REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1295/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: HEP Elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupa opunomoćenica Jelena Šarić Vrdoljak, odvjetnica u Splitu, Mažuranićevo šetalište 13, protiv tuženika: Small Mall d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 34, OIB: 69871568672, kojeg zastupa opunomoćenik Damir Baterelo, odvjetnik u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 2 B/II, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 26. veljače 2025. u nazočnosti zamjenice tužiteljeve opunomoćenice i zamjenice zamjenika tuženikovog opunomoćenika, 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se ukida platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-83/21, koje je 16. ožujka 2021. donio javni bilježnik Mladen Burec, Zagreb, Trg Stjepana Konzula 1, te se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom troškova postupka, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu 2.562,50 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 27. ožujka 2025. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se ostatak tuženikovog zahtjeva za naknadom troškova postupka preko dosuđenog iznosa, sa zatraženim zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj, kao ovrhovoditelj, je 24. veljače 2021. (list 1) podnio navedenom javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, protiv tuženika, ranije ovršenika, radi naplate novčane tražbine u iznosu 1.440,25 EUR / 10.851,59 HRK i troškova postupka, sve sa zateznim kamatama, u povodu kojega je navedeni javni bilježnik 16. ožujka 2021. donio rješenje o ovrsi pod posl. br. Ovrv-83/2021.

2. Tuženik je pravovremeno podnio prigovor protiv gore navedenog rješenja o ovrsi pa je u povodu istoga ovaj sud 26. travnja 2021. donio rješenje pod posl. br. Povrv-2311/21-6, kojim je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je riješeno da će se po pravomoćnosti istog rješenja postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U ovoj pravnoj stvari je ovaj sud 20. travnja 2023. donio presudu posl. br. Povrv-2311/21-16, kojom je u cijelosti ukinut predmetni platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-83/2021, koje je 16. ožujka 2021. donio javni bilježnik Mladen Burec, Zagreb, Trg Stjepana Konzula 1, te je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan. (toč. I. izreke presude) i naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu 1.036,90 EUR / 7.812,50 HRK sa zateznim kamatama od 20. travnja 2023. (toč. II. izreke presude).

Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž-698/2023-2 od 20. ožujka 2024. je ukinuta potonja presuda od 20. travnja 2023. i predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje (toč. I. izreke rješenja) i riješeno je da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci (toč. II. izreke rješenja), uz obrazloženje da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 221.a ZPP-a.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga (specifikaciju računa/utuženje), broj predmeta: 81123660, od 17. veljače 2021. (list 9 i 10), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Tt-19/41408-1 od 13. prosinca 2019., uz prilog: podaci za upis u glavnu knjigu sudskog registra, od 16. prosinca 2019. (list 11-18), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Tt-19/38051-2 od 26. studenoga 2019., uz prilog: podaci za upis u glavnu knjigu sudskog registra, od 26. studenoga 2019. (list 24-26 te 163-165), utužene račune za električnu energiju, uz obračun po mjestu potrošnje (list 46-77), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 80-85), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu, posl. br. St-3110/19-84, uz popis utvrđenih tražbina vjerovnika u predstečajnom postupku nad dužnikom Small Mall d.o.o., Zagreb, od 23. studenoga 2020. (list 86-122), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. St-1333/17-24, uz popis utvrđenih tražbina vjerovnika, u predstečajnom postupku nad dužnikom Centar Brač d.o.o., Zagreb, od 7. studenoga 2017. (list 123-145), djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra za Centar Brač d.o.o., Zagreb (list 150-153), Ugovor o zakupu, od 1. lipnja 2017. (list 155-157) i presudu ovoga suda posl. br. Povrv- 4893/21-7 od 24. studenoga 2022. (list 167-172).

U ponovljenom suđenju su prethodno izvedeni dokazi obnovljeni čitanjem zapisnika o istima te uvidom u priložene isprave te je nadalje izveden dokaz službenom pribavom i uvidom u dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Centar, od 25. listopada 2024. (list 210).

