REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3469/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužiteljice RA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mariji Maričević, odvjetnici iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 237D, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeta, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 6. ožujka 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno i punomoćnika tužiteljice Marije Maričević i zamjenika punomoćnika tuženika PA, odvjetničkog vježbenika, dana 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odredba čl. 3./treće/ NAKNADA, Ugovora o kreditu broj 320-50-4616924 od 28. prosinca 2007. godine zaključenog između tužiteljice RA, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditora koja glasi „2,00% (dva posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita…“, utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.

II. Odredba čl.3. Ugovora o kreditu broj 318-50-3674499 od 15.9.2006. zaključenog između tužiteljice RA, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditora koja glasi 2,50% (dva zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita i odredba čl. 9./deveto/ OSTALI UVJETI Ugovora o kreditu broj 318-50-3674499 od 15.9.2006. godine zaključenog između tužiteljice RA, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditora (temeljem čega je 2.10.2007. naplaćena tzv. izlazna naknada u iznosu od 66,49 eura) koja glasi „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor“, utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 320-50-5761324 od 24.5.2011. zaključenog između tužiteljice RA, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditora u čl.3. kojom je ugovorena naknada za obradu kredita 4,00% (četri posto) od iznosa kredita, jednokratna koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita(koja je naplaćena 26.5.2011. od 690,45 eur).

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužiteljici RA, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, isplati

-iznos od 132,72 eur (tzv. ulazna naknada u svezi Ugovora o kreditu od 15.9.2006.) sa zakonskim zateznim kamatama od 15.9.2006. do isplate

-iznos od 66,49 eur (tzv. izlazna naknada u svezi Ugovora o kreditu od 15.9.2006.) sa zakonskim zateznim kamatama od 2.10.2007. do isplate

-iznos od 53,08 eur ( tzv. ulazna naknada u svezi Ugovora o kreditu od 28.12.2007.)sa zakonskim zateznim kamatama od 28.12.2007. do isplate,

-iznos od 690,45 eur( tzv. ulazna naknada u svezi Ugovora o kreditu od 24.5.2011.) sa zakonskim zateznim kamatama od 26.5.2011. do isplate, s time da se kamatna stopa do 31.12.2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine u visini stope određene člankom 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužiteljici RA, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 809,73 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. 27. ožujka 2025. g. pa do isplate, u visini po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se tužiteljica sa dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 395,09 eur.

VII. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili:

-15.09.2006. Ugovor o kreditu broj 318-50-3674499,

-28.12.2007. Ugovor o kreditu broj 320-50-4616924

-24.05.2011. Ugovor o kreditu broj 320-50-5761324

Ističe da je u čl. 3. ugovora 318-50-3674499 ( priložen listu 21 spisa) od 15.9.2006. ugovorena jednokratna naknada za obradu zahtjeva u visini od 2,50% od iznosa kredita, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, a koja je naplaćena 15.09.2006. u iznosu od 1.000,00 kn/132,72 EUR.

U čl. 9. ugovora 318-50-3674499, (list 22 spisa) od 15.9.2006. ugovoreno je da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uvjete koje odredi kreditor, temeljem čega je 02.10.2007. naplaćena tzv. „izlazna“ naknada u iznosu od 501,03 kn/66,49 EUR.

U čl. 3. ugovora 320-50-4616924, (list 7 spisa) od 28.12.2007. ugovorena je jednokratna naknada za obradu zahtjeva u visini od 2,00% od iznosa kredita, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, a koja je naplaćena 28.12.2007. u iznosu od 400,00 kn/53,08 EUR.

U čl. 3. ugovora 320-50-5761324, (list 33 spisa) od 24.5.2011. ugovorena je jednokratna naknada za obradu zahtjeva u visini od 4,00% od iznosa kredita, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, a koja je naplaćena 26.05.2011. u iznosu od 5.202,22 kn/690,45 EUR.

