljenja da je okrivljeniku potrebna pomoć, vođenje i nadzor nadležnog tijela za probaciju kako ubuduće ne bi činio kaznena djela, zbog čega mu je izrečen zaštitni nadzor koji može trajati do proteka roka provjeravanja. Na taj će se način zaštititi interesi žrtve, provjeravati daljnje ponašanje okrivljenika, i to kroz rok kušnje od tri godine te će se istome ujedno pružiti podrška i pomoć u daljnjem ponašanju, što uključuje i kritički osvrt na vlastito ponašanje te potrebu da isto promijeni.

20.5. Konačno, okrivljeniku je izrečena i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11 jer se nesumnjivo, prema utvrđenjima u nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka, radi o osobi koja boluje od dijagnoze ovisnosti o alkoholu a zbog čega na strani istog postoji i povišeni rizik od kaznenog recidivizma, odnosno "neprihvatljivo povišena vjerojatnost počinjenja nekog novog kaznenog djela

– istog, sličnog ili čak i težeg, uključujući i ono kojim je prijetio".

21. Nadalje, u ovome predmetu okrivljenik je bio uhićen 06.12.2024. i nakon toga je neprekidno lišen slobode pa je svo ovo razdoblje lišenja slobode valjalo uračunati u izrečenu neuvjetovanu kaznu zatvora na osnovu u izreci citirane odredbe KZ/11.

22. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. okrivljeniku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura u roku od 30 dana, time da su troškovi odmjereni prema donjem iznosu utvrđenim rješenjem Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11.), sukladno trajanju i složenosti postupka te imovnom stanju okrivljenika. Također je okrivljeniku, temeljem citiranih zakonskih odredbi naloženo naknaditi i troškove iz članka 145. stavak 1. i stavak 2. točka 1. ZKP/08. u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

23. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Varaždinu, 27. ožujka 2025.

Sutkinja:

Marina Presečki

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude državni odvjetnik, okrivljenik i njegov branitelj te oštećenica (protiv odluke o troškovima postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu) mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO Varaždin, na broj: KO-DO-581/2024,

2. okrivljeni OC, Zatvor u Varaždinu,

3. Braniteljica okr., Draženka Saško, odvjetnica u Varaždinu,

4. ošt. MC.