5. Tužbeni zahtjev, upravljen na održavanje na snazi predmetnog platnog naloga u cijelosti, nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za utrošak električne energije glede poslovnog prostora (kategorije potrošnje: poduzetništvo i tarifnog modela: poduzetništvo, plavi) u [adresa].

Istaknut je prigovor zastare, prigovor gubitka prava na zahtijevanje tražbine jer nije prijavljena u postupku predstečajne nagodbe te poglavito prigovor promašene pasivne legitimacije, odnosno sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

7. Iz izvatka iz poslovnih knjiga (specifikaciju računa/utuženje), broj predmeta:

81123660, od 17. veljače 2021 (list 9 i 10) proizlazila bi vjerojatnost postojanja dospjele novčane tražbine tužitelja prema ugovornom kontu: 2300076197, Centar Brač d.o.o., Zagreb, potrošnja od kupca za električnu energiju-gospodarstvo (anal), u ukupnom iznosu 10.851,59 HRK, na temelju 16 računa za električnu energiju u razdoblju rujan 2019.-prosinac 2020.

Isto bi također proizlazilo iz utuženih računa za električnu energiju, u utuženom razdoblju, uz obračune po mjestu potrošnje (list 46-77). Međutim, u istim su navedeni podaci o kupcu i to ugovorni račun: 2300076197, poslovni partner: 1500085056, kupac: Centar Brač d.o.o., Zagreb, Ksaver 196/A, OIB: 71033423032, te se računi ispostavljaju na adresu: Centar Brač d.o.o., [adresa], 21000 Split, dok se u obračunu po mjestu potrošnje navode podaci i to obračunsko mjesto: UL, [adresa], broj obračunskog mjesta: 1302672650, uz početak zajamčene opskrbe: 21. rujna 2017.

8. Uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Tt-19/38051-2 od 26. studenoga 2019., uz prilog: podaci za upis u glavnu knjigu sudskog registra, od 26. studenoga 2019. (list 24-26 te 163-165) utvrđeno je da je u sudski registar istoga suda upisano pripajanje društva Centar Brač d.o.o., Zagreb, društvu Small Mall d.o.o., Zagreb, koji je njegov sastavni dio.

9. Uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Tt-19/41408-1 od 13. prosinca 2019., uz prilog: podaci za upis u glavnu knjigu sudskog registra, od 16. prosinca 2019. (list 11-18), utvrđeno je da je u sudski registar istoga suda upisano brisanje subjekta upisa Centar Brač d.o.o., Zagreb, OIB: 71033423032, te je riješeno da će se brisanje iz sudskog registra provesti po pravomoćnosti istoga rješenja, uz obrazloženje da je sud utvrdio da je subjekt upisa Centar Brač d.o.o., Zagreb, prestao postojati nakon pravomoćno završenog postupka pripajanja društvu Small Mall d.o.o., Zagreb.

10. Uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. St-1333/17-24 od 7. studenoga 2017., s utvrđenim i osporenim tražbinama (list 123-145), utvrđeno je da nakon ročišta za ispitivanje tražbina u predstečajnom postupku nad dužnikom Centar Brač d.o.o., Zagreb, Ksaver 196 A, nije prijavljena predmetna tražbina.

11. Uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu, posl. br. St-3110/19-84 od 23. studenoga 2020., s utvrđenim i osporenim tražbinama (list 86-122), utvrđeno je da nakon ročišta za ispitivanje tražbina u predstečajnom postupku nad dužnikom Small Mall d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 34, nije prijavljena predmetna tražbina.

12. Uvidom u dopis nadležne porezne uprave, od 25. listopada 2024. (list 210) utvrđeno je da je službeno zatražena dostava svih mjerodavnih podataka i isprava o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za predmetne račune, u kojem smislu je odgovoreno da je uvidom u Informacijski sustav Porezne uprave utvrđeno da Small Mall d.o.o., Zagreb, Trg Petra Preradovića 6, OIB: 69871568672, nije koristio pravo na odbitak pretporeza za predmetnih 16 računa, u razdoblju rujan 2019.-prosinac 2020.