Tužiteljica ovdje prije svega ističe da se radi o tipskim ugovorima unaprijed pripremljenim od strane tuženika i o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a on kao takav uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ističe da su ugovorne odredbe kojima je ugovoreno plaćanje tzv. ulazne naknade i tzv izlazne naknade nepoštene i time ništetne. Tužiteljica ističe da nije dobila informacije od banke na temelju kojih bi mogla predvidjeti ekonomske posljedice i kako utječu na ukupan trošak kredita niti na što se odnose ulazne naknade. Ugovorna odredba kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita je u izravnoj suprotnosti sa citiranom odredbom čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima. Takva odredba kojom se ugovara naknada za prijevremenu otplatu kredita, u svojoj suštini predstavlja ugovornu kaznu u slučaju prijevremene otplate, a ugovorna kazna ne može se ugovoriti za novčane obveze. Pravo na prijevremenu otplatu kredita ovlaštenje je korisnika kredita kojim on ne vrši bilo kakvu protupravnu radnju pa se ne može govoriti o obvezi naknade štete prema banci koja bi bila prouzročena povredom ugovorne obveze iz ugovora, a koja se sastoji u prijevremenoj otplati kredita. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (kao u tužbi i na ročištu 14.11.2024.) predlaže prihvatiti zahtjev sadržaja cit. kao u izreci, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik (list 63 spisa) osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik ističe da je navedena ugovorna odredba iz čl. 3. Ugovora o kreditu jasna, lako uočljiva i razumljiva zbog čega nije dopušteno ispitivati njezinu poštenost sukladno odredbama ZZP-a. Tuženik smatra da je svaki prosječni potrošač sposoban izračunati i razumjeti postotak od određenog iznosa i utvrditi iznos svoje obveze. Tuženik ističe da je tužitelj potpisom ugovora pristao na primjenu općih akata tuženika čija je primjena ugovorena u čl. 9. Ugovora o kreditu, uključujući plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita. Tuženik ističe da ne prigovara visini tužbenog zahtjeva, ali osporava osnovanost istog u cijelosti te ističe prigovor zastare i ističe da se ne može smatrati nesavjesnim stjecateljem u smislu čl. 1115. ZOO-a. Tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti i naknaditi mu parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

3. Između stranaka (14.11.2024. - list 83 spisa) utvrđeno je nespornim da je tuženik naplatio tužiteljici naknade u iznosima kako su navedeni u tužbenom zahtjevu tj. da je naknada od 132,72 eur naplaćena 15.9.2006., naknada od 66,49 eur naplaćena 2.10.2007. te naknada od 53,08 eur naplaćena 28.12.2007. i naknada od 690,45 eur naplaćena 26.5.2011.

4. Tijekom postupka proveden je dokaz u e-poruku od 29.1.2024. (list 4 spisa), potvrde tuženika tužiteljici od 6.2.2024. ,ugovor o kreditu br. 320-50-4616924 od 28.12.2007., prijepis knjigovodstvene kartice za sud za razdoblje od 31.12.2007. do 7.2.2024., kontrolne ispise unosa korištenja, otplatne planove, ugovor o kreditu br. 318-50-3674499, prijepis knjigovodstvene kartice za sud za razdoblje od 30.9.2006. do 7.2.2024., ugovor o kreditu br. 320-50-5761324, prijepis knjigovodstvene kartice (list 43-53 spisa), Tarifu naknada u poslovima kreditiranja građana, proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a stranke (list 164 spisa) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva suglasno su istakle da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP.