13. Neosnovan je prigovor zastare. Naime, odredbom čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) je propisano da zastarijevaju za jednu godinu: 1) tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva, dok je u ovom slučaju kategorija potrošnje: poduzetništvo, pa stoga vrijedi rok zastare od tri godine. Prvi (najstariji) utuženi račun br. 012300076197-190920-2 je s dospijećem 30. listopada 2019., a zahtjev za naplatu predmetne tražbine je podnesen 24. veljače 2021. (list 1), dakle unutar roka zastare od tri godine.

14. Međutim, osnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, tuženik tvrdi da predmetni prostor u [adresa], u utuženom razdoblju koriste treće osobe temeljem ugovora o zakupu, u prilogu kojih tvrdnji dostavlja zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška]/E-8, k. o. [katastarska općina] (list 80-84), iz kojeg proizlazi da je vlasnik istog bio Adut nekretnine d.o.o., [adresa], dok je isti prostor u stečaju kupio ĆL, kao i Ugovor o zakupu od 1. lipnja 2017. sklopljen između Adut nekretnine d.o.o. u stečaju, [adresa] i Centar Trade d.o.o., Zagreb, Ksaver 196 A (list 155-157). Povodom istaknutog prigovora tužitelj navodi da se predmetni izvadak iz poslovnih knjiga temelji na 16 utuženih računa, a iz kojih je razvidno da je kao kupac zaveden upravo tuženikov prednik Centar Brač d.o.o., Zagreb, Ksaver 196 A, pa da je stoga u ovom slučaju tužitelj izvršavao u utuženom razdoblju svoju obvezu isporuke električne energije na obračunskom mjestu broj: 1302672650, na adresi u [adresa], te je tuženik, budući da je zaveden kao kupac na predmetnom mjernom i to kao korisnik nužne opskrbe mjestu dužan istu platiti. Tuženik ističe da je neosnovan prigovor nepostojanja ugovorne obveze, s obzirom da tuženik nema izabranog opskrbljivača električne energije niti sklopljen ugovor s ijednim opskrbljivačem električne energije te je stoga tužitelj zajamčeni opskrbljivač tuženika, sukladno odredbama Zakona o tržištu električne energije (Narodne novine, br. 22/13., 95/15., 102/15., 68/18., 52/19.) poglavito glede mehanizma zajamčenog opskrbljivača za poduzetništvo. Osim toga, tužitelj nije ovlašten niti obvezan ispitivati promjene krajnjih kupaca, već su kupci, kao i njihovi pravni sljednici dužni obavijestiti tužitelja, kao pružatelja usluga o samim promjenama, a što tuženik nije učinio pa je stoga u evidenciji tužitelja naznačen kao kupac tuženikov prednik.

No, u odnosu na potonje tuženik s pravom ističe da tužitelj nije priložio mjerodavne isprave kojim bi dokazao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, odnosno iz koje bi bilo razvidno temeljem čega tužitelj tereti upravo tuženika za predmetnu tražbinu i za predmetno mjerno mjesto. Sama činjenica da tužitelj u svojoj evidenciji ima upisanog tuženikovog prednika, kao krajnjeg kupca, nije dovoljna za postojanje obveze na strani tuženika, budući da se radi o jednostranoj ispravi tužitelja koja nema nikakav pravni učinak u odnosu na tuženika. Osim toga, iz dostavljenih računa proizlazi upravo suprotno, odnosno da je vlasnik prostora (kategorije: poduzetništvo) treća osoba: ĆL, za kojeg bi proizlazilo da je koristio tužiteljevu uslugu, dok je tužitelj ispostavljao utužene račune na predmetnu adresu i to naslovljene na Centar Brač d.o.o., [adresa], premda je isto društvo pripojeno tuženiku, odnosno isto društvo je prestalo postojati 13. prosinca 2019. (list 11-18), dok ista tražbina nije prijavljena u predstečajnom postupku nad dužnikom Centar Brač d.o.o., Zagreb, Ksaver 196 A, niti u predstečajnom postupku nad dužnikom Small Mall d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 34. Osim toga, tužitelj nije pobliže identificirao nekretninu na koju se odnosi utužena tražbina, budući da nije naveo radi li se o kući s jednim stanom/poslovnim prostorom ili višestambenoj zgradi na predmetnoj adresi, pri čemu je bio dužan, ukoliko se radi o zgradi, individualizirati poseban dio u smislu njegove površine, kata i položaja u zgradi. Neovisno o navedenom, tuženik osporava da bi bio vlasnik ili korisnik bilo kojeg posebnog dijela na predmetnoj adresi pa stoga tuženik nije primio utužene račune, a slijedom toga nije niti mogao podnijeti prigovor protiv istih, a budući da nije obveznik njihovog plaćanja, nije niti tražio njihovu dostavu. Stoga, tužitelj ne može s uspjehom isticati prigovor da tuženik nije postupao s dužnom pažnjom (čl. 10. ZOO-a).