6. Tužiteljica RA (list 163-164 spisa – ročište 6.3.2025.) u svom iskazu navodi da je sklopila ugovore o kreditu sa tuženikom 15.9.2006., 28.12.2007. i 24.5.2011. Naime, kako su suprug i ona gradili kuću trebali su novac i ona je letimice pročitala ugovor o kreditu i nije tražila nikakva pojašnjenja jer je bila sretna da je uopće dobila kredit. Ističe da je tuženik nije informirao za što su tuženiku bili potrebni iznosi naknade tj. za koje troškove obrade kredita prilikom zatvaranja i otvaranja kredita. Sva tri kredita je prijevremeno otplatila i ističe kako misli da su prva dva bili krediti u kunama, a da je zadnji ugovor bio iz 2011. godine u EUR. Ističe da se nije pregovaralo o ugovornim odredbama jer se radilo o tipskim ugovorima i nije bila upoznata sa Tarifom naknada u poslovima kreditiranja građana i nije dobila tu Tarifu na uvid. Ne sjeća se točno da li je ta naknada koja je bila ugovorena za obradu zahtjeva bila u nekom postotku od iznosa kredita ili je bila u određenoj novčanoj svoti, ali misli da je bila u postotku i to kako u vezi naplate ulazne naknade, tako i u vezi naplate tzv. izlazne naknade. Nadalje, navodi da nije odustala od uzimanja kredita jer joj je novac bio neophodan i naknadu kako ulaznu, tako i izlaznu je jednostavno morala platiti i tu nije bilo mogućnosti pregovaranja i naknadu je odredila banka, a smatrala je da se radi o previsokom iznosu naknade. Ističe da je zaprimila ugovor o kreditu i još dodatnu kreditnu dokumentaciju, no ne sjeća se točno koju i da je išla kod javnog bilježnika na ovjeru ugovora, ali javni bilježnik nije ništa posebno objašnjavao vezano za ugovor osim što se može dogoditi za slučaj da ne plati na vrijeme ratu kredita. Pojašnjava da je realizacija kredita trajala nekoliko dana no nije tražila da primjerak ugovora odnese kući i da ga prouči, a isto tako nije joj od strane banke niti ponuđeno da učini takvo nešto pa zato nije niti zahtijevala takav način. Tužiteljica je iskazivala logički povezano i stoga uvjerljivo, a njezine tvrdnje koje nisu u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima sud je stoga prihvatio.

7. Iz ugovora o kreditu (list 7 spisa) broj 320-50-4616924 vidljivo je da je sklopljen između stranaka 28. prosinca 2007. te da je čl. 3. ugovorena naknada 2,00% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita. Namjena kredita-čl. 6. – nenamjenski – brzi krediti. Iz čl. 9. vidljivo je da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor. Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora.

8. Tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili su:

-15.09.2006. Ugovor o kreditu broj 318-50-3674499,

-28.12.2007. Ugovor o kreditu broj 320-50-4616924

-24.05.2011. Ugovor o kreditu broj 320-50-5761324

U čl. 3. ugovora 318-50-3674499 (list 21 spisa), ugovorena je jednokratna naknada za obradu zahtjeva u visini od 2,50% od iznosa kredita, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, a koja je nesporno naplaćena 15.09.2006. u iznosu od 1.000,00 kn/132,72 EUR.[1]

U čl. 9. ugovora 318-50-3674499, (list 22 spisa) ugovoreno je da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uvjete koje odredi kreditor, temeljem čega je 02.10.2007. naplaćena tzv. „izlazna“ naknada u iznosu od 501,03 kn/66,49 EUR.

U čl. 3. ugovora 320-50-5761324, (list 33 spisa) ugovorena je jednokratna naknada za obradu zahtjeva u visini od 4.00% od iznosa kredita, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, a koja je naplaćena 26.05.2011. u iznosu od 5.202,22 kn/690,45 EUR.