Nadalje, unatoč tome što tuženik opetovano upire da se ovdje ne radi o ugovornoj obvezi, već o obvezi tužitelj koja proizlazi iz zakonske norme u smislu mehanizma zajamčenog opskrbljivača za poduzetništvo, tuženik nije dokazao da je do 21. rujna 2017., kao početka zajamčene opskrbe, imao sklopljen ugovor o opskrbi električnom energijom s tuženikovim prednikom Centar Brač d.o.o., Zagreb, Ksaver 196 A, za predmetno mjerno mjesto u [adresa], to tim više što se na utuženim računima navodi glede obračunskog mjesta: ĆL, [adresa]. Sukladno odredbi čl. 3. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine, br. 85/15. te 104/20.), odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže uređuju se ugovorom o korištenju mreže (sklapa se s HEP-ODS d.o.o.) i ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca (sklapa se s tužiteljem), pa stoga tek sklopljeni ugovor i činjenica vlasništva ili korištenja nekretnine obvezuju na plaćanje tužiteljeve usluge.

15. Naposljetku, tužitelj nije uspio dokazati da je za predmetnu tražbinu, koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave, tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza, pa se stoga u ovom slučaju ne smatra da ista tražbina postoji, u smislu čl. 221.b st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

16. Slijedom navedenog, tužitelj nije uspio dokazati postojanje dospjele i nepodmirene novčane tražbine prema tuženiku, odnosno pasivnu legitimaciju tuženika, jer su isti navodi tužitelja u nesuglasju s izvedenim dokazima i rezultatima cjelokupnog postupka, a sve s obzirom na tuženikove navode i prigovore.

17. Naime, tužitelj nije pridonio niti predložio odgovarajući dokaz radi utvrđenja istinitosti svojih navoda, poglavito da je upravo tuženik krajnji kupac na predmetnom obračunskom mjernom mjestu, pa se u ovom slučaju ima primijeniti pravilo o teretu dokazivanja, u smislu čl. 221.a ZPP-a, koje obvezuje sud da uzme kako nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

18. Zbog izloženog, primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a), valjalo u cijelosti ukinuti predmetni platni nalog, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a te odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. I. izreke presude.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. te 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

20. Glede troškova postupka odmjerenih i sadržanih u predmetnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i zateznih kamata na iste, valja istaknuti da se o istom trošku odlučuje presudom, kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, dakle, zajedno s ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđene troškove teku od donošenja prvostupanjske presude (Zaključak br. 3 sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Su-IV-204/17, održanog u Zagrebu 2. lipnja 2017.). Stoga je valjalo ukinuti predmetni platni nalog u dijelu odluke o troškovima postupka, kako je odlučeno pod toč. I. izreke presude.

21. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje postupka, koji se sastoje od odvjetničkih troškova i to sastava prijedloga za ovrhu u iznosu 1.000,00 HRK (Tbr. 7./1. i 11./1. OT) uvećanog za PDV 25% (250,00 HRK) odnosno ukupno u iznosu 165,90 EUR / 1.250,00 HRK i javnobilježničkih troškova i to predujma naknade javnog bilježnika u iznosu 25,00 HRK i ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu 125,00 HRK odnosno ukupno u iznosu 19,91 EUR / 150,00 HRK, dakle ukupno u iznosu 185,81 EUR umjesto zahtijevanih nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu 197,42 EUR. Nadalje, tužitelju je valjalo priznati i daljnje troškove postupka koji se sastoje od troška sastava podneska od 7. svibnja 2021. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 10. veljače 2022., 25. svibnja 2022. i 28. ožujka 2023. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 800,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (200,00 EUR), odnosno ukupno u iznosu 1.000,00 EUR, kao i troška sudske pristojbe za presudu (53,09 EUR) i za žalbu (106,18 EUR) u zahtijevanom ukupnom iznosu 106,18 EUR. Nadalje, tužitelju je valjalo priznati i daljnje troškove koji se sastoje od troška sastava žalbe od 24. travnja 2023. u zahtijevanom iznosu 250,00 EUR (Tbr. 10./1. OT) i zastupanja na ročištima 11. rujna 2024. i 26. veljače 2025., za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR (Tbr. 9./1. OT), dakle ukupno u iznosu 650,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (162,50 EUR), odnosno ukupno u iznosu 812,50 EUR. Međutim, tužitelju nisu priznati ostali troškovi postupka i to odmjereni kao nastali troškovi ovršnog postupka, koji se sastoje od odvjetničkih troškova i to materijalni troškovi u iznosu 30,00 HRK uvećani za PDV 25% (7,50 HRK) odnosno ukupno u iznosu 37,50 HRK i javnobilježničkih troškova i to troška iz čl. 6. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku u iznosu 50,00 HRK, dakle sveukupno u iznosu 11,61 EUR / 87,50 HRK, budući da iste troškove, kako u osnovi, tako ni u visini, tužitelj nije ničim dokazao. Nadalje, nije priznat trošak sastava podneska od 27. travnja 2023. kojim dostavalja dokaz o platežu sudske pristojbe, u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR uvećanog za PDV 25%. No, ovako odmjereni troškovi postupka u sveukupnom iznosu 2.104,49 EUR, sa zatraženim zateznim kamatama, nisu dosuđeni tužitelju, s obzirom na neuspjeh istoga u sporu, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude.

22. Također i tuženiku je valjalo odmjeriti troškove, kao potrebite za vođenje postupka, koji se sastoje od troška sastava prigovora, sada odgovora na tužbu te sastava podnesaka od 7. veljače 2022. i 17. veljače 2022. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 10. veljače 2022., 25. veljače 2022. i 28. ožujka 2022. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, te sastava podneska od 19. travnja 2021. u iznosu 50,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 200,00 EUR (Tbr. 8./3. OT), dakle ukupno u iznosu 1.250,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (312,50 EUR), odnosno ukupno u iznosu 1.562,50 EUR. Nadalje, tuženiku je valjalo priznati i daljnje troškove koji se sastoje od troška sastava podnesaka od 22. kolovoza 2024. i 8. veljače 2025. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 11. rujna 2024. i 26. veljače 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 800,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (200,00 EUR), odnosno ukupno u iznosu 1.000,00 EUR. Međutim, istom nije priznat trošak sudske pristojbe po odluci suda, jer isti zahtjev nije određeno postavljen, kako glede radnje, tako i glede visine (čl. 164.st.2. ZPP-a). Stoga je tuženiku valjalo dosuditi troškove postupka u sveukupnom iznosu 2.562,50 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene čl. 151. st. 3. ZPP- a, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, dok je ostatak tuženikovog zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. III. i IV. izreke presude.

23. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) su iskazane novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

24. Zbog izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 27. ožujka 2025.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena je žalba Županijskom sudu u Velikoj Gorici. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).

DNA: - opun. tužitelja i

- opun. tuženika.