9. Valja istaći da u čl. 3.citiranih Ugovora uopće nisu jasno i određeno navedeni troškovi koje banka tom naknadom podmiruje niti su tužiteljici kao potrošaču te slabijoj ugovornoj strani prilikom sklapanja Ugovora jasno i određeno navedeni troškovi koji će biti podmireni naplatom te naknade. O spornoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo i ta odredba bila je unaprijed formulirana, a tuženik nije dokazao suprotno, iako je teret dokaza bio na njemu (čl. 96. st. 4. ZZP), niti je tuženik dokazao da je tužiteljici objašnjeno koje određene troškove ta odredba pokriva, što je tuženik također trebao dokazati. Kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO te kako pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici moraju polaziti od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba iz odredbe čl. 7. ZOO, to u situaciji kao što je konkretna, kada u ugovoru nije jasno i određeno navedeno koje to troškove banka ima i koje sve troškove naplaćuje iz jednokratne naknade, te se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, time što banka - jača ugovorna strana prilikom korištenja kredita s osnova jednokratne naknade naplaćuje iznos u navedenom postotku od iznosa kredita, takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužiteljice, a što znači da je navedena odredba nepoštena te ništetna. Iako je tuženik prilikom obrade kredita imao određene troškove, sama činjenica da je trošak obrade određen u postotku od odobrenog iznosa kredita govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu "pokriveni" stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita. Naprotiv da su zaista ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita "pokriveni", plaćeni stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita. Tužiteljici očito prilikom sklapanja Ugovora nije uopće objašnjena i predočena struktura troškova ulazne naknade. Radi se o unaprijed formuliranoj odredbi standardnog ugovora i u Ugovoru nije jasno navedeno od čega se sastoji ulazna naknada u određenom postotku od iznosa kredita, niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova radi čega je takva ugovorna odredba uzrokovala znatniju neravnotežu obveza na štetu potrošača, iz kojih svih navedenih razloga ugovorena naknada je ništetna ugovorna odredba te je naloženo tuženiku platiti tužiteljici utužene iznose sa zateznim kamatama tekućim sve kako je navedeno u izreci, jer je tuženik već tada naplatio sporne naknade (čl. 1111. i čl. 1115. ZOO). Tuženik je nesavjesni stjecatelj pa tužiteljica ima pravo na kamate od dana kada je sporna naknada naplaćena.

10. Odredbe u svezi ulazne i tzv. izlazne naknade su protivne i osnovnim načelima obveznog prava poput načela ravnopravnosti stranaka ugovornog odnosa i načelu dužnosti suradnje stranaka u ugovornom odnosu, kao i zabrane zlouporabe prava. Banka- tuženik ugovaranjem ovakvih odredbi narušila je i prekršila navedena načela, iskoristivši poziciju očigledno jače strane u ovom ugovornom odnosu. Sporne odredbe u svakom slučaju uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga je valjalo obvezati tuženika da plati tužiteljici i iznos od 66,49 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 2.10.2007. do isplate ( tzv. izlazna naknada tj. naknada za prijevremenu otplatu kredita) - čl. 1111 i čl. 1115 ZOO.

11. Prigovor zastare je neosnovan jer se u ovom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužiteljice da joj tuženik vrati ono što je neosnovano stekao temeljem nepoštenih ništetnih odredbi Ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti spornih odredbi Ugovora, a što sud odlučuje u ovoj pravnoj stvari i radi čega zastara još nije počela niti teći, a u vezi s čl. 323. st. 1. ZOO.

12. Slijedom svega navedenog valjalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u izreci.

13. Kamatna stopa dosuđena je u skladu sa Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 153/04) do 31.12.2007., a od 1.1.2008. kamatna stopa dosuđena je po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

14. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154 st. 1. ZPP. (VPS u tužbi radi utvrđenja i isplate 942,74 EUR) pa je stoga tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

Tužiteljici je priznat samo potrebni trošak i to za

- sastav tužbe od 6.6.2024.. po Tbr 7/1 - 75 bodova

- sastav podneska od 7.11.2024. po Tbr 8/1 - 75 bodova

- zastupanja na ročištu 14.11.2024. po Tbr. 9/1 – 75 bodova

- zastupanja na ročištu 6.3.2025. po Tbr. 9/1 – 75 bodova

- trošak PDV 25% 150,00 eur

- trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 eur po Tbr 1 t.1.TSP-list 62 spisa i na presudu od 19,91 EUR po Tbr.2.t.1.TSP tj. 1/2 sudske pristojbe zbog e- komunikacije u svezi čl. 7. tč. 3. ZSP što iznosi ukupno 809,73 EUR.

Za napomenuti je da nije propisana obveza za ovakav konkretan slučaj obraćanja tuženiku u tzv. mirnom postupku u smislu tbr. 32. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pa se stoga takav trošak ne priznaje, a zahtjev za odobrenje za očitovanje na navode protivne stranke od 3.10.2024. bez istovremenog očitovanja nije svrsishodan. Stoga je valjalo odbiti zahtjev tužiteljice za dijelom naknade parničnog troška u iznosu od 395,09 eur kao previsoko postavljenim.

15. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 27. ožujka 2025.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

- pun. stranaka

- zvati tužitelja na sudsku pristojbu na presudu (vps 942,74 eur)